Naša ljubavna priča

22 rujan 2016

Naša ljubavna priča se treba napisati. Netko ovo što smo mi doživjeli u 6 dana ne doživi u 20 godina. Rekao si ti.
Netko to ne doživi za cijeli život. Rekla sam ja.

Slažem se da našu ljubavnu priču treba napisati. Prvo radim zabilješku ovdje, na ovom mom tajnom mjestu. Tak da ostane zapisana u bespućima interneta i u mojoj prošlosti, ako se ikada odlučim ponovno ponekad pročitati.

Toliko slušam priču o anđelima, onima koji dođu u naš život i tu su onoliko koliko je potrebno da nam na nešto ukažu. Sada znam da si ti bio moj anđeo. Ti si taj koji me je trebao podsjetiti na to kako stvarna ljubav treba izgledati, kako se osjeća žena koja je voljena i koja voli, kako je kada prihvatiš ono što je namijenjeno za tebe i kako ne treba biti u strahu od kraja, već uživati dok traje.

Podsjetio si me da u mojim vezama do sada nije bilo puno toga. Od svih, samo je jedna imala ovo na što si me podsjetio i hvala ti na tome. I onda sam od straha zbog gubitka birala neizvedivo jer je bilo lako očekivati i dočekati kraj. Biti u nemogućim uvjetimaznajući da će netko jednom odustati. Lako je tako. Pripremiš se na raspad i onda jednostavno čekaš i činiš i ne činiš, samo da dođe taj kraj i da još jednom mogu žaliti samu sebe zbog neuspjeha. Sada priznajem da sam tražila takve. Koji nisu dostupni. Koji su zauzeti. Koji su igračke. Koji su neodgovorni. Koji su izleti. Koji su zaljubljeni sami u sebe. Tražila sam svakakve osim one koji vole mene zbog mene. Koji žele biti sa mnom zbog mene. Koji ne žele odustajatim nego žele da traje. I da bude lijepo. I da bude i teško ponekad, ali da se zna da pripadamo i da će se za sve naći rješenje.

Bilo je tako lijepo ponovno osjetiti taj osjećaj. Naša ljubavna priča ostaje zaista samo naša. Drugima smo bili smješni. Pažnja koju smo si pružali, stvari koje smo činili jedan za drugoga, mjesta koja smo posjećivali i slike svijeta koje smo doživljavali i gledali ostaju u mom srcu i u mom razumu. U mom sjećanju. Nije bitno vrijeme i koliko traje, nego kvaliteta, rekla sam. Tako je, bitna je kvaliteta, rekao si.

I sada kada zatvorim oči kada idem spavati gotovo da osjetim tvoju blizinu. Osjetim kako ležim zatvorenih očiju. I onda osjetim kako tvoj dlan nježno prelazi preko mog obraza. Otvaram oči i prvo što vidim su tvoje duboke smeđe oči koje me gledaju iskreno i u tišini. Baš kao ono naše zadnje jutro kada si me probudio upravo tako. U taj pogled sam se zaljubila. I u taj osjećaj sam se zaljubila. Osjećaj kada shvatiš da te je netko promatrao dok spavaš i onda u zanosu osjetio potrebu da te dodirne, polako i nježno.
Zaljubila sam se u svaki pogled i svaki poljubac koji si mi slao na utakmicama.
Zaljubila sam se u svaku poruku i hit dana koji si mi slao.
Zaljubila sam se u sebe jer si me prikazao kao divnu ženu koja sve to zaslužuje.
Zaljubila sam se u vrijeme koje provedeš s nekim na način kako smo ga mi provodili.
Zaljubila sam se u ljubav opet.
Popravio si me, rekao si. Popravio si me, rekla sam. I smijali smo se tome kao djeca.

Susret, slučajnost, sve kockice koje su se poklopile, a nisu bile planirane na takav način, sve je bilo baš kako treba. I ništa nismo planirali, a našu ljubavnu priču treba napisati, rekao si.

Svoju ulogu anđela zaista si odradio savršeno. Čak i tvoj odlazak i tvoje zadnje riječi trebale su biti valjda takve kako bih se vratila svom životu u svome gradu u svojoj zemlji. Kako ne bi bilo nadanja. Možda ipak....naša ljubavna priča ne završi.
Ali trebala je završiti jer ti si imao epizodnu ulogu od tjedan dana. Ja sam se probudila i shvatila što to zapravo tražim. Dalje. Bez tebe.

I rekao si da bi opet ponovio. Ali anđeli to ne rade kada završe svoj zadatak. To danas znam.
A sada se vraćam svojoj djevojci rekao si. Tada je moja povezanost s tobom umrla. Lagao si me.
I to je tako trebalo biti. Anđele je teško pustiti kada su divni.
Imali smo ljubavnu priču koja je imala rok trajanja. Znali smo. Ali kraj nisam mogla niti zamisliti. Najgori mogući. Lagao si me. Valjda je i to bila lekcija. Nema veze. Direkt u glavu. Oporavi se čovjek od toga.

Ostaje osjećaj ljepote našeg vremena. Ostaje taj osjećaj da si me popravio, a sam mi znamo od čega je trebalo. I neka tako ostane.
Naša ljubavna priča ostaje u nama dvoma. Ovdje negdje i možda jednog dana bude napisana, onako kako bi ti želio.

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se