Dragi prijatelji, poznanici, braćo i sestre blogeri...
Nakon dvije godine peripetija, pokušaja, pogrešaka, bugova i bugovih drugova, od danas više nisam na poziciji glavnog urednika portala Blog.hr.
Oznake: Ribafish, blog, otkaz, pa pa
Nekad te život dovede u cajtnot i jednostavno ne stigneš napisati koliko bi htio, a da to liči na nešto. I onda otkriješ sve što si htio reći, i još malo više na sajtu svet piva, pejstaš većinu i samo dodaš svoja razmišljanja. Isprike za polukrađu, ali stvarno je bilo tako - dakle, pozvalo me na novosadski festival piva kao eminentnog gosta da držim predavanje, pijem i smucam se. Uglavnom, ono boldano su moji komentari, za sve ostalo, hvala Dušanu!
Kada je SKC Novi Sad početkom septembra napravio Facebook stranicu za 1. Novosadski festival zanatskog piva (NFZP)eresovanih posetilaca. Preko dve hiljade potvrđenih dolazaka u veoma kratkom periodu vremena na kraju se pretvorilo u oko 5 hiljada i mogu samo da zamislim paniku koja je nastala u redovima organizatora u tom momentu. Nikakav drugi marketing očigledno nije ni bio potreban, meni samom se nekoliko drugara odmah javilo sa pitanjem, “Kada je to?” i “Da li idemo?”. Naravno da idemo.
Scena zanatskog piva u Srbiji (a i regionalna) se jako lepo širi i uzbudljiva je činjenica da se svakih par meseci pojavljuje neka nova mikro pivara sa nekim novim ljudima koji sanjaju ovu prokleto kul karijeru, što može samo da ide u korist svima nama, poštovacima i ljubiteljima piva. Ovo je već treći festival ove godine koji pokriva oblast zanatskog piva a drugi koji se drži isključivo regionalne scene, tako da smo već znali šta otprilike da očekujemo kako od koncepta, tako i od samih pivara učesnica.
Svako voli da se šeta od štanda do štanda, cuga šarena lepa piva, pojede nešto pristojno i onda srećan ode kući sa suvenirom, tako da ovaj koncept festivala, uz narodnu cenu ulaznice, predstavlja najpametniji mogući izbor.
Kao svaki pošteni celeb, pogotovo pivski, ogrebo sam se za akreditaciju i kartu, a prijatelj Aleksandar se pobrinuo za svjetski smještaj u ugodnom hostelu Rental studio NS u ulici Branka Bajića 64 niti 200 metara od sjajnih pljeskavica prije spavanja. I za doručak...
Za cenu ulaznice od 200 dinara, posetilac dobije veliku 0,5 čašu za pivo sa lepo dizajniranim grbom festivala i tako odlazi prva pohvala za organizaciju. Svako voli da se šeta od štanda do štanda, cuga šarena lepa piva, pojede nešto pristojno i onda srećan ode kući sa suvenirom, tako da ovaj koncept festivala, uz narodnu cenu ulaznice, predstavlja najpametniji mogući izbor i pored određenih poteškoća. Karte su puštene u promet putem bilet servisa (GIGSTIX) i bukvalno su planule.
Gorepomenuta narodna cena karte u kombinaciji sa činjenicom da su naši sugrađani pivopije kolike jesu (posetioci ovog portala sigurno bolje od mene znaju gde je Srbija u svetu po količini popijenog piva po glavi stanovnika) urodila je plodom a pojavili su se čak i tapkaroši, kao i uvek kada namirišu mogućnost lake zarade.
Organizatori su pustili u promet dodatnu količinu karata i javio se prvi od više opravdanih strahova: da li će biti prodata prevelika količina karata za prostor kakav je Fabrika? I odmah za njim: upotreba festivalskih para umesto pravih. A to dalje znači: gužve na ulazu, gužve na preuzimanju čaša, gužve na kupovini festivalskih para (kupona, tokena, kako god), gužve na ispiranju čaša (svako pravo pivsko dupe ispira čašu pre novog piva), gužve ispred WC-a, gužve ispred točilica i hrane, i kraljica svih nedaća – nestanak piva.
U principu svi ovi problemi mogu se izbeći ali poslednji i najveći nije moguće prevazići. Čak i ako ne ponestane piva uopšte, omiljena piva brzo planu, pa ste opet u problemu, što je osnovni razlog zašto se na ovakve događaje ne kasni već dolazi štreberski na vreme (piva naravno jeste nestalo i to oko ponoći ali za to su odgovorni i pivari s obzirom na količine koje su poneli sa sobom).
Što jes jes, pive su jednostavno nestajale, dakle, dogodine iz Zagreba s tri auta Miro Šuvače!
Upravo tako sam se i nacrtao na ulazu malo posle 15h (početak događaja) i već me je sačekao red. Nevelik ali red. Ulaz, pa preuzimanje čaše, pa zamena novaca sve ukupno petnaestak minuta. Nije strašno i ispostavilo se da do kraja ova čekanja ipak nisu predugo trajala. Tako da su potencijalno kapitalni promašaji organizacije izostali (bravo na tome!), ali je ostalo nekoliko zamerki koje su zagrebale grlo, no o tome posle.
Na festivalu smo i cunjamo po štandovima da vidimo sa čim imamo posla, pre nego što se upustimo u isprobavanje. Odlično su izgledali štandovi pre svega ekipe iz Zebrewa, zatim Razbeerbrige, Brauhausa i Kuma, koji su se jako potrudili i spremno dočekali momenat da se ljudima predstave u najboljem svetlu. Prvi utisak je da je nekoliko pivara i izlagača došlo pomalo nepripremljeno i kao da su naterani da se tu pojave, pritom mislim pre svega na KAŠ.
Video sam kako je izgledao njihov štand na Regionalnom festivalu zanatskog piva u Beogradu i osim preterane točilice u obliku hidranta (koji paše uz njihovo flagship pivo imena Firefighter) nisu imali nijedno pivo u flašicama i nijedan natpis sa ponudom piva na točilicama i cenama. Kritika ide posebno zbog činjenice da su prema mom mišljenju najkvalitetnije pivo u nas i ovakav neozbiljan i traljav pristup je mene lično negativno iznenadio. Slično, ali ipak u manjoj meri, važi i za predstavnike slovenačke Pelicon pivovarne i hrvatske Zmajske pivovare, ali ovo ipak jeste prisustvo uvoznika a ne pivara lično.
Obzirom da sam nedavno bio u posjetu Zmajčekima, ljudi imaju toliko posla da stvarno nisu stigli, ali nakon mog izvještaja – dogodine definitivno!
Komšijskoj pivari Nova Runda (Zagreb, Hrvatska) ne zameram ništa. Momci su došli sa par kega piva i tri plakata (bukvalno), ali ceo njihov pristup jeste nekako DIY i pankerski, a pritom momci dolaze sa jakim homebrew pedigreom i šta je stalo u ta jedna kola sa njima je stiglo. Njihovo predavanje na temu start up-a mikro pivare, u kojem su podelili svoje iskustvo kako su hobi kućnog pivarstva pretvorili u zanimanje, je jedna od stvari koju mi je žao što sam propustio, ali nisam uspeo ni sva piva na festivalu da probam tako da ima toga za žaliti.
Moj utisak je da je organizator omanuo sa izborom muzike tokom manje-više celog programa. Neki easylistening Jazz (supermarket muzika), pritom preglasan, i kasnije komercijalna elektronska muzika (možda House ili tako nešto), meni lično su kvarili utisak u nekoj meri. Meni se baš nešto i ne dopada ideja da sve to oko zanatskog pivarstva treba da simulira vinarstvo, sa celom pričom sa kragnicama i skupim rečima kao buke i enologija. Zato, po meni, tom jeftinom Jazz-u tamo i nije bilo mesto, a klabingu u poznijim časovima pogotovo, ali opet ko mene šiša. Možda ovo nikome nije smetalo, a ja glumim nadrndane Mapetovce sa balkona.
Preglasna muzika je uticala i na to da se predavanja u galeriji na spratu uopšte nisu čula. Predavače bez ozvučenja (mikrofona), sam jedva razumeo na razdaljini od oko 2,5m, a mogu da zamislim šta su čuli ljudi u poslednjim redovima udaljeni po desetak metara od govornika. Takođe izložba pivskih etiketa je bila pogrešno postavljena u salu za predavanja i to suprotno od ulaza, tako da ste, da bi razledali etikete, morali da hvatate pauze između predavanja, te je verovatno vrlo mali broj ljudi uspeo da uopšte vidi bilo šta od pivskih etiketa koje je Miroslav Mihnjak skupljao godinama, te je ovaj trud greškom organizacije ostao nezapažen.
Od predavanja sam uhvatio izlaganje pivske guzice iz komšiluka Domagoja Jakopovića aka Ribafish, profesora geografije, novinara, pivskog somelijera i putopisca koji je imao jedno jako lično izlaganje svoje životne filozofije i (pivskih) iskustava. Bilo mu je malo frka pa nam je bilo smešno da ga zezamo, a čovek je car i krivo mi je što ga nismo uhvatili posle da mu platimo pivo tokenima. Ipak, napravili smo sigurno najbolju fotku sa festivala.
Pivska guzica. On meni pivska guzica!? Pa ovo je najbolji kompliment otkad sam čuo da ševim kao vidra!!!
Izbor hrane organizator je sveo na dva sasvim logična i mudra izbora, Tehnolog’s dogs i Toster bar. Oba mesta hranu tretiraju zanatski a praktično su i jedina mesta u Novom Sadu na kojima se uz odličnu klopu nudi i ozbiljan izbor zanatskih piva, između ostalog i ona kojima smo se gostili prošle subote. Kako se po konceptu nimalo ne podudaraju, rame uz rame su hranili gladne i nisu predstavljali konkurenciju jedni drugima.
Ne probah, ali Novi Sad je leglo dobre hrane, pa nije bilo nikakvog problema.
Moj poseban pozdrav ide ponovnim pokretačima hmeljarstva u Srbiji (ljudi iz ad “Petrovec” iz Bačkog Petrovca) koji su delili pivarama i zainteresovanim kućnim pivarima (opet prednost štreberski ranog dolaska) uzorke hmelja sa svojih parcela. Prošlogodišnji zasadi američkih sorti Cascade, Centennial i Chinook urodili su plodom i jedva čekam da ih ekipa Sveta piva uposli da plivaju sladovinom, a još više se radujem Robusti i Aromi, autohtonim domaćim sortama koje su ponovo oživele i čiji prvi rod stiže sledeće godine.
Uglavnom, ne trebam spominjati kakav je odnos Hrvata i sadnje hmelja...
Ako neko od vas nije bio na festivalu, red bi bio da vas sprovedem jedan krug…
NOVA RUNDA
Dva nasmejana i vesela momka točili su pivo do celih 18h, što je bilo i očekivano s obzirom na količinu sa kojom su pošli na put. Obe pive bile su u američkim stilovima, pored APA piva (American Pale ale), bio je tu i BRALE (American Brown ale), oba prilično solidna, i od ovih momaka očekujem lepe stvari u narednim susretima.
ZEBREW
Lokalni miljenici publike, mikro pivara praktično još uvek u začetku, imali su definitivno najzanimljiviji štand, ukrašen sopstvenim majicama i čarapama (sve sa printom hmelja!) i gomilom različitog piva originalnog dizajna, ambalaže i recepata. Kako ova pivara nije imala točilice, ejl sa breskvom (odličan!), Wit sa ruzmarinom i Tropski IPA pošli su sa mnom kući i spremno čekaju na degustaciju.
Tropski IPA šuta dupe, tropical blend u afteru, divota!!!
RAZBEERBRIGA
Velik, lep štand, i tri vrste piva krasili su štand ekipe iz Bukovca. Na točilici beše TEMPER (Pale Ale) koji sam zaobišao, na licu mesta sam probao BLACK RIDER koji je vredno bilo probati, ali pare stavljam na STALKER (Red Imperial IPA) koji sam poneo sa sobom i od koga baš puno očekujem.
P.S. Da li je iko ikada izgovorio ime ove pivare kako treba?
Jako zanimljiva piva, budućnost je njihova!
OLDBRIDGE
Najorganizovaniji pristup švercu piva do sada. Naime većina piva iz Mostara koju smo popili na festivalu stigla je sa vozačima autobusa na redovnim linijama Mostar-Novi Sad, što je posvećenost vredna pažnje. PALE ALE – sasvim dobar, BROWN ALE – nedopadljiv i alkohol izbija na sve strane, RED ALE i RYE HEFFEWEIZEN su mi se pridružili doma, mada sam već načuo da oba valjaju.
Oznake: Ribafish, pivo, beer, novi sad, craft
MS Grill
Draškovićeva 57
Cijena: Ćevapi 30 kn, kajmak 10, Tangerina 15 (bio sam prije na pivkanu, soriiii)
Ćevapi oblik: Mogli bi biti veći
Ćevapi okus: Ishlapio do Branimirove
Luk količina, okus: Presitno narezan, malo, ukusan i svjež
Lepinja: Gnjecava, neotporna, kao HSLS na izborima
Jednom sam stopirao s Raba u Zagreb. Po odvratnoj kiši je stala Stojka, a unutra poznanici iz birtije – „Učo, hoćeš s nama, ali imamo ti dva problema...“
A: ne staje ti svatko od točke a do točke b u desetoj minuti stopiranja
B: nema toga što Ribafish ne može pregrmiti da nakon dva mjeseca šljake u otočnoj školi ne bi što prije stigo doć pit sa škvadrom.
Uđem i pitam, kakvi crni problemi, a lik će: „Mi ti svi pušimo ko Turci, a i imamo ti samo jednu kazetu Mitra Mirića koja se ne da ugasiti ni zaustaviti.“ Pih, pali pilu, Zagreb nas čeka!
Negdje kod Karlovca sam zamolio Harija da stane, i onda sam polako došao do kuće jednostavnijim putem – koji mi nije spržio moždinu. Svaka čast ljudima koji uživaju u narodnjacima, ja to nemrem. Uglavnom, kad sam sinoć sjeo na uredno mjesto odmah do osvjetljenog Branimir centra i gladan naručio veliku porciju, krenula je ta pjesma, bluz me vratio negdje na Grmeč i čuvanje stada, a ćevapi izgubili svaki okus. Riješen da pobjegnem zauvijek, pojeo sam ih relativno brzo i pokušao ipak dat suvisli zaključak.
Ćevapi nisu neukusni, ali su bezlični. Prozračni su i sočno masni. Kajmak je skup ali pošten, i porcijom i okusom, dovoljno slan i kremast. Lepinja je užas. Bliže reinkarniranoj palačinki bez jaja nego pecivu, kruhu, samo da pruža ikakav otpor. Gnjecava i tužna, najlošiji dio obroka. U centru su grada, rade do kasno, sve je fino i pristojno, ali Mitar crni Mirić... Neće se ponoviti.
Ocjena: 4,5
Ako vam se čitaju starije recenzije: Test ćevapa 48-50
Oznake: ćevap, somun, Ribafish, foodporn
Malci / Minions, SAD, 2015., animirani, 91 minuta
Režija: Kyle Balda, Pierre Coffin
Glasovi: Sandra Bullock, Jon Hamm, Michael Keaton, Allison Janney, Steve Coogan, Jennifer Saunders, Geoffrey Rush, Steve Carell, Pierre Coffin, Katy Mixon
Oznake: Ribafish, film, kritika
Dakle, sad kad se ozbiljno bavim mišlju da pošteno stanem na loptu, eto nekih dogodovština kad sam ispao poprilično kreten, a u svrhu toga da biste vi pili pametnije. Na čučavcu se čuči, a na greškama – uči!
Oznake: Ribafish, alkohol, pivo, vino, tulum, humor
Dobro, nije baš pizza, ali je nadjevena pogača, konkretno - agrifocaccia!
U Bulldogu nisam nikad visio jer mi je bio skup, kao što to i priliči mjestu namijenjenom strancima u strogom centru metropole. Jednom sam tamo vodio Dina nakon što nam je nabavio krvavi, ali sjajno plaćeni fush, ubili smo par tamnih Leffeova dok smo mislili da je to pivski plafon, a mi neopisive face s pogledom na cijelu Bogovićevu nakon godina provedenih ispred kioska s konzervama u Tkalči... Jednom sam u Bulldogu bio na Meritinoj promociji, par puta lokao sa stranim navijačima na njihov račun, i nisam ni znao da je postao i restoran, sve dok nisam čuo da imaju najskuplji hamburger u gradu. Igrom slučaja, kako se nekome nije sviđao moj test zagrebačkih hamburgera - nikad ga nisam probao, ali sam svojim posvuduškim, pardon, istraživačko novinarskim instinktom nedavno došao i do važne informacije: u restoranu Bulldog petkom i subotom se može isprobati poseban talijanski specijalitet – agrifocaccia.
Agrifocaccia se na području Verone, Parme i Rima izrađuje po posebnoj recepturi lokalnih kuhara s agroturizma San Bruno della Certosa. Za njezinu se izradu koristi brašno iz Italije koje kombinira razne vrste žitarica i nastaje u tradicionalnom mlinu, a čiji kilogram stoji 35 kuna. Samo tijesto se priprema s pivskim kvascem u više faza i njegova izrada traje gotovo 48 sati. Prvi se dan priprema dio tijesta koji „odmara“ 24 sata, a drugi dan se dodaju ostali sastojci, vrlo precizno i u određeno vrijeme, tijesto se potom oblikuje u pogaču i diže drugi put. Takvo bogato, mekano tijesto spremno je da se sjedini s okusima u pomno spravljenom nadjevu.
Trenutno postoji par vrsta koje stoje od 90 do 150 kuna, Margarita (mozzarela, rajčica umak), Margarita (mozzarela, rajčica umak), Mozzarella buffala, pečena marinirana cherry rajčica, Dimljena slanina, pecorino sir, Tuna steak, karamelizirani luk, Argentinski ribeye steak, rikula, salsa, karamelizirani luk, Margarita, argentinski ribeye steak, rikula...
Kad pomisliš da je puno dati toliko love za pizzu, prvi dojam seksi napuhnute buce s talijanskim tananim pršutom i komadima bivolje mozzarele te lagano natjeraju da se sjetiš da je život samo jedan i previše vrijedan da jedeš loše parče suhe i žilave pizze s nadomjestkom svega. Drugi bonus je kad je primite u ruku, onako lagane korice i sve flafaste, a treći i najbitniji je prvi zagriz. Kao da si skinuo djevičanstvo nekoj netom punoljetnoj vili, plemeniti hrsk, puvanje ekstradjevičanske korice skrivenog planinskog jezera... Ajme majko... Oni koji me bolje znaju reći će bam da sam u vječnoj potrazi za najboljim kruhom, tijestom, poderanim gaćama, pogačama, ali ovo još nisam doživio. Pet centimetara divote, mekoće i okusa, obrubljeno idealno tvrdom opnom. Drage lepinje u Bicku i Batku, žao mi je, imamo promjenu na ljestvici...
