nedjelja, 25.06.2006.
THRICE - if only we could se us now (DVD b/w CD)
Oni su post hardcore/metalcore bend iz Kalifornije. Oni postoje od 1998. godine i oni su izdali svoj prvi DVD. Tko su to oni zapravo?
Oni su Dustin Kensrue, Teppei Teranishi, Eddie i Riley Breckenridge; frendovi još iz srednje škole koji su voljeli Black Flag, Minor Threat i The Minutemen, pokupili instrumente i odlučili promijeniti svijet svirajući glasnu glazbu sa poprilično emo vokalom. Da li su uspjeli išta promijeniti i, recimo, natjerati vlastitu državu da potpiše Protokol iz Kyota; zaista ne znam ali znam da su ovaj DVD nakrcali svim i svačim u ukupnoj duljini od preko 120 minuta. Tu su snime sa tonskih proba, snimke sa proba gdje još nema nikakvog tona, snimke sa turneje, snimke sa vrlo prvog nastupa pred publikom ikad, intervjui sa članovima, intervjui sa boljim polovicama i prijateljima, spotovi i live snimke. Ali to nije sve: tu je još EP sa b-stranama i rijetkim live izvedbama poput obrade Elenor Rigby od Beatlesa sa uključenom pedalom za distorziju.
Za glazbenike iz ovakvog žanra može se reći da su uspjeli; potpisali su za major label etiketu i sada imaju svjetsku distribuciju. A pošto gotovo svaki post hardcore/metalcore bend nosi skejterske majice tako su i Thrice završili na Vans Warped Touru i na soundtracku od Tony Hawk` American Wasteland sa svije obrade od Minor Threat spojene u jednu - "Seeing Red/Screaming at a Wall" i to ne zato što nisu imali para za mastering i razdvajanje pjesama već zato što je Ian MacKaye (iz bivših Minor Threat a sadašnjih Fugazi) imao tendenciju pisanja pjesama koje traju od 45 sekundi do minutu i pol; pjesma od cijele dvije minute već bi bila balada.
Sve u svemu dobar bend koji je nažalost u Europi slabo poznat ali to je već nešto zvano Grateful Dead sindrom dok na starom kontinentu od obrnute stvari boluje Robbie Williams.
Tracklisting
Disc: 1
1. Eclipse
2. Motion Without Meaning
3. Stare at the Sun [Acoustic]
4. Cold Cash, Colder Hearts [Live at the Apple Store] [Live]
5. Artist in the Ambulance [Live at the Apple Store] [Live]
6. Eleanor Rigby
7. Send Me an Angel
8. That Hideous Strength
9. So Strange I Remember You [Bootleg from PNC Arts Center] [Live]
Disc: 2
1. [DVD]
(Aquarius Records)
srijeda, 21.06.2006.
22062k06 - veliki dan za narodnooslobodilačku borbu i Risingsona kao takvog
...znači, rodjendan i to dvadeset i treći što će reči da sam se upgradeao još jedan level u velikom MMORPG-u zvanom Život (tm).
jao kako se idem napit!
ps cimeruuu!!
- šta je?
kupi rizlee!
subota, 17.06.2006.
GNARLS BARKLEY - st.elsewhere
Sir Charles Barkley, prgavo nisko krilo Phoenix Sunsa i Houston Rocketsa, se sigurno čudio dok je ispijao svoj Hennesey čitajući da je upravo on kao takav inspiracija za ovo nešto što se odaziva na ime Gnarls Barkley. A to nešto djelo je sive eminencije iza ritam mašine i jednog soul pjevača malo jačih proporcija čak i za američke standarde. Ljudi u pitanju su DJ Dangermouse i Cee – Lo Green – jedan Britanac i jedan predstavnik stanovništva policijske države broj jedan.
