srijeda, 31.05.2006.
PEARL JAM - pearl jam
Jedini bend iz Seattlea koji je preživio utapljanje grungea u lokvi narkotika izbacuje osmi studijski album. Preselili su sa Sonyjeve podetikte (Epic) na vlastitu J-Records, sami rade menadžment, drže cijene karata na normalnom nivou i angažirani su na sto strana u raznim projektima za podizanje svijesti jednog prosječnog Amerikanca za svijet oko sebe. How more punk can they get?
Pričati priču o Pearl Jam značilo bi pričati priču i o Green River i o Mother Love Bone i o Sub-Pop etiketi i o Cobainovim olajavanjima o tome «koliko su zaista oni alternativni rock ili ne». Značilo bi i pričati o tome kako je Evenflow nastala kada je Eddie Vedder vidio beskućnike kako mokre u male plastične bočice, kako je došao ljudima na nekoj plaži dok su pjevali Black i zamolio ih da to ne čine jer Black nije pop pjesma za bambus i gitare. Tu je u pravu. Pričati priču o njima značilo bi i spomenuti da su Pearl Jam bili na rubu raspada nakon Cobainovog samoubojstva jer nisu vidjeli smisao u nastavljanju kada se dobri ljudi ubijaju jer im je križ glasa jedne generacije pretežak (a droge loše).
Pearl Jam su jedan od rijetkih bendova sa takvom bazom fanova da ne moraju objavljivati niti singlove niti snimati spotove da bi im se ploče prodavale i koji su objavili live albume sa svih datuma prošle svjetske turneje; njih 74 da bootlegeri ne zarađuju na račun njihove glazbe. Sad znate da imate posla sa ljudima koji sve rade bez ostatka i koji su posebno ljuti jer su u četrdesetima i kriza srednjih godina samo što ne pokuca na vrata. Ako već i nije.
A pošto su u četrdesetima najavljivali su posebno žestok album i tu dolazimo do očite razlike pojma «žestoko» u Republici Hrvatskoj i Sjedinjenim Američkim Državama; saveznoj državi Washington: američko «žešće» je slabije isto kao što im je i slabija kava te pivo sa 2,nešto posto alkohola. No ionako Pearl Jam nisu bili nikad zvučno punkerski žestoki već više "zvučno-Aerosmith plus Led Zeppelin-žestoki", a ionako im prava snaga u zadnjih par albuma leži u downtempo pjesmama sa prejakim harmonijama kao što je na ovom albumu Marker in the sand, hit kalibra Daughter kakvog već dugo nismu imali; pjesma stvorena da ide ili kao opener ili kao prva stvar na drugom bisu, moram se još odlučiti.
Uglavnom, oklade primam a istina će se razriješiti 26. rujna kada dolaze u Zagreb po prvi puta i zato ubijte onog moljca koji već osmu godinu vam gricka najdražu kariranu košulju u ormaru ili mu kupite družicu pa da vam zajedno naprave model kratkih rukava jer će u velikoj dvorani doma sportova biti vrlo vruće.
Tracklisting
1 Life Wasted (3:54)
2 World Wide Suicide (3:29)
3 Comatose (2:19)
4 Severed Hand (4:30)
5 Marker in the Sand (4:23)
6 Parachutes (3:36)
7 Unemployable (3:04)
8 Big Wave (2:58)
9 Gone (4:09)
10 Wasted (Reprise) (0:53)
11 Army Reserve (3:45)
12 Come Back (5:29)
13 Inside Job (7:08)
(menart)
srijeda, 24.05.2006.
Isobel Campbell & Mark Lanegan – ballad of the broken seas
Ljepotica i zvijer, bariton izbrušen štekama i štekama nikotinskih štapića i ptičji pjev sa druge stane; Mark Lanegan u ulozi zvijeri koju je vježbao i u Screaming Trees i u Queens Of The Stone Age i Isobel Campbell iz Belle&Sebastian u novoj epizodi vokalne razrade muško-ženskih odnosa na šanku: Ballad of the broken seas.