Kompletan dojam je sjajan, mozzarela je miljama od ove antistresne loptice koju imamo u dućanima, iako bih ja tu dodao i maslina, i kapara, i motra, pa čak i mrvu hrena, ali to su tek moje sitne perverzije. Uglavnom, ako se želite kvalitetno počastiti uz solidan izbor piva (hvala sjajnom konobaru na otvorenosti i potpunoj edukaciji), definitivno posjetite Bulldog. A sad me narajcao i hamburger kad ga je šef sale tako nahvalio... Život je lijep kad se veseliš dobrim stvarima, zar ne? I da, Roku je bila premasna jer je prelivena s vrhunskim maslinjakom. Ah, i ja sam jeo samo hrenovke i mesne doručke u toj dobi, shvatit će - pomfrit im je izvrstan!
Uglavnom, u ovom osebujnom talijanskom specijalitetu možete u Bogovićevoj 6 uživati samo petkom i subotom i to rezervacijom na tel. 01 4002 077 - tijesto se, naime, može koristiti samo jednu večer, nakon čega gubi svoja svojstva hrskavost i kvalitetu. Dakle, vidimo se, dobar tek!
Oznake: Ribafish, Bulldog, Agrifocaccia, Zagreb, špica
Bowling Klub Nomad, aktualni prvak države, polako se priprema za novu sezonu. No, Zagreb je ostao bez sve četiri bowlingane u kojima se igralo zadnjih pet godina. Pitao sam predsjednika kluba Sašu Petkovića u kojoj su fazi šampioni, a u kojoj hrvatski bowling.
Kakvo je stanje sa stazama u Zagrebu?
Situacija je takva da smo se vratili 1O-ak godina unazad umjesto da idemo naprijed. Bowling centri se otvaraju i još brže zatvaraju. Trenutno se u Zagrebu ne trenira i ne igra bowling.
Koje su šanse da se to u dogledno vrijeme popravi?
Staze iz Green Golda sele u novi prostor i nadamo se da će do Nove godine profunkcionirati. Interesenata za otvaranje novih centara uvijek ima, ali teško je naći adekvatan i cijenom prihvatljiv prostor.
Gdje se sve može bowlati u Hrvatskoj i na koliko staza?
Sada radi 8 staza u Varaždinu i 16 u Osijeku te postoje još po 4 u Cerni i Vukovaru, ali ne znam njihovo stanje.
Koje su nam susjedne alternative?
Na manje od sat vremena od Zagreba nalaze se Ptuj i Sevnica u Sloveniji, a nisu daleko ni Maribor i Ljubljana. U Sloveniji skoro svako mjesto ima bowling staze. Novost je da se bowling širi i Bosnom i Hercegovinom pa ga tako možete igrati i u Bihaću, Cazinu, Banja Luci...
Što to znači za prvenstvo Hrvatske 2015/2016?
Prvenstva, kupovi i liga će se igrati i dalje u centrima koji rade – Varaždin i Osijek. Zagrebački klubovi su sad u težoj situaciji zbog manjka treninga i većih financijskih izdataka, no preživjeli smo takvu situaciju od 2003. do 2009. pa ćemo i sada. Broj registriranih igrača opet će pasti sa 150 na manje od 100, i to prvenstveno mladih koji sada nemaju niti minimalne uvjete za bavljenje ovim sportom u Zagrebu.
Što kažete na odluku da se (ne) bowla u Japanu na Olimpijskim igrama?
Veliki uspjeh za bowling je da se našao u finalnom izboru za dodatne sportove, no pomalo je razočaravajuće da niti ovog puta nije prošao. Marketing OI usmjeren je prema mlađoj populaciji, a bowlingaši najbolje rezultate postižu između 30. i 40. godine tako da ćemo u Japanu uz očekivane sportove baseball i karate - gledati i surfanje, skateboard i slobodno penjanje.
Koji su zadaci za Nomade u ovoj sezoni?
Osnovni zadatak je očuvati članstvo, organizirati ponešto treninga i nastupiti na svim natjecanjima u organizaciji bowling sekcije. Uz to posjetiti i nekoliko prijateljskih turnira te propagirati ljepotu ovog sporta gdje god stignemo.
Kako vam se može pridružiti, ili vas barem sponzorirati?
Pridružiti nam se može svatko putem kontakta na našoj web stranici. Teško je organizirati kvalitetnija klubska okupljanja dok nema bowling staza u gradu, no mi nećemo odustati od bowlinga. A ako netko misli da nam može pomoći na bilo koji način - mi ćemo ga dočekati raširenih ruku te ćemo pokušati naći zajednički interes u cijeloj priči po imenu bowling.
Dakle, u Zagrebu nema njuha za bowling zato jer bi svatko tko krene u posao s bowlinganama htio u godinu dana zaraditi milijun eura, što nažalost nije realno. Volim bowling, sport, ekipu, druženje nakon tekmi, šačicu divnih entuzijasta s kojima godinama dijelim staze i kugle, i to je stvarno sjajan sport za ljude nakon tridesete. Kao najslabija karika Nomada, u biti sam njegova ponosna maskota koja ima skalpove par velikana ovog sporta, i nadam se da će ova poruka doći do nekoga tko ima novca, vizije i ljubavi prema sportu i zabavi, što u biti bowling i jest.
Vidimo se u Varaždinu, Osijeku i Sloveniji, a vi pogledajte kako su Nomadi proslavili drugi naslov prvaka za redom!
Slunj rules, Nomadi, šampioni!
Vezani članci:
Hrvatska ima prvakinju Mediterana!
https://blog.dnevnik.hr/ribafish/2015/04/1631940264/bowling-hrvatska-ima-prvakinju-mediterana.html
Bowling on the river – kako ove godine nisam osvojio turnir
https://blog.dnevnik.hr/ribafish/2015/01/1631912146/bowling-on-the-river-kako-ove-godine-nisam-osvojio-turnir.html
Sve informacije na: http://www.bk-nomad.hr/
Oznake: Bowling, nomad, Zagreb, Ribafish
Više volim slano nego slatko, pa kad se osjećam debelo, dakle - uvijek, a nemam vremena za niš, u pekari kupim burek, perec ili slanac.
Izbjegavam velike i masovne koje su skupe i varaju, preferiram male i s pričom, iako ih je sve manje.
Kako se često razočaram i u brzini to i ponovim, sjetio sam se da bi mogao na blogu vodit dnevnik brze hrane.
Osjećajte se pozvanim!
Pekara 1: Kruge 2
Adresa: Branimirova prek puta pošte pa malo prema Cinestaru
Teta koja prodaje: Simpatična, uljudna i nasmijana
Prostor: Živahan, uredan, ne previše artikala
Vrsta: Slanac na četiri spojena prstića
Cijena: 2.50 kn
Izgled: Srednja veličina, ne predebeo
Količina soli: Podosta, ne štede
Korica: Dole taman polutvrda, gore hrskava
Okus: Sladak, mastan, idealan omjer slanoće
Opći dojam: Imao sam sreće jer su ih upravo iskrcali s pleha. Taman mastan, možeš pisat poruke na papiru, dovoljno ne preslane gumene soli koja je mekana, a ne kao stražnji kotač od zetora, a jako fine koagulacije, čak i strši malo sa strane pa je to onak seksi hrskavo. Mrzim kad me dijete žica taj dio, ali kako je Ribafish velik, tako mu uvijek dam. Pola...
Ocjena: 9
Obrazloženje ocjene: Toliko sam oduševljen da će teško biti nadmašeno, ali ocjene su da se ispravljaju
Radno vrijeme: Pogledam drugi put
Davajte prijedloge, bacajte ideje, podignimo promet kvaliteti, a ne blještavim izlozima!!!
Oznake: Ribafish, perec, slanac, hrana, pekara
Ušetao sam na terasu obasutu prekrasnim cvijećem, iz džepa Bossovog sakoa izvadio potvrdu da sam doktorirao na Harwardu i otkrio lijek za leukemiju, rak i još nešto. Pljusnuo sam to na stol, skinuo naočale od bjelokosti, a motori moje 1543 metra duge jahte s koje sam netom sišao su konačno utihnuli. Skupio sam hrabrost i progovorio: „Dobro stari, jesi sad zadovoljan sa svojim jedincem?“
Moj otac bi samo spustio plahtu od Vjesnika, presavio je precizno po polovici, pogledao me preko vrha naočala i rekao – sine, nisi zatvorio vrata...
Dakle, kako moj otac nikad neće biti zadovoljan s onim što radim, u razmaku od tri vikenda, barem ću biti – ja. I zato se tu hvalim, a istovremeno i pozivam vas da se družimo, smijemo, pojedemo i popijemo koju!
U petak, 11. 9. sam na Zadar craft beer festu. Ne kuham pivo, i ne znam sve detalje, ali pratim, kušam, volim i širim dobre vijesti okolo, pa se vidimo na rivi uz najbolje zanatske pivice regije!
U subotu i nedjelju, 12. i 13.9. sam pak predsjednik žirija na Igrama gladi u restoranu Bicko. Najbolja roštiljada na kraju grada, na staroj Karlovačkoj, okuplja dvanaest timova sa svih strana svijeta, od Tine Katanić i Aleksandre Grdić, do Antimona i Večernje škole, prekaljenog paparazza Kristijana Tabeta, nekih velikih stričeka od 200 kila kaj buju mene pojeli ako ne pobjede... Voditelj je Drele, sve traje od podneva do zore, i nadam se da ćete se doć satrat finim mesom po popularnim cijenama.
Igre Gladi link
Ako to preživim, 25. i 26. rujna sam u žiriju Panorama Pizza Expoa u Prelogu, na kojem će se naći dvadesetak najboljih hrvatskih pizzerija. Zadnji put sam prenaglo počeo i išao radit krugove oko jezera, pa sam uspio probat samo 14 komada. A onda su me naučili da se ne jede po kriška nego po zalogaj. I vidio sam sva čuda, i zaljubio se, i naučio hrpu toga, i ove godine će bit još luđe, pa pročitajte što vas sve čeka u hotelu Panorama u Prelogu – vidimo se!
Panorama link
"1. Panorama Pizza Expo, međunarodna izložbeno-prodajna manifestacija svijeta pizze (ponude namirnica, opreme, alata i popratne industrije) održat će se 25. i 26. rujna 2015. godine u dvorani hotela Panorama u Prelogu, u organizaciji udruge za kulturu stola G.E.T. iz Zagreba i tvrtke DG Sport iz Preloga, a pod pokroviteljstvom Međimurske županije.
Organizatori Panorama Pizza Expa su u 2014. godini su organizirali su Panorama Pizza kup, koji je okupilo desetak ponajboljih hrvatskih pizzerija. Uz žiri u stručnom sastavu: Rene Bakalović, Časlav Matijević, Domagoj Jakopović Ribafish i Loreena Meda natjecanje je približeno svjetskim standardima. Prvo mjesto osvojila je pizzerija O'Hara iz Zagreba.
Panorama Pizza Kup će i ove godine biti bitan dio manifestacije. Održat će se u petak, 25.9.2015., a već poznatom sastavu kao članovi žirija pridružit će se Zlatko Gall, poznati novinar i gastronom te Zlatko Sedlanić, vrhunski chef, Podravkin promotor kulinarstva.
Novost je natjecanje amatera koje će se održati drugi dan manifestacije, dakle u subotu, 26.9.2015. Zainteresirani se mogu prijaviti preko web stranice www.panoramapizzaexpo.eu i u petak, 25.9. na Panorama Pizza Expou. Za najbolje među njima osigurali smo privlačne nagrade sponzora. Prva nagrada je vikend paket za dvije osobe u Terme Olimia.
Oba dana nas nakon izložbe, natjecanja i edukativnih radionica održat će se afterparty na terasi hotela Panorama. Očekujemo dobru zabavu uz nastup TS "Taubeki" i podršku Podravke. "
Oznake: Ribafish, roštilj, bicko, prelog, panorama, pivo, zadar
U grlu je bila knedla veličine Banditovog računa, ali sve je nekako išlo svojim tokom. Dvadesetak plivača došlo je prošle nedjelje na Jarun kako bi se neslužbenom trkom na 1700 metara podsjetili na Berislava Gauša. Bero je naime, nedavno, otišao u vječna lovišta, neko bolje mjesto s više traka za plivanje, zgodnih komada za škicanje, i puno, jako puno ledenih pivica...
Svakih nekoliko godina krenem se baviti s nečim o čemu prije nisam ni sanjao. Pjevanje u zborovima, curling, bowling, piva, ćevapi... Oko većine toga se baš ono priljepački zadržim dobrih pet godina, a onda odem dalje. Srećom pa to nije slučaj s Juniorom, ali je bio s – plivanjem. Nikad nisam bio dobar plivač, počeo sam u dvadeset i nekoj nakon što sam potrgao sve zglobove na odbojci i doktor mi zabranio ikakvo trčanje i skakanje. Kako mi je na Agronomiji bilo lakše plivat na Mladosti od mamurnog pentranja na Sljeme, tako sam upoznao Pišpeka, i s njim otišao na prvi maraton. Preko-Zadar, skoro 6 kilometara, ispod sat i dvadeset, adrenalin, crno duboko more, prestizanje, finiširanje, muzika, pljesak, klopa, pivice... Odmah sam se pelcao i godinama uživao u stopiranjima na more, upoznavanju obale i organizatora, od Celja i Maribora, preko Karklovca i Siska, do kompletne obale – cijelo ljeto se plivalo, i nije bilo slobodnog vikenda! U tom žaru sam i osobno osnovao dva maratona, Rab i Velu Luku, i igrao se sve dok si nisam zadao pretvrd orah. Preplivao sam Faros i to je bilo to. Nedostatak motivacije, rođenje djeteta i pucanje tetive bile su dovoljno da klasično odustanem, pogotovo jer su došli mlađi i brži pastusi poput Siniše ili Zdravka...
No, bilo je tu i starih pastuha, luđaka od 45, 50 i 55 godina koji su maratone shvaćali kao smisao života. Vikend odmor od svega lošeg, užurbanog, zagađenog... Hromi, Horvat, Čavlek - to je uglavnom bila ekipa koja se ne bi strgala do kraja na plivanju, jer su finiš čuvali za pivicu i priče o blesavim stvarima koje su im se događale usput. I uvijek sam sjedio s njima, priče o treninzima, prehrani uz izosport su mi ipak bile malo manje zanimljive, baš kao i Beri. Liku koji bi uvijek bio tu, poput nekog dobrog duha, star ko moj stari, nekako izvijen, s četiri prsta na desnoj nozi... Kad sam ga prvi put vidio na startu, džentlmenski sam pustio dedu ispred sebe, misleći u sebi – bože, još jedan skalp, ovog preplivam nakon kile janjetine... Bero me oprao taj put, i sljedeći put, i skoro svaki put, baš kao i Veljko Rogošić u sedamdeset i nekoj... Jer i Veljko i Bero su bili Plivači s velikim P, borbene uvježbane mašine koje su se u vodi snalazile puno bolje nego na kopnu. Za razliku od podosta bahatog šjor Veljka, pokoj mu duši, Bero je vazda bio tih, šutljiv, a kad bi i prozborio nešto, bila je to neka dobra zezancija. Obilazio je svjetska prvenstva veterana, grabio milje, nikada se nije umarao. Živio je plivanje... Vodio je plivačke bilješke i almanahe, vječito vježbao na nekom od bijedna dva-tri zagrebačka bazena, bio tu čim bi voda prešla 15 stupnjeva...
Gdje se plivalo, tu je bio Bero, gdje se pila pivica, i tu je bio Bero. Koliko puta bi me dočekala ledena gorka tekućina kad bih se poput trule moruzgve uspinjao rivama Rtine, Poreča, Rovinja, Omiša, Crikvenice, a Bero me, već suh sprdao – kaj je mali, opet si fulal bovu? Koliko puta smo se pripiti vraćali brodovima i autima na kontinent, ne znajući plivamo li radi piva, ili pijemo pivo da bi se više veselili plivanju? Beru nisam ulovio niti na bazenu, niti u slatkoj vodi, uvijek je taj bivši kušač piva Zagrebačke Pivovare imao taj zaveslaj više, i nikad mi nije bilo na kraj pameti, koliko god ja razmaženi egotrip bio – biti ljubomoran na ćoravog didu, zaštitni znak Novog Zagreba, Hrvatskog Saveza Daljinskog Plivanja, maratona, vode, mora...
Okupili smo se u nedjelju na Jarunu. Zbog onečišćenja vode, ovog ljeta nije bilo Jarunske lige ni maratona Zagreb Open. Jarun zapušten, lopoči kao mangrove, ne bih se usudio sam... Kilav sam i star, boli me rame, i nisam plivao dulje od 50 metara u komadu dobre četiri godine. A onda su iz Posejdona javili da Bere više nema i da ćemo se naći na pontonima na malom jezeru. Kao po komandi, izvukao sam naočale, gaće, ručnik i šampon, kao i nebrojeno puta do tada. I zaboravio Niveu, isto kao i uvijek. Došli, rukovali se, presvukli se, gaće su mi nakon x godina nekorištenja stajale kao Žaku svilene tange, svi smo pričali nešto neodređeno kao na tulumu Jehovinih svjedoka, a onda je Siniša rekao da krećemo.
Stajali smo tamo, dvadesetogodišnjaci, oni od 60, jedna djevojka i Jarun pred nama, nekako nikad čišći i bistriji, kao da se i on smrznuo kad je čuo da Bero više neće lomiti njegovu površinu. Ušutili smo na minutu i skočili, krenuli polako preplivati tih 1700 metara, usta punih lopoča i pažljivim pogledom prema dnu i somu Juri. I bio sam sretan. Opet sam bio Plivač, dobrih 400 metara sam držao tempo, lebdio iznad vode i kontrolirao utrku, gledao oko sebe i prepoznavao protivnike, lovio brazde, tražio bovu u daljini... A onda sam crko jer sam debel, lijen i star, a i to rame... Uletio sam u lopoče, umorio se i htio prošetati nazad, iako sam to učinio samo jednom u karijeri. I onda sam vidio ono što bi sigurno Bero prokomentirao – tetu na plaži u toplesu, bližu njegovoj generaciji nego mojoj, nasmijao se, stisnuo zube i otplivao do kraja. Dotaknuo sam ciljnu stepenicu na kojoj mi je od sprintanja tijekom godina definitivno ostala koja kila duše, odahnuo, pogledao u nebo i rekao – Berislave, za ovo ima da me čeka gajba ledene Žuje kad dođem gore...
Sjeli smo na pivu u „Čistilište“ pale su dvije Rezane po lubanji, ismijali smo se starim forama, upoznali nove ljude, čak sam se i malo zaljubio u tetu koja pliva brže od mene i onda sukne kriglu, zašutili kad smo se sjetili frenda, i otišli punog srca. Hvala ti Bero, bila je čast plivati s tobom, vidimo se jednom, čuvaj mjesto u stazi i pripremi mi pivkana. Počivao u miru.
