Meni ne radi internet. Od sad.
Pa zato ovaj post piše Ribac (tj. ja u svoje ime, tj. njeno) Ako bude nekog eksplicitnog sadržaja okrivite njega, tj. mene, tj. koga god već.
Dernek je u toku dok vi ovo čitate. Vlakom smo krenuli prema Slavoniji, i kud nas voda odnese. Ako igdje, kojim slučajem naiđete na članak u crnoj kronici, da je vlak iskočio iz tračnica, to smo najvjerovatnije mi, jerbo Murphy i njegov zakon rade od 0-24.
Neki dan sam popila tableticu i vodila sam duge, ispunjene razgovore s Malim Princom i Alisom (da, da... ona s gljivama pa smo malo papali... hehe...)
I idem na more u ponedjeljak pa me neće biti jaaako, jaaako dugo. Pa uživajte :)

Sa štovanjem Ri... eeerm, pardon... krivi blog...

Jeste li se ikada pitali zašto ste baš izabrali tu školu, taj faks, to društvo...
Završili faks i shvatili da to nije ono čime se želite baviti cijeli život, a sada je jednostavno prekasno.

Da li vas muči to što znate puno o svakakvim stvarima, o muzici, knjigama, filmu, ali vam to ni na jedan način u životu nije pomoglo?

Možda zato što život nije pjesma, puna svojih nota i ritma kojim rasplešete cijelu dušu i tijelo i ne možete stat, i ne kvari se, možda zato što život nije film, nije traka u kojoj sve ide i ne zastajkuje, možda zato što život nije knjiga jer ne možeš reći "aha, sad mi se ovo više neda,okrećem novi list". Mislim, možemo to reći, ali zar to ne čini tu stvar nedovršenom, neispisanim listom papira. Kad tad će se vjetar okrenut i vratit nas u prošlost na nedovršeno i neispisano...kad tad, sooner or later:) znamo to.

There's no time to lose, I heard her say
Catch your dreams before they slip away
Dying all the time
Lose your dreams
And you will lose your mind.
Ain't life unkind?

Jeste li se ikada u nekome razočarali,
a ljuti vas činjenica da vas ta osoba razočarava iz dana u dan sve više i više?
Mislila sam da je nemoguće, jer kad se jednom u nekome razočaraš, to je to... ALI NE!!!
Netko vas može razočarat u toliko pogleda na život, osjećaje, druge ljude...
još uvijek ne vjerujem..ali moguće je..
itekako... moguće.

Zato ja završavam ovaj post,
okrećem novi list,
jer završila sam s nekim ljudima i stvarima. Pa makar vjetar puhao...briga me.
ja krenuh dalje, samo nikako uhvatit vremena za dovršit tu neispisanu stranicu i okrenut list.
Sad jesam...



jednu godinu sam s vama :)

playing:::The Rolling Stones - Ruby Tuesday:::

to što sam ja upala na faks i super se večeras provela ne mjenja sutrašnji nalazak blogera na blog pivi...
znači, da utvrdimo gradivo!!!

Četvrtak, 13.07.2006, 19h

Mali Medo u Tkalčičevoj ulici...


(prođete Mariju Jurić Zagorku i na desnoj strani ćete vidjeti kafić - restoran (u kojem je preeeefin pomfrit)koji se zove mali medo:)

Vidimo se sutra:)
Pivaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa:)))

maja više ne uči... to jest ne treba neko vrijeme... jer... maja je upala na fakultet... maja će na jesen uživat u studentskom životu... počet uživat:) ah, bilo je i vrijeme. sad maja može raditi što hoće. uživat, izlazit, upoznati nekog :) vrijeme je... trčat livadom, pa makar na ribnjaku. i nosit suknje, iako ih već nosi. joj kako je njoj sad lijepo. baš uživa. znam. lijepo joj je. ma divno.

yaaaaaaaaaaaay!!!!!!!



playing:::the cure - friday I'm in love:::

Da, da.... dobro vidite...možda malo mutno (al to nije problem s moje strane :) to je pivo... ta pitka tekućina, izmišljena od strane...hm...vidiš, to ne znam. no, nema veze, opet skrenuh s teme. kako je bilo par ljudi koji su se bunili zbog blog kave, organizira se blog piva, pa tko je za neka se pojavi i uživa u ispijanju te božanske tekućine. E sad...

mjesto radnje: mali medo u tkalči (zagreb)

vrijeme radnje: 13.07.2006 u nekih 19h... ha?! jel to okej?

