Yes me, I got a bottle in front of me.
And Jimmy has a frontal lobotomy.
Just different ways to kill the pain the same.
But I'd rather have a bottle in front of me,
Than to have to have a frontal lobotomy.
I might be drunk but at least I'm not insane.

Randy Ansley M.D. (Dr. Rock)

eto... ja učim... malo izlaska u kset i natrag na sociologiju..fun fun:)



playing: morrissey - you have killed me

40 stupnjeva. Otvoreni prozori..ni daška vjetra.
A tako je vruče. Ventilator iza zavjese koju raznosi po cijeloj sobi.
Dojam puhanja vjetra..ne,ne..propuha, ali nije. to je samo ventilator.
Razne sjene izvana dopiru kroz rolete.
Malo je uplašena...
Papiri razbacani na stolu.
Olovke po podu.
Prašina...
Sjaj u oku je odavno iščeznuo.
Izlazi na balkon, gleda u nebo,ali je prevruče.
pada s nogu od umora.
krevet je topao. od vručine.
Razne stvari joj se motaju po glavi.
Ljudi...
tok svijesti...
ljudi...
ona bi maglu, vjetar, bose noge, travu...
jutarnju rosu..
cvijet.
svašta nešta.
leži pokrivena toplim zrakom, osjeća kako struji..
nema vjetra, ni daška, a tako bi ga htjela..
zvijezda, pobjegla je sjenama i zaustavila se na njenom jastuku.
nasmješila se i zatvorila oči.
"ah, ta vručina" - rekla je sama sebi, jer u sobi je samo ona, ventilator i sjaj zvijezde.
ja bi kišu...
tiho....
spavaj...
šapat kroz tišinu...



playing: :::Tracy Chapman - Crossroads:::

Utakmica. Hrvatska i Australia. Imala sam najbolju namjeru ostat doma i ne gledat utakmicu, jer naime ne volim nogomet, i iz protesta koji samo ja razumijem ga ne gledam. Ne volim ljude u dresovima, koji imaju čudne parole, kao da će u rat, ustaške pjesmice se pjevaju, sve samo ne normalno (ako se neko uvrijedio, neću se ispričat jer meni to nije normalno.) Pa, zaboga to je nogomet, igra, ne ratujemo, zašto ne uživati u pivi, društvu, smijat se nekim našim nogometašima koji uspiju dobit crveni karton i ostati u igri :)
najbolji događaj..lol, pa na kraju taj isti dobije još jedan crveni...predobro, smijah se ko luđakinja.
Imali smo najbolju namjeru biti u kvartu na selu u nekom kafiću, ali nije bilo mjesta (šmrc...) to me zaista jako pogodilo..točno u srce or... something... lijepe nam šahovnice, ljudi u deliriju... svi se deru Hrvatska, ja uzvikujem dinamoooo... i KAJE!?!? Završismo kod mog prijatelja srw_a kod kojeg se tekma gledala..

hrana...

heh... skužih da nešto fali... slika...da... pojeli smo.hranu.

naš vjerni drug: piva!!! o dresu ne govorim :)



umjetničko djelo nambr van:



meni je utakmica zanimljiva, ali kad je fotić dospio u moje ruke, kakva utakmica, tko uopće igra?!

umjetničko djelo nambr tu:



i čaša je zanimljiva:)


lepeza:



moje uberkul hlače :D



2:1 za dinamo... ovaj..Hrvatsku.. pardon



zajeb, did I just say 2:1, heh... mislila sam 2:2



pjeva se... kebab za dzabe... pije se, veseli... neki su bili tužni...
hajdmo svi sutra do kset-a na funkaround... :) ja idem..idemo svi..zajebancija..bit će kul, kul..
Učim...
to jest... trgam se od učenja... užas... weber i comte su mi naj naj frendovi, freud i skinner me živciraju, neš se stalno svađamo, ne znaju razgovarat...weird...

playing: James Brown: Papas got a brand new bag
:::gotan project - diferente:::

Paranoja je moja sestra.
Ona živi sa mnom i dio je mene.
Rođene smo na isti dan, isti sat, istu minutu.
Živimo zajedno otkad znam za sebe.
Ne mogu je se riješiti, a tako bih htjela.
Pa, ipak.... sestra mi je, možda mi savjest ne dopušta.
Ali je u toliko slučajeva bila kuja da stvarno ne znam što da mislim o njoj.
Zaključih da je loša osoba. (no shit, sherlock!)
I kakvo je to ime uopće!?!?!
Paranoja!
Oh, kako bi je se riješila... ali ne mogu, fakin ne mogu!
Dio je mene.
Možda da se nekako dogovorimo, za ono... ne znam, kad ona nastupa, kad ja...

