‘Ajmo prvo svi KLIK. : ))



A sad cu Vam otkriti jednu “Tajnu”…
Mislili ste da je Zvonce Balas?
Ili EKV?
Fit?
R.E.M.?

Ma Zvonce je sve to…
I jos puno, puno toga…
Ali Ona je prvenstveno i prije SVEGA “Hotel California”…

Zato sto je od kad zna za sebe negdje na nekoj dalekoj, pustinjskoj cesti…
Sa vjetrom u kosi, udise nepoznate, prekrasne mirise…

On a dark desert highway, cool wind in my hair,
Warm smell of colitas, rising up through the air

Zato sto cesto cuje zvona…
Glazbu…
Zvukove…

Zato sto je uvijek negdje na tankoj liniji između Raja i Pakla…
Anđeo s greskom…

I heard the mission bell,
And I was thinking to myself,
this could be heaven or this could be hell…

Zato sto je Zvonce malo pomaknuta…
Malo cudna…
Nasmijana…
Ima nomadsku, Cigansku dusu…
Bila je na Mjesecu…
Plese na kisi…
Preskace vatre…
Hoda po zaru…

Ponesto zaboravlja…
Puno toga pamti…

Her mind is Tiffany-twisted, she got the Mercedes Bends,
She got a lot of pretty, pretty boys, that she calls friends…
How they dance in the courtyard, sweet summer sweat…
Some dance to remember, some dance to forget…

I tako rado, rado kaze….

“Please bring me my wine…”

Zato sto je za Nju zivot gozba…
Okusa…
Mirisa…
Pogleda…
Dodira…
Trenutaka…

Zivot je svetkovina…
Bogu Sunca…
Bogu Ljubavi…
Bogu Zelje…
Bogu Proljeca…
Bogu Samo_Budi…

Mirrors on the ceiling,
The pink champagne on ice
And she said “We are all just prisoners here, of our own device…”
And in the master's chambers,
They gathered for the feast
They stab it with their steely knives,
But they just can't kill the beast…

Zato sto ne postoji sredina…
Zato sto Nju ili volite ili mrzite…
I zato sto Ona Vas ili voli ili NE POSTOJITE…

I sve mogu…
Ali, nikada necu moci pobjeci od Sebe…

Samo opusteno…
Oduvijek…
Zauvijek…

“Relax”, said the night man,
We are programmed to receive….
You can checkout any time you like,
but you can never leave…

I znam…
Mnogi nece shvatiti ovaj post…

Nije vazno…
Uostalom, samo retki nađu retke…

Vjerujte samo kad Vam kazem da je Zvonce “Hotel California”...

Danas nije Utorak…
Ali je jedan, obican, jednako prekrasan Cetvrtak…
I sve, bas sve je SAVRSENO…

Mislila sam da ce danas biti dan R.E.M.-a...
Ali nije. : ))

Danas je dan za...



A Zvonce Vam uz Reeda zeli najljepse DOBRO JUTRO...

Danas je utorak...
Danas je jedan divan dan...
Tek tako.
Jer je prvi zvuk koji sam cula nakon sto sam se izvukla iz kreveta bio cvrkut ptica...
Jer nije suncano, ali Ucka je sa mog prozora jutros izgledala prekrasno...
Jer nekako imam osjecaj da ce na kraju ipak biti suncano...
Jer je vikend bio... Paaaa... Za pamcenje, definitivno.
Jer poslijepodne idem na jednu kavu. Koja ima potencijala da se pretvori u pivu.
S jednom osobom koju volim. Jako. Uvijek. I s kojom se smijem najglasnije i najiskrenije.
Jer imam narancastu majicu, zelene tenisice i zelenu jaknu. A ja volem zeleno...
Jer mi kosa mirise na limun...
Jer sam upravo razgovarala sa sestrom...
Jer imam puno posla, ali nije bad...
Jer puse i zrak je cist...
Jer je sve bistro...
Jer su ljudi koje gledam kroz prozor nasmijani...

Kao sto vec rekoh, danas je jedan divan dan...
Tek tako...

I zato Vam kazem...

Hey, babe, take a walk on the wild side....

Uvijek malo hodajte po divljoj strani...
Budite malo, malo zlocesti...
Smijte se...
I pjevajte...

Doo, doo, doo, doo, doo, doo, doo, doo,
Doo, doo, doo, doo, doo, doo, doo, doo,
Doo, doo, doo, doo, doo, doo, doo, doo,
Doo, doo, doo, doo, doo, doo, doo, doo,
Doo, doo, doo, doo, doo, doo, doo, doo,
Doo, doo, doo, doo, doo, doo, doo, doo...

