ŠVEDSKA - RIBOLOV U ŠVEDSKOJ 5
Eh, da.... nastavljamo dalje.... Prvo, nakon što smo prešli Dansku i došli u Švedsku, kada nam je već uz put, naišli smo na svetu lososku rijeku – Morrum da se i to čudo vidi i samo potvrđujemo svoju odluku da jedan dan u Švedskoj «potrošimo» na Morrumu, ali – prvo štuke!
....rijeka Morrum....
Za razliku od drugih «kaznenih štučjih ekspedicija» koje su išle u Karlskronu i blizinu, mi smo krenuli i došli u Ronnebyhamn (što bi se reklo – Ronneby okrug) u samo mjestašce Ronneby. Onako, hm, malo veće mjestašce sa ne znam koliko stanovnika a nismo taj dan sveukupno vidjeli ni 5 Šveđana, a bogami ni onih 6 Šveđanki sa benzinske pumpe…
Dolaskom do «bungalovčića» kako je Doktor u prethodnim razgovorima nazvao našu boravišnu bajtu...
...vidio sam da je i njega netko izgleda zeznuo, jer smo ulaskom u ogromno dvorište okruženo živicom i pokošenog travnjaka ugledali ogromnu žutu kuću u švedskom stilu namještenu također u švedskom stilu, urednu i čistu u toj mjeri da se sa poda može jesti…štuka koju namjeravamo uloviti čim se smjestimo i saznamo gdje je voda! «Kućica» je inače tolika i ima toliko prostorija da bi uz nas komotno stala još jedna šesteročlana ekipa. U dvorištu nas je dočekao i ljubazni vlasnik kuće kojemu stvarno nisam zapamtio ime, tako da sam ga pozorno pogledao da konačno vidim izbliza kako izgleda jedan Šved. Za slavonski pojam mršavi, nasmiješeni i prijazni brko plave kose i brkova, nizak (ili sam ja možda visok?! Nije da se hvalim – 100 kg žive vage i 191 cm) nije nam želio smetati već nam je izrazio svoje najljepše želje povodom ribolova, pokazao prostorije i otišao. Našao sam tada i malu zamjerku na kuću, malo je utonula na jednu stranu (što nije ni čudo kad je veličine omanje stambene zgrade!!!) tako da smo bili malo iskrivljeni i dezorijentirani prilikom hoda po njoj (pogotovo kada se malo popije!). Sada otkrivam i što sam zaboravio ponijeti – «malo» slanine, kobasice, kulena, šunke i rakije (po slavonski-da nam se nađe na putu…) a moja Jaca nije imala srca da mi javi. Znam i gdje sam to ostavio, na stolu u kuhinji, a u frižideru par limenki piva…Dobro pa sam u ruksak već ranije stavio šteku cigareta i još pokoju kutiju strateški rasporedio po autu i džepovima jer su cigarete u Švedskoj kako sam čuo i po 20 eura, a pivo 15 eura…
Jurgen je otišao po benzin za motore i namirnice, a mi smo istovarili stvari, naredili pribor za varaličarenje, ostatak stvari rasporedili po sobama i čekali da dođe Jurgen da nam pokaže vodu. U jednom trenutku iza živice vidjeli smo dvije Šveđanke, plave pa debele, kako jašu konje (općenito se moglo vidjeti Šveđanke jedino predvečer kako jašu te konje) na što je naš Treći ustvrdio «da mu se digao i da baš neko duže vrijeme nije» pa su mu zjenice postale bijele i počeo je sliniti za njima «da bi makar jednu baš mogao» na što sam ga pitao je li došao u ribolov ili ribo-lov. Kada sam vidio da kao opčinjen kreće preko travnjaka prema Šveđankama, upitam ga da li zna švedski jezik i kako bi se namjera izvršavanja određenih muških potreba (kraći izraz: pražnjenje) curama iz Švedske mogla objasniti, ustvrdio je da baš nije bio u školi kada se učio švedski jezik. Predložim mu sa najboljom namjerom da ih pita uzručnim esperantom na moj način kombinacijom engleskog i moguće švedskog jezika «DO YOU WANNA FAKKA-FAKKA?» na što smo se raspalili smijati kao ludi, a «puknuti» izraz isti tren uzeli kao borbeni poklič «kaznene štučje ekspedicije». I stvarno, nismo ni sanjali da će se Ronnebyhamnom, pa kasnije Nizozemskom i Njemačkom, oriti poklič «Do you wanna fakka-fakka?».
OVO POSTAVLJAM NAKNADNO.... ŠTO JE BRZINA, PRIJE SAT-DVA POSTAVIO POST, A ON VEĆ NA NASLOVNICI BLOG.HR-A U "FRESH BLOGOVIMA", HIHI....
|