Hvala na fotografijama plivačkom klubu Zg Posejdon...
Oznake: plivanje, Jarun, liga, novi zagreb, pk posejdon, Ribafish
Bila je kasna ljetna noć, kao na iglama sam čekao ljekovit glas, tada darovitog, a ne još bahatog Bože Sušeca, i atletski miting u Zurichu. Imao sam desetak plus godina, cijele dane inače bio na školskom igralištu, ludio za košarkom i nogometom, igrao sve od odbojke do vaterpola, ali na kraju svakog ljeta, uz lubenicu ili slaju obavezno pred ekranom čekao taj jedinstveni Zurich.
Oznake: Ribafish, blog, Atletika, SPORT, skok u vis
Bliži se dan trčanja drugog istarskog maratona/polumaratona/štafeta Parenzana Wine Run, na koji sam i ove godine pozvan. Ne zbog svojih kvalieta, koje su u rangu skotnog nosoroga disleksičara, nego zbog savršene zabave koju ovaj događaj pruža.
Stoga sam vas želio pozvati da mi se pridružite u treninzima, ali ne onim trkačkim jer se tu ništa ne može učiniti, nego da svi skupa odemo u nedjelju u Vinski grad na Špancirfest. Ako imate mjesta u autu, trznite, clio je na kirurgiji do daljnjeg...
No, kako je Istrian wine Run nešto najbolje što mi se dogodilo prošle godine, pročitajte kako je to izgledalo, i vidimo se 6. rujna. Ajd vinili vi meni!
Kako sam jedva preživio vinski maraton!
Kao liječenom plivaču, ideja da otrčim 21 kilometar s pauzama za vino svakih pola sata, učinila mi se malo infantilnom i besmislenom. No, bolji poznavatelji mene, samo su slegnuli ramenima i rekli – doći će zadnji, razvalit će ga muskulfiber, ali će ga opet zvati. I tako je nekako i prošao prvi Wine run Parenzana magic – savršeno!
Kao bivši plivač maratonac, često se na Facebooku divim Đurđici Orepić, koja je u najboljim godinama počela trčati, plivati i biciklirati. A kako se njenom dečku, Ivici Matoševiću divim iz puno manje plemenitih razloga, navest ću samo teran, poziv da se pojavim na polumaratonu u njihovoj ekipi došao je kao budali šamar, ili pivopiji Pale Ale Zmajske pivovare.
Umjesto da se besmisleno pripremam za sport za koji nisam niti građen niti talentiran, samo sam otišao ranije kući s degustiranja dva nova piva i dva sasvim solidna hamburgera, izvadio tenisice iz razdoblja treniranja rukometa, gaće koje ne žuljaju (krivo), parne čarape, i uvalio se nekim trkačicama, prijateljičinih prijateljica u automobil. Bože, sjajnih li žena, a ja mislio da su svi trkači sektaši, kakva greška! Dosadašnji rekord u duljini trčanja iznosio mi je pet kilometara, pa mi je moj alter-ego smireno savjetovao – stari, otrčimo do prvog stola s vinima, tu se strgamo i usidrimo uz fingiranje zatezanja stražnje lože ili mezanina.
Ali, kako život piše drame, i kako nikad ne slušamo majke, učitelje i već spomenuti glas razuma, mene je ponijela atmosfera maskiranog polumaratona po uzoru na onaj bordoški u Medocu, na mjestu gdje se utrka – završava. Naime, Livade, mjestašce podno Motovuna poznato po tartufima i ubojito sjajnim fužima s pancetom i tri vrste gljiva u najbezličnijem od sva tri restorana, postale su te subote kratkoročni dom za stotinjak trkača koji su se šepurili u svojim antiznojnim, prozračnim, lasteksastim i ostalim dresovima, i u dobrom raspoloženju čekali prijevoz za najkraću trku Parenzane, koja je kretala iz Grožnjana. Do kojeg smo išli autobusima. Naime, davno prije su iz Portoroža startali ultramaratonci na 68 kilometara, a onda i pravi na 42 iz Poreča! Kakvi luđaci, svaka čast!
I dalje sam si govorio da će mi rekord na 21 kilometar biti barem deset kilometara, pijuckao Vmalvaziju i grickao pršutić na startnoj liniji. Moja se ekipa maskirala u doktore, počeli smo se zagrijavati i razgibavati (Đurđice, oprosti što sam te zalio vinom), a ja sam prvi pošteni znoj pustio dok sam na startu, u predivnom Grožnjanu – uzalud pokušavao pronaći WC. Na glavi šešir, na nosu naočale, sav u crnom, s prirodnom bradom – pljunuti Heisenberg iz Breaking Bada. Što nije prepoznao nitko, iako je moto maskirane trke bio – hrana. A ja sam bio kuhar. Šmrc. A tada su svi potrčali...
Parstotinjak metara smo vijugali po centru Grožnjana, a onda krenuli starom rimskom cestom prema dvadesetak kilometara udaljenom cilju. Prvo sam trčao sa Zadranima, koji su dan prije plivali Porečki maraton, slijedio prekrasne noge Nevene Rendeli (njoj je rekord bio 10 km!), i uglavnom pričao viceve s raspoloženom ekipom koja nije pucala na medalje i pehare, nego na okrijepnu stanicu. Prva tri kilometra, a tad je trebalo nužditi, no onda su mi iz pluća izašla tri slona i naslonila me na prvo drvo. Malo mi se zamutilo, i rekoh – to je to. Ajmo doma. A onda sam vidio rijeku nasmijanih maškaranih likova koji su me prijateljski sprdali, ulovio lakši ritam s poznatim makarskim vinarima, i nekako došao do prvog odmorišta na 7,5 kilometara.
Malvazija Dešković, par refoška, merloti, Senković, Zigante, sve po izboru sponzora i organizatora Vinistre... Bijelo vino na puteljku nasred Istre je nažalost bilo mlako, pa sam se bazirao na crnjake, riješen da je ovih istrčanih 55 minuta apsolutno savršen uspijeh. A tada je pored mene projurila jako zgodna trkačica u nečemu očigledno tijesnom i klesanom, a kako sam se skompao s dvije Riječanke maskirane u puževe, rekoh, idemo još malo.
Osim ultra, maratona i polumaratona, moglo se prijaviti i za štafetu 3x7 kilometara, ali kako su me izdala oba prijatelja, tako sam sad solo pronosio slavu punkufer.hr-a, sebe i svih nas polurekreativaca koji sjede za kompjuterom 12 sati, a najradije bi živjeli na Sušcu i bacali vrše... Pa sam trčao, i upoznao tako divne i zabavne ljude iz Rijeke, Kranja, Poreča, mljeo i smijao se, čekao i bio čekan, stajao slikati predivan krajolik, odmarao po hladu, plašio se tunela, i konačno došao do druge vinske stanice. Refošk, malvazija, rose, moja omiljena malvazija Geržinić. Napolitanke i lubenice. Deset minuta pauze i laganim trkom dalje.
Oko jedanaestog kilometra prve krize. Pjevam megamix Dalibora Bruna. Na glas! Dakle, nisam svoj. Počinjem se zabrinjavati kad na drugom mostu pjevam ranu Lidiju Percan, ali uz pužice s Kozale i grožđice iz Poreča, nekako prelazim i drugu trećinu polumaratona. Matošević teran, dogovor da uskoro u Slavoniji umjesto Wine runa radimo Swine run s usputnim krkanjem odojaka, sjedanje i slikanje ispod table za Oprtalj i sekunda utona u san. Da, puknuo sam. Nokti su mi bili kao u kormorana ubojice, noge sam zabacivao kao Keyser Soze desnu, majica od trideset kuna na sniženju je opako grebala obje bradavice, a duša je bila jadna kao Đibina kajdanka u srednjoj školi. Ali se nisam dao. Rijeka je otišla dalje, jedva sam pobjegao Ujaku Albertu iz Kranja i njegovim pričama kako je 26 sati trčao preko Sardinije, a onda je s desne strane osvanuo Motovun.
Okinuo sam fotku, naslonio se na bolna koljena i smlavljen upitao svog Alteregoslava.
"I, što ćemo?"
"Idemo nazad, skupit će nas bus, odustao si i na Rtini 2005."
"Ali tamo mi je napukla tetiva!"
"Nema veze, idemo pajkiti, ajde, nisi ti za ovo Ribice..."
I tu sam puknuo. Ja ću sebi - Ribice? Pa nisam curica! Dok se ne raspadnem, nema odustajanja, pogotovo ne tih pišljivih pet kilometara do cilja! Za tih pišljivih pet kilometara mi je trebalo kao za 16 do tada, ali se nisam dao. Šetuckao, trčkarao, radio prstom šatorčić na majici protiv grebanja dojaka, pjevao prigodne „Ako umrem mlad“ i „Ja ne moren više tako“ kad sam uzeo zadnji gutljaj soka, i sreo supatnicu iz Poreča kojoj je ovo također bio prvi polumaraton. Pa smo tako više došetali do cilja, i počeli se praviti da trčimo kad smo čuli buku sa cilja. Onda je nju ponijela euforija, a mene napali grčići u listovima, pa sam i službeno završio maraton kao fantastičan 94.
U vremenu novog osobnog i rekorda za astmatičare veterane od 3.23.00! Dobro, bio bih zadnji da ih desetak nije odustalo, ali je u cilju bilo još vina, i kanapeića s tartufatom, i tijesta s tartufima, i soka, i muzike, i proglašenja, i osvojili smo nagradu za najbolji kostim, ali sam se već bio presvukao, a i ne bih se mogao popeti uz stepenice, i pobjednici su dobili vina koliko su teški, pa sam se slikao sa svojim sjajnim suvozačicama, i još dugo pijuckao plješćući pobjednicima.
I dok sam ulazio na kant u auto, i popio sve xanaxe od kolegica, shvatio sam da će me sutra sve boljeti kao da sam vanmaterično rodio trojke pandi. Ali je kao i nakon Farosa i desetoboja u Beču – tu na licu bio taj osmijeh sreće i ponosa. Savršen provod, fantastična ekipa, vrhunska organizacija i kraljevski muskulfiber. Tko ga šiša, vidimo se i dogodine, idem barem na 3.10.00! Ajd živili!
Na kraju, da bizarnost bude kompletna, stali smo u Buzetu i na glavnom trgu u slastičarnici Hajduk, uz Užičko kolo slušali i gledali manifestaciju - Dani Bošnjačke kulture. Divan, predivan provod, Istra je zakon!
Tekst objavljen na portalu punkufer.
Fotke Parenzana Magic
Oznake: Ribafish, Istra, wine, run, maraton, špancirfest, varaždin
Oznake: trčanje, pivo, Ribafish
Dragi blogeri i ce. Blogoknjiga samo što nije štampana, ali zbog nekih nepredvidivih problema, još ćete se malo morati strpiti. Nedavno ste bili i svjedoci tehničkih problema, koji su srećom otklonjeni. Već ste duže vremena svjedoci ljudskih problema, koji na žalost nisu otklonjeni. Kako me svevišnji nije pretjerano pomazio i pritom mi podario pravne ovlasti, kao ni znanje popravljanja servera, tako ni ova naša zajednica nije neko idealno mjesto, ali ako ste tu zbog vrijeđanja, žicanja i tužakanja, meni je stvarno žao jer vam nisam ni mama ni raska, pa zato idemo dalje u revijskom tonu.
Oznake: Ribafish, blog, predavanje, putovanje, pivo
CheWap, Kruge 19a
Cijena: Ćevapi 28 kn, kajmak 7
Ćevapi oblik: Dulji nego širi, mogli bi biti veći
Ćevapi okus: Korektan, ali ne pamtljiv
Luk količina, okus: Sasvim dovoljno
Lepinja: Prosječna, mogla bi biti deblja
Na ukletom mjestu gdje nije uspjelo zaživjeti nekoliko vlasnika, u Krugama je nedavno počeo s radom CheWap. Niti sto metara od ubojice ćevapa iz američke države, blizu parkinga, uređen i dotjeran na vrhunskoj razini, CheWap vas prvo natjera da deset minuta gledate slike i džidže, i sjetite se dana provedenih na Kubi. Dodatni plus je mjesto uz roštilj, gdje uživo možete gledati kako mališani upijaju vatru i dobivaju bojicu. To je ujedno i najbolji dio CheWapa, jer se unatoč više nego zanimljive, pa i najoriginalnije ponude u gradu i šire (ćevapi od tune, povrća, janjetine!), baš i nismo oduševili pojedenim. Sasvim korektno, uredno, ne preveliko i ne vrhunski. Tunapi su suhonjavi i sitni, janjičara nam je bilo žao što nisu upotrijebljeni za ražanj, dok je klasični ćevap tek nešto iznad prosjeka. Povrtne nisam probao, ipak moram držati do renomea! Mrvicu više truda uloženih u same ćevape, i sve bi bilo sjajno. Jako ugodno i nasmijano osoblje dodaje pola boda na ocjenu.
Ocjena: 7,5
Bicko, Karlovačka cesta 24
Cijena: Ćevapi 35 kuna, kajmak 10
Ćevapi oblik: Lundgreni, mrcine, opaki momci
Ćevapi okus: Puni dima i mesa
Luk količina, okus: Prosjek
Lepinja: Najbolja u gradu
Tamo gdje Remetinec prelazi u Blato, par minuta iza Arene Zagreb raste uredan, moderan i potpuno nov restoran Bicko. Gazde za sada toliko kombiniraju s gablecima, roštiljem, brizlama, mozgvima, fritajama od 1000 jaja, i čime sve ne, da sam mislio da se uopće ne trude oko nekih dosadnih ćevapa. A trude se. I to kako! Bez pretjerivanja, ovdje ćete pojesti najveću porciju ćevapa u gradu. Lepinja je tako ubojito fina, vani hrskava, unutra mekana, a ogromna kao šapa Alije Sirotanovića, pokoj mu duši. Ćevapi su toliko veliki da bi mogli statirati u nekom trenutno popularnom filmu, i čak je i meni gladnome ostao jedan kojeg više nisam mogao nigdje strpati nego u džep za kasnije. Jedini problem po meni je što bi mogli biti krupnije kosani, jer me osobno kod Koste ljuti što ide pretjerano u šlajfanje pa dobijem strukturu hrenovke. I prvi put su bili malo škriputavi i suhi, ali već sljedeći – na granici savršenstva. Ako i treći put budu tako sjajni, penju se na 8,5!
Ocjena: 8
Medvedgrad, Adžijina 16
Cijena: Ćevapi 35 kuna, kajmak 10
Ćevapi oblik: Školski, dugi, ne predebeli, lijepi komadi
Ćevapi okus: Fantastičan, sočni do savršenstva
Luk količina, okus: Moglo bi više
Lepinja: Izvanredna, ali je sa strane...
Najljepša terasa u gradu Zagrebu, okružena gigantskim stablima, masivnim drvenim klupama i stolovima do sada je bila poznata po vrhunskim pivima obitelji Nauković. Ali je roštilj bio, onako, za uz pivicu, ali ništa epohalno. E pa sad je epohalan. Ljudi su doveli roštilj-majstora iz Mareda koji sam nabavlja, soli, odležava i sprema meso, pa sam ostao oduševljen kušanim. Iako smo satrali i otkošteni zabatak i pljesku u kajmaku punjenu Zdenka sirom (!?), ćevapi su me mirisom i okusom zašamarali samo kao oni u Žaru i Tomislavu u zadnjih godinu dana. Dakle, miris goveđe juhe s triple grincajgom, okus mesnat, bogat, ubersočan. Delicija! I kajmak je nekako dobar, mekan, sve valja... Osim što ćevapi nisu u lepinji. Eto, nema boga, ali dvije Gričke Vještice su me vratile u normalu.
Ocjena: 8,5
Oznake: Ribafish, ćevapi, Zagreb
Moj se grad skupa sa mnom pospano budio, voda za kavu je vrijući proizvodila one prištiće, a ja sam sinoć skuhani grah šefljom mlitavo vadio u plastične posude za zamrzavanje. Probao sam ga još jednom, mrvu rijetko i preljuto – Fikete, hvala ti za jalapenose, jebali me jalapenosi… Bio sam si trom, ono, imao sam i boljih dana. Pogledao sam sivilo kroz prozor, izvadio vagu ispod kreveta, napravio kiselu facu i krenuo spojiti neugodno s beskorisnim. Da, otišao sam na još jedan pokušaj džoginga, na tri minute udaljeno školsko dvorište.
Sakati morž zamotan u trenirku i duksu klatio se, nekoć igralištem, danas poluparkiralištem, izbjegavajući nabacane automobile i pazeći da se ne posklizne na mokri asfalt – uostalom, znate što se dogodilo Čarliju sa Soundseta (sori Čarli, neću te više zvat na curling, ozdravi brzo)… Radije bih išao u šumu ili na travu, ali to su prirodni nedostaci života u centru i manjka slobodnog vremena.
Bio sam ponosan na otrčanih 16 i pol minuta, ako oduzmemo barem šest za otpetljavanje i uguravanje ispadajućih slušalica u uho, kad je drito ispred mene niotkud izronio neki dečec na biciklu. Trčim ja svojih 8 na sat, vozi on 20, ja gledam ispred sebe, masivan i teško skretljiv, on zvjera okolo. Sve smo si bliže, meni zaustavni trak k’o FAP-u koji tegli bager, njemu puno manji, ali i on ima slušalice i ne gleda ispred sebe, nego prema nekim curicama koje su izašle na odmor. Ja kočim i stanem na milimetar ispred njega skoro ga pokupivši, a balonja samo onako zakrene kotač i produži. Bez isprike. Stajem, umirem, lipšem i kapam. Upropasti mi dete tri i pol minute do željenih 20, koliko sam sto posto mogao otrčati da me nije tako brutalno prekinuo. Dabogda zaboravio kombinaciju šifre…
Odšetao sam do placa po zelenje za juhu i Veroniku za Juniora i usput snimao bicikliste. Čudno je to da neke stvari ne primjećuješ dok se tebi ne dese, a kad se tebi dese, onda ih vidiš na stotine – poput očeva s kolicima… Stvarno ih ima čudesnih. Kolica. I biciklista/ica. Pa mi se dijeli s vama to što vidim, i ovom se prilikom duboko ispričavam svima koje u nižim redovima nisam spomenuo, pogotovo one koji normalno, nenapadno i lijepo voze svoja dva kotača i imaju obzira da postoje i drugi ljudi u prometu.