Zapravo ovo je Isobelin album, i to drugi samostalni od kada je izašla iz okrilja najboljeg škotskog pop benda svih vremena zbog osobnih razloga. Mark Lanegan je učenik stare Sub-Pop škole iz Seattlea. Probao je sa prvim bendom jahati na grunge valu i zaraditi za koju kariranu košulju sa pozlačenim felgama od 21 inč ali nije išlo. Otišao je u solo vode i na prvom albumu The Winding Sheet gostovala mu je i lijevoruka alfa i omega devedesetih osobno – Kurt Donald Cobain. Na dvije pjesme.
Dvanaest pjesama i jednostavni aranžman glasa, gitare, bas-gitare i klavira donose lagani i mračni odjek Toma Waitsa i to posebno jer Lanegan ponekad zazvuči poput njega. Uostalom nakon dovoljnog broja cigareta i Jack Danielsa na lopate teško je ne zvučati podmuklo promuklo poput Waitsa. Ali samo na prvi pogled, Cijenjeni Čitatelju jer Lanegan je ovdje samo interpretator. Mlada Isobel napisala je velik dio tekstova, svirala nekoliko instrumenata te producirala čitav album i to producirala dobro zato što minimumom aranžmana dolazi do amplifikacije kontrasta među vokalima iliti normalno rečeno: Lanegan zvuči kao da će ju pojest svaki čas jer je mamuran i boli ga glava i ne podnosi visoke frekvencije koje Isobel Campbell sa nepušačkom lakoćom postiže.
Sve u svemu, odličan album.
Tracklisting:
1. Deus Ibi Est
2. Black Mountain
3. False Husband, The
4. Ballad Of The Broken Seas
5. Revolver
6. Ramblin' Man
7. Come Walk With Me?, (Do You Wanna)
8. Saturday's Gone
9. It's Hard To Kill A Bad Thing
10. Honey Child What Can I Do?
11. Dusty Wreath
12. Circus Is Leaving Town, The
nedjelja, 21.05.2006.
RED HOT CHILI PEPPERS - stadium arcadium
Četiri godine nakon By The Way i sedam godina nagon super-uspješnog povratničkog albuma Californication (1999. godine), Peppersi su zakuhali 122 minute dugačak dvostruki album, prvi dupli u njihovoj karijeri.
U dvadeset i tri godine karijere Red Hot Chili Peppers dostigli su status najveće svjetske atrakcije alternativne glazbe iako, ruku na srce, u njihovom zvuku i pojavi nema više ništa alternativnog u originalnom značenju te riječi. Spoj funka ritam sekcije i rapa Anthonyja Kiedisa 1985. je bio revolucionaran, Faith No More su se tek formirali bez Mikea Pattona a tek za godinu dana će Aerosmith i Run-DMC snimiti Walk This Way. Crossover staza je bila samo njihova da po njoj sa čarapom na strateškom mjestu dostavljaju ubojiti paket zvan funk, fun & fucking.
Nitko nije sanjao da će ova vrsta crossovera otvoriti vrata nu-metalu i svakom klincu sa pirsom/tetovažom i gitarom te njegovom prijatelju sa vunenom kapom i gramofonom dati ideju za bend. Ustvari, to nije loše već pohvalno; loše je to što je svaki takav dobio ugovor kada je nu-metal postao vruć i tražen.
Druga stvar jest izdavanje dvostrukog albuma u današnje vrijeme kada je attention span (ili vrijeme držanja koncentracije) sve kraće i kraće a konzumenti glazbe bombardirani sa svih strana hiperprodukcijom i svim oblicima fast fooda u notnom zapisu.
Dvostruki album se obično izdaje iz razloga neobično velike inspiracije i naklonosti raznih muza (i/ili kreativnih narkotika) ili da se dopusti ostalim članovima u bendu da se okušaju u pisanju pjesama ili nekom drugom segmentu kreativnog stvaranja a ne samo sviranja ili da se jednostavno ispuni ugovorna obaveza prema izdavaču. I u koju kategoriju onda spada Stadium Arcadium sa svojih 28 pjesama, pitaš se Cijenjeni čitatelju?
Rekao bih 90% u prvu kategoriju te 10% u drugu jer album bi puno kompaktnije funkcionirao kao jednostruki kao što su The Clash naučili sa svojim trostrukim Sandinista i dvostrukim Combat Rock. Prvi disk je na tragu Californication i ugođajem i voklano i opet će dati tri – četiri rasna hita stadionskih razmjera koje će svi na koncertima pjevati sa repetiranim upaljačima na gotovs. Strip My Mind, Especially in Michigan i Stadium Arcadium samo su prijedlozi.
