NI RIBA NE PLIVA BEZ MOTIVA

četvrtak, 18.02.2010.

NOVAC KVARI LJUDE

Novci su uvijek predstavljali problem, ne valja kad ih imaš, ne valja kad ih nemaš... Moja je psiha postala osjetljiva na novce nakon mnogo ljudi koji su ušetali u moj život, okoristili se mojom dobrom voljom za konstantnim čašćenjem, i išetali iz njega kad više nije bilo novaca, dobre volje ili su našli drugu žrtvu. Od punoljetnosti nastojim biti samostalna, bila sam raj za sponzoruše koje nisu mogle naći mužjaka da ih sponzorira pa su se prikrpale meni. Naravno ja ništa nisam shvaćala dok mi nije nešto trebalo od mojih "prijateljica". Tad sam shvatila da ih u stvari nemam. S 19 godina sam si kupila novo auto na kredit, prijatelji su se skupljali oko mene ko muve na govno. Tko je tada s 19 imao auto i placu? Nitko, jer nitko nije želio konobariti ni spuštati se na niske grane... Ali nije im bilo nisko družiti se s jednom konobaricom, jebi ga imala sam novaca i auto.

Nedugo poslije razbila sam auto, ostala sam bez svih kvazi prijatelja... Jako rano sam shvatila kakvi su ljudi kad imaju interesa, a kakvi kad nemaju. Ali uvijek mi je moto bio: ako imam ja imaju i dragi ljudi oko mene. Uvijek sam nesebično poklanjala, častila, organizirala zabave, druženja, putovanja... I što je jako važno nikad nisam tražila ni očekivala ništa zauzvrat...

Posljednjih nekoliko godina i dalje imam plaću veću od prosjeka, ali život počinje zahtijevati neke druge troškove, plaća nije redovita, a ni sigurna. Trudim se kontrolorati i sabrati po prvi put u životu. Ni kavu više ne pijem opušteno jer nisam pametna dali dobro postupam, da ne govorimo o izlascima kojih posljednjih par godina skoro uopće i nema... No i dalje za ljude koje volim, ali sam ih svela na nekolicinu, uvijek imam novaca za poklon, za mali znak pažnje, za kavu, čokoladu, sok... I to me jako raduje. Međutim ipak mi počinju nedostajati ti isti znakovi pažnje od najdražih osoba prema meni... Zaista sam skromna osoba i nikako nisam materijalist, ali primjećujem da me sve češće smeta ljudska nepromišljenost. S mojom se novcima postupa kao da ih berem na grani. Svi nešto trebaju, nešto pitaju, nešto obećavaju, i na kraju najmanje imam za sebe a još nemam ni djecu...

Počela sam sve i svakome brojati, postala sam proračunata jer su to upravo cijelo vrijeme bili ljudi oko mene. Samo ja ne volim taj osjećaj i ne osjećam se nimalo ugodno.

Razmišljam da sam nesretna jer imam, a nemam. Mislim se bih li bila sretnija da nemam ništa i da ljenčarim po cijele dane žicajući cigaru na rivi?

Jučer sam povrijedila meni najdražu osobu jer sam ovaj mjesec imala puno troškova, ali mi nije bio problem kupiti karte za Čolića i to sam na žalost pribotunala... Nisam trebala, ali sam bila iskrena. E sad je Princ uvrijeđen i jako mu je teško. Meni je žao zaista, ali se pitam di je on bio kad sam ja bila uvrijeđena? Kad sam bila sebična, egocentrična, pesimistična, problematična, zločesta, debela... Dali se i on nakon što je izrekao stvari koje su me bolile grizao ovoliko i molio za oprost? Dali se ikada ispričao što je okrutno i bezobrazno iskren? Nije.

Ne znam što sad očekuje od mene ni koliko će trajati njegovo durenje. Do nekidan sam znala da je to on... Čovjek mog života, ali posljednje vrijeme ništa ne zna i u ništa nisam sigurna...


18.02.2010. u 11:01 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (4)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (2)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (3)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Život je more, pučina crna, po kojoj tonu mnogi što brode. Nije mi srce plašljiva srna, ja se ne bojim velike vode. Lome me vali, nose me struj... Oseka sreće, a tuge plima. Šiba me nebo bičem oluje, al' još se ne dam i još me ima!

Jer mi smo jači i od sudbine, nama nitko ništa ne može.

Osmijeh je moje najjače oružje!




widgeo.net


MOJI BLOG PRIJATELJI:


kiss Suncokreta

kiss Zamojac

kiss Playlife

kiss Pupak

kiss Kengi

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se