ribolov, ribe i ribolovci - smrt za riblji fond

ponedjeljak, 28.07.2008.

Šveđanke nigdje

Dolaskom do kuće, vidjeli smo Jakobov i Viktorov pribor naslonjen uz kuću i promotrili ga. Dva su štapa, oba teleskopska, jedan za stacionarni ribolov jegulje i jedan koji bi možda mogao poslužiti za ribolov babuške. Role plastične, skoro dječje. Dok se komirao. Varalice su im bile za onakve ribe stvarno neupotrebljive: od Meppsa 0 do kašikica od 5 cm, par voblera, najveći su im bili Salmo Slider Sinking od 90-ak grama. Većina varalica osim Salma izgledale su kao varalice za lov nedoraslih štuka. Kasnije smo i saznali razlog.
Ako im je pribor tu, gdje su oni? Nema veze, lovilo se. Navečer su se pojavili i ušli u kuhinju dok smo mi prebacivali fotografije iz fotoaparata u Dokov laptop, čudili su se ulovima. Oni su imali 5 štuka. Dok je iz prtljažnika BMW-a izvukao rezervni Top Score t.b. 5-55 grama i dao ga Rusu Jakobu, rekavši mu da malo testira kako se ponaša prvoklasni štap i naveo da se njime ne smiju bacati jako teške varalice.
Tamo kasnije Treći je otišao do frižidera, otvorio ga i zbunjeno prišao Doku i meni i rekao: «Oni kolju štuke, zaklali su čak i jednu ispod mjere!». Tada smo shvatili da oni nisu došli u ribolov već u nabavku mesa. Štuke koje su Jurgenu i Trećem prejako progutale varalice i bile jako ozlijeđene, oko 10-ak, Jurgen im je dao, a Viktor i Jakob imali su oko 5 ulovljenih štuka taj dan. Pardon, četiri i po, jedna je bila ispod mjere.
Navečer sam legao i razmišljao: o mojim najdražima i o štukama…i o seatroutu.



DRUGI DAN

Jurgen je nakon doručka otišao u nabavku namirnica, Dok je imao slobodno oko 2 sata dok se on ne vrati, nakon čega su se njih dvojica trebali spojiti u ekipu. Ja sam ujutro dopao u čamac sa Jakobom, na vodilici Top Scorea ponosno se ljuljuškao Jerkbait Pro Strike u žutoj boji sa crnim prugama, Jurgenov poklon meni. Iste boje je dobio i Treći. Dok je dobio Perch boju. Treći je izašao sa Viktorom u čamcu.

Image Hosted by ImageShack.us

Jakob The Bomber, ubojica Slavonaca.

Jakob je upravljao čamcem i to na kakav način! Ljuljao je čamac, padao, 10-ak puta sam se uspio sagnuti da me ne mazne njegovim štapom za jegulje preko nosa. Bojao sam se glavu dignuti, Jakob je bio opasan po život. Njegova smotanost i nekontrolirano, nenamjerno nasilje kulminiralo je u jednom idiličnom zaljevu. Na sjedećke sam poguren blinkao u čamcu kada me je nešto opalilo po spoju vrata i glave kroz debelu kapuljaču jakne sa žičanim pojačanjem. Najvjerojatnije da mi je i kapuljača spasila glavu, jer sam nakratko izgubio svijest i ravnotežu i jedva ostao u čamcu, pred očima mi je bilo crno i sve se ljuljalo, a tada sam čuo Jakobov smijeh. Naime, zamahnuo je svojim «jeguljkašem» a da nije otvorio preklopnik mašinice tako da me s leđa sašio u glavu sa najvećim tonućim modelom Salmo Slidera. Jako smiješno. Udice su probile kapuljaču. Kada mi je uz smijeh skinuo varalicu sa vrata, napisao sam SMS Doku sadržaja: «preživio sam rat, preživio sam prometne nezgode, utapljanje, ali ovoga neću preživjeti, sašio mi je Salma za vrat, vadite me odavde». Kasnije sam čuo da je u trenutku kada je Dok primio poruku iznad njih preletio helikopter (negdje u blizini je bila i vojna baza) pa su nas Dok i Treći i Jurgen tražili jer su mislili da sam helikopterom odvezen u bolnicu!

Image Hosted by ImageShack.us

Jakob i njegov moćni Salmo koji se stalno klati oko moje glave.

