Uh, danas sam se ustala umornija nego što sam legla. Ali nije to najveći problem jer uvijek iz nekog ugla za koji si zaboravio izvučeš nekakav atom snage koji te tjera da obaviš sve što moraš i ideš dalje. Problem su ljudi i njihova,ne znam kako to nazvati, okrutnost ili zloba.
Ovaj tjedan mi je počeo sjajno, izgleda da će me cijeli tjedan šamarati međuljudski odnosi.
Zamolim ti danas ja jednu osobu za prijevoz jer mali mi je bolestan pa da ga ne vučem do busa( stanica je prilično daleko) a ona će meni na to "Znaš nisam tri mjeseca vozila pa ne bih htjela sada prvi puta nakon 3 mjeseca tebe i maloga staviti u auto".
Za nekoga tko nije upoznat sa situacijom ovaj odgovor je prilično korektan, zapravo ispada da ova osoba brine za moj život i život moga djeteta, ali ljudi molim vas, pa zar se auto tako brzo zaboravlja voziti?!
Ali dobro nije to ni toliko strašno. Navečer mi je bila legica na kavi i kada sam čula kako je njenog muža rođena sestra preveslala na ostavinskoj i sebi uzela sve(stan i dvije vikendice), pa ova moja je kišna glista spram njene šogorice.
Da to je ono, uvijek postoji netko kome je teže nego nama samo se malo treba okrenuti i pogledati na druge.

P.S
Pozdrav Pigmi i Balaševiću(valjda se ne ljutiš ovo mi je bolje nego anti bane)
Htjela sam samo naglasiti da imam troje djece i muža(četvrto dijete) tri posla u fušu(ne svakodnevno nego po potrebi) i jedan u firmi, nije lako ali moja mama kaže tko radi taj i ima.....
pa da vidimo da li je kako mama kaže.

Laka vam noć!!!