DJ Dangermouse postao je poznat spajanjem Jay – Zjevih voklala sa negova The Black Album sa instrumentalima sa bijelog albuma od Beatlesa stvorivši tako nešto što se zvalo Grey Album i što su odvjetnici liverpulške četvorke žestoko napali smatrajući da se krše iskonska prava Paula McCarnteyja da postane još bogatiji nego što jest. Mada se na Internetu još i dan-danas može naći torrent sa Jay-Zjevim vokalima da se rade remixevi po izboru; i to sa vokalima koji su pušteni od strane njega samoga, dakle sa odobrenjem. Kada ne radi mash-upove, Dangermouse producira, a zadnje što je izašlo ispod njegova producentskog čekića jest dugi album od Gorillaz koji se prodao u više od pet milijuna primjeraka čineći i Damona Albarna još bogatijim nego što jest.
Jedni tko je tu najsiromašniji jest zapravo Cee – Lo Green koji je napisao i producirao ono što nas je progonilo prije par mjeseci a to je Don`t Cha od Pussycat Dolls i objavio par solo albuma te nešto materijala sa Goodie Mob. Zapravo, svi su oni prljavo bogati dok poštena radnička klasa pati.
Ipak, ovaj projekt nije rezultat jednako prljave želje za još zelenog novca već tri godine sustavnog razmišljanja i priprema kao i pametnog korištenja MySpace servisa jer je singl Crazy došao na prvo mjesto britanske top-ljestvice singlova samo na temelju broja downloada. Fizičkog izdanja singla nije niti bilo do tog događaja. Također nakon što je pažnja na projekt skrenuta, singl je povučen iz prodaje pod premisom «da ljudima ne dosadi». Hmm… zanimljivo; glazbenici sa osjećajem za mjeru; pitam se što je sljedeće? Keith Richards mijenja krv ne samo sebi već i svima koji su kupili kartu za zagrebački koncert? I sve to gratis, iz čiste filantropije?
Ipak, da se ne skrene sa teme mora se reći da je ovaj album stvarno iznenađenje godine sa barem osam jakih singlova među četrnaest pjesama a to je 57, 14% materijala. Gone Daddy Gone sa svojim uvodom a la Denis&Denis mada je to zapravo obrada od Violent Femmes; Smiley Faces sa toplim soul glasom Cee-Loovim i The Boogie Monster samo čekaju da skoče Cijenjenom Čitatelju™ za vrat kada će pospan negdje oko polovice osmog mjeseca paliti radio za razbuđivanje. A možda i neće…nisam baš neki prorok, loše mi ide na kladionici ovih dana.
Tracklisting
1. Go-Go Gadeget Gospel
2. Crazy
3. St. Elsewhere
4. Gone Daddy Gone
5. Smiley Faces
6. The Boogie Monster
7. Feng Shui
8. Just a Thought
9. Transformer
10. Who Cares?
11. On-Line
12. Necromancing
13. Storm Coming
14. The Last Time
(Dancing Bear)
četvrtak, 15.06.2006.
Kompilacije kompilirane pogrešno proudly presents: MySpace Records, Volume 1
U početku bijaše Napster pa bijaše Metallica i Dr. Dre i velika i pohlepna RIAA kao pokušaju gušenja slobodne razmjene podataka. Napster su uspjeli ugasiti ali taj čin je samo potaknuo razvoj više P2P klijenata koji danas kulumniraju BitTorent protokolom i web servisom MySpace koji i izdaje ovu kompilaciju.
«Što razlikuje ovaj servis od ostalih prisutnih na bespućima internetske zbiljnosti?» pita se Cijenjeni Čitatelj™? Razlikuje ga ubitačna kombinacija bloga, news servisa i mogućnosti da drugi korisnici downloadiraju vaše sadržaje (kako vizualne tako i zvučne ili bilo koje ostale tipove datoteka). Ovu besplatnu PR mašinu vrlo brzo prepoznali su oni o kojima Skromni Potpisnik Ovih Redaka™ tako rado piše – bjelosvjetski glazbenici i na MySpace-u objavljivali raritetne i/ili još ne izdate stvari skupa sa najavama i osvrtima na kolege im po načinu zarađivanja.
