Komarca /2/
U mjesecu rujnu, a pogotovo u listopadu, s odlaskom kupača počinje prava sezona ribolova na orade. Oboružajte se mamcima, upornošću i strpljenjem i uspjeh ne bi trebao izostati...
Loparske orade
Kako do volaka?
Puž volak tipični je predator i strvinar. Između ostaloga hrani se i životinjskim ostacima koje nalazi na morskom dnu, pa ga možemo primamiti tako da u more na određeno mjesto bacimo ostatke od riba ili pak cijele srdele. Najbolje ih je staviti u vreću od krumpira, koju zatim uz pomoć većeg kamena potopimo na dno. Nekoliko sati kasnije (ili sljedeće jutro) zaronite na to mjesto i ukoliko u tom dijelu mora ima volaka, trebali bi se nalaziti na mreži i oko nje .
Ukoliko ih niste u mogućnosti izroniti, preostaje vam da ih pokušate nabaviti kod lokalnih ribara. Naime, volci se ponekad znaju, privučeni mirisom riba koji ostaje na mre?ama, prilijepiti na nju. Jednom prilikom dobio sam ih puno od ribara koji je bio presretan što sam mu na taj način očistio mrežu.
Ove godine ozbiljno sam se pripremio za ribolov orada na otoku Rabu. Svoj optimizam temeljio sam na prošlogodisnjem ronjenju na dah na jednoj lokaciji na Loparu, kada sam u samo dva zarona vidio čak pet orada. A kao dodatak još i krupne piceve, fratre i salpe kakve gotovo nigdje drugdje nisam imao priliku vidjeti. Možda samo na vanjskoj strani Dugog otoka, ali to je već neka druga priča...
Tko rano rani...
S obzirom da sam na Rab stizao s Murtera i nisam bio u prilici nabaviti crva ili bibije, na Murteru sam izronio četrdesetak puževa volaka, što bi trebalo biti dovoljno za trodnevni ranojutarnji ribolov. Kako se ribolov trebao odvijati na plaži na kojoj je preko dana zbog kupača gotovo nemoguće loviti, ja sam odlučio provjeriti onu narodnu poslovicu: - Tko rano rani...
Tiho iskradanje iz stana u 5.00 kako ne bih probudio ostale ukućane, pa vožnja od kojih pola sata po cijelom otoku Rabu, i na kraju tegljenje svih prijeko potrebnih ribičkih stvari par stotina metara do pozicije s koje sam planirao loviti. A kako ćete vidjeti, sve mi se to isplatilo već nakon 20 minuta ribolova. Lokacija je idealna, radi se o pretežno pjeskovitom terenu po čemu je Lopar, uostalom, i poznat, a u neposrednoj blizini nalaze se i kamene hridi s nesto tvrđim podvodnim terenom. Toga jutra more je bilo prilično valovito, ali kurenat nije bio jak, tako da je sistem mirno stajao na zabačenoj poziciji. Udice sam namamčio volkom, bez kućice i s odstranjenim tvrdim poklopcem, tako da je vrh udice bio slobodan. Upravo sam bio pripremio podmetač, kada je signalizator desnog štapa zasvirao, a sa špula role je kontinuirano počeo izlaziti najlon. Primio sam štap, lijevom rukom pridržao špulu, i zadao kontru. Kako sam bio siguran da tu nema puno mogućnosti za zadjev, a otpor je bio značajan, znao sam da je gore stvarno velika riba.
U sat vremena dva komada
I bila je, sasvim pristojna orada od kojih 1,5 kg. Naravno da je dril trajao neko vrijeme, ali Cormoranov UK Carp od 3 lbs u kombinaciji s rolom Tica Scepter GF5000 pokazali su se odličnim za ovakav ne-šaranski ribolov. U to sam se posebno uvjerio kod druge ribe koja je težila oko 2 kg, a zagrizla je kojih 40 minuta kasnije. Naravno, prihvaćanje riba te veličine bilo bi gotovo nemoguće bez podmetača, pa ga je stvarno korisno imati kraj sebe.
