Za ugođaj... Nisam imala pojma gdje idemo. McGonagallica se činila veoma uzrujano. -Što se dogodilo?-pitala sam. Nismo razgovarale cijelim putem, nije mi ništa htjela odgovoriti,a odjednom se zaustavila pred bolničkim krilom u Hogwartsu. Srce mi je počelo kucati sve brže kada sam ugledala Almu kako nepomično leži u krevetu. Suze su mi navrle na oči kada sam je tako gledala neko vrijeme. -Ovakvu smo je našli u Zabranjenoj šumi. -Je li ona....je li...-nisam to mogla izgovoriti. -Nije, Hagrid ju je pronašao na vrijeme.- Nisam se mogla suzdržati. Tada je dotrčala Keira i čvrsto me zagrlila. -Sve će biti u redu, Allison. Ne brini.- Izgledala je bijesno. -Što joj se dogodilo, Keira. Ništa ne razumijem-govorila sam plačući. McGonagallica nas je poslala u Slytherinsku kulu kako bi se smirile. Tamo su već sjedile Kelly-Joan i Agatha razgovarajući. Ustale su čim su nas ugledale. -Što joj se dogodilo? Jeste li štogod saznale. Tako mi je žao. Ne poznam ju baš dobro, ali što se god dogodilo, strašno je.-rekla je Kelly-Joan. Keira ju je samo pogledala i odvukla me u sobu. -Sada samo moraš biti jaka.-govorila mi je. Nisam ju baš previše slušala. Legla sam na krevet i zaspala. Sljedeće sam se jutro probudila i prije doručka otrčala u bolničko krilo. Gospođica Pomfrey mi nije dopustila da joj priđem. Uvjeravala me u to da se ona sada treba samo odmarati. Nikad mi se nije činila tako daleko. Nisam ništa jela. Samo sam sjedila misleći na najgore. Tada sam osjetila nečiju ruku na ramenu. Bio je to Chris. -Čuo sam što se dogodilo. Stvarno mi je žao.-rekao je. -Da, i meni je žao. Slušaj, mislim da sada nije vrijeme da se viđamo. Barem na neko vrijeme...-rekla sam. Bile su to najteže riječi koje sam ikad u životu rekla. -Ali...mislio sam...- -Znam, i ja sam mislila, ali sad jednostavno nije trenutak!-rekla sam. Srce me zaboljelo kada sam ga pogledala. Vidjela sam mu tugu u očima, ali on se nastojao držati što mirnije. -Shvaćam, valjda si u pravu. Vidimo se...-rekao je, okrenuo se i otišao. Bio je i više nego razočaran. Zaista sam se osjećala odvratno. Grozno sam se ponijela prema njemu. Nisam smijela biti takva prema njemu...ne sada kada mi je najviše potreban. Otišla sam u dvorište i sjela pod veliki hrast. Bilo mi je hladno, ali sada ništa više nije bilo važno. Najbolja mi je prijateljica u smrtnoj opasnosti, napustila sam jedino osobu kojoj je zaista bilo stalo do mene. Osjećala sam se usamljeno i željela sam jednostavno nestati...pasti u zaborav... P.S. Imam još dva bloga za koje ne zna gotovo nitko pa su slabi s komentarima. Sigurna sam da će se to promijeniti pa ih posjetite: Moj blog iz (ne)normalnog života Pogledajte sami... Kiss |
Napokon vikend! Bila sam uzbuđena, neispavana i nervozna, ali uz sve to jako, jako sretna. Na brzinu sam se obukla, sredila i potrčala prema hodniku gdje sam zatekla Almu. -Pa nikako da te sretnem!-viknula mi je iz daleka. -Alma, imam divne vijesti! Jučer sam srela Chrisa, i....i...ovaj....pozvao me van i sve i ono danas idemo skupa u slastičarnicu neku novu i...-govorila sam izbuđeno kad me prekinula- Ej, ej ček malo stani ništa ne razumijem. Hoćeš reći da te je Chris pozvao na spoj?- -Upravo tako!- -Super! Baš mi je drago zbog tebe! Hajde na doručak pa ćeš mi sve ispričati- (...) -Super...jezivo, ali super!-rekla mi je Alma nakon što sam joj ispričala sve u detalje. Već je prošlo četiri sata kada sam se počela spremati za polazak. Naime, dogovor je bio u 4:30 h. Naravno, ponovo sam kasnila. Chris je stajao na izlasku iz Hogwartsa i zamišljeno gledao u nebo. -Ovaj, bok. Stvarno mi je žao što kasnim, zadržala sam se u..- -Nema problema. Idemo. Pretpostavljam da je teško dobiti mjesto u novootvorenoj slastičarnici.- -Slažem se.- Na sreću, mjesta je bilo. Slastičarnica je zaista bila prekrasna. Ispunjena raznim neobičnim mirisima i i raznim pastelnim bojama. -Pa...-Pokušala sam razbiti neugodnu tišinu i započeti razgovor-Čujem da si došao iz Durmstranga...Ja sam iz Beauxbatonsa. Pretpostavljam da se radi o dvije potpuno različite škole. Jesam li u krivu?- -Pa zapravo jesi. Za razliku od Hogwartsa, ove se dvije škole ne razlikuju baš previše osim što je Beauxbatons ženksa, a Durmstrang muška škola. Zapravo, sestra mi je iz Beauxbatonsa. Franceska Johns, poznaješ li ju možda?- Srce mi je stalo kada sam to čula.Na trenutak sam se ukipila. Nisam znala što da mu odgovorim, ali nije bilo ništa loše u tome da mu jednostavno kažem istinu. -Jesi li dobro?- -Ovaj, da, jesam. Franceska Johns mi je najbolja prijateljica, ali...Nikad mi te nije spomenula.- -Naši roditelji su rastavljeni pa je dolučila uzeti mamino prezime, a nije ti mene spomenula jer smo...otkad su nam roditelji rastavljeni i mi razdvojeni. I meni je kao i njoj jako teško pričati o tome pa vjerojatno zato...- -Hej, pa ne moramo uopće razgovarati o tome ako ti je teško, stvarno...oprosti...- -Nisi ti kriva, ali ona mi stvarno nedostaje.- Nakon slasnig kolača od nekog neobičnog zelenog umaka krenuli smo prema Hogwartsu. -Drago mi je da smo se malo bolje upoznali.Zaista si dobra prijateljica kao što kažu.-Rekao je. -Kao što kaže tko?- -Pa...tvoji prijatelji iz Griffindora. Stvarno im je žao što su te premjestili pa su se pobunili protiv toga. I ja sam sudjelovao u peticiji. Možda i uspijemo.- -Ne znam što bih rekla, nisam znala da im je stalo...- -Stalo im je...kao i meni...- -Uslijedila je kratka stanka i posljednje čega se sjećam bile su njegove usne koje su se približavale prema meni.- Željela sam da se ovaj trenutak zaledi na 2000 godina, ali... -Gospođice Robins? Prekidam li vas u nečemu?-Bila je to, naravno McGonagallica. -Ne, naravno da ne.- U mahu smo se udaljili jedno od drugoga. -Odlično! Pođite sa mnom.- Naravno, morala sam ju poslušati. -Vidimo se, Allison-šapnuo mi je. |
< | studeni, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv