Prilika...koju treba propustiti

12 rujan 2013

Nije svaka prilika koja se pruža, dobra prilika. Nije svaka niti za odbaciti. Ako bira ego, tada će izbor gotovo uvijek biti pogrešan. Ako bira srca, tada je odluka jedina ispravna.

I tako...došao je taj tvoj rođendan...jedina prilika da ti nakon tolike šutnje s obje strane pošaljem neki znak.
Jebote, što mrzim te prilike. Rođendan, Božić, Nova godina...whatever, just to say HI....

Ako bira ego:
Već danima razmišljam što ću napraviti sutra. Da samo znaš koliko je scenarija moj ego u stanju napraviti. Sve ovisi o tome koliko se dobra želim prikazati i koliko željna tebe želim ispasti.
Poželjela sam naručiti da ti se od balona izradi tvoja omiljena životinja koja nas je u neku ruku i spojila...uz dostavu na tvoju special lokaciju u ZG, ili čak u tvoju zemlju, tvoj grad. Odustala sam.
Poželjela sam kupiti ti riječnik tvog i hrvatskog jezika i dati ti do znanja da si dobrodošao... uz nadu da ćeš zaista shvatiti poruku koju bi riječnik predstavljao. To bi bilo hrabro čak i za mene, ali i to sam planirala. Odustala sam.
Poželjela sam ti jednostavno poslati SMS s porukom "Sretan rođendan!" samo da ti dam do znanja da mislim, da si važan, da nedostaješ. Odustala još nisam. To je ta jebena prilika koja me vreba i koja me lomi. Svjesna sam je i prepoznajem je i gledam u oči, osmjehujući se šeretski i misleći u sebi...da, samo me gledaj...
Prilika me lomi, ego joj podilazi, sve u meni vršti, daaaaa, pošalji, javi se, ostavi trag, čestitaj, pa to je i lijepo, biti će mu drago............., ma fuck...neće.
Zapravo, ne poznam te. Ne znam kako slaviš rođendan, a možda i ne slaviš. Da, lijepo je dobiti čestitku, ali od ljudi do kojih ti je stalo. Čestitke reda radi ja prepoznam i idu mi na živce. Nemoj me hebati reda radi. Ili to radi sa srcem ili odjebi. I zato, ego moj, reda radi se ne radi ništa. Pa niti se šalje očajna porukjavascript:%20void(0);a u obliku čestitke jer imaš priliku biti kulturan, a zapravo tražiš ispriku da se javiš. Koliko očajan trebaš biti da to iskorištavaš u te svrhe? Sorry, not me. Ne mogu. Nije iskrena, nego je očajna čestitka i znam da je samo prilika. Prilika koju treba propustiti.

Ako bira srce:
Znaš da ti želim nasretniji rođendan na svijetu. Tebi! Želim ti da budeš voljen, da voliš, da se smiješ, da plačeš od sreće, da si miran i spokojan u svemu što radiš, da živiš kako želiš, da lutaš gdje želiš, da udišeš more, da ti oči sjaje kada pogledaš ono što voliš, da osjetiš ljepotu života, onu istinsku i duboku koja će te prodrmati i dati ti do znanja da je negdje netko tko mari...
Želim da osjetiš da ne mogu zaboraviti datum i da mislim na tebe i nadam se da ga zaista provodiš onako kako to najbolje želiš, okružen ljudima koje voliš, ispijajući još jednu času za još jednu godinu više.
Želim da osjetiš ono što ti šaljem kroz zrak koji ćeš udahnuti i kroz otkucaj srca koji ćeš osjetiti. Želim ti poslati ovu čestitku od srca jer je ta ona prava, istinska. Ostat će na ovoj stranici, možda pročitana, možda i ne, ali biti će poslana u svemir i možda naći put do tebe. Kao poruka u boci. Možda...
No, ne bojim se. Iskreno je i kada je tako, nađe put tamo gdje treba i kada treba... To je prilika koju ću iskoristiti.
Imati moć izreći to iz srca, a ne tjerana egom, to je jedina prilika koju ću ovdje iskoristiti.


Biram čestitku iz srca i to je moj poklon, tebi, ali i meni. Neće biti očajnog planiranog javljanja jer je prilika. Odaslala sam svoju "poruku u boci" pa neka putuje. Možda se sretnete negdje, na kugli zemaljskoj, i znat ćeš da je moja. Ako trebaš, znat ćeš. Ako ne, nije onda niti bitno.

<< Arhiva >>