Drui disk je na tragu starijih stvari gdje John Frusciante nije pleo svoje melodije oko gitare ispod oltara velikom Jimi Hendrixu. Veća koncentracija na funk u ritam sekciji i Kiediesovo isprekidano pjevanje vračaju na početak kada je Antwan The Swan bio jedini bijeli MC uz Beastie Boyse.
Činjenica je da je album predug i da bi srezavanjem materijala povećao koncentraciju hitova po spirali audio CD-a ali je također činjenica da si Peppersi nakon 23 godine postojanja i otprilike isto toliko prodanih milijuna primjeraka mogu ovako nešto i konačno dopustiti.
Eh da, producent je Rick Rubin, svaka mu dala.
utorak, 16.05.2006.
AJS NIGRUTIN - štrokavi pazuh
Ovog čovjeka je vrlo teško opisati jer ludost i genijalnost jednih Rokera z Moravu, Riblje Čorbe i jednog Ol` Dirty Bastarda sletjela je u beogradski Kotež kroz tijelo Vladana Aksentijevića.
Štrokavi pazuh mu je drugo samostalno izdanje iako djeluje u matičnoj skupini Bad Copy sa Sky Wikluhom i Timbetom i u drugoj verziji zvanoj 43zla sa istim ljudima.
Bad Copy su dio prvog vala srpskog hip-hopa koji se koncentrirao oko kolektiva i etikete zvane Bassivity Music. Teško je i suvišno objašnjavati u kojim se sve to kadrovskim križaljkama snimalo ali se sinmalo i sa VIP-om i sa Marčelom, Beogradskim Sindikatom, Oneyom. Ajs i Wikluh gostovali su i na novom albumu Ede Maajke. Dakle, kvaliteta je prepoznata.
Tekstualno bavi se temama suvremene balkanske pojavnosti poput hašiša, žena, sarme i parizera i fejkera u struci. Tu i tamo pojavljuje se i koja piroška i supa goveđa. Produkcija je vrlo lo-fi i prljava i po uzoru na Wu-Tang Clan. U Hrvatskoj mogle bi se povući paralele sa Bolesnom braćom ali to je vrlo labava izjava jer Bizzo i Dooks su doslovno kamilica i to ishlapjela prema jednoj Nigrutinovoj stvari. Tematski mu je više sličan osječki 3ki Stil čiji je debi album izdan prije koji mjesec.
Ajs je nadposječno visok, nadprosječno bujne mašte i voli basket i kliću no malo ide na živce forsiranje napušenog đira u 95% tekstova. Brate, jasno mi je da pušiš travu; ne treba mi podsjetnik svakih pola minute. A što je klića, pitaš se cijenjeni čitatelju? Klitoris od mila. No o klitorisu ipak bolje repaju Bitcharke na travi.
Tako da se nemože reći da svež Nigrutin ili Ajzak baraba ne može biti i lingvistički poučan poput rječnika uz koji pod B dobijete bong; pod P pajp a pod U – ne ustašu već urnebes.
Kada čujete lajne poput ove iz Spejs Nigrutin gdje Ajs Marsovcima šverca hašiš i rizle a oni njemu nešto zvano žljut: Jesli lepo putovo Ajzače jesi dono` travu? (pita Marsovac) / Donio sam sve moj metalik brate; bongove i pajpove – zemaljske opijate – odgovara car Nigrutin. Ili: Proleće je stiglo i svima je do jaja / jedva čekam jesen da se kuva ajvar.
Ako mi još ne vjerujete čujte još 43zla – Zakuvo sam čaj (ultimativnu odu proljevu) i 100 Džointa te sa prvog samostalnog Droga u heroin i znati će te da je u Beogradu nešto u zraku a kad vas vidim sa slušalicama u ušima i sa nevjericom u očima – znati ću što slušate.