-HA!! nema šanse, ja se s tobom izmjenjivat neću, ja sam glavna a ime mi je kul, da znaš!

-ma fak of, ovo je mojih 5 min, sad šuti! kujo!!!

Izjeda me iznuta i ne da mi mira.
Ne dopušta mi da uživam, jer kako ona kaže, sve će krenut po zlu (kak se fura na murphya, hehe)
kao ono, ne smiješ biti sretna...
Ne znam čime sam je ja to naljutila, da mi tako vraća.
Uvijek sam bila dobra prema njoj, i uvijek je lijepo zamolim da me ostavi na miru.
Al ne... sad ne mogu vjerovat, da je zašutila, valjda se preplašila vas :)
A možda ja ipak nisam dovoljno glasna.
Možda bih ipak trebala vrištat i ja malo na nju, jer zaslužila je.
Vjerujte mi, zaslužila je. Ima jadno ime, loša je osoba (ako se to uopće može nazvat osoba!)
Baš je čudna...



playing: letu štuke - tepsija
::: haustor - šal od svile :::

Ušla je u svoju sobu kao i svake večeri.
Ali ovaj put bilo je drugačije. Ustvari, cijeli taj dan je bio drugačiji. Drugačiji mirisi, ljudi na cesti, zrak je bio težak. I dok je tako hodala cestom prema svome stanu, pitala se zašto je baš danas tako sve drugačije, zašto se ona osjeća drugačije. Mislila je da samo zamišlja da je to samo "jedan od onih dana". Na putu do doma srela je još par ljudi koji su... pogađate? Taj dan bili drugačiji. Nije ih htjela vidjeti, nije imala potrebu, niti volje za razgovor. Razgovor sa ljudima koji joj ne odgovaraju.

Nastavila je dalje cestom koja vodi do autobusne stanice. Tamo je krenula, jer naime da dođe do svoje kuće treba autobus. Živi malo dalje. Draga je osoba. Pomaže. Zrači. Ljudi je vole i ona voli njih. Dobro, ne voli sve ljude, ali to je normalno. Nitko ne može voljeti sve ili mrziti sve. Nije nam to u prirodi.

Napokon je došla kući. Izula se na brzinu i otrčala do kupaonice. Kako je dosta putovala, i popila prije toga tri kave, morala je piškiti. Bacila se u kadu, a nakon toga je sama sjela za stol i ručala. Živjela je sama. Ne uvijek. Imala je dečka i živjeli su zajedno. No, eto nije uspjelo. Nikada nikome nije rekla zašto, možda niti sama nije znala. Nakon što je pojela, upalila je tv. Naravno na tv-u ništa, osim repriza reprize filmova koje je gledala mali milijun puta. Pokriva se svojom narančastom dekom, kopa po malom ormariću pokraj dvosjeda te uzima knjigu. Knjigu koju je već puno puta pročitala, ali joj je fascinantno to što svaki put otkrije nešto novo i nanovo se osjeća kao malo dijete koje otkriva stvari, pokrete, kao na primjer kad malo dijete uoči prste na rukama.. koje mu u tom periodu života znače puno.
Dugo je čitala i već je pao mrak kad je odlučila ustati i otići do prozora. Vani je strašno puhalo. Nešto je grebalo po prozoru pa je ustvari zato i krenula do prozora. Bilo je to samo granje stabla kojim se vjetar poigravao. Njeno raspoloženje nekako u trenu pada...