Tu u jednadžbu ulazi druga odlika ovog servisa – piramidalna struktura prijatelja koje netko ima polinkane na svome profilu, a oni imaju svoje, a ti njihovi svoje i dobiva se klasični primjer geometrijske progresije sa sretnim završetkom kao što je bio, recimo, u slučaju britanskih Arctic Monkeys ili nedavno sa Gnarls Barkley i singlom Crazy a to je svjetska slava sa malo utrošenih kuna…
A što sa ovom kompilacijom? Kompilacija ko` kompilacija; niti smrdi a niti ne miriše baš; osobno ju ovakvu vjerojatno nikada ne bi sastavio jer su sve pjesme osim prve dvije već objavljene na fizičkom mediju te također smatram da se trebalo dati prostora novim bendovima sa MySpace a ne jednom Weezeru koji je svoje kredite već davno ispucao kao sastav.
Tracklisting
1. AFI / Rabbits Are Roadkill on RT. 37
2. NEW YEARS DAY / Ready, Aim, Misfire
3. SOCRATIC / Lunch for the Sky
4. THE CLICK FIVE / Angel to You (Devil to Me)
5. SAY ANYTHING / Every Man Has a Molly
6. FALL OUT BOY / Nobody Puts Baby in the Corner [Acoustic]
7. DASHBOARD CONFESSIONAL / Hands Down
8. WAKING ASHLAND / I Am for You
9. WEEZER / We Are All on Drugs
10. HOLLYWOOD UNDEAD / No. 5
11. AGAINST ME! / Don't Lose Touch
12. TILA TEQUILA / Straight Up
13. THE ALL-AMERICAN REJECTS / Stab My Back
14. THE SUMMER OBSESSION / Melt the Sugar
15. THE PLAIN WHITE T'S / Take Me Away
16. COPELAND / Pin Your Wings
17. JUPITER SUNRISE / Arthur Nix
(Aquarius Records)
srijeda, 14.06.2006.
KOPITO - riba
Nakon Hvara i otok Vis je dobio svoje estradne prvoborce koji tom komadu kopna usred Jadrana odaju počast na komadu okrugle plastike promjera dvanaest centimetara. Očito je da je tzv. otočki val dobio maha jer nakon Šo!Mazgoona, Gegota & Picigin Benda sada i viško Kopito sa privremenom adresom u metropoli šalje kopnenom ostatku zemlje da se i tamo doli nešto događa.
Kopito je nastalo u studentskom domu Ivan Meštrović; za prijatelje Moša po partizanskom udarniku Pijadeu, negdje u 2003. godini a za ideju su zaslužni Pavle Svilčić sa Visa i Frane Tomašić sa Korčule a do snimanja ovog debija brusili su svoje mornarske skillove dvije godine na raznim nastupima kao predgrupa ili samostalno. I za divno čudo, svugdje su u svojim mornarskim majicama i zavrnutim nogavicama bili odlično prihvaćeni.
Glavni vokal Svilčić pjeva isključivo na viškom dijalektu pa je vrlo benevolentno na albumu i rječnik izraza za kontinentalce i ostale da se ne muče sa audio-dekripcijom. Čak je jedna stvar posvećena ljudima koji dođu na otok i usred bijela dana kada sav pošteni živalj spava, izvade bušilice i ostale alatke i dograđuju vikendice i to najvjerojatnije bespravno sagrađene… i sigurno nisu šezdeset metara od mora kako je zakonom propisano. Ali to nije bitno – bitno je da su glasni. A sve to možete ćuti u Vlajland.
