Zajeb..... kroz generacije

31 siječanj 2008

Eto još jedne moderne psihološke knjige na tržištu koja pokušava ukazati na to kako roditelji zajebu djecu koja odrastaju u nenormalne ličnosti.

Vjerujem.

Knjiga "Zajeb... su vas" svakako će postati moje vlasništvo jer nešto malo opisa koji sam uspjela pročitati u časopisu daje ilustraciju moje analize mojih roditelja. A školovana sam za to.

Znam da su moji roditelji zajebani od strane svojih roditelja, a onda su moji roditelji zajebali mene, a onda ću i ja sjebati svoju djecu. Naravno - ne namjerno. Ali u želji da odgoj djeteta prođe što bolje, svatko napravi neku falingu koja se onda manifestira kroz odnose s ljudima - prijateljske ili ljubavne.

Puno psujem, ali zašto bih se ustručavala... kočijaš sam bila i ostala :)

Ja spadam u petinu ljudi koja IZBJEGAVA. Gladna ljubavi u odnosu sam dominantna i nametljiva i izbjegavam bilo koji oblik duboke povezanosti, a da ne govorim brak i obitelj. Da, podsvjesno sve to želim. Želim brak i obitelj, ali molim boga da se ne nađe takav koji bi to htio samnom.
Jer da želim, ne bih četiri puta pobjegla pred zarukama, ne bih nogirala "normalne" dečke jer su dosadni, i ne bih gubila glavu za ološima koji imaju problema sa svim i svačim... (psssttt).... i s kojima unaprijed znam da je brak i obitelj nemoguća misija...
A ond kao patim... i dok patim, već vrebam slijedeću žrtvu... to je moje prokletstvo...

To o mojim roditeljima kaže štošta... što zapravo zaista jesu...
I kada meni moji roditelji sada kažu "Pa zašto ne razgovaraš s nama?", ja jednostavno poludim i kažem im da je malo prekasno da u 30-tim godinama traže od kćeri da razgovara o svojim problemima, a kada sam ih trebala u djetinjstvu i mladosti, onda moji problemi nisu bili tako bitni da se o njima razgovara.

I nisam bliska s roditeljima jer zaista smatram da su me prepustili meni samoj, a sada se sve nešto čude zbog toga kakva sam...
Dijete se ne može napustiti samo fizički, može se napustiti i psihički, a ja to eto prošla... i jednako je loše...

i sada bi oni da sam ja "normalna"...

i sada bih ja da nisam zajebana...

i sada mene samo Samac pita "Ostavili su nas, zar ne?" jer jedino on razumije...

Ostavili su me Samče...

Ostavljat će me još... oni loši koje želim...

Ostavljat ću još... one dobre koje ne želim...

Ako ja svoju djecu jednog dana ne odgojim kao one koji IZBJEGAVAJU, onda imaju šanse upasti u grupu onih koji su OVISNI, OKLIJEVAJU ili su SIGURNI.

Samo ime govori, SIGURNI su najbolji i takvih ima najviše, ali ja takve ne poznam. Oko mene su sve ostale zajebane kategorije jer uvijek imaš slične oko sebe. Ostali - normalni - su ti čudni :).

Ali ne znam zašto se brinem kada taj zajeb ide kroz generacije i ići će tako još dugo, dugo...

Jer netko ipak mora ostati pametan

30 siječanj 2008

Ne želim objašnjavati jer ne mogu.
Ne želim objašnjavati jer ne smijem.
Ne želim pričati jer mogu stradati.
Ne želim pričati jer mi je do tebe stalo.
Ne želim otići jer volim te.
Ne želim otići jer želiš me.

A netko ipak mora ostati pametan...

Tako mi malo treba da te prezirem
Još mnogo manje da ti se ne opirem
Svu bol u meni ostavi
Odeš li to mi je gore od ljubavi

A ipak netko mora ostati pametan

I otići...

Ljepoto, pametan si za oboje i hvala ti...

Jesam li junakinja novog doba?