Kao i obično... družit ćemo se... ali to nije obično, to je jako posebno, još pogotovo uz pivo:))
smijat, ako neće biti mjesta za sjest u malome medi, no nema veze mi ćemo stajat kao prava nadobudna blog ekipa koja se ne predaje!!! a ako netko ima bolji prijedlog za skupljanje ekipe s bloga na blog PIVI (stvarno ne znam zašto to naglašavam :) neka javi...

pozdrav i vidimo se!

u komentarima potvrde ili objašnjenja zašto pobogu ne možete doći. More ne prihvaćam:)
tko ne dođe, pizda!

playing: singing in the rain (gene kelly)::: jerbo tako sam ja jučer po kiši skakala po lokvama, u suknji i majici kratkih rukava.i bla sam mokra (no shit sherlock!) i baš mi je bilo lijepo. super lokve.još bolji ljudi.pivo..afkorz. netko je pjevao shakiru :D

Do you suppose there is such a place, Toto?
There must be. It's not a place you can
get to by a boat or a train. It's far, far
away -- behind the moon -- beyond the rain --



Somewhere, over the rainbow, way up high,
There's a land that I heard of once in a
lullaby.
Somewhere, over the rainbow, skies are blue,
And the dreams that you dare to dream really
do....

...Someday I'll wish upon a star
And wake up where the clouds are far behind
me.
Where troubles melt like lemon drops,
Away above the chimney tops,
That's where you'll find me.
Somewhere, over the rainbow, bluebirds fly.
Birds fly over the rainbow,
Why then -- oh, why can't I?
If happy little bluebirds fly
Beyond the rainbow
Why, oh, why can't I?


Toto -- I've a feeling we're not in Kansas
anymore.



We must be over the rainbow!

I nisam više tu gdje jesam. otišla sam...
preselila se... da...
u neku drugu dimenziju i nekako mi se neda pisat veliko slovo.... nisam raspoložena...ne.
otišla sam u neku drugu dimenziju, bolju, sa kul ljudima u kojoj ima tabletica (došao je mali princ, nabavio ih je... a bubica slatka, kak je drag:)
nema vremena za žaljenje. svakim danom sve manje, jer NISI zaslužio.
tko god da jesi, nisi zaslužio, i ako se zoveš manično - depresivni poremećaj, nisi zaslužio sereš frajer!!!

moram popričat sa čarobnjakom iz oza, al sad trenutno slijedim žutu popločenu stazu, pa nemam vremena za priču i razgovore iako bih voljela sjest, popit pivu i popričat... al eto... negdje cesta završava, zar ne? :)



franzi su bili diiiiiivni, ljudi su bili divni.... sve je super...
hvala na ljudima iz grčke i engleske :) nisu svi debili... jorgo :D burnt!!!

P.S - nisam uopće luda za čarobnjakom iz Oza.... neeeeeeeeee...

playing: :::franz ferdinand - auf achse:::

I znam da nisam smjela šutjeti i znam da sam trebala sve reći kad je bilo vrijeme za "reći-ću-ti-sve-pa- makar...". I sada mi je jako teško i bit će mi teško još jako dugo. Ali sama sam si kriva. Ja više nisam ja. Promijenila sam se. I sama sam si kriva i jadna sam. Nekad se gadim sama sebi zbog toga. I treba vremena. Jebemti vrijeme. Da ga bar nema. Da je bar sve jedno veliko ništavilo sa bijelom podlogom i da stvari koje ne želim vidjeti ni osjetiti jednostavno mogu izbrisati pomoću posebnih moći, pomoću svojih misli. Aha, ti si mi dosadio, okej... PAF!! nema te... aha, prijemni... FUJ... PAF!! nema ni tebe. Treba izmisliti tablete protiv osjećaja... npr. ako nešto ne želimo osjećat, popijemo tu tabletu i poseremo sve ono što ne želimo u sebi više. To bi bilo kul. Šteta što nisam raspoložena za studiranje, kemije ili nečeg takvog, što naginje nekoj tako "znanstvenijoj" strani, jel...
Želiš na primjer zaboravit nećiji smjeh.. popiješ tabletu *guc guc* i slijedeće što vidiš (next thing you know:) na weceu si i posereš taj smijeh, pustiš vodu i više nikada ga se ne sjetiš. Ili npr. isto tako s nekom pjesmom, koju si prije volio zbog nekog super uber kul razloga, postane jadna i hop, tableta, take a pu-pu i gotovo. Kakva pjesma, nema nikakve pjesme. To bi bilo kul.. ja se nadam da će to izmislit a ako im treba pokusni kunić, (u ovom slučaju kunićica) mogu računat na mene.