svijet -iza -ugla

petak, 31.12.2010.

konačno...

Čini mi se kako je svaka stanica mog tijela naelektrizirana, nabijena nekim čudnim nabojem, kombinacija nestrpljenja i osjećaja da sanjano postaje stvarno pravi vrtloge u umu, a srce treperi u ritmu koji valjda jedino bubnjar na nekom dobrom rock koncertu može oponašati...
Da, znam , još samo malo i bit će uistinu onoliko moj koliko sam poželjela. Sve sitne zamke, igrice riječima, pogledi , tišine;ono fino kruženje u Igri kroz slučajne susrete, naizgled nebitne kave , povremeno druženje u sigurnom okruženju poznanika dovelo je do krajnjeg cilja –večer samo za nas...
Formalan poziv na kazališnu predstavu o kojoj smo oboje izrazili visoko mišljenje i utvrdili neophodnost gledanja iste u svrhu postizanja umjetičkog prosvjetljenja tjera me na smijeh-ako je i jedno uistinu imalo na umu išta vezano uz pomenuti događaj, mirno ću prošetati preko usijanog kamenja.
No, kurtoazija Igrice i civilizacijske norme su zadovoljene, i evo laganih drhtaja u korjenu kralježnice- lovac i lovina se stapaju u slatkom isčekivanju...
Lagano mu prilazim „korakom rimske božice“ kako bi to opisao Pjesnik-dok ženka u mom sustavu želi samo što prije osvojiti mužjaka-ili mu se predati bez zadržavanja...
Hmm, taj sjaj u očima , lagani nemir za koji misli kako ga ne primjećujem dok izmjenjujemo fraze odgovara frekvenciji mog tijela. Srećom, ne čita mi misli –možda bi se i osupnuo da može-ne vjerujem kako od dame očekuje tako pakleno vruće sličice što sam ih složila u glavi-ili ga ipak potcjenjujem?
Onaj ključni dodir koljenima da bi propustili zakašnjelog gledatelja je istog časa isključio sve ostalo i natjerao ga da odbaci masku uglađenog gospodina. Idemo do mene? Pitanje, konstatacija, zapovijed? Ma nebitno, šaptom izgovoreno da i bljesak pogleda bio je dovoljan da mu ruka krene ka mom koljenu i laganim dodirom definira neizrečeno...
Kako ukalupiti u riječi onaj tren kad me obuhvatio, utkao se u mene i spustio usne na moje?Mogu li vatru i vihor pretvoriti u rijeku slika? Ta četiri vrela dlana i dva sirovom i nezaustavljivom strašću nošena tijela imaju svoj poseban izričaj...
Posjednički poljupci na vratu, prsti što trgaju sve što ih priječi da osjete koliko sam spremna, sjedinjenje i eksplozija u zajedničkom kriku...A poslije, sati pomnog istraživaja i nježnosti...I ponovo pakleno usijanje, osjećaj punine kad ga stežem bedrima i pratim zaigranim kukovima, dok se oboje hvatamo za rubove svijesti u pokušaju da još samo malo odgodimo plimu...
Negdje u ranom i neispavanom jutru oboje priznajemo kako pojma nemamo o sadržaju prvog čina predstave što smo ga uspjeli odgledati i razdragano se smijemo sami sebi upetljani jedno u drugo...

31.12.2010. u 00:01 • 62 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (3)
Kolovoz 2009 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

pokušaji da virnem u veliki svijet izvan mog dvorišta, naučim nešto novo , otkrijem ljepotu života

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

ranimraz89@gmail.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se