Imate li one neke pjesme koje Vas uvijek, bas uvijek, uhvate nespremne i bez pitanja vrate u neka prosla vremena?

Jucer je padala kisa…
Jucer sam se vozila i slusala radio…
I odjednom, zacula prve taktove i rijeci…

You'll say, we've got nothing in common,
No common ground to start from…


Jednom davno, toliko davno da mi se danas cini kao da se radilo o snu, jednog toplog lipnja, bilo je jedno svitanje…
A prije tog svitanja bila je jedna cijela, duga, vrela, ljetna noc…
Bio je izlazak…
Bilo je puno konjak–Coli…
Bila sam ja…
I bio je On…
Bili su prijatelji…
Bila je muzika…
Bio je ples…
Bili su pogledi…

I onda, odjednom, na povratku kuci, bilo je to svitanje…
Bijeli Escort, nas cetvero i stari OMV na brzoj cesti Opatija - Rijeka…

Samo Rijecani znaju o cemu govorim kad spominjem stari OMV…
Vi, drugi, imate neka svoja mjesta, u svojim gradovima, gdje se u pijana svitanja staje popiti kava…
Ali samo Rijecani znaju kako sa starog OMV-a izgleda lipanjsko praskozorje koje se budi iznad Kvarnerskog zaljeva…
Kako se izlazece sunce ljeska na povrsini mora, kako se sjaje Krcki most, Vrata Jadrana i Rijeka u daljini…

Njih dvoje usli su popiti kavu…
Nas dvoje ostali smo pored bijelog Escorta slusati muziku…
Razgovor…
Cudan razgovor…
Onakav razgovor kakav mozes voditi samo s nekim tko ti je stvorio Leptire…
I kojem u pogledu prepoznajes da mu stvaras Leptire…
Osmijeh…
I lagan udarac rukom u trbuh, a onda pobjegnes sa druge strane auta…
Onda se tako malo lovite oko tog bijelog Escorta dok vas ljudi iz OMV-a gledaju nekako cudno, ali vama uopce nije bitno, ne vidite nikog osim jedno drugo i smijete se, smijete, smijete…
I tada namjerno usporis, a On te uhvati i nasloni na haubu, tocno pored suvozacevih vrata…
I drzi te oko struka…
I ne pusta…
I gledate se…
I u djelicima sekunde razmisljas hoce li te poljubiti…
A onda se iz auta zacuju prvi taktovi i rijeci…

You'll say, we've got nothing in common,
No common ground to start from…

I On ti se lagano, lagano priblizi…
Malo se prigne…
I nasloni svoju glavu na tvoje rame…
I stisne te malo jace…
A tvoje ruke se potpuno spontano, prirodno, obaviju oko Njegova vrata…
Njegov obraz prislonjen je na tvoj vrat, a tvoje usne su blizu korijena Njegove kose…
Rascupan je…
Uvijek je rascupan…
Ima tamno plavu majicu i traperice…
Mirise na konjak-Colu, djecje, slatke, Orbit zvake, na more i na neki parfem koji tada nisi prepoznala, a danas kada ga osjetis znas tocno koji je, kako izgleda bocica i na kojoj polici u kupaonici On drzi istu takvu…
I samo tako stojite…
Zagrljeni…
Dok svira taj neki blesavi Dorucak kod Tiffanyja…
I onda On kaze: “Ajde, vodim te na dorucak…”
I odvede te…
I nesto kasnije sjedite na jednim, za ovu pricu potpuno sporednim, stepenicama i jedete burek…
I jednostavno znas da ste se onog trena, dok se iznad Kvarnerskog zaljeva budilo lipanjsko praskozorje i dok te drzao u narucju, a iz auta je svirao taj neki blesavi Dorucak kod Tiffanyja, oboje zaljubili…
Ludo i beznadno…

I nakon toga, tocno 847 svitanja docekali ste zajedno…
I bilo je lijepog…
I bilo je ruznog…
Bilo je sretnog…
I bilo je tuznog…

I bilo je 848. svitanje koje vise niste docekali zajedno…

Ali nikada prije i nikada poslije, s nikim, nije bilo ONOG svitanja…
Lipanjskog…
Dok je svirao taj neki blesavi Dorucak kod Tiffanyja, a On je bio rascupan, nosio tamno plavu majicu, traperice, mirisao na konjak- Colu, slatke zvake, more i Svoj parfem i drzao te zagrljenu, dok mu je obraz bio naslonjen na tvoj vrat…


Jucer je padala kisa…
Jucer sam se vozila i slusala radio…
I odjednom, zacula prve taktove i rijeci…
I sjetila se…
Jer neke pjesme Vas uvijek, bas uvijek, uhvate nespremne i bez pitanja vrate u neka prosla vremena…