Tu je i punokrvna oda legalnim opijatima – kofeinu i nikotinu pod nazivom Kafeton fumon o čilanju uz kavu i pljuge kao i svaki normalni živalj. Tu se vidi da su članovi Kopita topla ljudska bića. Ostatak albuma neću opisivati jer će te ga imati čuti jer ljeto dolazi i turisti kucaju na vrata i terase će opet biti pune a puno je bolje da se vrti ovakvo nešto nego trećerazredni house-hitići ili neki šugavi r`n`b pjesmuljci iz Timbaladove kuhinje ili Neptunes pakla.
Slušajmo hrvatsko!
Producirao je Mladen Jurčić-Max iz Šo!Mazgoon; i producirao je dobro.
petak, 09.06.2006.
TOOL - 10 000 days
Nakon šesnaest godina postojanja, dva albuma, jednog benda sa strane i jednog vinograda Tool se vračaju sa trećim dugosvirajućim materijalom i to zaista dugosvirajućim jer traje 75 minuta i nešto kusur sekundi. Ustvari samo su tri od ukupno jedanaest skladbi kraće od magičnih sedam minuta što će reći da ovaj vokalno-instrumentalni sastav nije za ljude sa poremećajem koncentracije i niskim pragom tolerancije na buku.
Priča o Tool-u počinje 1990. godine u Los Angelesu kada se Maynard James Keenan preko zajedničkog prijatelja Toma Morella iz Rage Against The Machine upoznaje sa ostatkom benda da bi time bila stvorena progresivna osovina zla u heavy metal svijetu. Pošto im je ritam izlaženja novog materijala svakih pet godina (a i Urban je tu negdje) do sada su izdavali malo ali su zato izdavali dobro. Album Lateralus iz 2001. godine proglašen je «najsavršenijim albumom tog žanra» po britanskom metal mjesečniku Kerrang. I zaista Lateralus bijaše dobar. Koju godinu prije frontman Keenan upustio se u side-project zvan A Perfect Circle koji je također dobro rokao da bi danas bio okupiran uzgojem vinove loze u svom vinogradu, ali dosta o tome jer ovo nije on-line izdanje Plodova zemlje! Treba udariti ravno u glavu i iskreno reći što ih ide. A ide ih sljedeće: za jedan Tool album ovo je stepenica niže, a možda i dvije – ovisi o stupnju fanovanja prema dotičnom bendu prosječnog Cijenjenog Čitatelja.
Oni koji bi željeli uroniti u čudni svijet progresivne glazbe a la King Crimison preporučam Lateralus mada 10 000 days treba vidjeti u originalnom pakiranju jer to je nešto posebno i posebne naočale se dobe unutra.
Eh, da… prve dvije stvari su ipak zakon.
Tracklisting:
1 Vicarious
2. Jambi
3. Wings For Marie (Pt 1)
4. 10,000 Days (Wings Pt 2)
5. The Pot
6. Lipan Conjuring
7. Lost Keys (Blame Hofmann)
8. Rosetta Stoned
9. Intension
10. Right In Two
11. Viginti Tres
četvrtak, 08.06.2006.
The Concretes - In Colour
Švedska kao država već je zadužila povijest popularne glazbe sa estradno-incestuoznim kvartetom zvanim ABBA koji je opet zadužio tu istu povijest sa kolopletom hitova koje sada suvremeni umjetnici ženskog roda sempliraju. Čovjek bi pomislio da nakon polarnog dana prvih pola godine i polarne noć ostalih stotinu i osamdeset dana neće snimati ovakve pop albume već da će se oboružati sa par kila eksplozivnih finskih Nokia i dignuti nešto u zrak… ili ako baš ništa; nacrtati neku smiješnu karikaturu da ljudi na drugom kraju svijeta mogu opet paliti zastave iz ljubavi prema javnim okupljanjima uz dobru vatricu na bazi nacionalne pripadnosti ili smjera klanjanja kod molitve.