Tu su žene na onim elegantnim glomaznim ruinama s košaricama za gredice cvijeća, naprijed i nazad, i starinskim zvoncetom, koje koriste bicikl uglavnom za pokazivanje, pa su uvijek u nekim veselim, šarenim kombinacijama. Zatim bankarski činovnici i wannabe japiji, koji žele skrenuti pažnju da su premalo plaćeni, ili se upucavaju tajnici na forumu, pa dolaze na posao biciklom u odijelu i s ruksakom na grbi. Onda eko frendli raja, koja s dredloksima, prnjama i općom neurednošću te ležernošću podsjeća na rascvjetali baobab na točkićima i budi u meni želju da opet po stoti put pogledam Kosu. Posebna pohvala ide roditeljima koji od malih nogu hite dete na decimetar iza svoje znojne guze, al barem su na zraku!
Tu su i proćelavi bucmasti dečki iz kvarta, koji muku muče s kilama i koriste bicikl umjesto seksa. Okićeni su ajfonima, pulsmetrima, čeonim lampama, ašovčićima, detektorima metala i trima parima slušalica, te općenito izgledaju kao divlje božićno drvce. Malo su naporni, jer kad ih sretnete, svaku konverzaciju započinju apsolutno beskorisnim podacima tipa: „Evo, od jutros sam prešao 12,8 kilometara tempom od 23 km/h, što pod nagibom i opterećenjem od tri tesle po njutnu kvadratnom iznosi 234 koma 8 megakalorija po centimetru sala…“ Ne dao dragi bog da pritom u ruci imate šnikers ili išta jestivo jer će ti ih onako potni, iznureni, trtobolni i umorni mam sažvakat bez pitanja. Postoji i kategorija Profesionalci, ali to su samo modificirani dečki iz prethodne grupe, koji imaju tanje gadgete, gaćice i kotače.
To su bili simpatični biciklisti, a ima i onih napornih. S obzirom da sam rastavljeni otac koji voli svoj grad i svoje dijete (već fino vozi svoj bajk, bez pomoćnih!), stalno smo negdje po njemu (gradu, ne djetetu) i nekad me malo strah za njega. Zahvaljujući nesposobnim, podlim lopovima koji godinama caruju ovim gradom, nesretni zagrebački biciklisti imaju valjda svega 500 metara uređenih staza. Od kojih im na 300 parkiraju seljačine u, primijetit ćete, vrlo skupim autima. Sirotinja ima obzira, lopine rijetko… Biciklisti koje ne volim sretati se mogu podijeliti u pet osnovnih kategorija:
Zaboli me za sve ostale
Vozih jedared polako, da ću sa sjeverne strane ući na Vukovarsku, kad ispred mene neki bradati lik s rabljenom kapicom fino polako prođe drito preko crvenog. Sluške u ušima i piše SMS s obje ruke. Kako mi je bilo debelo zeleno, kasno sam legao na kočnicu i zažvalio volan, a Rok se čvrsto zavezan durio još pola sata jer mu je ispao mobitel iz ruke pa nije dovršio level. Super mi je ta filozofija: „Ja sam cool jer sam na bajku, a ti si glupi dio aparata koji ne može bez automobila, pa te zato ignoriram i gledam te s visoka, glup si.“ Istina, moronu, ali i moj maleni Klio ima valjda 900 kila jebenog metala i ne želim te imati na duši samo zato jer ti misliš da si otkačen i ne želiš pogledati lijevo i desno, i to još kad nemaš prednost… Ufff… Dajte, ljudi, čemu to?
Provokatori
Oni koji namjerno idu tamo gdje se ne bi smjeli ići, samo zato da dokažu da ih se silom treba poštovati i uvažiti. To su oni koji idu Zelenim valom po srednjoj traci deset na sat, a ne znaju koliko nervoznih i još više loših vozača u tom trenutku jako žuri i ne paze na nešto što nije veličine automobila. Tu spadaju i oni koji voze u parovima, jedni kraj drugih, i neobavezno ćaskaju. Po mogućnosti u rush-houru po kiši…
Baš sam si lepi
Nedavno hodah s Juniorom po Maksimiru, a kraj nas plazi neki poznati lik, kasnije se sjetih da je to onaj dečec s bradicom iz sapunica. Svježe nabildan, sočnih bicepsa, stoji na pedalama i snima eventualno koitalne plavušice koje se vucaraju po kavicama na Vidikovcu. Frajer je provezao osam krugova, snimao, naglo ubrzavao, radio prašinu kočenjem i cijelo vrijeme nije opustio mišiće. Galebiker. Nevjerojatno nešto, živi show! Nemam ništa protiv barenja, i ja imam svoje (loše) sisteme, ali dok je piljio u blajhane dekoltee, skoro je pregazio dvije pudlice i troje djece.
Agresivci
E, njih baš ne volim. To su vam oni klinci koji se zalaufaju pedeset na sat na deset raspoloživih metara prostora sa stisnutom, zgrčenom facom kao da će se svake sekunde ispraznit. Posebno su iritantni kad kroz centar grada idu u grupama po dvoje ili troje i još se dovikuju. Ali onda im se bar stigneš skloniti s puta. OK, vidim ja njih i kužim da je to zgodan adrenalin, kurčio se i barba Riba nekad… Ali, ljudi, pa imam kraj sebe sićušnog šestogodišnjaka, koji je prevelik da ga se drži za ruku i premali da hoda pravocrtno i dugotrajno drži usmjeren pogled na devedeset stupnjeva pred sebe. Idite divljat u prirodu gdje nema stotine ljudi ili ne predstavljajte opasnost. Pliz, pis pipl…
Dobre koke u uskim tajicama
Nabijem vas, triput sam se skoro zabio u auto ispred. Kaljače i dimije na sebe, ne lateks!!! Dobro, na Jarunu može…
Tete s dubokim dekolteom
I grbe na cesti...
Uglavnom, da skratim, nisam mislio ništa loše, niti mrzim bicikliste i bicikle. Samo me strah za mališu i da ja nekog slučajno ne pokupim. Ajd budite kulturni, zbog svih nas. Biciklizam je divan za mišiće, dišne putove i općenito zdravlje, troši ljudski pogon, a ne resurse, ne guta benzin ni osiguranje, a nakon što ga kupiš,više uopće ne trošiš… Možda bih ga stvarno trebao naučiti voziti?
Jebate, koliko će hejtera izdržat do ove rečenice?
Domagoj Jakopović Ribafish
Net.hr 25.05.2012.
Oznake: bicikl, Jarun, Zagreb, vožnja, Ribafish, blog
Nedovoljno medijski eksponiran olimpijski sport kojeg volite pogledati na Eurosportu, ovih dana slavi desetogodišnjicu igranja među Hrvatima. Devet je prvenstava zbog nedostatka terena održano u Budimpešti, dok će finale ovogodišnjeg prvenstva biti održano u podrumu zagrebačke Arene!
Oznake: curling, Ribafish, SPORT, Arena, Zagreb
Kako smo kuhali krokodila: Osveta za maloga Ju Ju!
Vjerojatno ste upoznati s činjenicom, da i moje dijete poput većine devetogodišnjaka može igrati mobitel, kompjuter, tablet i gledati TV nekih 18 sati u kontinuitetu, i da smo mi roditelji danas u biti samo ucjenjivači koji ih na prijevaru uspiju odvući na neke druge zanimacije. Tehnički muzej, Geocaching, bazeni, samo su neke od igrarija kojima pokušavam pokrenuti Teslivoja Zuckerbergovića od svih ekrana svijeta, a kad smo doma – pokušavamo zajedno kuhati.
Oznake: Ribafish, blog, hrana, krokodil, gula
Što reći, koju posluku porati...
Moja višegodišnja ljubav prema janjetini dobila je hepiend, pa su me ljudi iz Kluba ljubitelja janjetine proglasili janjećim manekenom.
Oznake: janjetina, blog, Ribafish, klub, hrana
Ako postoji baka iz Ivice i Marice, onda se fino zakamuflirala u Bicku u Blatu, odmah kod Arene Zagreb.
Prozori doduše nisu od čokolade i marmelade, ali je izbor jela toliko moćan, a gazde tako pristupačne i otvorene za suradnju, da se jednog dana možda i preselim u taj dio grada.
Oznake: Ribafish, bicko, fileki, brizle
Ovim putem želimo Vas obavijestiti da sutra, u subotu, 14.3.2015. počinje prvi krug 10. jubilarnog prvenstva Hrvatske u curlingu.
Mjesto događanja je 1. nivo garaže Arene Zagreb (rukometna dvorana) na Laništu.
Organizator: Hrvatski curling savez
Oznake: curling, čunjaš, Ribafish
Muškarci su jednostavni poput ameba, a žene su komplicirane poput najljepše paukove mreže. Koliko god se mi trudili, jako ćemo im teško udovoljiti bilo koji dan u godini, no mogli bismo pokušati barem jedan, onaj njihov praznik, Dan žena. Kako žene ipak jedno misle, drugo govore, a treće rade, vjerojatno ni ovaj pakleni plan nema previše šansi za uspjeh, ali nemojte reći da se nismo makar potrudili proniknuti u vaše misli...
Oznake: Ribafish, blog, žene, muškarci, seks
Zagreb uskoro očekuje mjesec dana natjecateljskog leda za curling. Dok ne saznamo više detalja, pročitajte pismo idejnog začetnika Nevena Pufnika nama Čunjašima, hrvatskim curlašima i svima onima koji će se tek zaljubiti u ovaj sport!
Oznake: Ribafish, curling, čunjaš
Nakon što je ona još odjevena svršila na sisanje bradavice, on se svukao i uz klesano tijelo isukao i pripadajući mu impozantan hektorast penis.
Nakon obostranog orgazma koji je uslijedio ni nepunu minutu nakon te, inače njene prve penetracije u životu, ona je blažena zaspala, a on gol otišao na mjesečinu svirati klavir na terasi svoga dvorca. Ali to nije sve!
Ona je inače 21-godišnja nevina Amerikanka, on 26-godišnji milijarder i predsjednik tvrtke do koje je netom došao svojim trudom sasvim legalno i pošteno. A usput je i dobrotvor. I koristi kondome, čak i kada skida jumf, pa i u kadi.
No, problem nastaje jer nju pak vrijeđa što joj je on nakon što ju je dovezao doma svojim helikopterom, na drugom dejtu poklonio novi crveni Audi…
Koji crni penis!?!
Sav unezvjeren zaklopio sam knjigu na stotoj stranici i ostao blejati u ormar ne pomičući pogled. Što je ovo!? Krv nije voda – počeci? Ono iz sredine Glorije? Laso roman!? Čekaj, pa je li stvarno moguće da se ovo prodalo u pedeset milijuna primjeraka i još nestaje po stotinjak tisuća dnevno u cijelome svijetu? Pa rađe ću ispišat kamenac nego ovo pročitat do kraja, hiljadu mu retorti, pa i Petar Pan je realniji od ove nadnaravne bajketine.
Odlazim na zahod i primjećujem poluerektivno stanje svog najboljeg prijatelja, očigledno probuđenog tijekom čitanja zadnjeg poglavlja. Čovječe, pa takve gluposti nisam čitao od onih dana kad sam mijenjao Zagore za Erotike, pa kad sam zapamtio sve fotke krenuo probati čitati i jezive erotske priče. Ali, što jes, jes, scena je baš hercih. Bit će da je autorica, potpuno anonimna engleska domaćica E. L. James vjerojatno sama napisala prvih (bezseksnih) osamdeset strana, otišla zamijesiti tijesto za orahnjaču, a onda je za komp sjeo suprug i napisao stvarno kvalitetno štivo za napaliti se. I tu su žene, one tete od 30-50 godina koje su totalno popušile '50 nijansi', u biti zagrizle za knjigu i pretvorile je u mit… One nikada ne bi kupile ili pročitale čisto erotsko štivo u kojem se počinje ševiti već na kraju prve stranice, nego im to isto moraš fino upakirati, poput skupog bombona u tri sloja.
Tako autorica prvih 80 stranica plete bajku s prebogatim Apolonom kraljevskih manira, koji je usto i najbolji svjetski ljubavnik. Pa kad si već preživjela 80 stranica, a onda ćeš i pročitati scenu seksa, ujebote kakvu scena seksa. Kao da vidim neku gospođu kojoj djeca trčkaraju po stanu, a ona se crveni iza knjige i točkastom Podravka ili Faks Helizim pregačom briše zamagljene naočale! Poput svake dokone kućanice, skidam juhu s vatre, promiješam pečenje i vraćam se knjizi. Ono, možda ima još koja scena karačine, ovo između je vjerojatno razmišljanje glavne junakinje kako da se ševi, a da joj ne uđe…
Ali, vraga… Apolonije joj nudi ugovor po kojem mu ona mora biti podanica/sluškinja/pokorna/Isaura i potpisati da je frajer može mlatiti, mučiti i vješati poput pršuta na buri. Pa sad ona ne bi, ali buraz, milijuni dolara, kuća na ladanju, limuzine, helikopteri... Moš mislit kako bi glavna junakinja razmišljala o potpisu ugovora da je frajer profesor zemljopisa, knjigovođa ili kotlokrpa, makar i Scarlattija svirao u sumrak… Ali, ona razmišlja, iako ju batinjanje i 'Ličko rukovanje' uopće ne pale. Možda zato što je u svoju dvadeset i drugu ušla nevina, dakle još jedan prilog pepeljugastom scenariju.
I sad počinje biti zanimljivo. Ona bi i ne bi. Godi joj pažnja, ne godi joj mlaćenje po guzi. Najviše ju nervira što ne smije lajat okolo o ugovoru i sadomazo perverzijama od kojih se sastoji, jer je i to jedna od točaka ugovora. Zamislite kad se nakon skidanja jumfa u dvadesetidrugoj s tipom bogatijim od Keruma, Sanadera i Todorića skupa vratite cimerici u stan i o tome ne smijete pričati… Bajka, totalna bajka, u kojoj bi se ona sve više normalno fukala i vodila ga na romantične komedije i čajanku s frendicama, a on bi je tretirao kao vratinu za pohanje… Da, bolesno, ali zarazno, ne znaš za koga bi navijao – za nju da progleda i shvati da nije u šoldima sve, ili za njega da se sruši s helikopterom i pogine u mukama - mlati si mater, idijote! A onda dođe i do te scene koju vam naravno neću ispričati, patite se sami s 486 stranica, luzeri…
Nisam bio zadovoljan kad sam pročitao zadnju stranicu. Dapače, bio sam ljut. Sori, realist… Ovo je prvi dio trilogije, sada slijede nastavci sage o savršeno uspješnome mužjaku koji boluje od toga da mora imati kontrolu te bistre ali zaljubive klinkice koja je svjesna da niti jedan poljubac, a kamoli seks nakon ovoga neće biti niti približan onome nastranog Christiana Greya. Bem ti sapuničastu epohu u kojoj živimo…
Od pedeset milijuna ljudi koji su pročitali '50 nijansi sive', mislim da smo suprug spisateljice, urednik izdanja i ja jedina tri penisoida koji su izdržali do kraja. Ipak, muškarci bi trebali baciti oko na ovaj bestseler iz tri razloga. Sjećate se one dobre stare da žena jedno misli, drugo govori, a treće radi? E, pa ovdje je taj mit kojeg se žene gnušaju, dobio jednu novu dimenziju. Naime, sve što bljedoputa, vampirasta (kako očekivano) Anastasia Steele izgovori, odmah je popraćeno njenim mislima, i otisnuto u italiku. Dakle, stvarno, rijetko se ono što izgovore poklapa s onime što žene uistinu misle. Druga je korisna informacija način pristupa Christiana Greyja djevojci koju želi osvojiti. Horny but sensitive, elegantno i elokventno - ali u glavu. Jes da je lako biti džentlmen kad imaš na računu milijardu dolara (i još redovito šalješ gladnima u Africi, jer si i sam bio u sirotištu, ljigavoooo!), ali vrlo lijepo opisano. Treći sam razlog već naveo, vrlo zgodne scene seksa, toliko drukčije od PornHuba, Tube8, i sličnih bezpredigriranih sajtova zabavnog sadržaja za dokone domaćine…
Mrzim mainstreem, ali želim biti obaviješten, pa je tako pala i '50 nijansi sive', šteta što nisam usamljena kućanica koja sanja o savršenom princu, jer bi mi ova moderna Pepeljuga/Pocahontas/Emperatriz totalno uljepšala duge usamljene jesenje večeri. I podsjetila s kakvim sam kretenima bila i mogla biti… Dakle, bacite oko, neobavezno, ali bacite.
Eto, a sad nastavljam čitati ranog Kokoruša, to je književnost, a ne ovo! Ajd pivili. Vidimo se na premijeri filma, to se ne propušta!
30.09.2012. Net.hr
Oznake: Ribafish, 50 shades, grey, 50 nijansi, knjiga, film
Oznake: curling, SPORT, čunjaš, Ribafish, Zagreb, brod, čvarci, rakija, pivo
Ribafishov ultimativni test zagrebačkih ćevapa u somunu (broj 44. i 45.)
Život je prekratak da bismo jeli loš fast food, i u tu svrhu redakcija punkufera tumara svijetom, kako biste vi jeli samo najbolje. U potrazi za najboljim ćevapima u somunu grada Zagreba i okolice, ocijenili smo još dva mjesta!
44: Pečenjara Plac
Dolac 2
Cijena: 33 kune
Ćevapi oblik: Deset majušnih komada
Ćevapi okus: Mesan, ali nedotjeran
Luk količina, okus: Bez pretjerivanja
Lepinja: Između pergamenta i kaogume
Pečenjara plac smjestila se odmah do najbolje buregdžinice u gradu, na platou ispod Dolca. I dok prostor u kojem je bio Rubelj grill polako truli i umire od neiznajmljivanja, Plac je krenuo dosta agresivno s Facebook kampanjom, koja me osobno privukla kad je već na tako dobroj lokaciji. Pokušao sam iznenaditi sebe blasfemijom u vidu prevare piva vinom, i pijuckao sasvim solidni crni Pilato. Brzo je stiglo, konobar uljudan, terasica zanimljiva, glazba ništa posebno, i onda iznenađenje. Siroti ćevapčići su se poput goluždravih ptića skutrili u krilo velike lepinje, koja je gore bila pretanka, a dolje taman. Čak i fino žilava. Malenost je problematična, ali isto tako je i okus. Svaka čast za nedostatak masti, loja, soje i sode, dakle, čisto meso, ali nit mirisa, nit okusa. Super struktura, ali fali mesa u mesu. Kako su tek počeli, pripisat ćemo ovo prvim mačićima, i nadamo se da uskoro svi jedemo u Placu na Dolcu.