I nije bilo tuge…
Nije bilo ni sjete…
Bilo je samo to jedno, obicno sjecanje na neko davno, lipanjsko svitanje…
Pojacala sam muziku…
I pjevala…
Glasno.
Smijala se…

Jucer je padala kisa…
A ja sam se vozila i slusala radio…
I sve, bas sve, je bilo totalno Ok…


You'll say, we've got nothing in common,
No common ground to start from,
And we're falling apart,
You'll say, the world has come between us,
Our lives have come between us,
Still I know you just don't care…

And I said, "What about 'Breakfast at Tiffany's?'"
She said, "I think I remember the film,
And as I recall, I think, we both kind of liked it."
And I said, "Well that's, the one thing we've got."

I see you, the only one who knew me,
And now your eyes see through me,
I guess I was wrong,..
So what now? It's plain to see we're over,
And I hate when things are over,
When so much is left undone…

And I said, "What about 'Breakfast at Tiffany's?'"
She said, "I think I, remember the film,
And, as I recall, I think, we both kind of liked it,"
And I said, "Well that's, the one thing we got."

You'll say, that we've got nothing in common,
No common ground to start from,
And we're falling apart,
You'll say the world has come between us,
Our lives have come between us,
Still I know you just don't care…

And I said, "What about 'Breakfast at Tiffany's?'"
She said, "I think I, remember that film,
And, as I recall, I think, we both kind of liked it,"
And I said, "Well that's, the one thing we got."

Ali...
Mamurna sam.
A kad sam mamurna, izostaje koncentracija.
Vikend?
Otvorili smo sezonu rostiljanja.









Meso. Puno mesa.
Zvonce VOLI meso. Obozava.
Ajvar.
Topli kruh.
Vino. Bijelo.
Tuborg.

Tusiranje, izlazak.
Red Bull – vodka.
Znate li koliko puta sam si obecala da necu vise nikad popiti ni gut tog sranja???
Ja nisam normalna, to je sigurno.

Jucer provedeno po terasama, uz Cedevitu od grejpa, Nes od vanilije i suncane cvike nabijene na nos da se ne vide podocnjaci.

Mislila sam da je stiglo proljece.
Mirisala sam ga.
A danas je opet zima.
I mene boli glava.
Imam upalu misica.
Od cega?!
Ali bez obzira na sve, ja i dalje osjecam proljece...
Tu je, skriva se iza ugla i viri...

A meni osmijeh ne silazi i cijelo vrijeme mi u glavi svira Fit...


Miris kave budi me, miriše dan,
Velika crvena lopta visoko digla se,
Plave oči zovu me, velike dječje,
Njihove tople ruke tjeraju oblake…

U je... idemo, kotrljamo se, dižemo prašinu…
U je... nose nas ulice…
U je... i ti si ponovu tu, zajedno
U je... dižemo prašinu…

Kao da ruši zidove, stiglo je proljeće
Prosulo je po ulicama zrele plodove…
I ovo ljeto biti će dugo kao pustinja
I ove zime sjetit ću se u noći kupanja…

I ovo ljeto biti će dugo
I ove zime sjetit ću se…

U je... idemo, kotrljamo se, dižemo prašinu…
U je... nose nas ulice…
U je... i ti si ponovu tu, zajedno
U je... dižemo prašinu…


Sijeno.
Rekoh Ti da cu ga ubaciti. : ))))))))))))

Sto reci nakon dva mjeseca?

Nakon dva mjeseca mogla bih Vam ispricati jednu pricu....
Ali neke price trebaju ostati neispricane...

Nakon dva mjeseca mogla bih Vam reci da mi je osmijeh i dalje lajt-motiv...
Nakon dva mjeseca mogla bih Vam reci da i dalje pijem Pelin...
Nakon dva mjeseca mogla bih vam reci da je zivot jos uvijek Ringispil...
Nakon dva mjeseca mogla bih Vam reci da je u moj grad stiglo proljece...

Nakon dva mjeseca mogla bih Vam reci da je Zvonce i dalje Zvonce...
Zvonce je zeleno...
Crveno...
Zuto...
Sareno...
Prozracno...
Blesavko sa senom u kosi...

Slow motion...


Nakon dva mjesec ne bih Vam morala reci ni rijeci...
Jer Vi sve znate...

I ne mogu, a da vam ne ostavim jedan veliki, veliki... : )

And then she’d say it’s ok,
I got lost on the way,
But I’m a supergirl,
and supergirls don’t cry...
And than she’d say it’s alright,
I got home late last night,
But I’m a supergirl,
and supergirls just fly...