I Dok je imao nesreću taj dan…predobro je držao štap pa ga je velika štuka izbacila iz čamca u vodu. Sebe i pribor osim varalice je spasio. Opet je sigurno imao zategnutu kočnicu do jaja. Ali za svoje patnje bio je nagrađen unaprijed – prije katapultiranja ulovio je dvije štuke preko metra. Jedna je bila najveća štuka ulovljena od strane «kaznene ekspedicije» - 112 cm. Druga je imala oko 105 ili 106 cm. Još je ulovio 11 štuka ispod metra dužine, u razmjeru od 80-99 cm. Treći je imao također oko 10-ak velikih štuka do metra dužine, ali magičnih 100 cm nije vidio.
Poslije ručka na vodu smo čamcem otišli Dok i ja. Bolje da me on opiči Salmom u glavu, on je ipak čovjek liječnik pa bi valjda i zakrpao. Taj dan je za nas bio dobar. Viktor i Jakob su taj dan poslijepodne išli zajedno i imali samo jednu štuku. I normalno, očistili je nakon klanja i strpali u frižider. A kako smo mi prošli, Jurgen, Treći i ja?

- 10:50 - Komentari (9) - Isprintaj - #

utorak, 01.07.2008.

Švedska, Švedska....

Mijenjamo mjesto i uz put gledamo original trokuke na Salmu – jake jesu ali i prirodno tupe. Iz džepa prsluka vadim Rapalin oštrač udica koji je pregrub za tako fine poslove. Odjednom Dok kaže da bi možda za utjehu mogli malo panulati iglice na potezu od uzgojnog kaveza za seatrouta do tvornice ne-znam-čega, možda nam se okači i koji seatrout. Pa dobro, dan je dug, može se probati…stavljamo fluorokarbonske predveze zbog iglice i putem do mjesta odakle ćemo početi panulati vidimo jedno lijepo mjesto za štuku. Dok je usporio, prvi zabac u zavjetrinu iza kamena i imam udarac bez kontre na Blue Foxa 6-icu u trenutku kada je glasno pljesnuo na površinu, navlačenje jedan sekund u pravcu drugog kamena i pušiona. Moje psovke su se mome mišljenju jako daleko čule. Dovlačim spinera i bacam prema drugom kamenu. Ništa. I kasnije se puno puta potvrdilo ako promašiš udarac da drugi udarac iste štuke nećeš dočekati. Onako bijesni, odlazimo do druge hrpe kamenja i opet zabacujem istoga Blue Foxa. Drugi pad spinera i početak rotacije krilca donosi udarac štuke takvom jačinom da sam skoro izletio iz čamca, prekrasni dril «Stelle» i savijanje moćnoga «Top Scorea» t.b. 20-120 gr. U kiflu. Bijeg-privlačenje. Bijeg-privlačenje. Sada je već vidimo pod površinom, velika je, ogromna, ima sigurno preko metra. Bijeg, privlačim je, već vidim sebe na fotografiji u stilu «širok krezubav osmijeh», a u naručju štuka od 150 cm, a iza mene gole Šveđanke, svađaju se za mene…ALI, ŠTO JE OVO? Nema više otpora, nema više ogromne snage i težine moga plijena! Izvlačim pregriženi fluorokarbon, nema Foxa, nema štuke! A toliko puta sam čitao da štuke fluorokarbon ne mogu tek tako pregristi! Moje nerazmišljanje i povjerenje u dio pribora koji nikada nisam koristio toga dana koštalo me je ulova života. Dok nakon 10 minuta diže jednu štuku ispod metra dužine na dvodijelni kruškasti Monarch Vida RH, kojega smo još u kući «frizirali» na način da smo mu smanjili kljun radi plitke vode. Onako, meni uz inat…

Image Hosted by ImageShack.us

Taj događaj, a i moje urlikanje, psovanje, gunđanje i skakanje po čamcu koje je sigurno otjeralo svu ribu u krugu oko 5 km, rezultiralo je time da se bez prijepodnevnog ulova (bar ja) vratimo u kuću da ručamo, pa će se nastaviti dalje. Dan je dugačak, a tješi nas da su se i drugi nalovili kao i mi.

30475



Poslijepodne se dijelimo u tri grupe u tri čamca: Treći i Jurgen u jedan čamac, Dok i ja u drugi a Rusi u treći. Dok i ja odlazimo na mjesto kod uzgajališta seatrouta da panulamo iglice (a možda se zaleti i koji seatrout), a to će učiniti i Treći i Jurgen, da si osiguramo večeru.
Image Hosted by ImageShack.us

Upravo izlazimo na vodu.

Iglice nas na panulanje dobro idu. Krupne su. Dok panula na Blue Foxa Moresildu od 22 grama boje SFRY, a ja na Blue Foxa Inkoo 26 grama u boji GBGS. Na 30-ak metara iza čamca imam puno jači udarac nego što je udarac iglice koji me iznenadio pa nisam ni dodatno kontrirao, smatram da nije ni potrebno jer mi je udarac skoro izbio štap iz. Dok viče: «Seatrout, seatrout!», vidim neki pljusak tamo negdje iza, vidim riblju glavu sada i ja i…gubim ribu. Pa ovo je strahota, izludit ću. Pa nije moguće da će mi svi dani proći u gubljenju riba?!? Nemam snage više ni da psujem…Dok ubacuje motor u brzinu i panulamo dalje, udaraju iglice na Moresildu i Inkoo da se sve puši, zaboravljam Seatrouta.