Ocjena: 6,5
45. Bistro Accubo
Odranska zavrtnica 5
Cijena: 30 kuna
Ćevapi oblik: Deset solidnjara
Ćevapi okus: Mesan, ali nedotjeran
Luk količina, okus: Sasvim solidno
Lepinja: Debelo, puno, korektno
Vozeći se stotinama metara uz carstvo gospodina Fiolića, jednog od onih koji su se naglo obogatili i netragom nestali kad je premijer završio u pržunu, došli smo i do kuće koja nosi ime Accubo i miriše na meso. Koje nisam nikako uspio zapamtiti, ali čemu služe računi! Sve u drvu, prostrano i lijepo, nije dugo trebalo da dođu i ćevapi, a bogami ni pomfrit. Ispričavam se, bio sam jako gladan. Pomfrit je bio za čistu devetku, slan, hrskav, ne previše mastan, poput mekovog, ali s dušom. Luka i kajmaka (8 kn) koliko treba, lepinja čista klasika, a ni ćevapima se nema što pretjerano prigovoriti. Solidnoj ocjeni veliki plus daje mogućnost naručivanja Gričke vještice (18 kn), meni trenutno jednom od omiljenih domaćih piva. Prekrasno upakirana jačina u mekoću okusa gričke divno je oplahnula ne previše ljute ćevose. Uglavnom, fenomenalna kombinacija
Ocjena: 7,5
Oznake: ćevapi, somun, Zagreb, Ribafish
Pred dvanaest i pol godina sam povukao najhrabriji potez u životu. Zadužio se, digao čekove, skupio 600 dolara i otišao na mjesec dana na svjetsko prvenstvo u nogometu u Japan i Koreju. Išli smo avionom, sreli luđake koji su došli Transsibirskom, pjevali i svirali po trgovima, ne družili se s bogatunima koji su Sevki trpali dolare u grudnjak i razbacivali se pršutom... Jeli smo konzerve, snalazili se za pive, spavali pod mostovima, u podzemnima, na plažama.
Oznake: Ribafish, japan, nogomet
Dobro, nisam ga osvojio ni prošle. Ni ikad. Jer bowling je sjajan sport za zezanciju, i pijuckanje, i teambuilding, i puno smijanja... Ali za osvojiti turnir – treba jako, jako puno vježbati.
No, kako mi i ovako i onako nije ni na kraj pameti bilo da ću osvojiti Novogodišnji turnir BK Nomad, čiji sam i ponosni član, trudio sam se da zabavim i sebe, a i prisutne bowlingaše, kojih je na stazama i oko njih u tri dana turnira bilo sveukupno pedesetak. Pa sam pijucnuo dva Paulanera, obukao kilt, i krenuo se zabavljat. Inače, turnir je kao otprilike ovako...
Dok je bowling bio jedino na Glavnom kolodvoru, visio sam tamo svaki četvrtak, i uživao u opuštenoj atmosferi i pokojoj pivici. Onda je vlasnik umjesto bowlingane stavio butik, pa smo igrali u Sloveniji, pa sam nakon Grmoščice i Purgera potpisao za Nomad, i kad su konačno napravili pet bowlingana u Zagrebu – opet je sve spalo na jednu, BK 300 kod CC Onea...
A kako je to daleko za pit, sad igram nezapaženu ulogu u BK Nomad jer ne treniram, i nisam talentiran, ali su ljudi sjajni i uvijek padne pivkan kad završimo s rušenjem. Ali tijekom igranja – nema alkohola. Ni traperica. Jer je to sport, a ne Big Lebowski. I kako sam ja ipak samo Ribafish, a ne Jesus Quintana, tako i dalje ponosno rušim prosječno 150 čunjeva, i imam status sedmog igrača ekipe i 36-og u prvenstvu, što je sve super dok smo mi drugi na tablici, ponajviše zahvaljujući Alfi i Omezi turnira i kluba - Saši Petkoviću.
No, kad dođe turnir, e onda je sve dozvoljeno. Pa sprdam ekipu i sebe, i krećem s igrom. Izvukoh Juru Novoselca, mladog, jakog, puno boljeg, ali i nedovoljno zagrijanog. Digao sam se iz mrtvih i dobio ga 7:6 u novim pravilima, takozvanim penalima, gdje se gledao samo bolji prvi hitac. Objasnim uz pivu. U osmini finala naletio sam na Juku Cikojevića, veterana iz BK Telekom, koji igra isto ravno kao i ja, i koji je imao upalu mišića. Sve se potrefilo da izgubim kao beba 7:2 i nastavim navijati za svoje Nomade.
No, redom su gubili i Alan, i Marko, na kraju i Tomo u polufinalu, pa je šačica od tridesetak bowlingaša i navijača gledala dvoboj Marka Špiljara Špica (onaj koji ručetinom ruši ekrane iznad staze, i koji je pred tri dana kao treći Hrvat srušio svih 300 čunjeva u jednoj igri), i Damira Brnića Brne, čovjeka s najjačom i najluđom rotacijom Europe. Gusto, zabavno, veselo, i Brna osvaja za dlaku.
Osim turnira, osvojio je i tjedan dana na moru, Špic je dobio kuglu, ja rakiju na tomboli, i sad jedva čekam nastavak prvenstva. Kad nema curlinga u Hrvatskoj, dobar je i bowling, dapače, bowling je divotica! Ako želite naučiti više, prijavite se u Školu bowlinga BK Nomad
Saša
Brna
A za igru u pivkana se uvijek možemo dogovoriti! Ajd pivili!
Oznake: Bowling, nomad, Ribafish
Frend danas ide na "Savski maraton" u kojem se mora stati u svakoj birtiji i popiti nešto žestoko po izboru. Razočaran neinventivnošću mladih, podsjećam na jedan stariji klasik...
Posljedice Iličkog maratona Oct 21st, 2007 by Ribafish
Ilički maraton je natjecanje u kojem treba proći Ilicom od broja 530 do broja 1, s tim da se u svakoj birtiji s lijeve strane pije 0.3 žestice po izboru (sve jače od pelina), a u desnoj po tri deci pive.
Kako su se organizatori (skidam kapu!) prepali moguće intervencije murije, tako su u dogovoru s natjecateljima odgodili natjecanje na tjedan dana unaprijed, to jest ovu subotu koja je iza nas.
Ja sam uletio u igru jer je Meki (stari frend, jedan od stupova Škvadre) u suradnji s Ninom i smislio Ilički maraton davne 1989., s tim da je njegova ideja bila da se ide u štafetama sve do Kvatrića što se nikad nije i ostvarilo. I to pod šifrom Dr. Vet. Odnosno Drčni Veteran, jer su se prijavili sve neki mladci – niko nije ni suzu pustio kad je Tito umro a većina još ni u planu nije bila.
Oznake: Ribafish, ilički maraton, blog, alkohol
Kako u dućanu onkraj posla nema više vrsta parizera, bio sam prisiljen prijeći korak više - na test žlundrolikih delicija besmisleno nazvanih tirolskim salamama. Koje su vidjele tirola ko ja Jenne Jameson uživo. Nevermind, nadam se da ćete uživati u čitanju i dati svoje prijedloge te se ne zamarati koja je četnićka a koja ustaška. Ajd pivili!
Oznake: salama, tirolska, Ribafish
Teško da ću ikada zaboraviti trenutak kad sam na maturalcu u Sovjetskom Savezu prvi put smogao hrabrosti da mamu pitam jel smijem popiti pivo. Stara, inače raska razreda s kojim sam se švercao po punoj cijeni, slegnula je ramenima i rekla nešto u stilu, a ko ti kriv, sinko... a ja sam povukao gutljaj gorke hladne tekućine u nekoj prčvarnici u Kijevu. Etiketa, loša poput dotičnog Kijevskog piva, sama mi je od sebe pala u krilo, i tako je krenula nova era. Nakon znački i markica, počeo sam skupljati pivske etikete. A tek sam napunio osamnaest...
...da se prisjetimo jednog starog posta iz 2007., dok je Rok još u vrtić išo...
Rok i tata u potrazi za Žar pticom
Oznake: Ribafish, dijete, kifla, kazalište
Mi djeca smo se u maglovita nedjeljna jutra grijala kraj kaljeve peći, i jedva čekala da se s placa vrati otac, rumen, brkat i nasmijan, noseći u punim rukama foi gras i svjež kavijar albino jesetre nerotkinje iz prvog okota. Hm, ovako ipak pišu neki drugi ljudi, a danas u Ribafisha možete čitati o bitki za talijan, odnosno francuz, između dva parizera koje sam tog jutra zateko u dućanu...
Da pojačamo napetost, zvat ćemo ih, s lijeva na desno broj 1 i broj 2, a koji su – pogledajte na dnu.
Dakle, danas smo se suočili s modernom i klasičnom školom parizera, glatkom i sofisticiranom, protiv porozne i grublje na žvak. Temeljito testiranje provedeno u tročlanom žiriju na terasi Four Rosesa preko puta Nove TV, uz razgovore o Hrvatinu Gudelju, braći i rođacima Mujčin-Karić te o tome kako je dron viđen iznad Pančeva. Dakle, više nego ugodna atmosfera, pače...
Parizer 1
Fluorescentno ružičasta boja, glatka, plemenita struktura - ne zapinje u mašini, elegantan, fin fićfirić. Mekan na dodir, otporan na savijanje, na prvi ulazak u usta i dodir s jezikom je preslan, i kao da je isisana sva aroma po kojoj je parizer i bitan, odnosno različit od hrenovke. Unatoč ljepoti tijela i strukture, poput Petrekovića u TLZP, ostaje samo slanoća i podrig light. I bolji je sam nego u kruhu gdje se gubi zanavijek. Poput manekenke, no i one ipak nađu svog fudbalera ili mafijaša...
Oznake: parizer, salama, sendvič, Ribafish
Rijetki se još sjećaju kad su u Zagrebu osvanuli prvi hamburgeri u Hambyju, nastavili se u Ham-Hamu, da bi do dana današnjega to krenulo u mali milijun raznih smjerova. Mini hamburgeri, XXL, na pačjoj masti, dekorirani, klasični... Okružen gastrofilima, mladeži gladeži i ljudima koji vole papati, krenuli smo jesti po Metropoli!
Oznake: hamburger, fast food, Ribafish
U prekrasnom hotelu Panorama u Prelogu, na samoj obali akumulacijskog jezera, pred nekoliko je stotina gostiju i uzvanika održano natjecanje 10 pizzerija iz svih krajeva Hrvatske. U strogi i profinjeni žiri, nekako se uvukla i moja malena kost. Evo detalja!
Oznake: Ribafish, pizza, prelog
Tradicionalno međunarodno prvenstvo hrvatske u daljinskom plivanju na stazi od 16 kilometara, održano je kao i svake godine u Starom Gradu na otoku Hvaru. Kako sam trenutno ukupno četvrti u Cro-Cupu i nakon nekoliko razgovora čelnih ljudi više klubova dobio sam čast da se natječem na nečemu što mi je pred par godina izgledalo neosvojivo poput snimanja pornića, doktorata ili Porschea.
Smještaj u finim tihim apartmanima, pregled kod seksi doktorice (a ne ovi današnji), upoznavanje sa zvjerima koje plivaju ispod 4 sata i ostalim smrtnicima. Organiziran ručak koji propuštam gledajući rukomet. Oko 4 nas je organizator poveo na gledanje staze. Pozlilo mi je od valova. Mrzio sam ih. Valovi, prokleti valovi. Drugi dan kad sam okrenuo na osmom kilometru zazivao sam mile slatke valiće i Eola da me nakon savršene bonace do bove, u povratku poguraju po guzi. I poslušali su me!
Na izvlačenju zabavno, ali svečano i dostojanstveno. Stari Grad živi ovaj maraton. Više od svih ostalih gradova. Dan kad se pliva, posljednja subota u Kolovozu je doslovno u rangu praznika, i to je sjajan osjećaj. Trobi i Tompa me savjetuju da se obrijem, i prihvaćam izazov koji dovodi do dva izgubljena sata, tri strgane britvice i nepodnošljivog osjećaja da ste silovali mravlju kraljicu i sad vam se ekipa iz mravinjaka sveti (”Ti ćeš nama Elizabetu...”). Kad sam došao do nogu, odustajem.
Oznake: Ribafish, plivanje, faros
Jun 30th, 2008
Hrvatski majstori
Kako sam se jako kasno prosekso, tako sam i relativno kasno shvatio svu ljepotu Open Air Festivala. Bilo je to negdje 1996-97. u Izoli na Deep Purpletima, kad su roditelji skrivali snaše i zatvarali drvene škure pred naletima čupavih rokera sa svih strana svijeta. Napio sam se, smijao, pjevao, minglao i gledao zgodne tete, da mi čupavi strojovođa iz Konjščine nije uzeo deset maraka za majicu i ne vratio – bilo bi savršeno. Ma bilo je. 17 godina kasnije Deep Purple se unakazuju diranjem s Koeljom lakih nota u vidu Đibe, a Zagreb ima svoj deveti Open Air Festival različitih imena, ovisno o sponzorima, pa je tri dana jarunsku travu gazilo na desetke tisuća posjetitelja INmusica.
Oznake: Ribafish, INmusic, zagrebačka pivovara, koncert
Testiranje ćevapa u somunu, redni brojevi 42. i 43. - u okolici Kvatrića!
Ovo traje godinama, od 2005., ne garantiram za cijenu, kvalitetu i jel uopće više rade. I morate skrolat do dna za najnovije, i Marinero se pokvario za tri ocjene, i ne ocjenjujem gdje nam somuna... Ali se trudim! Ajd pivili!
Bolje ćevap u ruci nego poso u struci,
Bolje ćevap u ruci nego janje na grani
Dat ću dolar, marku, kunu,
Za ćevape u somunu.
Zubi moji jutrom trunu,
Zbog ćevapa u somunu.
Za mlohavu ja ne brinem ćunu,
Mene tješi ćevap u somunu.
Kad ih ljubim, one mene kunu,
Više volim ćevap u somunu.
Teče i teče, teče jedan slap,
džebo slapa, dajte mi ćevap!
Zato, mala, dođi i ti čiči,
Papat će se vrući čevapčići!
1.
Ćevabdžinica: Rubelj – trešnjevački plac i svugdje
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Kocka
Ćevapi okus: Gnjecavi ali fini. Tanušna i bijedna pločica umanjuje dojam. I smrde na sodu. Poslije njih se kraljevski podriguje i prdi
Luk količina: Premalo
Luk okus: Nedovoljno brige, presvjež i neslan
Lepinja kvaliteta: Osrednja. Fali duše
Lepinja okus: Fina. Klasično.
Opći dojam: U biti je Rubelj za ćevape kao i Žuja za pivu. Može i gore ali i puno bolje. Bar rade stalno i daju ti vrećicu i čačkalice. Ono što vrijeđa je visoka i neopravdana cijena. Sramota
Ocjena: 5
2.
Ćevabdžinica: Pečenjarnica 101 - Trešnjevački plac
Cijena: 19 kunića
Ćevapi oblik: One by one
Ćevapi okus: Pretvrdi, solidni, ali nakon dobrog početnog dojma ostaju preplastični
Luk količina: Taman tol'ko kol'ko treba
Luk okus: Nije dovoljno odstajao. Pravi je tek nakon 4 sata u mlakoj vodi
Lepinja kvaliteta: Čisto ulje, falucka pravog mesnog safta
Lepinja okus: Dobra. I velika je za ne vjerovat!
Opći dojam: Profesionalno ali bez umjetničkog dojma
Ocjena: 7,5
3.
Ćevabdžinica: Big mama – Kvatrić plac
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Kompletić 4x4
Ćevapi okus: Mekani, slasni, više okusa mesa istovremeno
Luk količina: Nedovoljno
Luk okus: Crven, suh, star
Lepinja kvaliteta: Dobar dojam, ali nema safta nego samo čisto ulje
Lepinja okus: Solidna, hrskava
Opći dojam: Vrhunski ćevapi, polusolidan ostatak
Ocjena: 8
4.
Ćevabdžinica: Zapruđe – plac Zapruđe
Cijena: 18 kunića
Ćevapi oblik: Pločice male i hrskave kao Kit-Kat
Ćevapi okus: Okus faširane mačke, drobe se, mrve, raspadaju i presuhi su
Luk količina: Mizerno, narezan na rezance
Luk okus: Suh, žalostan, star ko dida od poriluka
Lepinja kvaliteta: Premekana, nema korice, poput mahovine
Lepinja okus: Vlažna poput močvarnog tla na Floridi
Opći dojam: Katastrofa. Negacija biti ustanove, lika, luka, looka i djela ćevapa u somunu kao takvih.
Ocjena: 1
5.
Ćevabdžinica: Fontana – trešnjevački plac
Cijena: 19 kunića
Ćevapi oblik: Jedan po jedan
Ćevapi okus: Fali začina, suhi, neslani ali imaju okus mesa. Mali poput brabonjaka
Luk količina: Presitno narezan, ali ga je dosta
Luk okus: Fine, precizne blagoće, svjež, mrvicu neslan
Lepinja kvaliteta: Debela, friška, malo preuljena
Lepinja okus: Meka i hrustava
Opći dojam: Vrlo dobar dojam, papir s logom i adresom, kompletnost
Ocjena: 7,5
6.
Ćevabdžinica: Strossmayer – Bednjanska 14
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Pojedinačno
Ćevapi okus: Ukusni, mesnati, dovoljno veliki za dva slasna griza. Čak imaju i malo ljutine
Luk količina: Skoro pa dovoljno. Ma serem. Nedovoljno
Luk okus: Uparen, neslan
Lepinja kvaliteta: Debela, nezapečena, premekana i prevlažna
Lepinja okus: Simpa, ali nedorečena
Opći dojam: Ogroman problem je što motaju u aluminijsku foliju pa jedeš kuhane ćevape s kuhanim lukom u kuhanoj lepinji.
Ocjena: 6
7.
Ćevabdžinica: Topeto – Poljička 15
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Mini kockice
Ćevapi okus: Mekani, nisu loši, ali moraš razdvajat te šugave kockice pa gubiš volju
Luk količina: Ima posudicu, rezan na rezance
Luk okus: Vrhunski posoljen i odstajao. Premalo ga je
Lepinja kvaliteta: Odvratno. Mokro poput Ribafishevih obožavateljica kad ga upoznaju
Lepinja okus: Ta vlaga, koja je tako gadna kao da je lepinja provela noć u vrši, ubija svaki okus
Opći dojam: Vrlo loše. Ništa za primit se. Ništa opipljivo. Kao žena bez osmijeha. Bljak.
Ocjena: 4
8.
Ćevabdžinica: Viktorija - Remiza
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Kocka, kocka, kocka, kockica
Ćevapi okus: Fin okus malo čudnog vonja, ali saftno, meko i zasitno.
Luk količina: Dovoljno, ali ljepše je kad ti ostane malo viška
Luk okus: Standardno dobar, od količine do slanoće i ljutine
Lepinja kvaliteta: Izvanredno. I meko a i hrskavo na rubovima. Dovoljno zapečeno
Lepinja okus: Svaka čast pekaru. Dođe mi da odem tamo i da ga zagrlim i izljubim.
Opći dojam: Iznad prosjeka. Nema detalja koji bi odbijao, a lepinja je fakat da bi je mrtva usta jela
Ocjena: 8
9.