Sedam je sati! Lovim tek sat vremena, a već sam ulovio dvije prekrasne, velike orade. Kasnije ulovljeni prosječno veliki pic činio se kao mala beba prema ovim kraljicama. Sunce je lagano počelo pržiti, na plažu su počeli pristizati prvi kupači, a ja sam čvrsto odlučio iduće jutro ustati još ranije i ponovno isprobati sreću na istom mjestu. Da skratim, idućeg jutra ponovo sam u 6.20 imao griz i ulovio oradu od kojih 800 grama, te još jednu manju, dok sam treće jutro dobio samo jednu manju. Sve ribe sam ulovio na volka, na dubini od kojih 2 - 3 metra, a najviše grizova bilo je između 6 i 8 sati, dakle prije pojave prvih kupača. Čini se da se orade hrane u točno određenim vremenskim intervalima, koji variraju od doba godine i drugih utjecaja na moru.
Sistem za ribolov i pribor
Sistem koji sam koristio, a provjereno je dobar za ribolov orada, sastoji se od kliznog olova težine 60 g na mekanoj cjevčici. Ispod njega je kraći dio cijevčice od kojih 2 cm, koji je uglavljen na gornji kraj vrtila, a štiti čvor od habanja, te je na taj način nemoguće da se cjevčica olova zaglavi na vrtilo i na taj način fiksira sistem. Ispod vrtila nalazi se predvez dugačak 15 - 30 cm, od strune debljine 0,35 mm. Za ribolov volkom koristim Gamakatsu udice i to modele Specialist hook i Pop-up hook veličine 1 i 2, a odličan je i Ownerov Cutting Point model. Štapove i role sam već prethodno spomenuo, signalizatori griza su dobrodošli, iako nisu i neophodni, no obavezno je otpustiti špulu role tako da struna slobodno klizi prilikom griza. Naravno, ukoliko je jak kurenat, podesite špulu tako da ne proklizava bez potrebe. Iako se kao mamci mogu koristiti obični morski crv, bibiji, krak hobotnice ili muzgavca, sipica, razne školjke, pa i komadi lignje, koristio sam puža volka jer ima izuzetno tvrdo meso koje sitna riba teško skida s udice, a orada ga provjereno jako voli. Veći volci mogu se mamčiti na udicu bez kućice, dok se kod manjih dio kućice može i ostaviti, a mogu se montirati i dva volka, samo je bitno da vrh udice bude slobodan. Glavna "fora" kod lova volkom je da vas u principu ostala riba ne gnjavi, pa za više od 50 % grizova možete sumnjati na kraljicu. Postoje nagađanja o boji udica koje bi trebali koristiti pri ovoj vrsti ribolova. Lokalni ribiči navodno love isključivo na udice srebrne boje, no moje iskustvo je podjednako dobro i s crnim.
Iskustvo zlata vrijedi
Za kraj nekoliko savjeta do kojih sam došao vlastitim iskustvom, a nadam se da će vam koristiti:
- Dobro je loviti na pijesku, ali je još bolje ukoliko se u blizini nalazi pojas trave i podvodne stijene na kojima se nalazi prirodna hrana, poput školjaka, ježeva i puževa koje veće orade bez ikakvih problema razbijaju svojim specifičnim zubima.
- Dubina mora može biti između 1 i 10 m, stvarno nije potrebno ići puno dublje, jer se orade u ovom dijelu godine zadržavaju u priobalnom dijelu. Naravno da je dubina mora u priobalju relativna stvar i ovisi o dijelu obale na kojem lovite.
- Prije prvog ribolova na nekoj poziciji, svakako bih preporučio prethodno ronilačko istraživanje. Na taj načih možete uoćiti pogodnu poziciju za zabaciti mamac. Obratite pažnju na moguće prepreke u vodi koje bi vam mogle smetati, a njihovo poznavanje će vam olakšati manevriranje sa priborom i smanjiti gubitak sistema. Ako prilikom ronjenja uoćite kakvu oradu, znat ćete da se na dobrom terenu. Dakle maska i disalica, a po mogućnosti i peraje, koristan su dodatak udičarskom priboru, a koristi će vam i u skupljanju volaka.