Tracklisting
1. spejs nigrutin (3:51)
2. bekam (2:50)
3. i bitove sinovac (2:46)
4. prolece je stiglo (summer mix) (2:40)
5. skit asher (1:06)
6. indo grasa (3:05)
7. nasradna (sa TIMBETOM) (3:16)
8. 3000 e (1:54)
9. ostrugale pete (sa VIKLEROM) (2:50)
10.pjur pleja (2:59)
11.nacos (3:11)
12.masno sve (3:05)
13.noviteti starih drogerasa (sa MIKRIJEM, EUFRATOM i KRIVIM RASTAMANOM) (4:28)
14.skvoš (sa TIMBETOM i EUFRATOM) (2:59)
15. ortak velja cava (3:27)
16. oklaqija (2:32)
17. flip mali (1:20)
(menart)
subota, 13.05.2006.
MASSIVE ATTACK - collected
Ova recenzija bi se mogla mirne duše zvati «Oda Massive Attacku» jer napravili su nešto što rijetki mogu – prvim albumom pokrenuli su žanr. Nešto kao Ramones kada su došli svirati u London 1976. godine a u publici su bili i Johnny Rotten i Joe Strummer. Tako su i dečki iz Bristola uzeli žlicu soula, hip-hopa i masnog duba, pomiješali i snimili Blue Lines 1991. godine. Pravac je nazvan trip-hop a ploče su im prodane u devet milijuna primjeraka. Znači, svaki stanovnik Hrvatske trebao bi imati dva originala.
Daddy G, Mushroom, 3D i napušeni Tricky Kid više su snimali glazbu za slušanje i ležanje a manje za podij i plesanje i nakon četiri albuma pred nama je prva službena best of kompilacija sa trinaest starih pjesama i jednom novom sa čikaškim soul pjevačem Terryjem Callierom pod naslovom Live with me u kojoj se 3D vraća starom zvuku koji je definirao prvijenac sa prljavom produkcijom.
Tu su i četiri najbolja komada elektronike ikad snimljena i to pod naslovima: Angel, Teardrop, Karmacoma i Inertia Creeps sa stihovima Recollect me darling raise me to your lips, two undernourished egos four rotating hips, Hold on to me tightly I’m a sliding scale, Can’t endure then you can inhale; koji opisuju studentsku sobu, dvoje ljudi, dim i sve što poslije slijedi. Jedino što nedostaje jest monumentalna I against I sa Mos Defom iz Blade II soundtracka.
Uostalom Teardrop je bio podloga i u jedinom pravom CSI serijalu – CSI Las Vegas, a ako je Grissom zadovoljan, i mi moramo biti jer nakon Massive Attacka istu stazu slijedili su Tricky Kid (solo) i Portishead i Nellee Hooper i Zero 7 pa čak i Air pomalo.
Tracklisting
1. Safe From Harm
2. Karmacoma
3. Angel
4. Teardrop
5. Inertia Creeps
6. Protection
7. Butterfly Caught
8. Unfinished Sympathy
9. Risingson
10. What Your Soul Sings
11. Future Proof
12. Five Man Army
13. Sly
14. Live With Me
(Dallas Records)
petak, 12.05.2006.
RAMIREZ - copy/paste
U naslovu je navedena tehnologija koja je mnogim srednjoškolcima i studentima omogućila uspješno završenje neke duže pisanje radnje tipa seminar. Kada se promijeni vrijeme iz prezenta u perfekt kaže se da se parafrazira; kada se prepisuje sa navodnicima kaže se da se citira, a kada se u glazbi krade – kaže se da se odaje tribute.
Ramirez odmah u naslovu kaže da će reciklirati; da će zarovati po distorziji a la Radiohead iz The Bends faze i da će izvući ono stadionsko iz Coldplay i umetnuti u kontekst Lijepe naše gdje su oni jedini predstavnici ovakve vrste college rocka sa blagim mrvicama emo-a.
Mislite da je Skromni Potpisnik Ovih Redaka ™ konačno poludio i stavio mozak na kvasinu a pluća na uže za sušenje rublja? Nije. Novi Ramirez je dobar i to zato što su konačno stavili bijesne distorzirane gitare u novi plan gdje su puno istaknutije; nešto kao u Deftones stilu samo ne toliko metalno i bez naglih modulacija glasa.