Ćevabdžinica: Filip – bivša stanica Samoborčeka kod mrzle pive
Cijena: 22 kunića
Ćevapi oblik: Ponaosob
Ćevapi okus: Vrlo fino meso, kompaktno i ukusno s mrrrvicu premalo začina. Nažalost, unatoč naglašavanju, premalo
Luk količina: Rezan zbrda zdola
Luk okus: Vrlo pitak i ukusan
Lepinja kvaliteta: Vrlo kvalitetna iako mrvicu nedopečena i premasna
Lepinja okus: Izuzetan dojam popraćen sokom koji je pustio svaki ćevap poimence
Opći dojam: Kajmak u plastičnoj čašici ima vizual skorene tetrijebove sperme, al se brzo rastopi, tako da je dojam izvrstan
Ocjena: 8,5
10.
Ćevabdžinica: City Club Grill (Trovač od milja) – Ilica 125
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Kockice
Ćevapi okus: Osjeća se drveni ugljen ali isti previše sasuši ćevape koji ipak imaju pristojnu aromu i ukus
Luk količina: Miserere mei. Katastrofa. Uvreda. Gulag
Luk okus: Rezan okomito i u tragovima. Pretenak za ikakav dojam
Lepinja kvaliteta: Mrvu pregnjecava, i puno mrvi premala.
Lepinja okus: Dobar toć, ukusan i kvalitetan s mirisom pravog piromanskog dima.
Opći dojam: Jezivo male porcije koje se progutaju za najviše 5 minuta. Premalo luka, ali ipak izvrsna aroma roštilja.
Ocjena: 6,5
11.
Ćevabdžinica: Medvešćak - Branimirova tržnica
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Pravokutnici
Ćevapi okus: Meso ima štiha neke životinje, ali je premlitavo za bilo kakav bolji dojam. Vrhunska količina, ali teta se ispričala da je zaboravila posolit
Luk količina: Katastrofalno tanko i okomito. Kao da jedem ono tanko kaj pliva na površini korejske juhe.
Luk okus: Presitno za dobru ocjenu
Lepinja kvaliteta: Jestiva, malo nedopečena i neslan
Lepinja okus: Kajmak spašava stvar iako podsjeća na kajmakovog prijatelja. Nepotpuno
Opći dojam: Unatoč ovisnosti i posvećenosti Ribafisha od djetinjstva upravo toj pečenjari (jer je najbliža), nažalost ništa posebno. Za s nogu kad si na placu i to je sve
Ocjena: 6
12.
Ćevabdžinica: Marinero - Prečko
Cijena: 27 + 3 kunića za lepinju
Ćevapi oblik: Komadi, masni, debeli, mrcine
Ćevapi okus: Najbolje meso u zagrebu, saftno, s mirisom drvenog ugljena
Luk količina: Premalo i apsolutno pretanko, ali je ipak crven što se cijeni
Luk okus: Usitnjen previše. Kao da je za dinstanje a ne za trenutnu upotrebu. Zmučiš se dok ga uloviš po papiru
Lepinja kvaliteta: Zapečenost izvlači, iako je malo zakinuto na kvaliteti brašna
Lepinja okus: Veličina oduševljava, i porcija je stvarno zasitna i za većeg karonju
Opći dojam: Kad vidite tetu od 120 kila kako s guštom hiće mesinje na vatru, znate da niste pogriješili. Svejedno, bezobrazno skupo
Ocjena: 9
UPDATE!!!
1. svibnja 2014. naletio sam na ćevose, ali to više nije isti gazda, teta pekačica, prostor, ni ništa. Izbjegavati ako volite ćevape, jedva za četvorku...
13.
Ćevabdžinica: Grana - Prečko
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Komadi, dugi, jako dugi, najduži
Ćevapi okus: Meso. Baš meso, a ne nadomjesci. Ipak, trunčicu presuho pa se ne može uživati do ibera. Rezan kako bog zapoveda, ali malo. Pa jel se tu treba štedit, ljudi!?
Luk količina: Neka mizerija. Dovoljno za sitog kunića ili umornog zerdava, ali za čovjeka...
Luk okus: Jako loše. Kao da su izdubili pet dana stari kruh i nije im ga se dalo duže grijat
Lepinja kvaliteta: Ogromna ali sirova.
Lepinja okus: Sirova ali ogromna
Opći dojam: Čevapi zato dižu stvar daleko iznad prosjeka. Ali svejedno... A Muf mi ih je toliko hvalio. Grana ne radi nedjeljom ni praznikom, ni prije 12, pa sam popizdio dok sam konačno dočekao i taj dan. A 500 metara dalje je ipak jači Marinero
Ocjena: 8
UPDATE!
Svaki sljedeći put kad dođem ovdje - oni su sve gori, gumeniji i neprirodniji. Sad su negdje za 6, 6,5.
14.
Ćevabdžinica: Mitnica, prije okretišta na Črnomercu
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Jako dugi komadi
Ćevapi okus: Vrhunsko meso s mirisom i aromom juneće-svinjskog šarma
Luk količina: To nije rezano nego kosano. I pužu bi bilo presitno. Ne želim jest ćevape s vilicom nego prstima i čačkalicom!
Luk okus: Fino, ali presuho
Lepinja kvaliteta: Bila bi izvrsna da je netko baci na ploču ili prereže. Ali kad je dobiš bjanko!?
Lepinja okus: Mala lepinjica ima izvrstan okus, ali nakon što sam je doma stavio u toster
Opći dojam: Dakle, sramota. „Uradi sam“ ćevapi u somunu, zasebno zamotani ćevapi od lepinje i skalpelom sjeckan luk. Još da su i ćevapi loši, a ne apsolutno fantastični…
Ocjena: 5,5
15.
Ćevabdžinica: Čujić, Horvaćanska / Selska
Cijena: 22+3 kunića za lepinju
Ćevapi oblik: Komadi kvalitetni
Ćevapi okus: Najbolji miris mesa. Osjeti se dim i ugljen. Šteta što su mrvicu nedovoljno sočni
Luk količina: Dovoljno, mada skroz čudan – tvrd i suh
Luk okus: Savršen oblik i izgled – jedan griz, pol čevapa, komad lepinje i baš toliko luka
Lepinja kvaliteta: Pretanka i prevlažna. Ali ne strašno
Lepinja okus: Solidno, iako bi se moglo pojesti i boljih u ovom velikom gradu
Opći dojam: Fenomenalan okus i miris samih čevapa daje visoku ocjenu, kao i čačkalica i salveta, ali ostatak...
Ocjena: 8
16.
Ćevabdžinica: Mrvica, tržnica Branimirac
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Simpatetična kocka
Ćevapi okus: Zanimljivo meso s natruhama ovčetine. Zgodno i to je sve
Luk količina: Ni za pod zub. Ali nije mi jasno, kiosk im je na placu!? Ako već imaš radno mjesto na 17 metara od vreće luka, onda to i iskoristi! A ne ove rezance podmetat
Luk okus: Standard Liege
Lepinja kvaliteta: Zadovoljavajuće, iako ništa pretjerano
Lepinja okus: Osrednja veličina ali i kvalitetna vlažnost
Opći dojam: Solidan dojam. Smještena odmah preko puta Medveščaka, uspjela ga je prestić zbog suvislosti.
Ocjena: 6,5
17.
Ćevabdžinica: Šport, slastičarna i grill, tržnica Utrine
Cijena: 24 kunića
Ćevapi oblik: Komadi veći
Ćevapi okus: Vrlo sočno i jako ukusno te kvalitetno zapečeno meso
Luk količina: Puno mekog, ali dovoljno odstajalog luka da ne peče preveć
Luk okus: Mrvicu presitno narezano za priloženu čačkalicu
Lepinja kvaliteta: Sočna, saftna, skoro pa i presaftna
Lepinja okus: Neizražen okus, i malo prekratko na roštilju
Opći dojam: Čiča koji peče mi je na moje simpatične oči dao porciju preko reda. Ali dojam je i ovako sjajan.
Ocjena: 8,5
18.
Ćevabdžinica: Čingać - Vukomerec 25
Cijena: 30 kunića + 10 za kajmajkuim...
Ćevapi oblik: Deset grandioznih zasebnih primjeraka
Ćevapi okus: Izvanredan. Osim masom, dominiraju i okusom koji se bazira na pravom mesu!
Luk količina: Premalo
Luk okus: Dobar i dovoljno slan
Lepinja kvaliteta: Fina, meka
Lepinja okus: Jako dobro. Profesionalno
Opći dojam: Bolesno visoka cijena ćevapa, ali ono što vrijeđa je 10 kuna za porcijicu kajmaka koji uopće nije kajmak nego nekakav zrnasti oblik vrhnja. Jako loše. Čevapi izvrsni kao i lepinja i luk, ali smo čekali 45 minuta. Jes da je lokal velik, ali 45 minuta u subotu u podne... Dakle, bolje od svih kockica, ali 40 kuna + benzin za do Vukomerca... Preveć.
Ocjena: 7
19.
Ćevabdžinica: Pečenjara Remetinec - dijagonalno prek ceste od zatvora
Cijena: 25 kunića + 3 za lepinju + 10 za kajmajkuim...
Ćevapi oblik: Deset velikih
Ćevapi okus: Miris roštilja, okus hrenovki. Previše su samljeveni, skoro pasirani. Nekako ne daju baš po mesu za ćevape.
Luk količina: Idealna. Za konja! Taman. Najviše u gradu
Luk okus: Vrhunski. Izrezan na komade idealne veličine - jedan komad, jedan zalogaj!
Lepinja kvaliteta: Izvanredna, velika, hrskava, debela, sočna
Lepinja okus: Sjajan
Opći dojam: 45 minuta čekanja, zbunjen konobar, kajmak koji nije kajmak nego stvrdnuto vrhnje i ubitačna cijena od deset kuna po kuglici. Kao da su se urotili ti ljudi s periferije da su skuplji od centra skoro duplo. Plastičan okus ćevapa, ali luk i lepinja de luxe!
Ocjena: 7
20.
Ćevabdžinica: Pečenjarnica B3 - Bednjanska 3, prije skretanja za Martinovku nakon podvožnjaka
Cijena: 32 kunića, total alarm!!!
Ćevapi oblik: Zen grosse
Ćevapi okus: Miris dobar, slanoća fina, ali nema dojma. dosta praznine i ne sljubljuju se najbolje s točenim Panom, iako Ribafish jako voli točeni pan.
Luk količina: Jako puno. Zakon!
Luk okus: Taman kak bog zapoveda!
Lepinja kvaliteta: Velika i dobra, ali previše namašćena i bez mirisa mesa
Lepinja okus: Jestiv, ali ništa oduševljavajuće
Opći dojam: Tete konobarica mi je popravila dan objašnjenjem da mi je jače zamastila lepinju jer je vidjela da sam mrcina, ali osim obostranih simpatija, ništa više me ne privlači zazad u B3. Sorry...
Ocjena: 6,5
21.
Ćevabdžinica: Cvjetno - Cvjetna cesta 21a (iza studoma i Vjesnika).
Cijena: 25 kunadi
Ćevapi oblik: Četiri pikulicne kockice, jebale ih kockice
Ćevapi okus: Simpatičan. Mrvu iznad prosjeka i donekle vuku na meso
Luk količina: Dovoljno
Luk okus: Preljut, neslan i suh
Lepinja kvaliteta: Suha, sirova, ali jestiva
Lepinja: Dobar. Iako nisam 15 dana jeo kruh pa nisam kompetentan...
Opći dojam: Neopravdano visoka cijena, jer su tek za debljinu lepinje i miris ćevapa bolji od Rubelja. Tužna atmosfera, bez mjuze i veselja, i ičega da bi se čovjek vratio. Osto sam gladan.
Ocjena: 5,5
22.
Ćevabdžinica: Vita Pek, Ozaljska 54, preko puta parka Stara Trešnjevka.
Cijena: 22 kunića + 5 za kajmak.
Ćevapi oblik: Pojedinačni.
Ćevapi okus: Slabo. Boja oker cigle. Okus kosane piletine s malo papra.
Luk količina: Malo. Jako malo. Pojedeš gornju polovicu lepinje i ode...
Luk okus: Dugo bio u vodi, mekan, nježan, slan - za deset!
Lepinja kvaliteta: Premasna, nedovoljno pečena, ali i hrskava.
Lepinja: Solidno. Nije preveć bijela kao inače u prosjeku.
Opći dojam: Ili sam ja navikao da ćevapi budu sivo-crni, ili kod ovih, isprana-cigla-crvenih, nešto ne valja. Meso nije mljeveno nego sažvakano, luka ima za tri zalogaja, a stvar izvlači okus mljackavog luka i fino hrskave lepinje. Kajmak je veličine hračka od gušterice, ali daje neku kakvu-takvu aromu. Jes da mi je blizu doma, ali - ne hvala...
Ocjena: 5,5
23:
Ćevabdžinica: Beli, Rudeš, na uglu Anine i Rudeške.
Cijena: 22 kunislava
Ćevapi oblik: Pojedinačni.
Ćevapi okus: Solidno ali mrvu presuho. Podsjećaju na one kupovne od Carnexa sredinom osamdesetih.
Luk količina: Fali za zadnja dva griza.
Luk okus: Fin. Ne preljut i dovoljno sitno nasjeckan da ga ne moram jest ko jabuku.
Lepinja kvaliteta: Prhka ali nedopečena
Lepinja: Dobar, ali nije bilo dovoljno masti.
Opći dojam: Najveća je fora da na meniju tog kioska/ćevabdžinice piše da je normativ 9 ćevapa, s čime se u karijeri još nisam susreo. I bilo ih je devet. Simpatična bakica koristi drugu polovicu roštilja da na njoj peče kestene, a kompletna ocjena je da Beli ne nudi ništa posebno, ali ni da nema prevelike zamjerke.
Ocjena: 6
24.
Ćevabdžinica: No1, Trešnjevački plac
Cijena: 19 pitomih zečeva + 3 za kajmak
Ćevapi oblik: Pojedinačno, 10 malih
Ćevapi okus: Neloš okus, ali brate, manji su od činčiline piše...
Luk količina: 'Nako. Uz štednju u početku skoro pa dosta. Presitno nasjeckano
Luk okus: Mrvu presirov i prežestok
Lepinja kvaliteta: Da je mrvu veća - eto sreće!
Lepinja: Malkice izgorila te ohrskavila i jako masna. Zakon
Opći dojam: Prva od tri ćevabdžinice u nizu. Zanimljivo za gledanje dok ih jedna nezainteresirana teta peče a druga pakira. Razmjerno jeftino i fino uz dodatak najboljeg kajmaka u Zagrebu za pišljive tri kune. Još samo da ti se i prije pečenja minimalni ćevapi na očigled ne smanjuju na onoj ploči za pečenje... I jedna teta ima flaster na prstu, što nikad nisam znao cijenit. Fuj.
Ocjena: 7
25.
Ćevabdžinica: Vrbik, ugao Vrbika I i neke ulice na Z.
Cijena: 28 valuta + 6 za kajmak
Ćevapi oblik: Pojedinačno, 10 duguljastih – taman za dva griza svaki?Ćevapi okus: Fino, mesno, ali boja ubija – neka varijanta pješčano isprane narančasto-smeđe. Ko zarigani hrastov parket…
Luk količina: Izdaja. Perverzija. Laž! Stane u prstohvat
Luk okus: Solidne konfiguracije i jačine
Lepinja: Saftna, čak presaftna, sirova…
Opći dojam: Išo sam s posla nekaj pojest sa žlicom. Ali u radnu subotu ni gablec-tete ne delaju. Pa nas je nos dovukao do drvene kućice, zgodne konobarice i najsporijeg konobara u Hrvatskoj. Čekali smo dvije porcije 43 minute? Tri salvete sam pojeo čekajuć… Preskupo, kajmak fin ali i opet duplo skuplji nego na Trešnjevci, lepinja razmočena a boja mesa kao himen od hijene. A bio sam tako gladan…
Ocjena: 6 zbog sporosti, iako možda zasluže 6,5… Ma ne zasluže.
26.
Ćevabdžinica: Little Chef, ugao Palić-Pile, Kruge
Cijena: 20 ravno + 5 za kajmakčalan
Ćevapi oblik: Kockice, jebo vas redenik
Ćevapi okus: Mehki, gumeni, fina aroma iako fali čvrstoće i karaktera ukusa
Luk količina: Bijeda. Relikvio relikviorum, kako god se to pisalo…
Luk okus: Simpatično
Lepinja: Jezivo masna i premala
Opći dojam: Preporučeno od strane brata blogera Jet Mange, kojem je mali šef vjerojatno u rodu, jer se ćevapi ničim ne ističu. I dalje dobijem fraze kad vidim ćevape u kockici po četiri (ko da dobijem odvojeno sise, ono okruglo okolo koje ne služi ničemu i bradavice), a ni lepinja ni luk nisu ničim oduševili. I čekao sam u firmi sat i pol dostavu. Jedino je cijena prihvatljiva, iako bi po kvaliteti trebala bit oko cca 11,5 kuna. Mamuim… Preporuka – zaobići.
Ocjena: 5,5
27.
Ćevabdžinica: Zen, Fabijanićeva 1, Velika Gorica
Cijena: 17 kunjki
Ćevapi oblik: Pojedinci, sićušni
Ćevapi okus: Solidno prosječni, malo prekosani te gumenasti ali zadovoljavajuć after podrig
Luk količina/okus: Nedovoljno, malo presuh, neposoljen
Lepinja: rskava i dovoljno pečena ali nije pokupila vonj mesa nego samo ulje
Opći dojam: Idealan odnos cijene i usluge - za male pare čisto solidan uradak. Ipak su vizualno malo presitni i bez jače arome da bi ušli u top 5. Najveća je zamjerka - nedostatak kajmaka u ponudi (konobar me pogledo ko da sam tartufe tražio), pa zato ocjena dolje. Ali vozit EOS-a i podrigivat po ćevapima - neprocjenjivo...
Ocjena: 6,5
28.
Ćevabdžinica: Bravo Šola, Ozaljska 38
Cijena: 25 kunjerosa, kajmak 6
Ćevapi oblik: Pojedinci, poprilično veliki i odeblji, za nokat i pol duži od prosjeka
Ćevapi okus: Sjajan okus dima od pravog roštilja a ne onaj isprazni od ploče, mrvu su prespužvasti ali i dalje jako jako dobri, mirisni, fini, meki. Još dva ne bi bila višak, al jebat ga…
Luk količina/okus: Dovoljno, ali su pomiješane dvije vrste od kojih je crvena bila preljuta a bijela stara, uvela i sasušena. To niiiije u redu…
Luk količina: Premalo. Kodf šestog ćevapa sam išao rezat novu glavu u kuhinju... Nedopustivo!