Silazi stepenicama do svoje sobe. Ulazi u svoju sobu kao i svake večeri. Izlazi na balkon i pali cigaretu. Prebrzo ju je popušila jer je vjetar vraški jako puhao. Sjeda za svoj stol, pali kompjuter. Malo čita, piše, odgovara na mailove. nastavlja dalje. Gasi kompjuter, okreće se prema svome krevetu. Skida vestu. I baš kad se pripremala leći u svoj krevet nekon toliko čudnog dana, i upravo kada je pomislila da čudniji ne može biti, vidjela je nešto sjajno na njemu. Ma ne može biti... Ali je! Nije mogla vjerovati.. Na njenom krevetu, ležao je nepomično, pravi, pravcati pištolj. Tko ga je tu stavio!? Srce je počelo ubrzano kucati, počela se tresti... I što sad...



playing: Janis Joplin - summertime

Sanjala sam te noćas...
bio si opet pored mene.
ha, smiješno, zar ne?

Kad sam se probudila i moj jastuk je nosio tvoj miris,
suze nisu više padale niz moje lice.
Bilo je dosta.

Al, sanjala sam te,
sanjala sam nas.
Iako nas nikada nije bilo.
smiješno.

I nisam plakala.
Bilo je stvarno dosta.

Zamotala sam se nazad u svoj poplun,
i sve je opet dobilo smisao.
Čak je i jastuk izgubio tvoj miris...

Kakav divan dan...
ajme koliko sam čekala ovakav dan. napokon nam se i sunce pridružilo.

jeste li ikada ležali na livadi i gledali u nebo i tražili razne oblike u oblacima?
Ja jesam.



jeste li ikada po noći izašli van, pogledali prema zvijezdama i pitali se da li smo sami?
Ja jesam.



jeste li se ikada zamarali glupostima, a onda shvatili da nije važno?
Ja jesam.

Danas ću nacrtati sunce,
da maknem kišu s prozora
podići glavu da vidim nešto više
od samo crnih oblaka
danas ću gledati u nebo
i tražiti neki znak
jer ako se ono razvedri
možda se razvedrim i ja.

jeste li ikada očekivali iskrenost od nekoga, a niste je dobili?
Ja jesam.

Danas je sunce izbušilo rupe
na mojim roletama
I zove me van i zove me k sebi
zove me visoko u zrak
I ruke već idu, noge već bježe
a sad polako popušta
u ovoj jr glavi nešto drugo
u ovoj glavi nisam ja..

jeste li ikada pogledali u nebo i u ljude koji vas okružuju i shvatili da je život lijep i kako je predivan dan.
Ma, divno je:)

idem na more...

Jedan sasvim običan dan.
Sasvim obična nedjelja. dobro ne baš sasvim obična. Pao je takav odvratan pljusak... ne, ne... prolom oblaka je bio, da. Prolom oblaka, nakon čega je usljedila tuča (mislim bar u mom kvartu:) Padale su ledene kuglice veličine natreena. kak slatko, zar ne?

No, skrenula sam s teme.
Ajmo nazad!

Nije to bila sasvim obična nedjelja. Bila je to blogerska nedjelja. Održala se blogerska kava u kafiću "argentina". I bilo je kul. Jedino što je netko sjeo u prostor za nepušaće, ali nećemo imenovat plavooka malena i lonely girl ali nećemo imenovat:)) no to nas neke nadobudne nije spriječilo da zapalimo koju. Hvala stričeku konobaru iako je oderao kill toy-a.

No, sve ostalo je bilo okej. Na kavi su prisustvovali dušom i neki tijelom: amber, ribac, sretno dijete, plavooka malena, lonely girl, desiree sa majicom na kojoj piše ni manje ni više, "my boyfriend is the coolest", ali momak je priznao da je nije on natjerao da to obuče... yeah right:D
malena!309 koja nam se pridružila sa putnom torbom, jer se upravo vratila s puta (baš je bubica:) , PaM - naša umjetnica, ona ima to u sebi, ima onu vibru, umjetničku;) hihihi... i kill toy (hvala na cd-u, hehe...) i moja malenkost ja (ahahaha... linkala sam samu sebe:)

Pila se kava s mlijekom, nes od vanilije i jeo se sladoled. U argentini je bilo sladoleda samo s okusom čokolade i vanilije na to neke nije spriječilo da uživaju u pregršti svih tih okusa, enormne količine šlaga i preljeva "vaniličastog" izgleda. (Da, da... izmislili smo novu riječ, i nemoj samo da nekog čujem da mi kaže da ta riječ postoji...jer... NE POSTOJI!!?!) u svakom slučaju preljev je bio od čokolade ali je još uvijek "vaniličastog izgleda" :))