28 siječanj 2008


Kažu da si onakav čovjek kakvim te drugi doživljavaju. Moj opis koji čujem od drugih stane u jednu riječ – uspješna.
A koje je mjerilo uspjeha? Pitam se često da li je ispravno materijalne stvari smatrati mjerilom uspjeha? Da li je to status u poslovnom svijetu? Da li je to unutarnji mir i snaga da se boriš za bolje u životu? Da li je to razvijen instink preživljavanja koji te tjera da činiš i ono što misliš da u životu nikada ne bio mogla učiniti? Da li je to sposobnost nadvladavanja strahova? Da li je to broj pravih iskrenih prijatelja? Pitanja mnogo, a ako odgovorim na njih, onda da, vrlo sam uspješna.

Pitam se jesam li ja onda nekakva junakinja novog doba? Ovog doba u kojem prevladavaju laži, prijevare, zabadanja noži u leđa, podmetanja, ljubomora, zavist, mržnja....
Jesam li junakinja zbog toga što guram svojim putem jer znam da je ispravan i da nemam crnih mrlja u prošlosti?
Jesam li junakinja jer živim svoj život, a ne život drugih i ne život po normama?
Jesam li junakinja jer se nakon pada uvijek podignem, obrišem koljena i idem dalje?
Jesam li junakinja jer znam da će padova uvijek biti, ali ih se ne bojim jer znam da ću se uvijek ustati?
Jesam li junakinja jer kažem da sam sretna svojim životom?
Jesam li junakinja jer riješavam probleme bez odgode?
Jesam li junakinja jer smatram da zapravo problemi ne postoje, već postoje situacije u kojima treba donositi odluke?
Jesam li junakinja jer ne žalim ni za čim u životu?

Nisam ja junakinja. Nisam ja osoba koja može biti uzor. Ne smatram se takvom. Ja samo živim život u kojem sam naučila boriti se za opstanak.

Zbog ljubavi padam u vodu. Dio mog života u kojem srce vodi, a glava bi trebala biti barem malo u drugom planu je moj neuspjeh. Moj jedini, najveći neuspjeh.

A ti si Ljepoto onaj zbog kojeg bih sve bila spremna odbaciti i ući u potpuno drugačiji način života. Ja sam Ljepoto ona zbog koje bi se ti mijenjao, ali prošlost je takva da to ne dopušta.
A oboje se bojimo. Ovo je novost za nas. Želimo jedno drugo. A nismo bili spremni na to. I sada kada je došlo do stupnja da bude zauvijek ili nikako, stojimo i razmišljamo što dalje. Ja čekam da ti poduzmeš nešto, a ti čekaš da to budem ja.
Nisam junakinja jer puštam da vrijeme odluči. Oboje znamo što nas čeka ako ostanemo zajedno. Uz sreću i puno boli. I oboje znamo da zbog ljubavi koju osjećamo ne možemo toliko tražiti jedno od drugoga i razmišljamo da li je pametnije otići od osobe koju voliš ili unesrećiti osobu koju voliš svojim ostankom.
Teret je pretežak i nisam junakinja koja to može podnijeti.

Ljepoto, volim te... i zato što te volim... povlačim se...
Ljepoto, znam da me voliš i zato što me voliš... ostavljaš me...

Ono što bismo trebali proživjeti ne mogu shvatiti smrtnici... ne žive na takav način... i zato nikada nitko neće shvatiti razloge... no znamo mi...

Nisam ja junakinja... ja sam samo žena koja se bori za opstanak i koja zbog ljubavi prema tebi shvaća razloge... i voli te...

i zato što si mi pokazao što je ona prava ljubav, ti si moj junak... zauvijek...

a ja sam tvoje sve...

Ovo je za neke...

27 siječanj 2008


Ovo je svijet za pametnije
ovo je put za neke hrabrije

ovo je svijet za neke važnije
ovo je put za neke snažnije

al' ne stigneš nigdje kada te slome
i sruše ti sve

Ljepoto...

Kao da je ovo neki drugi život

17 siječanj 2008


Ljepoto,

Cijeli život čekam ljubav kakva je ova. Uvijek sam vjerovala da mora postojati, da mora biti negdje i da samo čeka da se dogodi. Dočekala sam je.
I kao da živim neki drugi život. Bolji. Sretniji. Smireniji. Iako se ništa u mom životu nije promijenilo, osim što si ti u njemu ovo kratko vrijeme.
A kao da te znam godinama. Kao da smo zauvijek zajedno.

