Neki tvoji dani

10 ožujak 2008


Nisam te tjerao vatru da diraš
i nisam htio da zadam ti bol,
sama si tražila priču o meni
a to je opasno, srce je to...



Ljepoto,

ovo su opet neki tvoji dani.
Nisam ih ja posvetila tebi, oni su meni sami došli.

Kada smo slabi, bolesni, prestrašeni, tada... mi... ljudi... posežemo za osobama koje volimo. Moje misli posegnule su za tobom. A tebe nema. Barem ne pored mene.

U meni si više nego što ja želim priznati. Želim se uvjeriti da je najgore prošlo i da te počinjem polako izbacivati iz života. Ali u trenucima slabosti i nemoći misli, razum, pa i srce, posegnuli su za tobom. Dok sam spavala, ostavili su mene i potrčali za tobom, a kada sam se probudila, ti si već bio tu... samo u mojim mislima, razumu, srcu... ne i u živo...

Ljepoto,
kada bi samo znao koliko ti pripadam,
kada bi samo znao koliko te trebam,
kada bi samo znao koliko mi nedostaješ,
kada bi samo znao...

Ljepoto,
ipak još uvijek pokušavam uvjeriti samu sebe da si imao dobar razlog da me tako izbaciš iz svog života, da odrežeš sve okrutnim potezom ne razmišljajući što će biti sa mnom.

Ljepoto,
ti i ja smo isti.
Preživimo sve, ali nažalost, ne razmišljamo o posljedicama.


Ima nešto u tom što me nećeš...
i u tome što ja tebe neću...


Milo za drago...

04 ožujak 2008

Kaže jedna pjesma:

"Idi na put
vrati se kao djevojka
koju sam nekad davno volio
promijeni sve
nek' samo jedno ostane
ono srce koje sam ti slomio.

Nemam snage za kraj
zato molim te sama idi
ja sam takav i to se vidi
da ti srce kidam sloj po sloj.

Nemam snage za kraj
ja to ne umijem da izvedem
kada ne volim nisam leden
i tebi je jasno
nikada ja nisam bio tvoj...
"

Idem na put...
i da bar mogu promijeniti sve
pa i srce koji si mi slomio.

Danas mi je jasno da ti nikada nisi bio moj i želim da odeš iz mene.

Idem na put slušajući drugu pjesmu

"Milo za drago
sve ti život vrati...
"


Otkud mi pravo da povrijedim drugoga?

01 ožujak 2008

Već sam bila u krevetu. S namjerom da zaspem i da se ujutro napokon pokušam probuditi na vrijeme. Već sam se i uspavala pomalo dok nisam opet pomislila na tebe Ljepoto. A onda je krenulo.

Ne mogu ti se pohvaliti da sam dobro. Ma, iako ja mislim da mi je odlično i da uživam u trenutnoj fazi, ali odala sam se svim porocima. Alkohol, cigarete, sex, sve konzumiram... ili u prevelikim količinama, ili bez osjećaja, ili eto, da se zabavim... A najgore je što uživam u svemu tome. Još fali droga da zaokružim cjelinu, ali tome ću se oduprijeti... ostalo je nešto pameti u ovoj mojoj ludoj glavi... ili bolje da kažem tvojoj....

A što da ti kažem Ljepoto? Upoznala sam drugoga, da. I on bi htio vezu. Ja bih htjela tebe. On je drag, ali nije ti. On bi me mogao voljeti i paziti, ali nije ti. On bi mi mogao pružiti sve lijepo... ali jebiga... nije ti.

I znam da ću napraviti glupost jer ću početi s njime nešto što bih željela imati s tobom. A nije li sebično i bezobrazno njemu pričati ono što bih tebi i njemu obećavati ono što bih tebi? Nema gore stvari nego davati nadu i pružati nekome nešto, a znati da to nije zbog njega.... već zbog tebe.

I rekla ti bih "Proklet bio", ali ne mogu jer si mi dao ljubav, bar na kratko. I rekla bih "Mrzim te", ali ne mogu jer te volim. Rekla bih "Da te bar nisam nikada srela", ali ne mogu jer je to razdoblje sav moj život.

Vrlo lako zaplačem svaki puta kada pomislim na tebe. To je za mene novost. Za mene koja sam zaboravila kako suze izgledaju i koja sam plakala onoliko puta u životu koliko je prstiju na jednoj ruci.... sada suze samo krenu, čim se tebe sjetim...
Ljepoto, ni ne znaš što si mi napravio...

Pitam se otkud meni pravo da idem dalje u životu s nekim, a ti si još u meni. I biti ćeš u meni. Nažalost, nije prolazno.
Otkud mi pravo da tebi pripadam, a drugome se poklanjam...
Otkud mi pravo da njema povrijedim na najgori način... da ga lažem gledajući ga u oči...
Otkud mi pravo da nekome uzmem dio života koji on želi posvetiti meni, a ja cijeli svoj život želim posvetiti tebi....
Otkud mi pravo da lijem suze i ne vidim što pišem jer smatram da ja patim, a planiram kako sutra nazvati njega i pričati sva nasmijana zamišljajući tebe na drugoj strani linije...

Nisam ja patnica, ja sam mučiteljica. Najgore je što to znam, svjesno idem u to i nemam grižnju savjest. Ljepoto moja, najgore od svega je što ja nemam grižnju savjesti jer vjerujem da imam prava na sve to.
Smatram da sam pravo dobila onog dana kada si me napustio...

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se