Ima nešto što me na početku veze koja počne ljeti ili pred novogodišnje praznike pomalo živcira. Naime, to su termini kada ljudi planiraju godišnji odmor ili slavlje Nove godine, možda i skijanje, s društvom naravno. To su termini koji se moraju isplanirati ranije što radi posla, a što radi uplata i rezervacija.

Onda krene veza i krenu problemi. Ma ne problemi u pravom smislu riječi da je to nešto nerješivo. Ali je iritirajuće. Naravno da dvoje novopečenih zaljubljenih želi provesti vrijeme zajedno. No, planovi su već dogovoreni unaprijed i postoji određena želja da se i ti planovi ostvare. Što onda učiniti? Potpuno izmijeniti planove pa zeznuti društvo? Potpuno izmijeniti planove pa zeznuti sebe i otići na godišnji s osobom koju praktički ne poznaš? Možda ispade dobro, ali možda i ne. Ne mijenjati planove uopće, ali ne uživati na godišnjem jer je osoba koju želiš pored sebe na nekom desetom mjestu? Scenarija ima koliko god hoćeš.

Pitajte me zašto me to muči. Jebiga, meni je nekako svaka veza tako počela. U tim terminima. Vrlo rijetko sam provela godišnji s dečkom. Ustvari, samo jednom sam imala pravi godišnji s dečkom. Prije toga je uvijek bilo nekih problema. Ili smo bili mladi studenti koji nisu imali love za godišnji, a živjeli smo na moru pa je to bilo zadovoljavajuće. Ili bi veza koja je počela završila prije nego li bi se zajednički planovi napravili.

I zašto me to još muči? Zato što je moj Ratnik svjetlosti na godišnjem još danas, onda ja idem na godišnji, a taman kad meni završi, on je ponovno na godišnjem. To ne bi bilo tako strašno da smo u istom gradu, ili barem u istoj državi trenutno. Ali nismo. Nije problem kod nas da ne želimo podesiti godišnji u ovako kratkom roku. Nemoguće je to izvesti zbog poslova. On kod stranca privatnika. Ja vezana rokovima projekata međunarodnog karaktera. Ma čak je još zamršenije nego li mogu opisati.

Ali dobro mi zvuči ovo „MOJ Ratnik svjetlosti“. Ma preživjet ćemo nekako ovo ljetno mimoilaženje koje iritira i lijepo planirati svako slijedeće zajedničko vrijeme.