Ljepoto,

Bez obzira koliko trajalo, a nadam se da će biti zauvijek, vječno ću ti biti zahvalna da sam uz tebe osjetila ljubav kakvu čekam cijeli život. Zauvijek ću to pamtiti. Od prvog trenutka.
Sada kada znam da ipak postoji i da je moguća, da nije iz priča, i nije filmska. Moja je i tvoja. Naša.

Ljepoto,

Kao da živim neki drugi život otkad sam s tobom...

Volim te...

Hvala ti...

Neka stihovi govore...

11 siječanj 2008


stihovi će reći sve...

Bože, meni tako malo treba
Ispod ovog svetog neba,
Topla postelja
i njegova oka dva…



On u meni živi tu
kao kucaj srca mog
ma kakav bio, on je moj
s bezbroj svojih sitnih mana
kad svoju sreću nađeš, onda znaj,
pletu se svi u život tvoj
ma sto da rekli sad,
on ce ostat moj…



Ljepoto... samo tvoja... ja...

Kad pomisliš da to je to…

07 siječanj 2008


Da ne bi bilo da sam izgubila glavu i srce za njim… pokušat ću popričati sama sa sobom polako, objektivno, smireno….

Dakle, pomislila sam da je to to… Da, pomislila sam da je takav čovjek baš ono što tražim od partnera s kojim bih željela provesti život. Ne kažem da će to biti on, ali bih željela da bude baš takav.

Muškarac je u pravom smislu riječi.
Nije savršen, ima mana, ali i vrlina.
Inteligentan je.
Zgodan je.
Godište proizvode je samo takvo.
Opasan je za one koje ne voli.
Umire za one koje voli.
Sposoban je.
Vrijedan je.
Ima poroka.
Bira žene s kojima želi biti viđen u društvu.
Ima crnu prošlost.
Ima blistavu budućnost.
Sluša kada razgovaramo.
Iskren je.
Želi me.
Cijeni me.

Potražio me je…

Ljepoto, imaš me… i da, to je to…

A što da kažem ljepoto?

04 siječanj 2008


Začarao si me. Jednostavno.

A krenulo je s pitanjem koje mrzim najviše u životu. Krenulo je s pitanjem „Kako to da imaš 32 godine i sama si, nisi se nikad udavala i nemaš bar jedno dijete?“ Fuck, fuck, fuck, fuck…

Odgovorila sam već dobro poznatim odgovorom, ali nije te zadovoljio. Pa si pitao opet i opet kao da si očekivao da ću ponavljanjem odgovora pogriješiti i da ćeš me otkriti u laži. Nema laži ljepoto, samo okrutna istina. Ali policijska metoda ti je dobra. Volim muškarce koji treniraju strogoću.

No dao si mi razmišljati još jednom i iznova o mom odgovoru i o mom samačkom životu. Pa nisam ti baš mogla ispričati svoju ljubavnu prošlost koja je bila vrlo zanimljiva, ali kroz priču bi djelovala srcedrapajuće, a ja jadna mala nesposobna. Nezanimljiva. Bez osjećaja. A suprotno je upravo istina. No nitko se do sada nije potrudio to provjeriti i to osjetiti. Njihov gubitak ljepoto.

Pa zašto sam sama, niti jednom udata i bez djece? Rekla bih jer sam pametna. Rekla bih jer imam svoje mišljenje. Rekla bih jer imam svoje JA. Rekla bih jer tražim „u dobru i u zlu“. Rekla bih jer znam što su kompromisi i to nije kada popuštam samo JA. Rekla bih da tražim povjerenje, sigurnost i bezuvjetnu ljubav.
A ništa od toga nisam našla ljepoto.

Shvatila sam jedno - ne žuri mi se. Shvatila sam jedno - moram poraditi na svom strpljenju kada si ti u pitanju. Shvatila sam jedno – zaista si me začarao. Shvatila sam jedno – bez obzira na sve, ja ne želim biti ta koja će voditi igru. Shvatila sam jedno – moram mirno prihvatiti ako me zaboraviš iz bilo kojeg razloga. Shvatila sam jedno – nitko me nikada nije zvao „ljepoto“, a zaista mi se to sviđa.

I što da ti kažem ljepoto? Začarao si me i ako si i ti začaran, kako kažeš, potražit ćeš me.

Potraži me… ljepoto…

Pišem i brišem...

03 siječanj 2008


(What's in a word) More than you imagine
(What's in a word) More than I can say

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se