NI RIBA NE PLIVA BEZ MOTIVA

petak, 29.01.2010.

NA MLADIMA SVIJET OSTAJE

Uvijek smo slušali kako na nama svijet ostaje. Nismo baš presretni s onim što smo dobili u miraz, mislim pritom na stanje naše države općenito.
Srećem svoje prijatelje tijekom godina, svi smo u međuvremenu reklo bi se odrasli i krenuli nekim životnim putevima, neki traže posao, neki završavaju fakultet, neki već rade, neki već imaju privatne obrte, neki samo sanjaju...

Sretna sam zato kad pronalazim među svima njima one koji svoje snove i ostvaraju:

Izvor: jutarnji.hr

ZAGREB - Ispred zgrade Hvidre u Slovenskoj 21 uskoro bi trebao biti postavljen spomenik hrvatskim ratnim vojnim invalidima i žrtvama Domovinskog rata.

No za razliku od mnogih drugih spomenika, neće to biti nikakva bista, figurativni spomenik s ikakvim vjerskim ili političkim konotacijama, nego jedan posve drukčiji spomenik koji na profinjeni način čuva sjećanje na Domovinski rat, slavi pobjedu i oslobođenje teritorija Hrvatske te daje nadu u bolje sutra.

Spomenik je to koji podsjeća i ne zaboravlja, a ujedno je i suvremena arhitektonska intervencija koja će gradu dati novu urbanu dimenziju u oblikovanju javnih prostora.

Ovi 26-godišnji arhitekti daje nadu u bolju budućnost, neku bolju Hrvatsku.

Tim pobjedničkim radom Ive Baljkas, Mire Romana te Luke Vlahovića, spomen-obilježje postaje cijeli park ispred zgrade Hvidre, a snažna simbolika postiže se upotrebom čahura topovskih granata te zelenim humcima koji podsjećaju na ožiljke nastale u Domovinskom ratu.


http://www.jutarnji.hr/spomenik-koji-vole-i-branitelji-i-struka/520853/

Daljnji komentari su suvišni.

Ponosna sam i voljela bi da svi mi krenemo ostvarivati naše snove uljepšavajući pritom vlastitu državu koju smo dobili u nasljeđe, pokušati živjeti i pridonositi zajednici za dobrobit svih. Stvoriti bolju i ljepšu Hrvatsku mladim snagama kako bi naša djeca imala bolje uvjete za rad i život.

I sama sam dobila vjetar u leđa uspjehom ovih mladih ljudi.

29.01.2010. u 13:55 • 3 KomentaraPrint#

subota, 23.01.2010.

Da li su iste navike presudne za uspjeh zajedničkog života?

Nekidan sam u nekoj novini pročitala kako jedna od žena rukometaša kaže: nas dvoje imamo iste interese i navike...

Već dugo vremena Princ i ja vodimo bitku oko različitih navika. On neprestano to spominje kao nepremostivi problem našeg zajedničkog života iako me neizmjerno voli bez obzira na moje navike... Odrastajući u različitim uvjetima, odgojeni različitim metodama, stvaramo tijekom svog života razne navike, dobre i loše. Neki kažu suprotnosti se privlače, pa se pitam koje to suprotnosti mogu jedna drugu nadopunjavati?

Spremna sam mijenjati loše navike, samo ne vidim smisla mijenjanja istih u trenutnom okruženju. Ipak planiramo zajedničko useljenje pa sve odgađam promjene navika kao što su dugo spavanje, neopterećeno življenje po pitanju kuhanja i peglanja, nebavljenje nikakvim sportskim aktivnostima... Živim svoje posljednje dane kod kuće tako da ujutro sebi govorim: ma hajde tko zna kad ću opet moći spavati do podne i ne misliti što ćemo skuhati za ručak, tko zna kad ću cijeli dan moći provesti u piđami pišuči blog umjesto peglajući dragome košulje za slijedeći tjedan....

I tako prolaze dani, a moj se Princ pita kakva li ću ja to žena biti? Pitam se i ja nekad, jesam li zaista spremna mijenjati sve te moje "loše" navike i prihvatiti sve te njegove "dobre" navike? Ili smo mi samo zbog tih razlika konzumiranja života osuđeni na propalu ljubav?

Tješi me činjenica da u kvartu imam obrt koji obavlja usluge peglanja i popravaka odjeće rofl . Možda ću samo morati uvesti naviku odlaska u te obrte...

Ali ja se ne nerviram previše. Ući ću u njegov život kao netipična žena koja očekuje od svog mužjaka maksimalnu podršku oko održavanja kuće i svega što ide uz to (dok ja eventualno ne postanem samo kućanica). Preuzet ću obaveze, podijeliti odgovornosti i pokušati. On će jutrom trčati po marjanu, ja ću se rastezati po krevetu, on će šetati gradom i uživati u danu, a ja ću u danu uživati ispijajući kaficu sa curkama fino . Uživati ćemo u zajedničkom kuhanju vikendom, odlascima na pazar, druženju s prijateljima, gledanju filmova i još puno drugih stvari koje su nam ipak zajedničke navike pjeva

23.01.2010. u 12:06 • 3 KomentaraPrint#

srijeda, 13.01.2010.

Jesam li ona prava?

