Jedno ponašanje molim

24 veljača 2009

Ljudi sve bi. Kada ne mogu.
Kada mogu, onda ne znaju kako.

Kada bi vam netko dao priliku da se reprogramirate, da li biste znali kakvi biste željeli biti? Kada bi vam netko dao mogućnost, alat, vještinu da izmjenite svoje ponašanje. Da probrišete, kao gumicom, sve što smatrate loše u svom ponašanju i da vam kaže da možete imati sve novo. Kako biste reagirali?

Oni koji su pomislili da ne bi ništa mijenjali, neka zatvore ovaj blog i vrate se kada dobro razmisle. NEMA čovjeka koji ne bi promijenio svoje ponašanje u nekom dijelu. Možda biste promijenili način na koji reagirate na kritiku. Možda biste promijenili način na koji reagirate prema roditeljima. Možda način na koji se ljutite na djecu. Možda čak i reakciju koju imate prema partneru kada ste nervozni. SVI bi promijenili nešto, možda sitnicu, moža nešto veliko. I time ne biste izgubili sebe kao osobu. Ne biste postali lošiji, ne biste ostali bez svog karaktera.
Kada biste mogli promijeniti to da odmah kažete što mislite ili možda da možete izbrojati do 10 pa tek onda nešto kažete. Možda da udahnete duboko prije nego planete ili pak da udarite šakom o stol kada je to zaista potrebno.

Ajde, bez srama, priznajete samo sebi. Sami vi znate što biste promijenili. Može biti jedna jedina sitnica zbog koje ćete se osjećati kao da imate cijeli svijet na dlanu. Samo jedna mala stvar koja vas iritira, koja vas brine, koja vas smeta, zbog koje se zacrvenite na sekundu....

Oni koji još uvijek misle da ništa ne moraju mijenjati neka se zaista maknu s ovih stranica. Takvih nema. Pustite one priče - ja volim sve svoje mane. Nije baš pametno poticati loše karakteristike. Ono što smeta vama, vjerujte, smeta i drugima. No, u cijeloj priči drugi su nebitni. Samo vi ste bitni.

Razmislite, dakle, o sebi. Samo o sebi. O trenucima koje biste izbrisali. O trenucima kada ste htjeli da se zemlja otvori. O onim situacijama kada ste poželjeli umrijeti. Nemojte se pretvarati da ih niste imali. Nemojte zatvarati oči pred nečim što je svatko od nas iskusio. Nije to loše. Nimalo. Nije loše uopće. Trebalo je naučiti nas nečemu. Ako ste imali tih situacija i naučili ste nešto, dobro došli. Skidam vam kapu. Učite i dalje. To nam je sudbina.

No, razmislite kada biste se izbrisali. Od nepoželjnog ponašanja. Kada biste izbrisali to neko ponašanje koje više ne trebate. Kada biste izbrisali ponašanje koje ste probali, nešto iz njega naučili i shvatili da više nije potrebno. Promijenite ga. Ima načina.

Ja za svojim idem. Priznajem, sada kada imam priliku.... ne znam kako.... naučila sam jedno... živim tako već dugo godina... Što je drugo?


jedan dan svetica, drugi dan kurva

17 veljača 2009

Svatko od nas ima dvije strane. Crno i bijelu.

Bijela. Bijela nije zanimljiva nikome. Pa ni samoj osobi. To je ona namještena... ona lijepa... ona koju se pokazuje ostalima, izvodi u šetnju, hvali na sva usta... To je ona lažna, namještena, ona o kojoj puno razmišljamo jer nije JA, nije MI, nije iskrena.

Crna. Crna je ona paklena, ona istinska, ona koja je tu bez razmišljanja, ona koju skrivamo.. pa najrađe i od nas samih... ona od koje bježimo, ali ne uspjevamo uteći.

Ja volim svoju bijelu stranu. U njoj sam divna, anđeo, vrijedna, uspješna, dobra, umjetna, poziram, uvježbavam govor, znam prezentirati, znam glumiti, znam se čuditi, znam komentirati bez uvrede, znam se nasmijati filmski, znam puno toga.

Ja volim svoju crnu stranu. Obožavam zapravo. Tu sam s odabranim ljudima, tu sam hedonista, tu kršim zakon, tu vozim iznad dozvoljene brzine, tu pijem, tu koristim stimulanse, tu lažem, tu uživam u sexu, nemam brige, nemam granica, nemam ulogu osim svoje uloge da živim život.

Jedan dan sam svetica, drugi dan sam kurva. U svakom pogledu.

I ako moram birati između boja, ostajem crna.... crna u srcu, crna u duši.

Nekako ... pa nikako ... kad si ovisnik

10 veljača 2009

Radim na sebi. I Bog i Vrag su mi svjedoci da radim na sebi. Razvijam pozitivno razmišljanje. Razvijam upravljanje svojim životom. Razvijam upravljanje svojom budućnosti prema svojim željama i potrebama.
I Bog i Vrag su mi svjedoci da je to jebeno teško. No ne odustajem.
Rezultati koje imam kažu mi da napredujem ... nekako...

I onda dan kad danas... noć kao ova što dolazi... u znaku prošlosti...
Prošlost više nije moj život. To nisam više ja. Sjetim li se, gubim zrak.... pritišće me... ubija

Idem nekako.. pa onda nikako...

Bilježim događaje koji me čine sretnom, bilježim događaje koji me čine tužnom. Sreću više ne doživljavam rijetko. Svaki dan je tu. Ali tugu doživljavam sve teže. Davno su prošli dani kada je tuga bila moj suputnik kroz život, a sreća kapnula tu i tamo. Sada je sreća ono što imam svaki dan, a onda me tuga uhvati rijetko no jako. Ne mogu je podnositi dobro kao nekada. Osjećam se kao ovisnik koji se uspio skinuti s tuge, a onda mi je netko ili nešto servira i ja joj ne mogu odoljeti.

Svaka ovisnost je teška. Alkohol, droga, sex, kocka, nikotin, kofein, materijalizam, sport, adrenalin... pa i tuga... svake se fucking teško riješiti, ali kada i uspiješ... tako je tanka linija koja te drži podalje od toga. I kada dođe prilika da opet bar malo probaš... uhhhhh, hvataš tu priliku... kao da je zadnja na svijetu... i kažeš naravno - još samo ovaj put.

Voljela bih da je moja ovisnost došla do kraja i da je ovo zaista zadnji put. Tuga i ja više nismo dobri prijatelji. Prošlost i ja smo se oprostili i ne znam zašto me ne pušta na miru, da uživam i budem sretna.

Tako je dobro kada te tuga opet obavije. Dobro je opet malo osjetiti bol, pritisak u grudima... znajući da činiš grijeh jer si se opet vratila ovisnosti. Razmišljam što me... tko me vraća u prošlost i zašto opet boli i zašto opet hoću suze... znam da nije dobro, ali tako trebam taj osjećaj... samo malo... pa ću sutra opet biti sretna. Obećajem.

Coelho:

"Djevica (i ne govorim pritom o spolnom djevičanstvu) je žena čija se potraga odvija kroz potpunu neovisnost, i sve što nauči plod je njene sposobnosti da se sama suoči s izazovima.

Mučenica otkriva način samospoznaje u boli, predanosti i patnji.

Svetica nalazi pravi razlog postojanja u bezgraničnoj ljubavi, u sposobnosti darivanja bez da išta traži zauzvrat.

I konačno, Vještica kreće u potragu za potpunim i bezgraničnim zadovoljstvom, ona time opravdava svoje postojanje."


Teško je biti Djevica i Vještica u jednome.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se