Luk okus: Odstajao, mekan, ne preljut
Lepinja kvaliteta: Više nego solidna, debela, tusta, zadržala aromu i miris mesa, mrvu premekana
Lepinja: Slasna, slatkasta, zasitna i u dovoljnim količinama
Opći dojam: Oduševljenje mesnim okusom ćevapa i domaćom aromom lepinje pokvario je minimum luka i razvodnjeni dio donjeg dijela lepinje iz kojeg se doslovno cijedilo. Lepinja je bila ravnomjerno razrezana (smijte se vi, al mrzim kad je onako ofrlje zrežu, ko frtalj kruha čiji rez završava na sredini). Čista osmica i pol zbog fantastičnog lako mazivog i brzo topivog kajmaka za samo 6 kuna koji dolazi u čašici od decilitra (kad se sjetim one prevare u Čingaču, pozlije mi…), ipak pada na samo osmicu jer me malo klala probava prije ćorke. Rok se nije bunio... Uglavnom, jako, jako dobro. Bravo Šola! Inače, ime birca je nastalo kad su naši osvajali prvenstvo. Nije Šolin. I idealan je za gablec čuvarima djece koja trčkaraju bespućima trešnjevačkog parka izbjegavajući pseća govna.
Ocjena: 8
29.
Ćevabdžinica: Saće, Anićeva 1, Trokut
Cijena: 29 kuna, kajmak 6
Ćevapi oblik: Sitni nabijeni komadi. Fin masivan okus junetine
Luk količina/okus: Fino, elegantno, mrvicu nedostatno
Lepinja: Tanka kao hostija. Suha. Dok je topla, ukusna, ali čim se mrvu ohladi - kamenko.
Opći dojam: Dakle, riječ je o tipičnoj Sarajevskoj školi ćevapa. Naručuje se broj ćevapa (5, 10, 15, ko se nije skrio...) i količina somuna (pola, cijeli). Lepinja se ne zamašćuje i potpuno je tanka, a kuhar je pred kraj razlomi prstima. Ovim putem moram priznati da ću bit subjektivan i dati jako nisku ocjenu, ali najviše zbog činjenice da sam odgojen na zagrebačkoj školi somuna koja se bazira na saftnoj lepinji i rastresitijim ćevapima. Eto. Ali zato im je kajmak mašala!
Ocjena: 4
30. Ćevabdžinica: Ham Ham, Branimirov plac, dostava na 4614416
Cijena: 22 ćune, kajmak 5
Ćevapi oblik: Kocke. I to neke metiljave da se ne daju odvojit... Okus nedorečen. Ko govno od političara...
Luk količina/okus: Fantastika. Puno, skoro pa cijela glavica kapitalca, ne pretanko, ne predebelo, ne preljuto. Apsolutno savršeno
Lepinja: Vodnjikavo ko ono govno od mekdonaldsa. Ko da zemlbabu jedem a ne somun...
Opći dojam: Bljedunjav. Okus mesa nije loš, ali ni dojmljiv. Sutra ujutro sam podrignuo s aromom mrtvog mornara u ustima. Kajmak je nekak skoren i neslan, lepinja proljevasta, ali mi je luka ostalo za doručak uz čvarke.
Ocjena: 5,5
31. Ćevabdžinica: Jarun, Jarunski plac
Cijena: 20 kna – Kajmaka nema u ponudi. Ćevabdžinica bez kajmaka? Ko pivnica bez pive. Kao devdesetih u «Pivnici» Grand Slam.
«Koju pivu imate?»
«Žuju?»
«A još nešto osim Žuje?»
«Malu Žuju.»
«Pa dobro, piše da ste pivnica. Kaj nemate više niš?»
«Imamo vino za 20 kuna. Magdaaa!»
«Kaj je?»
«Imamo kaj piva osim Žuje?»
«Stelu.»
«Eto, imamo i Stelu. Oćete Stelu?»
«Ne, daj vino. I reci onima kaj tandrću da se stišaju.»
«Pa to su braća Justin.»
«Da, i?»
«Pa oni su legende!»
«Možda su bili prije korejskog rata, ali daj ih stišaj»
«Ma gonite se vi u kurac»
«Goni se ti...»
Pa smo izlazili u Mlinove Krke...
Ćevapi oblik: Kocke, kocke, kockice...
Ćevapi okus: Prije okusa – miris. Po mrtvoj ribi. Okus nije loš, ali ako jedeš s kvačicom na nosu. Dapače, onda je vrlo fin...
Luk količina: Sramota. Djeca im toliko jela dnevno...
Luk okus: Dobar, veliki komadi, odstajao, slan.
Lepinja: Meka, fina, slasna, flafi, ali nedopečena
Opći dojam: Nabijem vas na ovo malo tvrdog kvalitetnog domaćeg penisa ako niste u stanju dat puno luka kad vam se naglasi - «Puno luka». Sklop riječi «Puno luka» znači da uz deset ćevapa i pripadajući somun želim izrezano cca glavicu allium cepe u prirodnoj veličini tako da mogu uz svaki ćevap pojest i luka u obliku dva usrana rondomenta. To mi dajte, a ne prdac od lastavice!!! I smrde. I kad si ih pojeo, legnu ti kao da si pojeo ciglu s pinđurom. Dizaster. Al bolje od Rubelja...
Ocjena: 5,5
32. Ćevabdžinica: Kod dede, Prečko, preko puta Marinera
Cijena: 33 kune, kajmak 8
Ćevapi oblik: Pojedinci, veliki za tri zagriza ali samo 8 komada, bem ti normative
Ćevapi okus: Uglancani, ali suhi i užasno papreni
Luk količina: “Molim vas, s više luka” “Aha” I dođe mi na stol šest kriškica. Katastrofa. Na luku štedit, lopovi, štedila vam žena u krevetu...
Luk okus: Mekan, slan, idealan...
Lepinja: Velika i debela, slatka i fina ali užasno suha na 90 posto teritorija
Opći dojam: Prečko je ćevapna Meka. Marinero, Grana, Stari kotač pa evo i Deda. Nažalost, i Marinero i Grana su mi pali u očima za pola boda (a Trokut narasto za puna tri) jer sam u međuvremenu počeo jesti po Bosnama i Makedonijama pa vidio da su kod susjeda ljepše jabuke. Isto je tako i s Dedom. Najzgodnija je od svega bila posudica za kajmak, kao da naručiš umak u Jajcu 1978. Zakon! Kajmak fini, čevapi mesni al suhi, lepinja nenamočena, skupo, vruće... I sve puno Kineza, ne idem više jest u kineske restorane. Užasno puno propusta, ali uz Tomicu crnoga - skroz OK...
Ocjena: 6,5
33. Ćevabdžinica: Ćevapčići Ferhatović, Dubravkin trg 3, dostava
Cijena: 36 kuna, kajmak 10
Ćevapi oblik: pojedinci, tanani, pišljivih osam komada
Ćevapi okus: sarajevska škola, nema masnoće ni putenosti, tvrdi, mesnati, odbojni
Luk količina, okus: skoro pa dovoljno, kosani, zahtijevaju upotrebu vilice (bloody hell!?)
Lepinja: izdubljena za kebab, sjajna u sredini - namirisana roštiljem, na rubovima jezivo tvrda i nejestiva
I tako, načuh da su se kod Autobusnog navodno otvorili pravi sarajevski ćevapi, prvi nakon Saćeta u Trokutu (koji su se digli za barem ocjenu i pol), pa rekoh - ajmo mi stavit jubilarnu, 33. recku na Ribafishov ultimativni test ćevapa…
Opći dojam: Ostalo mi je ujutro par komada od druge porcije, pa sam ih onako ladne utrpo, samo da si dam alibi da ne moram ić trčat na prazan želudac. I tu mi je žvačuć sinulo. Vratilo me u mladost, sedamdeset i neku kad bi stari napravio juhu od neke kravetine i onda od ostatka mesa navečer napravio goveđu salatu. Ovaj šatro-Ferhatović umjesto ćevapa prodaje govedinu na salatu. Vuče to na Sarajevo, ali teško je to prihvatljivo zagrebačkom, na svinju naviklom nepcetu. Suho, tvrdo. Bliže nekim sportskim kobasama no ćevapu. Pederluk jer ih je samo osam, a daleko su od velikih, kajmak je korektan iako neslan i preskup, luk fin ali kosan, poslužit će danas za dinstanje za pasta šutu. Lepinja se jede ko lubenica, ni traga od masti iako je fino sočna. Vrhunsko tijesto. Nažalost, kad pojedeš i zadnjeg, OSMOG, ostanu ti suhi prsti. Ogromna cijena za puno premalo užitka. Ipak plus za meso u kojem nema soje ni mačaka…
Ocjena: 5
34. Ćevabdžinica: Žar
Badalićeva 19, Trešnjevka - kod stadiona NK Zagreb
Uploaded with ImageShack.us
Cijena: 25 kuna ćevapi, 4 kune lepinja, 8 kuna kajmak
Ćevapi oblik: pojedinci, tanušni, jednozalogajni, deset komada
Ćevapi okus: iznenađujuće sočni i ukusni, čak i škripavi, fali tek malo mirisa i okusa do savršenstva
Luk količina, okus: nedovoljno, ali zadovoljavajuć oblik i fino peckav okus
Lepinja: taman masna, na zahtjev i dovoljno prepečena
Opći dojam: Nakon razočarenja Ferhatovićem, trebalo mi je nešto jako dobro da mi vrati povjerenje u ćevap.
Poslušao sam nato svoju curling drugu Zizu i još par ljudi i otputio se na deset minuta pješke od posla, preko puta stadiona NK Zagreb pa desno pa prva lijevo.
Kao prvo, ugodno sam iznenađen lokalom, pristojan, uredan, nezagušljiv.
Čak i komada ima! Kulturan konobar i fina nepreglasna muzika dizale su polako ocjenu za ukupni dojam, koju je još povisila brzina i kvaliteta usluge, plastična kutija i iznenađenje kad sam nakon sulude vožnje (kako mirišeeee) stigao doma – kao prilog mukte idu tri krumpir-pole s kajmakom!
Ko da sam treću sisu vidio na prvom dejtu!!!
Okus je sjajan.
Nekako mokro škripav, slastan, flafi, tek milimetar nedostaje da ih zaprosim i preselim na Trešnjevku.
Povoljna cijena, kvalitetna usluga i ambijent, stvarno lijep dojam, za svaku preporuku.
Još kad ih zalijete Meneghetijevim merlotom, bokte...
Sad moram opet u Šport i Marinero da vidim jesu ih prestigli…
Ocjena: 8,5
35.Bistro: Jadran
Velika Gorica, Kolodvorska 67, kod velikog Konzma
Cijena: 24 kuna ćevapi i lepinja, 7 kuna kajmak (
Ćevapi oblik: komadi, srednje debeli, oduži, oveći, deset komada(
Ćevapi okus: krupna čeljad koja zadovoljava samo formom, ali okusa - nema
Luk količina, okus: premalo, savršeno izrezano, neslano
Lepinja: nedovoljno pečena unatoč zamolbi, premekana, iako slasna i ukusna
Uploaded with ImageShack.us
Opći dojam: Nakon neoduševljenja i nenalaska zena u Zenu, a prolazeći kroz Turopolje gladan, poslušao sam savjet dragih mi Velikogoričana o njihovoj skormnoj ćevapnoj ponudi. I kako nikako da odem iza Antunovića, na jarunski plac i ispod petlje u Pruđu (tri sljedeće nahvaljene destinacije), kušah eto i ove mladiće. Iako sam naziv ćevabdžinice Jadran nekako ne ulijeva povjerenje... Jadran pa ćevosi, ono, nejde... Tijekom kratkog čekanja pljunuh si u facu rokersku naručivši Kasačko. Rastočilo se…
Prvi vizualni dojam je sjajan jer fakat veliki ćevapi Sifredijasto iskaču iz somuna kao Domaći iz vatre. Luka fali, ali zato kajmaka ima ko juhe u kineskom restoranu. Nažalost, kajmak je neslano žućkasto vrhnje, a ćevapi – totalno bezukusni. Nedorečeni. Ovlašni. Nema ljubavi, nema finog mirisa, samo veliki obrok. Što je ipak dovoljno za izdizanje iz prosjeka, ali ni ništa više od toga…
Ocjena: 6,5
36. Jazz.Ba Chevap
Zagreb, Varšavska 8, preko puta bivšeg Aeroflota, dobro, kina Europa...
(porcija luka na slici ne odgovara porciji u prirodi, jer sam cijelu jednu maznuo Rokatanskom i istresao sebi prije fotkanja, da sad mu kuham blitvu...)
Cijena: Ćevapi 33 kune, 8,50 kuna kajmak (
Ćevapi oblik: Deset zasebnih komada, sitni, tanušni, bez neke osobnosti
Ćevapi okus: Nema ga, ni mirisa, ni okusa - samo oblik...
Luk količina, okus: Sjajan vlažan, mrvu neslan lukac, sarajevski sitno nakosan i minimalne količine
Lepinja: Mekana, sočna, vlažna, fantastične strukture, samo preblijeda, i naravno, sarajevski - neuljena. I nesarajevski - poludebela!
Opći dojam: Na prometnom mjestu u centru grada smjestila se nova ćevabdžinica, koja je, iako u podrumu - definitivno među najurednijima i najukusnije sređenima u gradu. Bakreni stolovi, vesele slike po zidovima, drveni detalji, truba (!?), uglavnom svega pomalo – podsjetilo me odmah na moje prve zagrebačke ćevape u životu, 1978. u Petrinjskoj preko puta zatvora, s ogromnom slikom Seljačke bune i nekim žutim čašama za domaći jogurt. Evo mi je suza potekla, tom okusu težim...
Konobar uljudan, klopa brzo na stolu, sve odrađeno sa smješkom, iako se trebalo čekati s plaćanjem. Coca cola 14, Tomislav 15 kuna, i onda ćevosi, klasično sarajevski, u pola lepinje, vizualno premalo (na kraju se pokazalo da nije bilo samo vizualno), kajmak normalne veličine, topiv, prelagan. Od luka se djevojčica sa žigicama ne bi najela koliko ga je malo bilo, iako nije bio loš, a refill je dvije i pol kune, ali nas je tip počastio...
E sad, kad sam sve nahvalio, dolazimo do najtežeg dijela, a to je okus ćevapa. Jer ga nema. Sočni su, vodenasti iznutra, fino zapečeni, ali nakon deset sekundi žvakanja i gutanja, ostaje samo neki kiselkasti podsjetnik na nešto što bi trebalo biti ćevap. A nije. A nisam toliko razmažen, fakat sve jedem, možda me posjet Čučkovićima u Viškovu razmazio, ali ovdje mi fali okusa.
Na žalost, unatoč svemu ostalom, visoka cijena ćevapa i kajmaka (dobro, ipak su u strogom centru i sve je stvarno čisto), ne daju mi da dam veću ocjenu. A i nisam se najeo. Devetka za ugođaj, desetka za divne seksi tanjure, puno manje za same ćevape – možda da probate pljeskavicu, ili da Žar uposli ovog konobara...
Ocjena: 6,5
P.S. Sport u Utrinama je u međuvremenu pao za punu ocjenu, a kod Koste sam oba puta završio na vozu, pa se bute strpili...
37. Urban Grill Sarajevo
Zagreb, Zagrebačka Avenija 104, na platou kod naselja Antunović (benzinska, hotel, kazino) na zapadnom ulazu u grad
Uploaded with ImageShack.us
Cijena: Ćevapi 22 kune, 6 kuna kajmak (
Ćevapi oblik: Deset sićanih, malo sasušenih, oker smeđih
Ćevapi okus: Zgodni, ukusni, ali ne pretjerano impozantni
Luk količina, okus: Mižerija od količine, fin vlažan, kosan, i bez miligrama ljutine
Lepinja: Apsolutno fantastična, broj jedan među sarajevskim franšizama
Opći dojam: Jako puno ljudi me uputilo u Urban Grill, ali kad sam konačno krenuo na rub grada, lokal je bio zatvoren jer se navodno od masti zaštopao dimnjak pa je sve izgorilo. Nikad nisam provjerio tračeve, ali nisam ni dugo vremena navratio. Sve do jučer, kad mi se guza udobno naslonila na prozračnu, iako klaustrofobnu terasu među par zgrada.
Pristojan, ali neću-ti-ništa-reći-ako-me striktno-ne-pitaš konobar, jedan od četvorice koji ordiniraju, brzo i kulturno donosi sve naručeno, i krećem s klopanjem uz nalukavanje zgodnih teta iz fitness salona preko puta ćevabdžinice – mora da im je teško hopsat uz ove mirise. Jer mirisa, za razliku od Jazz Ba Grilla – ovdje ima! Escajg i atmosfera nisu na nivou iz Varšavske ulice, ali ih ćevapi okusom tuku za punu ocjenu.
I dalje to nije ništa epohalno, ali ima neki smisao. Kao da završite sa sestrama Williams sami u sobi nakon tuluma, ali se probudite kraj Venus. Mala količina, vrlo malo začina, nedostatak završnog podriga, ali i daleko najbolje tretirana i ispečena sarajevska lepinja ever, vani hrskavo tvrda, iznutra meka i puna kao duša.
Svjedočim izderavanju jednog konobara na drugog jer je "iznio njegovu narudžbu bez pitanja" (!?), i nastavljam s mljackanjem. Kajmak fin, luka premalo, a najveća greška za koju sam si sam kriv, je narudžba Sarajevske premium pivice za 25 kuna, jer se nikada neću složiti s njenim ukusom, zelenkastom bojom i nepčanim ubojitim udarom gorčine koji ne završava nikakvom aromom. Al je boca seksi. A mogao sam Osječko crno naručit, kreten, no, što je tu je, ćevapi su i zbog okusa i zbog cijene puno prihvatljiviji od JazzBaa, a sad moram ponovo naletit do Ferhatovića, jer me rajca da ih nisam pretjerano iskritizirao, a ni Sofra nije away from me... Jel još postoje oni novopazarski na Jarunu?
Ocjena: 7,5
38: Slajo (Oktogon, Dugave)
Zagreb, u strogom centru Dugava, između Marchea i Blue Marineta
Uploaded with ImageShack.us
Cijena: Ćevapi 25 kuna, kajmaka i priloga nema
Ćevapi oblik: Deset poštenih mladića
Ćevapi okus: Prolazno prozirni, škriputavi, nedorečeni
Luk količina, okus: Vrhunski obilato i ljuto
Lepinja: Malo gumenasta, ali friška i fina, nažalost - bez safta
Opći dojam: Opći je dojam bio da smo bili užasno gladni, kako fizički, tako i psihički, jer nas je Litva netom oprala u košarci. A kako se malkice zagemištalo, i zamirisao nam roštilj, tako smo navrnuli i u "Slaju", koji se možda i ne zove tako, ali nam je Micika tako rekao, pa smo poslušali. Kroz prozorčić se vidi majstor ćevapar što sliči na Seju Saxona, i prilično nezainteresirano okreće meso, a neugodno je iznenađenje bilo što nema alkohola, ali ni nikakvih priloga osim luka. Jako pristojna teta nam kaže da sjednemo u birtiju do, gdje ima gemišta, i da će nam ona donijeti klopu za stol.
