Grozan dan.
Prvi šok je bio kada smo došli na posao i kolegica dobila košaricu.
Žao mi je, toliko se nadala tom poslu i svakoj dnevnici.
Možete misliti kakva je nesnosna atmosfera vladala...
Osim te tišine ubila nas je i zima.
Danas sam se smrzla kao p...
Ma bilo bi i to u redu da mi jedna balavica nije dala do znanja da sam glupača jer sam iz solidarnosti prema kolegici ostala s njom raditi vani a ona je bila jedina pametna pa se zavukla u radionu, u koju između ostalog stane samo jedna osoba.
Zatim je malo malo dolazila do nas s pitanjima "Joj, zar vam nije hladno", "Kako vi tu možete izdržati" i sl.
Poludila sam.
Htjela sam se žaliti, ali kome?
Upravi vodovoda.
Onda sam lijepo razmislila i odlučila da me neće jedna balavica vući za nos, stara poslovica kaže "Tko prvi njegova djevojka" pa će tako i biti sutra.
Ja prva dolazim na posao pa je radiona moja, ne moram biti solidarna prema kolegici jer više ne radi a balavice moramo naučiti ponašanju.
Ionako od sutra radim od pola osam do pola šest. Ne pada mi na kraj pameti 10 sati prestajati na kiši i hladnoći.
Iz inata sam otišla pola sata ranije kući.
Trebalo mi je dva sata da se odledim a lice i nos su mi još uvijek crveni kao kroničnom alkoholičaru.
Kasnije popodne sam obišla pola grada.
Podigla sam plaću i ostavila je u pošti i banci.
Gdje sam bila? Nigdje.
Što sam radila? Ništa.
A za čega sam radila?
Vjerujte mi to se i ja često pitam.
Bilo bi dobro da radima za bombone, barem bi se djeca veselila...
Nije bitno.
Sutra je novi dan, nove radne pobjede, novi problemi...
Sve je to život!

Nemam ništa pametno za reći(više-manje kao i inače). Nema me već par dana jer me ovaj glupi komp živcira. Izgleda da sam pokupila virus, mislim komp je a ne ja, ja sam 100% zdrava.
Tjedan je naporan, međuljudski odnosi koma, obitelj zahtjevna...
Ali... za vas sam našla vremena( lijepo od mene zar ne).
Sve u svemu, pročitala sam vaše postove, komentirala ih, čak sam i ja napisala post a sada idem odvesti sina spavati i vjerojatno ću se i ja srušiti pored njega mrtva umorna pa zato do čitanja, do komentiranja i lijepo spavajte.

Darko je bio moj prijatelj iz djetinjstva i ovaj post pišem njemu u spomen.
Želim da zna da i dan danas pomislim na njega i sjetim se našeg djetinjstva.
Sjetim se ulice u kojoj smo odrasli, škole u koju smo išli, zajedničkih prijatelja.
Izgubio je život rano,tek kada je počeo živiti u 18. godini života. Kada smo saznali nije bilo ni jedne osobe koja nije zaplakala. Godinama se nije znalo gdje mu leže kosti, tako da smo godinama palili svijeće u spomen na njega a u srcu nam je bila nada da te svijeće ipak palimo uzalud te da je on ipak živ. Izmučen, iscrpljen, izgladnio ali... živ.
Razuvjerila nas je eshumacija masovne grobnice i identifikacija njegovog tijela. Bio je to žalostan dan jer umrla je nada, a nada kažu umire zadnja.
Zbogom prijatelju!

Sanjate li?
Što sanjate najčešće?
Da li vam se snovi ostvaruju?

Kažu da snovi imaju svoj smisao koji treba proučiti, objasniti i to tumačenje primjeniti u svakodnevnom životu. Kažu da si time možemo pomoći u radu a pogotovo u prijelomnim sudbonosnim trenucima koji utječu na daljnji tijek naše sudbine.
Jedna narodna poslovica kaže:
"Čovjek koji je na nesreću opomenut, napola je već spašen."

Sanjala ti ja kako sam dobila nekakve novce na kladionici (nikada u životu se nisam kladila).
Što sada to treba značiti:
opomenuta si, kladi se ili opomenuta si ne bacaj novce uzalud.
Pa nitko još nije propao za 20 kuna pa neću ni ja. Sutra idem u kladionicu uplatiti, ako bude sreće, dobitnu kombinaciju.
Držite mi palčeve!
Objava rezultata je prekosutra.

Uh, danas sam se ustala umornija nego što sam legla. Ali nije to najveći problem jer uvijek iz nekog ugla za koji si zaboravio izvučeš nekakav atom snage koji te tjera da obaviš sve što moraš i ideš dalje. Problem su ljudi i njihova,ne znam kako to nazvati, okrutnost ili zloba.
Ovaj tjedan mi je počeo sjajno, izgleda da će me cijeli tjedan šamarati međuljudski odnosi.
Zamolim ti danas ja jednu osobu za prijevoz jer mali mi je bolestan pa da ga ne vučem do busa( stanica je prilično daleko) a ona će meni na to "Znaš nisam tri mjeseca vozila pa ne bih htjela sada prvi puta nakon 3 mjeseca tebe i maloga staviti u auto".
Za nekoga tko nije upoznat sa situacijom ovaj odgovor je prilično korektan, zapravo ispada da ova osoba brine za moj život i život moga djeteta, ali ljudi molim vas, pa zar se auto tako brzo zaboravlja voziti?!
Ali dobro nije to ni toliko strašno. Navečer mi je bila legica na kavi i kada sam čula kako je njenog muža rođena sestra preveslala na ostavinskoj i sebi uzela sve(stan i dvije vikendice), pa ova moja je kišna glista spram njene šogorice.
Da to je ono, uvijek postoji netko kome je teže nego nama samo se malo treba okrenuti i pogledati na druge.

P.S
Pozdrav Pigmi i Balaševiću(valjda se ne ljutiš ovo mi je bolje nego anti bane)
Htjela sam samo naglasiti da imam troje djece i muža(četvrto dijete) tri posla u fušu(ne svakodnevno nego po potrebi) i jedan u firmi, nije lako ali moja mama kaže tko radi taj i ima.....
pa da vidimo da li je kako mama kaže.

Laka vam noć!!!