- Kod drilanja ribe, pokušajte ju što prije odvojiti od dna, kako vam nebi zapela za podvodnu prepreku, a kočnicu na roli koristite po potrebi. Imajte na umu da se kod morskog ribolova struna puno brže oštećuje, pa je potrebno češće mijenjati predveze, a i provjeravati osnovnu strunu.
- Iako neki ribolovci love na kruti, fiksni sistem, uvijek preferiram lov sa slobodnom ili otvorenom špulom.
- Ukoliko je ispred vas pojas stijena, lovite s visoko podignutim štapovima, kako bi izbjegli zapinjanje.
- Ribu možete probati primamiti prihranom koja se u principu sastoji od samljevenih školjaka, ježeva i srdele, no ukoliko ste uočili da se na vašoj 
By
- 09:49 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
Komarca
Kao i uvijek, komarče (ili orade, kako ih još nazivaju) se i sada zadržavaju samo u slojevima njima ugodnih temperatura, od barem 14ĄC. Toliko zagrijanih područja u ovo doba godine nema u plićacima, omiljenim staništima komarči, pa oni koji već na početku lovne sezone žele tragati za kraljicama to moraju raditi na većim dubinama.
NA KOMARČE OD PO' VELJAČE
"U po' marča sipa i komarča", kaže stara, dobro poznata ribarska izreka, ali, kako kaže novovjeka pjesma, "više ništa nije kao prije". Kraljica morskih riba više ne počinje dobro "raditi" sredinom ožujka. Od kraja devedesetih godina prošlog stoljeća, pod utjecajem tropikalizacije, otopljavanja Mediterana , sve se ranije počinje primicati obali i intenzivnije hraniti. Posljednjih godina najčešće sredinom veljače, ovisno od toga koliko je bila topla prva polovina zime.
Kao i uvijek, komarče (ili orade, kako ih još nazivaju) se i sada zadržavaju samo u slojevima njima ugodnih temperatura, od barem 14ĄC. Toliko zagrijanih područja u ovo doba godine nema u plićacima, omiljenim staništima komarči, pa oni koji već na početku lovne sezone žele tragati za kraljicama to moraju raditi na većim dubinama, od preko 5 m. Iako se te dubine mogu dosegnuti i ometcem s obale, puno je lakše to uraditi spuštanjem kančanice iz plovila, kod nas malo prakticiranom, ali vrlo uspješnom tehnikom, plodonosnom i u ostala doba godine. Tom tehnikom, osim toga, jedino je moguće loviti na plitkim bracima, podmorskim uzvisinama, koje u ovo doba godine daju više šansi za dobar ulov od najboljih priobalnih područja, položitih pjeskovitih i kamenitih terena obraslih posidonijom.
Fini pribor
Kao i u ribolovu s obale, opreznu i lukavu prvu damu može se prevariti samo finim priborom. Više je nego dovoljno jak pribor za srednje teško dubinsko udičarenje. To znači štap težine bacanja 30 do 60 ili 50 do 80 g, jači samo iznimno, te rola kapaciteta 100 m najlona promjera 0,40 - 0,50 mm. Kad je akcija štapa u pitanju, brži, akcije A, su najpogodniji, jer je kontra s njima učinkovitija, a najlon se lakše drži zategnutim. Sve je potrebno zato što je udicu teško zabosti u "popločana" usta komarče, a često se udica samo zakvači za stožaste zube, pa labava struna znači i spas za prevarenu damu. Zbog istog razloga treba koristiti i što manje istezljiv najlon.
Najvažnija razlika u odnosu na pribor za ribolov kraljice s obale jest u dužini štapa. On za ovakav ribolov treba biti kratak, između 1,4 i 1,7 m, iznimno do 2,1 m. Prekratki nisu preporučljivi jer im je slaba sposobnost amortiziranja, koja je uz pravilno podešenu kočnicu role od presudnog značenja u trenucima kada krupna komarča krene u bijeg. S druge strane, pak, predugački štapovi nisu praktični za ribolov iz plovila kakva mi imamo, posebice pri prihvaćanju plijena, ali se mogu koristiti kada se lovi s okomitih obala ili pontona sportskih luka.