Na novom, drugom, albumu je četrnaest pjesama o početku i kraju jedne veze, o Yo La Tengo i indie snobovima kojim je špica tuluma da se razvale uz Mogwai u Arab Strap remiksu od 8:29 minuta. A Mogwai i razvaiti se u istoj rečenici…
Na Copy/Paste, Diskkko i Ameriku će se po KSET-u skakati samo treba pričekati godinu do dvije jer će sada svima ići na živce jer je materijal nov i vrti se, a Bože moj, ako se vrti puno ne znači, a priori, da je loše. Može značiti da će se brzo izlizati u ušima ali onda se povlači u discmane i ostale naprave za slušanje digitalno komprimirane glazbe da živi tamo dok se boje ne rastope a Ogg Vorbis ne zavlada.
Album je producirao Denyken u aranžmanu benda i definitivno je bolji od debija.
Tracklisting
1.copy/paste
2.amerika
3.lana croft
4.yo la tengo
5.tvoj
6.zoo
7.loš (treća)
8.ništa posebno
9.lunapark
10.1:1
11.bijela svijetla i veliki zvučnici
12.mačke gazdama, žene muškarcima
13.diskkko
14.odjavna
(menart)
nedjelja, 07.05.2006.
EDO MAAJKA live @ Aquarius, 05.05
Glavati MC je opet napunio klub na Jarunu. Napunio ga toliko da je na ulazu bilo još 3 (tri) ulaznice za kupiti mada su bile cijenjene 60 hrvatskih kuna. U pitanju je bila prva koncerna promocija novog materijala u metropoli.
Unutra gužva, mirisi parfema i znoja, cigareta i neke druge biljke zelene boje koju nećemo sada imenovati jerbo ne radimo besplatnu reklamu.
Kada se na to nakače još i ispirsane, supermazne i biseksualne maloljetne R`n`B droljice (sarkazam, huge amounts of it) i reperčići u PellePlelle hlačama sa guzicom do poda stvari postaju zanimljive.
Nisam znao kako očekivati nove stvari da zvuče uživo jer na albumu ima dosta brzih garage podloga i introspekcijskih tekstova koji mi nisu imali neku live eksplozivnost da pola publike baci ruke u zrak.
Oh, how foolish was I?- da se poslužim jezikom svjetskih policajaca, siledžija i njihovih dodvorica. Novi materijal uz Edino uprizorenje rula bok uz bok starim stvarima sa prva dva albuma. Na gramofonima je bio DJ Soul, stalni u postavi uz nezaobilaznog Frenkija kojeg publika sve bolje prihvaća, čak je navodno i Target iz bivših Tram11 dignuo ruku u zrak ali to još nije službeno potvrđeno.
Da se vratimo na ozbiljnu tematiku sa pravim zlatkogallovskim rječnikom – Edo Maajka izveo je koloplet starih i novih hitoidnih uspješnica na opće oduševljenje prepunog kluba koji ga je izmamio na bis sa stvarima Slušaj mater i Severina. Službeni dio koncerta završio je sa Ožeži i No sikiriki. Najavljen je i Dugave Open-air u lipnju gdje će i Maajka nastupiti, ali ovaj put sa bendom. Što je puno jače.
Inače, zvijezda večeri pohvalila se položenim vozačkim ispitom B kategorije tako da Zagrepčani od sada mogu strepiti na prometnicama velegrada.
Aquarius je pokoren a u publici viđen najbolesniji čovjek na prostorima bivše države: glavom, đokom i kosom – veliki Ajs Nigrutin.
subota, 06.05.2006.
ANDREA ČUBRIĆ - blu
Bivša pjevačica dance kolektiva zvanog E.T. objavila je samostalni album soul glazbe zvan po motoru na emotivno unutarnje izgaranje što vozi cijeli žanr – tuzi.
Dok instalira operativni sistem na stolno računalo već treći put u dva dana i skromni potpisnik ovih redaka osjeća se tužno a ako će biti četvrtog puta – redefinirati će pojam frustracija u Klaićevom rječniku stranih riječi.
Vizija i koncept pojma Blu odnose se na četiri pojma: plavo, tuga, ljubav, romantika. Da se ne bi cijeli album od 46 minuta i 6 sekundi pretvorio u neku vrstu perverzne igre asocijacija, treba naglasiti da su pjesme većinom ljubavne tematike, tužne i ponekad se bave oženjenim muškarcima, ponekad poljupcima u leđa i ne pušenjem shita. Da li je taj shit metaforički ili u obliku male smeđe kockice sreće? Nikada nećemo saznati.