Zanimljiva je ta veza između dvoje ljudi. To nešto što kao znaš da je to sad to. Zanimljivo je i to kako se naši veliki i pametni mužjaci prepadnu te spoznaje i uvijek ostaje u zraku ono pitanje: jesam li ja ona prava? Već duže vrijeme većina brakova započinje već poodmaklom trudnoćom. Nekad im se desilo, zalomilo, kako li već to oni nazivaju. Ali zadnje vrijeme sve više shvaćam da oni jedino tako odlučuju povući taj odlučujući potez.

Svi nešto kao držimo do tradicija, do pira, do janjetine, do toga tko će bolje, tko će više i te stvari, razumijete što želim reć?! Ali ona tradicija koja mi je bila nekako najdraža, najslađa, ono kad bi muškarac pripremio iznenađenje i kleknuo pred njom milo je gledajući i mucajući izusti: Hoćeš li se udati za mene? To je postalo nebitno. Ajde kao, bitno da si ti meni plodna pa ćemo lako sve rješiti. Onda se sve kao podrazumijeva. U meni je narasla ne odbojnost prema pirevima, nego mogla bih reći mržnja načina na koji se to danas "odrađuje". Možda sam u krivu, rado bih da me ispravite. Tako meni to izgleda.

I tako već duže vrijeme pričamo o djeci. Zadnje vrijeme bi se moglo reći i da radimo na tome. Nije me zaprosio, a ja pred oltar i na vlastiti pir zaista ne želim s trubuhom do zubiju, dogovor je da ćemo ako zatrudnim sve obaviti kasnije. Kršćanka sam da se razumijemo, ali ništa manja od onih koje se udaju s drobom. Za taj dan želim samo jedno, bez ikakvih nerviranja i ceremonija uzeti svog dragog pod ruku i zapjevati: Sve te više voooolim ja, ljubeeee mojaaaa... Nemojte od mene očekivati pozivnicu, ni bijelu vjenčanicu, ni barjake, ni bengalke, ni šampanjce... Ja to volim ležerno, iskreno i sa stilom ;) . Ja bih Studio 54 oko neke ure, a 80-te cijeli dan. Ja bi ex yu rock i dalmatinske u kobinaciji. Ja bi retromaniju (mogla bih i neku retro haljinu opalit, možda čak i tematsku večer da zadam smijeh ).

Ipak tu je i on. Princ. Sa vječnim pitanjem jesam li ja ona prava? On sve to želi. Svaki pir ko da je njegov. Pravi mali veseli bećar. On bi došao po mene i pjevao: Izađi malaaaaa. On bi tortu od krokanta pomeo do temelja. On bi vijorio zastavu. On kapije otvarao i konje jahao. Iako voli svu glazbu gore navedenu, a i mahom njegovi uzvanici... Još se nije izjasnio sviđa li mu se moja ideja ili jednostvano previše odudaram od "društva".

I sad mi treba kompromis?!

E pa naći ću ga!

Ja znam da je on onaj pravi... cerek

13.01.2010. u 23:03 • 9 KomentaraPrint#

subota, 09.01.2010.

COME BACK

Žao mi je što sam cijelu 2009. zapostavila blog i blogovsko društvo... Sad kad pročitam sve što sam nekad na ovim stranicama stavljala "na papir" vidim kako sam razmišljala, što sam do sad zaključila i jesam li uopće išta naučila iz svog iskustva. Zanimljivo je to. Razmišljam kako će jednom možda i moja djeca imati iste dvojbe, strahove i sreće pa ih možda uspijem i shvatiti kad shvatim kakva sam i sama bila u to doba...

Mnogo mi se toga događalo posljednje vrijeme, i dobro i loše, bilo je i plaća i smija... Ali najvažnije od svega je da sam još sa svojim Princem i da je izgleda moje razmišljanje o njemu kao o boljoj polovici ispalo istinito...

Zadnjih me dana brine trenutna situacija u državi, a još me više brine sponzaja tko to sve živi u ovoj državi... Lobiram za tzv. čovječju ribicu i vjerujem da svi iole pametni i trezveni ljudi dijele moje mišljenje jer druga opcija nas toliko očito vodi unazad i kvragu da je to prestrašno. No, zbog šutnje koju moram poštivati ove ću komentare ostaviti za slijedeći tjedan.

Neću puno duljiti, moram se i sama vratiti u formu za pisanje. Nadam se da će s formom vartiti i moji blogovski prijatelji koje sam cijelo ovo vrijeme potajno ćirila i da ću u svojoj blogovskoj budućnosti imati podršku i ljude koji će me uveseliti i opametiti svojim komentarima i podrškom!

09.01.2010. u 14:57 • 6 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (4)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (2)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (3)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Život je more, pučina crna, po kojoj tonu mnogi što brode. Nije mi srce plašljiva srna, ja se ne bojim velike vode. Lome me vali, nose me struj... Oseka sreće, a tuge plima. Šiba me nebo bičem oluje, al' još se ne dam i još me ima!

Jer mi smo jači i od sudbine, nama nitko ništa ne može.

Osmijeh je moje najjače oružje!




widgeo.net


MOJI BLOG PRIJATELJI:


kiss Suncokreta

kiss Zamojac

kiss Playlife

kiss Pupak

kiss Kengi

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se