Obvezni dio pribora mora biti i pozudana mrežna prihvatnica velikog otvora obruča.
Brojni sistemi
Znatno više nego u ribolovu ometcem, u kanačarenju komarče važan je način kompletiranja završnjaka - sistema. Njegov je izgled neophodno prilagoditi tipu dna, dubini, jačini struja i osobinama tehnike ribolova. Neovisno od navedenih okolnosti, ali i osobnih afiniteta, mogu se koristiti tri tipa završnjaka, od kojih svaki ima svoju prednost i mane, te preferencijalno polje primjene. Prvi je praktično istovjetan onome kojim se lovi s obale. Na osnovni se najlon montira klizajuća olovnica odgovarajuće težine i oblika (ovisno od dubine, vrste terena i jačine morske struje), čije kretanje ograničava vrtilica s kopčom. Na kopču se postavlja završnjak, nešto tanji od osnovne strune. Između olovnice i vrtilice dobro je postaviti perlicu ili komadić bužira, kako bi se spriječilo oštećenje čvora i nasjedanje olovnice na vrtilicu, što bi spriječilo pravilan rad olovnice.
Olovnice se kod drugog završnjaka nalazi na bočnom privezu od najlona nešto tanjeg nego što je predvez s udicom. U osnovnoj varijanti privez s olovnicom je vezan za srednju alkicu trostruke vrtilice. Ovakav završnjak je osobito pogodan za teške kamenite terene jer ako uteg zapne, samo se on gubi, a ostatak završnjaka spašava zbog pucanja najtanjeg najlona - priveza olovnice. Praktičnija je, međutim, usavršena varijanta kod koje se bočni privez s olovnicom montira na osnovnu strunu preko vrtilice, tako da se dobija isti efekt kao kad se rabi klizeća olovnica na osnovnoj struni koja nesmetano prolazi kroz alkicu vrtilice, pa komarča može ponijeti mamac ne osječajući nikakav otpor, što je jedan od preduvjeta njezina lova. Kako bi se izbjeglo eventualno mršenje priveza s ostatkom završnjaka, ali i osnovne strune, privez je dobro "obući" u tanku plastičnu cijevčicu ili uplitanjem ukrutiti kako bi stajao podalje od osnovne strune i predveza s udicom.
Za lov na pjeskovitom dnu i bez ikakvog odbacivanja kančanice prikladan je standardni završnjak kančanice. Na njegovom kraju nalazi se fiksna olovnica iznad koje su bočni privezi. Najbolje je montirati dva, i to preko vrtilica navučenih na osnovnu strunu i fiksiranih između stopera, čvorova ili perlica.
Mamci i udice
Poput drugih okrunjenih glava, komarča je izbirljiva kada je hrana u pitanju. međutim, popis mamaca prikladnih za lov komarči nad podmorskim uzvisinama i položitim obalama iznimno je dugačak, jer ta mjesta obiluju svime što komarče vole. Zato pri izboru mamaca treba voditi brigu i o drugim čimbenicima važnim za učinkovitost lova. Iako snažnim čeljustima može zdrobiti svakog stanovnika mora, kraljica se ipak više voli osladiti se s manje muke. Zato veoma rado posegne za mekšim mamcima, očišćenom dagnjom, komadom velikog crva (najbolje svijetlog, iz tvrdog tla), komadom svježe ili usoljene srdele, cijelom malom lignjom, čak i specijalno pripremljenim boilama. Splitski "komarčerosi" izuzetno je uspješno varaju mekanim i slasnim mesom školjke šljanak (prstavac), koji se može kupiti u tamošnjim trgovinama ribičkom opremom. Ako se pribor odbacuje daleko ili ako sitnije ribe uspijevaju ogoliti udicu prije nego je komarča primjeti, najbolje je mamčiti tvrde mamce, poput volka i raka kosmeča. Još bolji je rak vabić ili ušica. Manje je tvrd od kosmeča, ali ga ipak može zdrobiti samo komarča. Zato, kad riba potegne pribor njime namamčen, to je siguran znak da grize komarča. Prednost vabića je i u tome što je znatno svijetliji od volka i kosmeča, a komarče u hladnijem dijelu godine radije uzimaju svijetliju hranu. Zbog toga se mogu mamčiti dagnja i šljanak, ali sa stučenim oklopom, da se vidi svijetlo meso koje druge ribe ne mogu uzeti.