Upravo je ta pjesma sa riječju shit (naslovljena Ja imam BIT!!!) sa ogromnim potencijalom radijskog hit singla. To je i skladba naslova koji svaki pravi alpha muškarac voli čuti u bilo koje doba dana i/ili noći: Ti si kao Bog (Amen); jest, egoistične smo svinje.
Glazbu i stihove napisala je Sandra Sagena (poznata po pisanju pjesama za Ninu Badrić, Vannu, Jacquesa... nešto kao hrvatska verzija Linde Perry), odlični aranžmani djelo su Marka Križana. Sva vojska session glazbenika sudjelovala je u stvaranju albuma od kojih bi izdvojio samo dva najpoznatija: pijaniste Matiju Dedića i Alana Bjelinskog.
Jedina zamjerka ovom, inače by-the-book napravljenom, djelu jest stavljanje tri (3) introa na album od kojih je jedan zapravo outro.
Tracklisting
1. SOUL INTRO I
2. JA IMAM BIT!!!
3. ALARM LJUBAVI
4. ...ONAKO KAKO VOLIM
5. SVJETLA
6. TI SI DOBAR RAZLOG
7. ZAGRIJANA ZA TEBE
8. TI SI KAO BOG (AMEN)
9. SOUL INTRO II
10. U SRCU MI JE BLUES
11. PUSTI ME DA BUDEM TVOJA
12. BOŽIĆNA USPAVANKA
13. USAMLJENI SVIRAČ
14. SOUL INTRO III
(Croatia Records)
utorak, 02.05.2006.
JACK JOHNSON - Sing-A-Longs and Lullabies for the film Curious George
Očito je ovaj naslov zavjera Onih Koji Ne Puše protiv Onih Koji Puše i Ostalih Poštenih Građana jer iza izgovaranje ovog naslova u svoj svojoj dužini i ljepoti potreban je impozantni broj alveola i još jedno eksterno plućno krilo. A pošto je dotični Jack Johnson surfer, jasno je za koju se opciju (gore navedenu) opredijelio.
No nije mladi Jack samo surfer već i singer/songwriter te filmaš koji voli Jimi Hendrixa i Fugazi, što dokazuje da posjeduje i određenu količinu dobrog ukusa no da ne odemo u krajnost audio-snobovštine red je da kažemo nešto i o Curious Georgeu. Dakle Curious George jest film o malom majmunu – primatu, ljudskom pretku i njegovim pustolovinama. Izgleda da je tu riječ o serijalu za djecu pretvorenom u cjelovečernji film za potomke i njihove roditelje.
Jack njeguje pop/rock izričaj te malo ozbiljnije teme no što bi predikat «pop» od njega očekivao ali na ovom soundtracku izvodi dječje pjesmice na akustičnoj gitari uz pomoć prijatelja raznih. A one pjesme koje nisu dječje, poput Ben Harperove With My Own Two Hands radi prilagođene djeci ali i pogodne da se onaj netko stariji od dvadeset zapita i razmisli o određenim pitanjima koja nisu recimo World of Warcraft tematike te da ne gleda put u dućan po kruh i mlijeko level 2 kao quest peć kao jedinstvenu priliku za promatranje svijeta oko sebe u broadbandu života jer Nacionalna biblioteka je možda seeder ali diplomski rad definitivno nije torrent i ne skida se tako lako. Uostalom The Sharing Song je ultimativna peer-2-peer himna i da je snimljena ranije Napster bi još bio živ.
Sve u svemu album za buđenje i kretanje u nove radne pobjede i tu ne mislim na ovo veliko «buđenje ™» već na ustajanje iz kreveta u rano jutro jer CD totalno ne ide na živce u tim mrskim mi trenucima.
Tracklist
1. Upside Down (3:28)
2. Broken (3:55)
3. People Watching (3:19)
4. Wrong Turn (2:53)
5. Talk of the Town (3:22)
6. Jungle Gym (featuring G.Love) (2:24)
7. We're Going to be Friends (2:18)
8. The Sharing Song (2:45)
9. The 3 R's (2:55)
10. Lullaby (featuring Matt Costa) (2:48)
11. With my Own Two Hands (featuring Ben Harper) (2:59)
12. Questions (4:10)
13. Supposed to Be (2:54)
(Aquarius Records)
