Probudim se ujutro i obavim jutarnju higijenu. Zavirujem u ormar razmišljajući što ću danas obući. Provirujem van kroz prozor pokušavajući otkriti kakvo je vrijeme,a pokazivač vanjske temperature dodatno me obavještava o tome da li se obući toplije ili ne. Biram odjeću tako da uskladim informaciju dobivenu očima, procjenom i zadovoljim današnje poslovne obveze. Sastanak - znači nešto ozbiljnije, profesionalnije, ali ne strogo poslovno. Ipak nije baš tako jako ozbiljan sastanak. Više dogovor, razgovor na slobodnu temu, čisto upoznavanje.

Šminkanje, parfem, obuća usklađena odjeći i jurim u auto.
Autom ne jurim nikamo jer je gužva na cesti.
Mileći metar po metar posljednja dva kilometra pokušavam misliti pozitivno. To intenzivno vježbam već danima. I ne mogu se pohvaliti nekim uspjehom, ali mogu se pohvaliti trudom. Vježbam, vježbam, ali mišići misli koje sam godinama svoga života tjerala da misle negativno, reklo bi se realno, teško popuštaju kočnicama. Teško je misli natjerati da misle pozitivno.

Vozeći se poznatom cestom prema firmi, vozim se nepoznatim putem u glavi. Srećom, nailazim opet na zastoj na cesti pa imam vremena zaviriti u mapu uma i potražiti neki poznati put, onaj kojim su misli išle prije, onaj koji već znam.
Misli moje, nađite novi put, nađite onaj koji je pozitivan, koji misli na bolje, na ono što želim, na ono što znam da mogu, ono što znam da hoću. Nemojte ići lakšim putem negativnoga, predaje, ravnodušnosti, razočarenja, loših iskustava.

Mislim na to da sve negativno iz prošlosti pretvorim u pozitivno u budućnosti.

Promet se pokreće, a misli nestaju. Previše je toga proletjelo kroz glavu u kratkom vremenu, a i jutro je tek. Dan preda mnom je dug. Puno će još misli proletjeti kroz moju glavu, a ja ću se i dalje truditi misliti pozitivno.

A teško je... ali ja to mogu. Ja mislim samo pozitivno!