Ovaj pop-bend sa licencom za ljepljive melodije i dobre harmonije započeo je kao trio sa isključivo ženskim članicama što bi Prljavom Umu Cijenjenog Čitatelja™ moglo davati različite asocijacije i mentalne slike pa su zato djevojke pronašle muške članove da bi The Concretes u današnjoj postavi narasli do okteta sa muško – ženskim omjerom 5 : 3, ovo izdanje im je drugi LP album. Glazbeno su najviše na tragu The Carpenters ali ta se paralela ne može uzimati doslovno no ipak, ruku na srce: svi pop bendovi danas zvuče isto i ne nude rješenje za gospodarsko sranje već pedesetak minuta ugodne glazbe za puštanje mislećeg organa na zelene pašnjake bogate neuronima.
Pjesme On the radio, Chosen one i Song for the songs potvrđuju tu tezu. Knjižica je opremljena i notnim zapisom što je vrlo lijepo za one ljude koji znaju čitati note, za nas ostale tu su lijepe sličice kao i činjenica da ih se nitko živ za godinu dana neće sječati...
Tracklisting
On The Radio
Sunbeams
Change In The Weather
Chosen One
Your Call
Fiction
Tomorrow
As Four
Grey Days
Way Of Life
Ooh La La
Song For The Songs
(Dallas Records)
srijeda, 07.06.2006.
Zero 7 - the garden
Downtempo je glazba za TV serije, jinglove i lijepljenje tapeta! Može još poslužiti za razvrstavanje onih crnih čarapa sa tržnice; onih punih sintetike koje dođu 15 kn za pet pari. Zero 7 radit takvu glazbu pogodnu još i za ispijanje kava sa mlijekom i to duplih ili za neka događanja gdje nije bitno što svira jer ako ne svira ljudi će, avaj&Iruda mi, početi razgovarati. A mi to ne želimo. Nikako.
Dobro, sad sam istresao bijes zbog Šugavog Vremena i Svega Ostaloga (tm) i može se reći koja lijepa riječ o britanskom udarničkom dvojcu u sastavu na poziciji desnog veznog: Sam Hardaker i voklano-instrumentalna špica: Henry Binns. Legenda kaže da su ova dva prijatelja nakon studija za inženjera zvuka zamolila jednog drugog prijatelja da im da neki materijal na kojem bi se oni mogli igrati. Dao im je Radioheadovu Climbing up the walls i remiks je izašao kao b – strana singla Karma Police. Ostalo je povijest…
Ime je navodno došlo od imena jednog noćnog kluba u Hondurasu a koko je došlo ime tako su došla i druga, zvučna, estradna imena po svoju porciju vrelog remiksa. Tu su bili ljudi poput Lennyja Kravitza, Lambchop i Sneaker Pimps.
Dok nisu bili za miks/remiks pultom, Zero 7 su snimali svoje stvari koje su bile najviše uspoređivane sa Massive Attack mada su ovi Britanci (dakle Zero 7) malo brži od ovih drugih (dakle Massive Attack) no daleko manje karizmatični. Ovaj album im je treći u karijeri i izašao je nakon dvogodišnje pauze. Zanimljivo je da sam Henry Binns sa početka priče tu i pjeva i do mu je vokalni debi.
Dakle da zaključimo; Zero 7 rade sporu ali zato (hvala Velikom Bijelom Diskografu) i jednoličnu glazbu. «Dobitna» kombinacija za moje uši no ipak, bolji su od Thievery Corporation i radili su stvar za CSI: Las Vegas. A to nije mala stvar.
Tracklisting
1 Futures
2 Throw It All Away
3 Seeing Things
4 Pageant of the Bizarre
5 You're My Flame
6 Left Behind
7 Today
8 This Fine Social Scene
9 Your Place
10 If I Can't Have You
11 Crosses
12 Waiting to Die
(Dancing Bear)
ponedjeljak, 05.06.2006.
Mlade nade vol.1 proudly presents...
Prvo djelo moje skribomanske malenkosti i malo besplatne reklame za dobre ljude iz Earbugs.com.
Pars Petrosa intervju
Rising son se vraća, baby!
