srijeda, 21.03.2007.

SAMO JEDAN BLESAVI DORUCAK...

Napisala Zvoncica u 09:48

opis slike

Imate li one neke pjesme koje Vas uvijek, bas uvijek, uhvate nespremne i bez pitanja vrate u neka prosla vremena?

Jucer je padala kisa…
Jucer sam se vozila i slusala radio…
I odjednom, zacula prve taktove i rijeci…


You'll say, we've got nothing in common,
No common ground to start from…



Jednom davno, toliko davno da mi se danas cini kao da se radilo o snu, jednog toplog lipnja, bilo je jedno svitanje…
A prije tog svitanja bila je jedna cijela, duga, vrela, ljetna noc…
Bio je izlazak…
Bilo je puno konjak–Coli…
Bila sam ja…
I bio je On…
Bili su prijatelji…
Bila je muzika…
Bio je ples…
Bili su pogledi…

I onda, odjednom, na povratku kuci, bilo je to svitanje…
Bijeli Escort, nas cetvero i stari OMV na brzoj cesti Opatija - Rijeka…

Samo Rijecani znaju o cemu govorim kad spominjem stari OMV…
Vi, drugi, imate neka svoja mjesta, u svojim gradovima, gdje se u pijana svitanja staje popiti kava…
Ali samo Rijecani znaju kako sa starog OMV-a izgleda lipanjsko praskozorje koje se budi iznad Kvarnerskog zaljeva…
Kako se izlazece sunce ljeska na povrsini mora, kako se sjaje Krcki most, Vrata Jadrana i Rijeka u daljini…

Njih dvoje usli su popiti kavu…
Nas dvoje ostali smo pored bijelog Escorta slusati muziku…
Razgovor…
Cudan razgovor…
Onakav razgovor kakav mozes voditi samo s nekim tko ti je stvorio Leptire…
I kojem u pogledu prepoznajes da mu stvaras Leptire…
Osmijeh…
I lagan udarac rukom u trbuh, a onda pobjegnes sa druge strane auta…
Onda se tako malo lovite oko tog bijelog Escorta dok vas ljudi iz OMV-a gledaju nekako cudno, ali vama uopce nije bitno, ne vidite nikog osim jedno drugo i smijete se, smijete, smijete…
I tada namjerno usporis, a On te uhvati i nasloni na haubu, tocno pored suvozacevih vrata…
I drzi te oko struka…
I ne pusta…
I gledate se…
I u djelicima sekunde razmisljas hoce li te poljubiti…
A onda se iz auta zacuju prvi taktovi i rijeci…


You'll say, we've got nothing in common,
No common ground to start from…


I On ti se lagano, lagano priblizi…
Malo se prigne…
I nasloni svoju glavu na tvoje rame…
I stisne te malo jace…
A tvoje ruke se potpuno spontano, prirodno, obaviju oko Njegova vrata…
Njegov obraz prislonjen je na tvoj vrat, a tvoje usne su blizu korijena Njegove kose…
Rascupan je…
Uvijek je rascupan…
Ima tamno plavu majicu i traperice…
Mirise na konjak-Colu, djecje, slatke, Orbit zvake, na more i na neki parfem koji tada nisi prepoznala, a danas kada ga osjetis znas tocno koji je, kako izgleda bocica i na kojoj polici u kupaonici On drzi istu takvu…
I samo tako stojite…
Zagrljeni…
Dok svira taj neki blesavi Dorucak kod Tiffanyja…
I onda On kaze: “Ajde, vodim te na dorucak…”
I odvede te…
I nesto kasnije sjedite na jednim, za ovu pricu potpuno sporednim, stepenicama i jedete burek…
I jednostavno znas da ste se onog trena, dok se iznad Kvarnerskog zaljeva budilo lipanjsko praskozorje i dok te drzao u narucju, a iz auta je svirao taj neki blesavi Dorucak kod Tiffanyja, oboje zaljubili…
Ludo i beznadno…

I nakon toga, tocno 847 svitanja docekali ste zajedno…
I bilo je lijepog…
I bilo je ruznog…
Bilo je sretnog…
I bilo je tuznog…

I bilo je 848. svitanje koje vise niste docekali zajedno…

Ali nikada prije i nikada poslije, s nikim, nije bilo ONOG svitanja…
Lipanjskog…
Dok je svirao taj neki blesavi Dorucak kod Tiffanyja, a On je bio rascupan, nosio tamno plavu majicu, traperice, mirisao na konjak- Colu, slatke zvake, more i Svoj parfem i drzao te zagrljenu, dok mu je obraz bio naslonjen na tvoj vrat…



Jucer je padala kisa…
Jucer sam se vozila i slusala radio…
I odjednom, zacula prve taktove i rijeci…
I sjetila se…
Jer neke pjesme Vas uvijek, bas uvijek, uhvate nespremne i bez pitanja vrate u neka prosla vremena…

I nije bilo tuge…
Nije bilo ni sjete…
Bilo je samo to jedno, obicno sjecanje na neko davno, lipanjsko svitanje…
Pojacala sam muziku…
I pjevala…
Glasno.
Smijala se…

Jucer je padala kisa…
A ja sam se vozila i slusala radio…
I sve, bas sve, je bilo totalno Ok…



You'll say, we've got nothing in common,
No common ground to start from,
And we're falling apart,
You'll say, the world has come between us,
Our lives have come between us,
Still I know you just don't care…

And I said, "What about 'Breakfast at Tiffany's?'"
She said, "I think I remember the film,
And as I recall, I think, we both kind of liked it."
And I said, "Well that's, the one thing we've got."

I see you, the only one who knew me,
And now your eyes see through me,
I guess I was wrong,..
So what now? It's plain to see we're over,
And I hate when things are over,
When so much is left undone…

And I said, "What about 'Breakfast at Tiffany's?'"
She said, "I think I, remember the film,
And, as I recall, I think, we both kind of liked it,"
And I said, "Well that's, the one thing we got."

You'll say, that we've got nothing in common,
No common ground to start from,
And we're falling apart,
You'll say the world has come between us,
Our lives have come between us,
Still I know you just don't care…

And I said, "What about 'Breakfast at Tiffany's?'"
She said, "I think I, remember that film,
And, as I recall, I think, we both kind of liked it,"
And I said, "Well that's, the one thing we got."

Komentari (65) || Isprintaj || #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

eXTReMe Tracker