Crtali smo maslačke po računima jer nam je to falilo, gledali slike sa maturalnih zabava i uživali. Bilo je baš lijepo, puno smijeha, zezancije i nekih ljudi koji se ne skidaju iz jedne te iste majice (samo ja znam da taj čovjek ima 5 istih majica... lol) amber je ispričala vic, koji ćemo ovdje sad i napisati:

Bila 3 bosanska brata, mujo, haso i suljo.
Njihovoj staroj majci je bio rođendan i oni razmišljaju što bi joj mogli kupit.
mujo joj pošalje limuzinu i vozača, haso joj kupi palaču, a suljo joj pošalje papigu koja zna cijeli kuran napamet iliti by heart.
stara majka im odgovara:
Dragi moj mujo, hvala ti na poklonu, ali ti znaš da sam ja već stara i da se baš nigdje ne vozim i ne idem, pa i nisi baš pogodio.
Dragi moj haso, hvala ti na palači, ali ti znaš da ja živim u jednoj sobi, a nisam luda da čistim cijelu palaču, tako da se nisi ni ti baš proslavio.
A ti moj dragi Suljo, baš si pogodio, kako mi je samo pasalo ono pile. hahahaha:) bravo amber:)

pade mrak, pa smo onda još ostali i na kraju se zaputili doma, ali ne pravo doma, imali smo najbolju namjeru svratiti na cest is d best, ali je program već odavno završio. Pa krenusmo doma. Bilo je baš uber super kul (hahahaha) ili kako je još netko rekao genijalistično:) i uskoro će biti još kava, piva ili štogod već pijete pa se vidimo.

Oni koji nisu došli: You should be ashame of yourself!!!

slike uskoro, za sad evo tako, malo atmosfere nadam se da sam uspjela prenjet.
pozdrav!

Ajmo! tko još nije čuo ili pročitao negdje. da utvrdimo gradivo. sutra je blog kava... da... i...
onda se mi svi skupimo i družimo i pijemo nesove i tople čokolade, jer nas vrijeme služi i stvarno izgleda kao da je 6. mjesec..ali nema veze. Mingle mingle svi... zabavno je.. i bit će nam super kao i na svakom okupljanju ove vrste. Idemo u što većem broju da zauzmemo cijelu Argentinu (ne državu, ali vi to niste shvatili..da,heh)
Pa svi napregnite svoje moždane vijuge napravite i sredite malo vremena i vidimo se na kavi, čaju, soku, pivi štogod pili..

...kava...

Dan: 04.06.2006
Vrijeme: 19h
Mjesto: Kafić "Argentina" u Tkalčićevoj ulici, početak..

Još jednom, vidimo se, i želim brdo pozitivne energije i smijeha:)

zašto je tako završila nitko ne zna. Bila je nekada sretna, zračila je.postojala.bivala.bistvovala.ma sve.postojala je.živjela je sa svojim najbližima, odrastala u ljubavi i izobilju ali zašto je ovako završila nitko ne zna. pa zaboga bila je nekada sretna. sama ali sretna.ali ne i ovaj put.bila je sama ali nesretna.pričali su da ju je sve gušilo i da je htjela van ali nije mogla.van... van iz svega toga.pitate se čega se bojala? ma nitko to ne zna. samo je ona znala.i eto, sama.nećemo reći zaboravljena jer nije.i nikada neće biti.zračila je.imala je ono nešto.mislim tako barem kažu.nisam je poznavala.bila je mlada kada je završila tako kako već je završila.nisam nikada razumjela kako je to zračila.kažu bila je topla osoba.dobra, topla da li je to isto? kažu da je bila i jaka osoba. sama ali jaka. ne razumijem, kako... jaka? kažu da su je se bojali. zračila je. ali više nikada neće. sama je i zračila je, ali sad ovo zadnje što sam čula...hm...nije zračila. baš suprotno.svašta se pričalo, ali zanemarit ćemo to. pamtit ćemo je kao jednu divnu osobu. da joj se nije dogodilo to što joj se dogodilo, možda ovo ne bih pisala. mislim najvjerojatnije ne bih, jer da je ovdje ne bi imalo potrebe ovo pisati, ali eto.nema je. a zračila je, i bila je sretna.sama, ponekad je netko bio uz nju.ali to je bila rijetkost.zračila je i zašto je tako završila nitko ne zna...