Od vrste i veličine mamca ovisi oblik i veličina udice koja će se mamčiti. Najčešće su to udice kratkog vrata i širokog luka, vrha zakrivljenog u stranu, često i prema unutra. Veličina im ovisi o mamcu i kreće se od 11 - 18 mm. Dobro je ako udica za mekane mamce ima jedan ili dva jezička na vratu kako bi mamac teže spadao, pogotovo ako se daleko odbacuje. Debljina udice također ovisi od vrste mamaca. Tako je bolje da se crv mamči na što tanju, kako bi što duže živio i tako mamio ribe. Osim toga, tanje udice će lakše pronaći procijep između rožnatih "pločica" i stožastih zubi u ustima komarče.
Bez obzira koji se mamac na udicu mamčio, on mora obilato nadilaziti njene dimenzije, jer "kraljica" voli dobre "bokune", a i neće uzeti hranu vidi li udicu u njoj.
Usidreno plovilo
Komarče se iz plovila, što je kod nas posve nepoznato, mogu loviti vrlo sporim povlačenjem, tzv. "driftingom", ali za ribolov opisanim sistemima neophodno je dobro sidriti plovilo. Na podmorskoj uzvisini to je najbolje uraditi tako da se plovilo nalazi iznad padine, skoro na prijelazu u ravno dno, tamo gdje se pjesak miješa s kamenom. Pribor se može samo spustiti, ali i malo odbaciti. Najbolje je to uraditi k većim dubinama, kako bi se lakše osjetilo uzimanje mamca, jer kad to uradi, komarča uvijek krene u dubinu, pa tako potegne strunu. Pribor odbačen u pliće kasno bi signalizirao uzimanje. Položeni pribor mora biti lagano zategnut, a kako on, za razliku od lova s obale, stoji pod većim kutom u odnosu na površinu, potezanje se kasnije osjeti, tek kad riba ponese mamac. Zato treba kontrirati malo ranije nego u ribolovu s obale. Jasno, kad ponese mamac, komarči treba malo pupuštati, posebice ako se lovi klasičnom kančanicom. To je najlakše uraditi rolom koja ima sistem za slobodan hod špule, a ako ga nema, s otvorenim preklopnikom. Kada izvuče nešto strune treba zatvoriti preklopnik ili isključiti slobodni hod i snažno kontrirati.
Dvoboj s prvom damom morskih riba uvijek je izniman doživljaj, čak i onda kada nije u pitanju kapitalni primjerak, to prije što se komarče ne love ni lako ni često. Poput svake dame, komarča se ponaša nepredvidljivo. Naglim trzajima pokušava se osloboditi udice, mijenjati pravac kretanja, a ponekad pokušava i naći kakav zaklon. Obračun s njom zato je puno lakši s rolom koja ima borbenu kočnicu. U pravilu, s mamcem u ustima komarča zapliva u dubinu, ali ponekad, kad osjeti prijevaru, uradi posve suprotno - naglo krene prema plićem. To treba popratiti bržim namotavanjem strune.
Čak i ako je mjesečina, noćni ribolov prve dame je u ovo doba godine prilično uzaludan posao. Najviše uspjeha možete očekivati od svitanja do poslijepodneva.
