Ratnik svjetlosti
08.03.2006., srijeda
Prijatelju
|
Proslo je dosta vremena od kada sam zadnji put pisao o “vremenskim prijateljima”. Prijateljima s kojima sam u nekom trenutku u vremenu imao dodirnih tocaka. Druzili smo se se jer smo tako htjeli, zavoljeli se jer drukcije nije niti moglo biti. Zivot se nastavio a mi smo odabrali razlicite puteve. Pisao sam o povremenoj tuzi i zelji za ponovnim videnjem kao i shvacanjem “iluzije razdvojenosti” i nepotrebnim osjecajem nostalgije. U nedjelju popodne osvojili smo vrh San Michael. Planina je visoka sto i nesto metara., Bez smijeha molim, ovo je mali otok pa su i brda malena. Sve je u manjim dimenzijama osim morskih pasa okolo otoka. Veliki su kao kuce, ali i bolje to nego da se furaju na nebodere kojih ovdje nema.. Kako bi shvatili tezinu podhvata moram reci kako smo se dobar dio puta probijali kroz sumu kaktusa. Vratili smo se s trnjem na svakom dijelu tijela- ja cak u ustima jer sam polizao kaktus kako bi osjetio ukus vode. Dobro da nisam zapljugao, sta bi mi jos palo na pamet bojim se i pomisliti. Planinarenje uz trnje i oziljke oshodovalo je i prekrasnim iskustvom i avanturom. Vjerujem da ce moja Draga vise u detalje i lijepe slike.  Ali ono zbog cega je moja sreca dosegla plafon je e-mail koji me docekao na povratku kuci… KOMPA BOK! POZDRAV SVIMA! ZIVI SE,RADI SE,IDU DANI KO LUDI KOMPA MOJ. LORENA IDE U 1.RAZRED. BAS MI JE DRAGO DA CEMO SE VIDJETI. PISAO BI TI CESCE ALI NEMAM KOMP. PA ZICAM U FIRMI DA ME MALO PUSTE DOK ISPUSE CIGARETU. NEGO ,JEBOTE KAD SI TI POSTAO TAKO PAMETAN? OVA ZENA DOBRO UTJECE NA TEBE, VIDIM DA PISES DNEVNIK I RAZNORAZNA RAZMISLJANJA PA NE MOGU VJEROVATI U STA SI SE PRETVORIO TO RATNICE MOJ? ILI NISAM PRIJE VIDIO TU TVOJU STRANU,ALI SVAKAKO BI TREBAO PISATI I IZDAVATI JER IMAS FANTASTICNE RECENICE I MISLI. ODUSEVLJEN SAM. U STVARI MISLIM DA TI SE UM JAKO JAKO OTVORIO OD KAD NE TRCIS VISE NA METKE I OD KAD SI SE OZENIO. POSTAO SI PRAVI OZBILJNI MUSKARAC ,PRIJE SI MI BIO LUD KO KUPUS,SALIM SE KOMPA .,ALI STVARNO SI ME IZNENADIO SA SVOJOM MUDROSCU,SVAKA CAST! ETO KOMPA DA STE MI ZIVI I ZDRAVI I NEKA VAS CUVA DRAGI BOG. Dragane, bez obzira sto si se iznenadio mojom mudroscu i naravno pretjerao, trebas znati da je moja promijena i mudrost uvjetovana skolom u kojoj si upravo Ti bio jedan od mojih prvih ucitelja i gurua. Kako u sportskom i poslovnom svijetu gdje si bio netko tko mi je inponirao i mnogo cemu me poducio tako i na duhovnom planu. Skok u proslost…noci na ulazima, nezadovoljstvo uvjetovano zlim ljudima, laznim ljubavima, neizvijesnosti i boli, ali i zbunjenosti u godinama odrastanja i trazenje sebe samog u djungli na asvaltu… Skok u proslost… hahaha…, kada sam bio lud ko kupus… Skok u proslost… kada je jedan Div i Ratnik poklonio onom koji ga slijedi savjet borbe. Zivotne borbe! Medutim, ovaj put nije savijet bio bori se. Skok u proslost… Savjet je bio, potrazi mir unutar sebe. S mirom dolazi sigurnost, a sigurnost garantira pobijedu… Ovaj put Div nije rekao stegni zeljezo i iskusaj snagu. Ovaj put, poruka je bila drugacija. Puno je godina proslo. Zivot se nastavio kao i treninzi i borbe. Bile sportske ili one zivotne. Tako i treba, tako smo odabrali! TI znas o cemu pricam. Vjerujem da se sjecas literature koju si mi poklonio ( Ne sportske! ;) ). Price o zivotu i smrti, borbi i pobijedi, ljubavi i zenama, Bogu i vjecnosti… Pricali smo, a tada je upravo prica bila ono za cim sam imao potrebu kako bih naucio. Ovaj post neka bude posvecen tebi prijatelju i trenutku kada si me upoznao sa mudroscu.  |