utorak, 06.12.2005.
U tunelu usred mraka...
Ima nešto u nepravilnom zubalu. Joe Strummer, Shane McGowan is The Pouges i sada Billie Joe Armstrong na live albumu snimljenom u Velikoj Britaniji ove godine kao dio svjetske turneje.
Green Day iskočili su 1994. godine zajedno sa The Offspring i Rancid u eksploziji tzv. kalifornijskog punk-rocka dok je prava istina da je MTV-u trebalo nešto da zamjeni grunge pogođen udarcem od kojeg se nikada nije oporavio – samoubojstvom Kurta Donalda Cobaina. I tako je Dookie zajedno sa Smash ušao u nešto što se u svijetu medija naziva heavy rotation – svakodnevno i vrlo višekratno emitiranje spotova. Maltretiranje, rekli bi ostali.
Nakon Dookie uslijedili su albumi koji su tehnički možda i bili bolji ali po prodaji nisu nadmašili taj famozni majol-label debi... do prošle godine i izlaska American Idiota za koji pri zdravoj pameti mogu tvrditi da je najbolji punk album odmah poslije London Calling od prejebenih The Clash.
Posudba ikonografije u vidu odijela, kravata i zvijezde, mile, petokrake najbolje se vidi na drugom dijelu paketa; live DVD-u.
Četrnaest pjesama, sat i četrdeset minuta materijala, drugi gitarist i stage koji troši struje kao što discman troši one jeftine baterije iz trafike za pet kuna, podigle su punk-rock na stadionsku razinu i sve to pomalo liči na U2. Ali, cijenjeni čitatelju i/ili čitateljice samo sliči jer Green Day šište energiju kao da sviraju u najvećoj skvot rupi na Knežiji.
Možda su se prodali, možda su ostarjeli ali barem pokušavaju publiku potaknuti da malo mučnu svojom glavom i promisle; naravno ako vratne arterije prežive headbanganje a ostatak organizma preživi opaki pogo izašao iz pradomovine nogometa i tako mu neodvojivih huligana.
nedjelja, 04.12.2005.
Stara pizda is back...with LET3
Let 3 zna da je 29. studenog Dan republike.
Ono što je započeo Rambo Amadeus, Rokeri z Moravu i Nervozni pošar; čega se Bora Đorđević dotakao u Gasarbajterskoj pesmi I/II i ono što rade sastav zvan Brkovi s vremena na vrijeme u zagrebačkoj Močvari; završili su Let3.
Ultimativni radikalni šumadijski spoj turbofolk melodija i pravih muških, po vratu dlakavih, gitara je pred nama. Sa skulpturom Babin kurac uvrijedili su sve koji mogu gledat` a sa Bombardiranjem Srbije i Čačka vrijeđaju sve koji mogu slušat`. Dakle samo gluhi i slijepi su sigurni, a svi ostali koji znaju skužiti zdravu zajebanciju. Dakle svi oni koji se neće uvrijedi na pokrajine nove Jugoslavije koje nabrajaju u pjesmi suptilnog naziva Riječke pičke, koji će razumjeti na transcendentalnoj bazi usporedbe ženske vulve sa ostalim stvarima koje nas okružuju u Rado ide Srbin u vojnike (pička) i koji će potrgati sve vratne mišiće na 3 minute i 22 sekunde rasnog headbanganja u eteričnom stanju pjesme Ero s onoga svijeta.
Let3 su zanimljiv sastav, nitko ih ne shvaća ozbiljno i oni to znaju pa idu još ozbiljnije, a u Rijeci ozbiljno je očito istoznačnica za prebolesno jer kako onda objasniti pjesmu neuspješnog samoubojice Miše Kovača Odvest ću te na vjenčanje sa debelim disko bubnjem i basom u pozadini? Ili Dijete u vremenu sa početkom Child in time od Deep Purple i kalibrom instant klasika i savršene pjesme za kraj koncerta? Harmonika daje odgovor dok ćete pripiti na ovu stvar plesati dvokorak;).
Let3 na ovom albumu imaju najmanje autorskog materijala ali bolesni um Mrlje i Prleta je ovdje otkrio Delta kvadrant i poslao sondu da napravi monolitni spomenik jednoj eri koja je trebala zavrsiti prije 15 godina ali se kao svaki pravi zombie vratila. Album se zove Bombardiranje Srbije i Čačka ali se komotno mogao nazvati i Bombardiranje Tomislavove i Prikraja, primjera radi.
Učinak bi bio isti....
