Posteni nalaznik iste moli se da je lijepo zamota i posalje na moju adresu...

KATEGORIJA: Izgubljeno - Nađeno

Imala sam jednom davno prijatelja...
Najboljeg prijatelja...
Prijatelja koji je jednostavno razumio i podrzavao...
Jednog od onih prijatelja za koje ni ne znas koliko ti je prijatelj dok ne ode...

Taj divan, splitski student volio je moju sestru...
Ljudi moji, kako ju je samo volio...
Hodali su tri godine...
Ona, klinka i On, ozbiljan student medicine...

U isto vrijeme ja sam hodala s Kikijem...

U njegovom malom, zadimljenom, studentskom stanu na Vezici provodili smo nas cetvero noci i noci...
U razgovoru...
Gledajuci glupe filmove...
Igrajuci Play-station...
Kartali smo...
U zlobu, uvijek...
Pili...
Pusili travu...
Izlezavali se...
Kuhali...
Slusali muziku...
Ma svasta nesto smo u tom njegovom malom, zadimljenom, studentskom stanu na Vezici radili...

Taj miran tip otkidao je kada bi cuo onu dobru, staru stvar «Love is in the air»...
Zatvorio bi oci i pjevao na sav glas, bez obzira gdje smo se u tom trenutku nalazili...
Puno je pusio i uvijek pio stock...
Pekao je najbolji tost na svijetu...

Bio je jedan od onih DOBRIH ljudi...
Postenih ljudi...
Samozatajnih ljudi...
VELIKIH ljudi...
Jedan od onih u koje vjerujes...
Jedan od onih koje volis cisto i iskreno...
Jer ne mozes drugacije...

Taj divan, splitski student se sa nepunih 24 razbolio...
Tesko...
Godinu dana kemoterapija i lijekovi bili su njegova svakodnevica...
Moja seka sa svojih tadasnjih 17-est provodila je dane u Splitskoj bolnici, spavajuci na krevetu pored njegovog...
Nisam vjernik, ali tada sam svake noci istu, tihu molitvu upucivala ka nebu...
Borio se hrabro...
I kada je bilo najteze grcevito se drzao za slamku zivota...
Osmjehivao se svakom novom svitanju...
Vjerovao u sebe...
I na kraju, POBIJEDIO.

Ponovno smo nas cetvero radili svasta nesto u tom njegovom malom, zadimljenom, studentskom stanu na Vezici...
I ponovno je plesao i pjevao na sav glas kada bi cuo «Love is in the air»...
Ponovno se smijao i pekao nam tosteve u 3 ujutro...

Taj nas divan, splitski student jednog je vrelog ljeta i zavrsio medicinu...
Spakirao je torbe, ono malo namjestaja koje je uspio skupiti u 7 godina provedenih u Rijeci, sjeo u bratov auto i vratio se u svoj Split...
Posljednje veceri provedene u Njegovom malom, zadimljenom, studentskom stanu na Vezici svi smo plakali...
Nismo radili nista...
Jednostavno nam se nije dalo...
Nismo ni pili, ni pusili travu...
Nismo gledali nikakav glup film, niti igrali karte...
Jednostavno smo se gledali i plakali...
Obecali smo si da cemo zauvijek ostati prijatelji...

Jos nekoliko mjeseci nakon toga hodao je sa mojom sestrom...
Ona, klinka i On, ozbiljan...
Tada se nekako raspalo...
Pozivi su se prorijedili, putovanja na relaciji Rijeka-Split su prestala...
Daljina je presudila...

Malo nakon toga vratio se u Rijeku da bi primio svoju diplomu...
Moja sestra nije otisla na promociju..
Nije mogla...
Bilo im je jos uvijek previse bolno...
Kiki i ja smo bili...
Mislim da nikada do tada nisam bila tako sretna kao tada, kada sam ga gledala kako je ponosan i kako je unatoc svemu sto mu se dogodilo zavrsio tu svoju medicinu koju toliko voli...

Danas je taj nas divan, splitski student doktor...
Uspjesan...
Zdrav...
Pije i pusi i dalje...
Kaze: «Ma jebes sve, brale, jednom se zivi.»...
Ima curu koja se zove isto kao moja sestra...
Oni se vise nikada nisu vidjeli...
Ponekad, kada se cujemo, pita za nju...

Ja ga danas viđam rijetko...
Kada je na proputovanju kroz Rijeku...
Ali dovoljno da znam da mi je i dalje prijatelj...
Jer neki ljudi ce vam unatoc svemu, ZAUVIJEK ostati prijatelji...
Zato sto ih volite...
Zato sto iz samo jedne njihove recenice osjecate da i oni vole vas...
Zato sto ih odijelo i kravata nisu promijenili...
Zato sto su i dalje VELIKI...

Zato to cu se do kraja zivota, kada negdje cujem «Love is in the air» nasmijati, zatvoriti oci, zapjevati glasno, nazdraviti i reci da je «Ova za njega!» ...
Zato sto ce taj doktor unatoc svom odijelu i kravati zauvijek u mom srcu ostati onaj divan, splitski student u cijem smo malom, zadimljenom, studentskom stanu na Vezici provodili noci i radili svasta nesto lijepo, blesavo i nezaboravno...

Bila sam...

U Cresu...





U Nerezinama...





U Malom...





I Velom Losinju...





U Osoru...





U Valunu...






U Lubenicama...




Kupala se...

Jela orade sa rostilja, prelivene maslinovim uljem, cesnjakom i persinom...
Dagnje...
Srdelice...
Blitvu...
Smokve...

Pila vino...
Bijelo...
Pelin...
Vodku...

Procitala odlicnu knjigu...
John Fullerton, «Sarajevski tango»...

Slusala neku staru, dobru muziku...

Sex?
Puno, jako puno...
Odlicno...
Na krevetu...
Na stolu...
Na stolicama...
Bilo gdje...
Isprobala Durex vibration ring...



SAVJET:
Ne trositi na ovo 60 kn. Ne isplati se. Nema toga sto moze nadmasiti cistu, iskonsku, primitivnu strast. Ok, i velicina JE vazna. Heh.

Izlezavala se...
Plesala...
Pjevala...
Setala...
Smijala se...
Do suza...
Dozivjela mamurluk...
Tezak...
Dva puta...
Mirisala borove i more...

Voljela...
Bila voljena...

Uzivala...