Image Hosted by ImageShack.us

Ja i jedna od iglica koja se zaletjela....

A zaboravljam i prekontrolirati udicu na Inkoo-u kašiki. Nakon oko pola sata panulanja opet udarac na Inkoo koji me je skoro sašio na doktora i zaljuljao čamac, uzvraćam takvom kontrom da sam se skoro okrenuo sam oko svoje osi. Na oko 40-50 metara iza nas pljusak i velika riba srebrnih bokova se pokaže van površine do stomaka na što Dok opet uzbuđeno viče: «Seatrout, seatrout! Vidi ga, naš je, naš je!». Nakon što se riba pokazala počeo je paničan bijeg suprotno od nas. Propisno stegnuta kočnica na Shimano Stelli nije mogla kočiti takvu ribu, upredenica PowerPro je velikom brzinom odlazila sa špule. Još sam malo dotegnuo kočnicu, ali bez uspjeha. Štap mi se opako savio, skoro do drške, a špulu koja se zakočena i dalje bjesomučno vrtila, pokušavao sam zakočiti dlanom ruke. To peče! Vičem Doku šta da radim, viče on meni da držim. Pa držim ja ali kada ode. Namotaji PowerPro-a su se na špuli gadno stanjili a onda ista nesreća koja me izgleda snašla za čitav taj dan. Otišla mi je riba…izvukla mi je najmanje još 50 metara špage, plus nekih 40-50 metara što je već bilo iza čamca i eto zašto je otišla. I do kraja ribolova u Švedskoj više mi se nije ni ukazala takva prilika, a što je najbolje ili da se izrazim, najtužnije, jedini sam ja imao dva udarca seatrouta. I na to sam ponosan. A u jednom od idućih dana ispao sam endem, a o tome će biti riječi kasnije.
Gledamo okolo, Jurgena i Trećeg ne vidimo na 5 km uokolo. Odjednom ih vidimo, skršili su dogovor i nalaze se u jednoj uvali gdje pokušavaju prevariti štuku. Pa nećemo ni mi više panulati iglicu. Idemo prema njima, kako idemo uz obalu predlažem Doku da stavimo sajlice i pokušamo stegnuti štuku ako je ima. Onako bezvoljan, nije mi se ni dalo tražiti po kutijama sa varalicama nešto posebno, već sa daske čamca uzimam i kvačim kašiku Inkoo od 16 grama u boji SHYT (onako seljački rečeno, obični Firetiger) i bacam iza jednog kamena, gdje nema udarca i nakon toga varalicu dovodim između dva velika kamena. Jak udarac, onako živčan kada sam zavukao kontru «do jaja» moj Top Score je udicu zavukao štuki u raljama pravo. Jaki dril nekoliko puta, privlačim je bliže, vidim da je velika, opet bježi…neću da je silim da mi ne pobjegne. Top Score je elegantno dovukao štuku do čamca, prihvaćam je i dižem. Nije metrašica, ali je definitivno najveća štuka koju sam do tada uhvatio. Konačno sam se upisao! Fotografiramo je, jako je ozlijeđena, kontra je stvarno bila do jaja. A šta sada, večeramo opet štuku i to u kombinaciji sa iglicama. Taj dan mi smo imali 12 iglica, Treći i Jurgen 5 iglica.

Image Hosted by ImageShack.us


Teško je objasniti osjećaj kada u kašeti za ribu u čamcu vidite zajedno morske iglice i slatkovodne štuke, zajedno uhvaćene u Baltičkom moru! Štuka taj dan nije bilo puno (koji megaloman!), oko 70 komada i to u kasnim popodnevnim do večernjih sati. Moram priznati da je naš rezultat u odnosu na njih dvojicu bio poražavajući a njima je to bio najbolji dan. Većinu štuka su oni uvaraličarili, dvije najveće je ulovio Jurgen i one su imale preko metra dužine. Prve dvije metrašice, a tek je prvi dan i vratili smo se u kolibu.

Image Hosted by ImageShack.us

Ja sa Šveđankom.

- 18:12 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< srpanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (3)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • TO SAM JA - SMRT ZA RIBLJI FOND:-). RIBOLOV, RIBE, RIBOLOVNE TEHNIKE, VARALICE I SVE DRUGO ŠTO SE TIČE RIBOLOVA.... RADI SE UGLAVNOM O MOJIM TEKSTOVIMA I PRILOZIMA OBJAVLJIVANIM U RAZNIM RIBIČKIM ČASOPISIMA.



    Free Web Site Counter
    Free Web Site Counter

VAŽNO ZA RIBOLOV:

Prijatelji:

Kumpanjerosi!!!




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se