Cijeli dan podjednako grizu samo nedorasli primjerci, najčešće manji od 20 cm. Obvezno ih vratite u more, ne samo zato što tako zakon nalaže, nego i zato što će iduće godine to biti pravi "p
|
- 09:39 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 08.11.2007.
|
Arbun (Pagellus Erythrinus)
Ne zna se zašto, ali za razliku od većine drugih riba, arbuni se dolaskom jeseni i hladnijih dana približavaju obalama i plićim bracima. Na istim pozicijama kao i tijekom lipnja, u vrijeme mrijesta, od kraja rujna ponovno se pojavljuju njihova jata. Tu neće ostati samo do kraja prosinca, kao što su radili nekada, nego i poslije, čak i do veljače, barem na većini područja. Tako će zahvaljujući klimatskim promjenama izraženim posljednjeg desetljeća udičari u hladnije doba godine na relativno plitkim terenima moći loviti i ¨crvene kraljeviće¨. U lovu na njih uživat će svi od onih kojima je važan broj ulovljenih riba, do onih željnih nadmudrivanja s krupnim primjercima koji ni po čemu ne zaostaju ni za svojom najcjenjenijom, kraljevskom titulom okićenom rodicom komarčom. Na svoje će doći i ljubitelji prirodnih ljepota, jer je teško naći ljepšeg prizora od srebrno-ružičastog bljeska arbuna u modrom moru dok se neumornim drmusanjem pokušava osloboditi udice. Arbuni se zadržavaju na raznim dubinama i vrstama dna, ali posebno masovno na tvrdim dnima i kamenitim bracima. I sada ih treba tražiti nad pjeskovitim, ljušturastim i koraljnim dnima, posebice onima prošaranim oazama trave. Idealna su mjesta za lov na njih obronci plićih brakova, a uz kopno rubovi malih uvala čije dubine naglo poniru. Sitniji primjerci rade i na dubinama manjim od 10, ali najkrupnije, uglavnom samce ili parove, treba tražiti na dubinama većim od 30 metara. U lovu na arbune uživati se može cijeli dan, iako najbolje rade ujutro i navečer. Najmanje su za ishranu raspoloženi pri spuštanju mora, osobito naglom i velikom. U vezi s tim zanimljivo je iskustvo Borisa Makaruna, vjerojatno našeg najuspješnijeg udičara na arbune. Njegovo pomno bilježeno desetogodišnje proučavanje ovisnosti ulova arbuna od mjesečevih mijena, pokazalo je da se apetit arbuna gotovo potpuno poklapa sa solunarnom teorijom pomoću koje se izrađuje ribička prognoza na ovim stranicama. Arbuni imaju svoje staze po kojima se kreću obilazeći određeno područje. Tu zastajkuju i ruju po dnu tražeći crviće i račiće. Zato im se mogu ponuditi svi mamci iz tih skupina, ali se najčešće rabe kozice, gambori i raci samci te sitni crvi iz plimne zone. Vrlo rado će prihvatiti bijeli rep škampa i komad velikog crva. Međutim, za razliku od svoje slavnije rodice komarče kraljević više cijeni tanje i mekše primjerke, ali ne one tamne iz mekanog, nego crvenkaste iz tvrdog tla. Kao i kraljici, kraljeviću je poslastica i crv štrcaljac. Bez razmišljanja bacit će se na njega ma koliko velik bio, iako neće biti u stanju pregristi mu višeslojnu kožu. Da bi se arbun njima lovio, štrcaljca treba izrezati na kvadratiće prikladnih dimenzija. Te komadiće treba mamčiti tako da ih udice potpuno probodu, a da im želatinska unutrašnjost bude pri tom okrenuta unutrašnjosti krivine udice. Vrhovi udica u cijelosti moraju biti izvan žilave kože mamca. Mamčiti se mogu i cijeli štrcaljci, ali samo sitni, iako će arbun pokušati progutati i mnogo veće nego što je u stanju. Zbog takve pohlepe za štrcaljcima, mnogi su se arbuni udavili napadajući štrcaljce namijenjene komarčama koje se u ovo doba godine love na istim priobalnim pozicijama gdje i arbuni. Osim poslastica, arbuni će prihvatiti i puno dostupniju hranu. Zato se mogu loviti i komadima glavonožaca te sitnim ribama poput srdele, gavuna ili šaruna. I najčešće rabljeni udičarski mamac, meso školjke dagnje veoma prija arbunu, najviše svježe. Na umu treba imati i to da arbuni na nekim manjim lokalitetima imaju posve posebnu omiljenu hranu, pa je prilikom polaska ulov na nepoznate pošte dobro ponijeti što više raznovrsnih mamaca i utvrditi koji je najučinkovitiji. Image Hosted by ImageShack.us Dobro je imati i na više načina kompletirane sisteme, jer se njihovom prikladnom konstrukcijom može znatno utjecati na rezultat lova. Za najčešće situacije lov na poznatim poštama iz usidrenog plovila kad arbun dobro radi prikladan je sistem s tri kraća priveza, pjoka. Kada arbuni slabije uzimaju mamce, bolje je pribor kompletirati tanjim ali dužim privezima. U oba slučaja sve spojeve dobro je izvesti preko vrtilice, a spojeve priveza i predveza najbolje je napraviti preko perline. Sistem ali i osnovnu strunu najbolje je izraditi od slabo istezljivog najlona ili suvremene pletenice. Tako će se najbolje osjetiti svaki dodir ribe i najbrže davati kontra. Sistem treba uraditi od što manje uočljive strune, najbolje bezbojnog klasičnog ili suvremenog fluorocarbona i hypercarbona, koji su praktično nevidljivi u moru. Vrlo je važno pravilno odabrati udice. Premda može narasti i do tri kilograma, zato što mu usta nisu osobito velika, za lov na arbuna najprimjerenije su udice širine luka 9 do 12 mm, ali se mogu rabiti malo manje i veće. Osim izgleda čeljusti arbuna, na izbor oblika udice utječe i vrsta primijenjenog mamca. Za mamčenje kozica najbolje su udice mustad 220, 224 i 2315, cannelle 1208, 1209 i 1402, gamkatsu 1070, 1090 i 1330. One su dobre i za mamčenje školjki, ali su još bolje cannelle 1122 i 1503. Za mamčenje crvića najprikladnije su mustad 496 i 1425. Osnovna struna mora biti malo deblja (0,50 do 0,60 mm) od predveza kad se lovi iz ruke. Osim toga, tada treba biti i znatno mekša kako bi se bolje slagala na motovilo i manje mrsila. Štap treba biti dug 1,7 do 4,5 m, brze akcije s osjetljvim vrhom. Rola mora biti jaka i prijenosnog odnosa barem 1:3,8. Na dobro poznatom terenu loviti je najbolje iz usidrenog plovila. Čekaju li pri dnu arbuni, čim olovnica dotakne dno, a često i dok propada, uslijedit će snažni udarac na koji odmah treba odgovoriti kratkom kontrom i izvlačiti. Veći primjerci će snažno potezati prema dnu, a svi će neprestano drmusati, do posljednjeg daha, čak i kad se nađu na dnu plovila. Ako i nakon čekanja od nekoliko minuta nema napada ili se oni manifestiraju samo kao dodiri, pokušati se može primamljivanjem, promjenom mjesta lova ili lovom s dužim pjokama. Međutim, tako kompletirani sistem se ne spušta da olovnica samo dodirne dno, nego se cijeli sistem lagano polegne, kao parangal. Osim kad arbun nikako ili slabo jede, plovilo se može premještati, još bolje prepustiti slabom kurentu ili vjetru, kada se lovi na većem ravnom području. Tako će se pročešljati više terena i riba lakše pronaći. Tijekom takvog lova olovnica stalno mora dodirivati dno, ali struna uvijek treba biti lagano zategnuta kako bi se osjetio svaki ugriz arbuna. Kad se zabilježi prvi ulov, treba se vratiti malo nazad, spustiti sidro i nastaviti loviti iz usidrenog plovila. Mjesto ulova se može obilježiti plutačom pa nastaviti loviti oko nje, s povremenim vraćanje
|
- 22:03 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
.....................................