Ubrzo su fakat pred nama, a vizualno su stvarno sjajni, vire onako fini veliki iz lepinje ko Domaći iz vatre, slina teče kao Niagara, bacamo se sa svih deset prstića, i čekamo da se slegne prvi zalogaj kako bismo došli do zaključaka. Stvar se ponovila dvadesetak puta, ali očekivana sreća nije došla. Dakle, ćevapi su bliže hrenovkama nego ćevapima, prskavi, škriputavi, nekako lažni. Nema rastresitosti, mirisa ni okusa mesa, kao da jedemo mljeveni kebab. Svaka čast na količini i veličini, pa i zasitnosti, ali najviše ostaje dojam nedorečenosti.
Da smo bar ušli u finale, i oni bi nam bolje legli, ali ovako nisu ispali neka sreća, iako je divna ta dugavljanska domaća atmosfera gdje se stvarno osjećaš kao da si doma. Ima još koja u kvartu? Enivej, ajmo sutra dobit tu broncu, piviliii!
Ocjena: 6
16: Ćevabdžinica: Mrvica, tržnica Branimirac
Bonus apdejt 25.09.2013.
Cijena se u par godina popela na 26 kuna, kajmak je nevjerojatnih pet, a postoji i opcija „King“ koja sadrži pet pločica po četiri metka, pardon – ćevapa i to za 31,5 kunu.
Ovo pišem kako bih ipak dignuo ocjenu Mrvici na punih 7, jer me već godinama hrane kad mi se stvarno ne da nikam vani.
Ništa epohalno, ništa zbog čega bih nekoga vodio tamo, ali taj neki kontinuitet, normalan, ne preslan okus, dosta luka i šmek po mesu a ne soji ni loju, čisto nek se zna.
Kockice dosadnjikave, nikad ne znam jel treba jest okomito ili vodoravno, ovaj put im je i malo pobeglo, vidi se na fotki…
Još da jeftini kajmak nema toliko skorenog vrhnja, ali ajde de, za dostavu po kijametu – taman!
39. Ćevabdžinica: The red apple pub, Krste Odaka 10, Prečko
Cijena: 39 golemih kuna
Ćevapi oblik: Deset debelih prstića
Ćevapi okus: Fini, masni, konkretni
Luk količina, okus: Nedovoljno, fensi, kitnjasto
Lepinja: Svilenkasta, začuđujuća, plastificirana
Opći dojam: Prečko je zagrebačka ćevapska Meka i Medina. Marinero navodno slabi, Grada i Deda definitivno više nisu kao nekada, Stari kotač nikad nije ušao u istraživanje jer nema somun nego samo kruh na šnite… I onda sjedneš u prekrasan pub s ograničenim, ali ipak solidnim izborom piva (Grička vještica 20 kn), i ne vjeruješ da si usred ničega. Dakle, fina atmosfera, jedan konobar preuljudan i sjajan, drugi totalno neartikuliran, na granici odustajanja, a ćevapi… Dakle, 40 kuna se ne daje za ćevape osim ako stvarno nisi gladan, ili ih testiraš, pa sam dobio list salate, ajvar, mizeriju luka i sasvim solidnu porciju. Lepinja kao da je izašla iz kineskog cirkusa, plastična, sjajeća, ali ukusna, meso sasvim solidno bez većih zamjerki ali i ljubavi, čista sedmica da ih platiš 25 kuna. Ali eto, ipak je to pub s višim cijenama pića i klope, plaćaš uređenost i atmosferu. Šteta što nema muzike, i što me je konobar, kad sam ga prijateljski upozorio na fetusoidno smeće u octenjači skoro iščupao grkljan. Kakav tip, bože… Dakle, ako ste dubljeg džepa i volite zaliti sasvim solidne ćevape s Gričkom – pravac Crvena jabuka.
Ocjena: 7
Uploaded with ImageShack.us
40: Restaurant & Night Bar Urnebes, Trnjanska cesta 117
Cijena: 39 kunolomaca
Ćevapi oblik: Deset poštenih, krupnih mladića
Ćevapi okus: Fini, masni, konkretni, mesni
Luk količina, okus: Premalo, ufino
Lepinja: Sa strane, paperjasta, topla, fantastična – ali nemasna
Opći dojam: Na mjestu gdje je nekoć bio vatrogasni dom, ili neka slična simpatična tulumara, danas je vrhunski uređen prostor koji me totalno ugodno iznenadio. Čista fensijana, uz savski nasip, malo mi je čak i neugodno bilo kad sam vidio koliko ljudi u odijelima i teta u štiklama dolazi tako sređeno, a mene taman Rokatanski to jutro malo zalio mlijekom po majici… Enivej, kapa dolje za uređenje, kulturu konobara, uslugu i praktički sve. Ćevapi su stigli za desetak minuta, usamljeni na tanjuru, dok je lepinja totalno čudnog oblika došla zasebno – u košarici. Da, obožavam kad lepinja upije malo toća, ne masti nego mesnog krvavoslanog đusa, ali eto, nisam bio te sreće u Urnebesu. Problem je u tome da je i takva, suha lepinja apsolutno fantastična – uz bok onoj u Batku. Na visini je i količina kajmaka, dvije masne debele kuglice, doduše po 12 kuna, ali i sami ćevapi su velikih 39 (Karlovačko veliko 17 kn). Tako sam još jedanput naletio na skupe ćevape (posipane peršinom – pretjerivanje), iako su oba puta, i u Red Apple Pubu i Urnebesu bili slasni. A ovdje konačno nisu škripali (odvratni trend), nego se osjetilo pravo meso, s jedinom zamjerkom – nije bilo mirisa. Što je i dalje puno bolje nego obratno! Dakle, vrhunski velika porcija, ukusni ćevapi, a kako cijena od 39 kuna savršeno odgovara kvaliteti interijera, ako ste pri lovi – a vi samo navalite.
Ocjena: 7,5
41: Tri Fenjera, Vinodolska 2b, Dubrava
Cijena: 17 krznaša
Ćevapi oblik: osam malih crnčića
Ćevapi okus: Prhko, tvrdo, ne baš...
Luk količina, okus: Simpatična gomilica
Lepinja: Omalena, nedorečena
Oznake: ćevap, somun, Ribafish
Kako sam se i peti puta zaljubio u London
„Ima nešto nadrealno u toj ljubavi između skromnog pivopije, zaljubljenika u putovanja, i ove svjetske metropole, melting pota svih rasa i fela. Nema šanse da se ikada tu preselim, ali sam toliko oduševljen svaki put kad naletim da mi se baterije ne prazne jako, jako dugo vremena. Uglavnom, peti puta je bilo i najduže, a misija je bila - položiti tečaj na Britanskoj pivskoj akademiji...
Oznake: london, UK, Ribafish, pivo
Tata je došo s mora, gdje živi već devet godina - na operaciju mrene. Kako je ova država uništila sve, tako muči muku s doktorima, jer ne želi ići preko veze - "Plaćam zdravstveno 50 godina, ima da me srede!". Tako da se patimo. Ima 69, ja imam 43, Rok 8. Nije da se shvaćamo, ali bar nam je zabavno! Tu su neka naša prepucavanja, pa ako ne pratite fejs...
Oznake: tata, sin, obitelj, Ribafish
Atak na Batak – tri vrste ćevapa od junetine, piletine i janjetine!
U sklopu akcije „Tražimo najbolje ćevape u somunu grada Zagreba“, putujući svežder Ribafish naletio je na restoran na početku Rudeša, ponukan da isproba ono na što su ga uputili dragi ljudi s Facebooka - Batak Grill i njegove tri vrste ćevapa. Društvo mu je radio nepotkupljivi član žirija, osmogodišnji sin Rok.
Rokatanski Fish Junior i prije se pokazao kao sjajan tester nezdrave hrane, pa je uživao i u čipsu, štapićima, sladoledu, čokoladama, dok je nebesa dotaknuo prilikom kušanja 24 vrste gumenih bombona. Iako mi nikad nije oprostio što ga nisam vodio na testiranje hrenovaka, kao ni što ne idemo u McDonalds, na poziv za ćevaparenje odmah se ozario. Bila je nedjelja, oko 14.00, mjesta u Batak Grillu, na Rudeškoj cesti je bilo malo, baš kao i konobara, pa smo čekali dobrih 15 minuta na uslugu. Jako uredno i pristojno, iako bez neke glave i repa, glazba neodređena u daljini, zvučnici nikakvi kao s dedinog Stojadina, gosti uglavnom dobrostojeće obitelji velikih automobila i barem dvoje djece te isto toliko tableta.
Atak na Batak! (Foto: batak grill facebook.com)
Konačnog konobara Rok napada riječima „Ćevapiiiii!“ i nešto manje nervozno „Ledeni čaj“, dok ja mudro tražim koktel od pet janjećih i pet pilećih te Cocktu, piće naše mladosti kad nam još nisu dali piti pivo, koje sad ne pijem jer vozim... Ćevosi vulgaris su 33 kune, lepinja 5, kajmak 7, što na kraju ispada jako skupo, sokovi su po 13, a janjeći ćevapi kao extra klasa – 40. Uz zbrajanje da ćemo za večeru ubiti jaja na špeku i čašu mlijeka jer smo se razbahatili lovom za ručak, iznenađuje me konobar koji ćevape donosi već za deset minuta, vrhunski servirane, na preglomaznom tanjuru, i - daleko od lepinje. Htjedoh nešto reći protiv lepinje, ali grizem najbolji komad peciva u Hrvatskoj, evo, tu me režite. Suha, odvojena od ćevapa, ali zapečena u obliku djeteline, meka, topla, puna ukusa... Mrak!
Atak na Batak! (Foto: Ribafish)
Krećem od slabijih prema jačima, i dijelim pileće prstiće po pola s Juniorom. Gledam ga, puše, gricka, zatvara oči. „Ajme, super su!“ Dobro, nije jeo ništa osim mandarine cijelo jutro, nije objektivan, pa se i ja dajem u razmišljanje. Ajme! Sočno, slasno, veliko i mrvicu preslano, ali seksi rebrasti ostaci rešetke na bijelome mesu, kojeg i ima najviše u ćevapu. Kajmak jako fin, solidna porcija, dovoljno mastan i slan, ali luk je potpuna katastrofa – pola glavice, neslane i netom očišćene, narezane divljački na 5 dijelova!? Ko lubenica! Kad se već žalim, čaše su bile vrele iz perilice, a u čašama nije bilo leda, tako da se pilo mlako – minus inače sasvim pristojnom i uljudnom osoblju.
Dijete oduševljeno žvače svoje juneće ćevape, ja mu kradem pokoji i potpuno sam zadovoljan, od strukture koja nije preusitnjena, do vlažnosti i veličine – iznad prosjeka. Dajem Rokabiliju da proba janjetinu, a on odmahuje rukom – smrdi. Srce mi stane, suza krene na oko, pomirišem i ja, kad ono stvarno – gospođa ovca, i to ona pred penziju, sve u kompletiću i s trajnom. Slasni, flafi, ali brutalno teški i stvarno malo daju na vremešnost. Šteta.
Atak na Batak! (Foto: batak grill facebook.com)
Uglavnom, Mališa oduševljen pilećim i junećim, ja lepinjom i sočnošću, razočaran nekim detaljima i općenito ovim fensi pokretom ćevabdžinica po Zagrebu – sve je teže pronaći poštenu prčvarnicu ili aluminijski kiosk. Iako, da se ima love, češće bi me Batak vidio (porcija ćevapa 45 kuna), ono što se nosilo po platama – djelovalo je više nego fino! Testiranje se nastavlja, javite gdje ste jeli nešto fantastično, i eto nas praznih želudaca!
Ocjena: 8
Oznake: Ribafish, ćevap, somun
Ostavio sam Juniora u školi poslije zimskih praznika. Nema više Opstanaka, Malih programa, Poletaraca, Pera Detlića, Lala Gatora ni onog super filma u kojem brko nikako da ubije Yula Brinera. Dani u praznom Zagrebu, metiljanje dok su starci na poslu, telka, nogač, švrljanje po kvartu, grudanje, i pokoja prva ljubav. I skupljanje sličica Životinjskog carstva...
Ostalo mi po džepovima čokolada od vikenda, pa žderuckam dok vozim, da se ne baci. I pod zub mi dođe taj tvrdi tanki oštri dio Carstva, vazda prepoznatljiv i nenadomjestiv. I odlutam u dane djetinjstva kad se skupljalo, kokalo, mijenjalo, pa čak i kralo, samo da se skupi album i dobije ogromna kutijetina s bar deset kila Kraševih proizvoda.
Ali, nisam ga skupio u djetinjstvu, ni u tinejdžerstvu, samo sam tu i tamo vidio neko sretno dijete kako otvara deset kila čokolada, govana i keksa, s osmijehom koji liječi sve rane. Skupio sam ga na faksu, kad sam se đorao s Klempom i Marijom, došao do dućana, teta beskrupulozno i bolno kemijskom prekrižila sve sličice, i dala mi kutijicu, ma fasciklu od niti kile. Sa smežuranim nakaznim tvrdim Bimbo žvakama iz prošlog stoljeća.
Danas je dan za trash, u Cliu mi urla 365 od Satiketa, još malo pa ću i Emiliju i Ninu stavit, eventualno Papagena... I kako me Trashograd vezao uz Krašograd, a radim u Remetincu, nekako sam ljut na onog nakaznog lopova koji mi je sad u susjedstvu, a koji je uz medvjede i umjetnine ukrao i devet kila mojih čokolada. Triput nadan u pak dobio dabogda, idem šljakat. Ajd pivili...
365
Oznake: Ribafish, kra, carstvo
Kako se danas u većini naslova krije neka „caka“, tako je to slučaj i s ovim. Doduše, punkufer.hr je doista bio na licu mjesta, prisustvovao natjecanju 16 najboljih trojki države, lokanju litara piva i fantastičnoj atmosferi i bodrenju. Jedino što to nije bilo u Hrvatskoj, nego u Bosni i Hercegovini...
U sklopu turneje susjednom nam državom, skromno nazvane „Ćevapima BIH“, vaš je lutajući hedonist porciju iz legendarnog banjalučkog Muje odlučio pošteno zaliti lokalnim pivom u navodno najpopularnijoj gradskoj pivnici Mac Tire Pub.
Oznake: Ribafish, pivo, finale
Ovo traje godinama, od 2005., ne garantiram za cijenu, ni štošta još. I morate skrolat do dna za najnovije, ajd pivili!
Bolje ćevap u ruci nego poso u struci,
Bolje ćevap u ruci nego janje na grani
Dat ću dolar, marku, kunu,
Za ćevape u somunu.
Zubi moji jutrom trunu,
Zbog ćevapa u somunu.
Za mlohavu ja ne brinem ćunu,
Mene tješi ćevap u somunu.
Kad ih ljubim, one mene kunu,
Više volim ćevap u somunu.
Teče i teče, teče jedan slap,
džebo slapa, dajte mi ćevap!
Zato, mala, dođi i ti čiči,
Papat će se vrući čevapčići!
1.
Ćevabdžinica: Rubelj – trešnjevački plac i svugdje
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Kocka
Ćevapi okus: Gnjecavi ali fini. Tanušna i bijedna pločica umanjuje dojam. I smrde na sodu. Poslije njih se kraljevski podriguje i prdi
Luk količina: Premalo
Luk okus: Nedovoljno brige, presvjež i neslan
Lepinja kvaliteta: Osrednja. Fali duše
Lepinja okus: Fina. Klasično.
Opći dojam: U biti je Rubelj za ćevape kao i Žuja za pivu. Može i gore ali i puno bolje. Bar rade stalno i daju ti vrećicu i čačkalice. Ono što vrijeđa je visoka i neopravdana cijena. Sramota
Ocjena: 5
2.
Ćevabdžinica: Pečenjarnica 101 - Trešnjevački plac
Cijena: 19 kunića
Ćevapi oblik: One by one
Ćevapi okus: Pretvrdi, solidni, ali nakon dobrog početnog dojma ostaju preplastični
Luk količina: Taman tol'ko kol'ko treba
Luk okus: Nije dovoljno odstajao. Pravi je tek nakon 4 sata u mlakoj vodi
Lepinja kvaliteta: Čisto ulje, falucka pravog mesnog safta
Lepinja okus: Dobra. I velika je za ne vjerovat!
Opći dojam: Profesionalno ali bez umjetničkog dojma
Ocjena: 7,5
3.
Ćevabdžinica: Big mama – Kvatrić plac
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Kompletić 4x4
Ćevapi okus: Mekani, slasni, više okusa mesa istovremeno
Luk količina: Nedovoljno
Luk okus: Crven, suh, star
Lepinja kvaliteta: Dobar dojam, ali nema safta nego samo čisto ulje
Lepinja okus: Solidna, hrskava
Opći dojam: Vrhunski ćevapi, polusolidan ostatak
Ocjena: 8
4.
Ćevabdžinica: Zapruđe – plac Zapruđe
Cijena: 18 kunića
Ćevapi oblik: Pločice male i hrskave kao Kit-Kat
Ćevapi okus: Okus faširane mačke, drobe se, mrve, raspadaju i presuhi su
Luk količina: Mizerno, narezan na rezance
Luk okus: Suh, žalostan, star ko dida od poriluka
Lepinja kvaliteta: Premekana, nema korice, poput mahovine
Lepinja okus: Vlažna poput močvarnog tla na Floridi
Opći dojam: Katastrofa. Negacija biti ustanove, lika, luka, looka i djela ćevapa u somunu kao takvih.
Ocjena: 1
5.
Ćevabdžinica: Fontana – trešnjevački plac
Cijena: 19 kunića
Ćevapi oblik: Jedan po jedan
Ćevapi okus: Fali začina, suhi, neslani ali imaju okus mesa. Mali poput brabonjaka
Luk količina: Presitno narezan, ali ga je dosta
Luk okus: Fine, precizne blagoće, svjež, mrvicu neslan
Lepinja kvaliteta: Debela, friška, malo preuljena
Lepinja okus: Meka i hrustava
Opći dojam: Vrlo dobar dojam, papir s logom i adresom, kompletnost
Ocjena: 7,5
6.
Ćevabdžinica: Strossmayer – Bednjanska 14
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Pojedinačno
Ćevapi okus: Ukusni, mesnati, dovoljno veliki za dva slasna griza. Čak imaju i malo ljutine
Luk količina: Skoro pa dovoljno. Ma serem. Nedovoljno
Luk okus: Uparen, neslan
Lepinja kvaliteta: Debela, nezapečena, premekana i prevlažna
Lepinja okus: Simpa, ali nedorečena
Opći dojam: Ogroman problem je što motaju u aluminijsku foliju pa jedeš kuhane ćevape s kuhanim lukom u kuhanoj lepinji.
Ocjena: 6
7.
Ćevabdžinica: Topeto – Poljička 15
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Mini kockice
Ćevapi okus: Mekani, nisu loši, ali moraš razdvajat te šugave kockice pa gubiš volju
Luk količina: Ima posudicu, rezan na rezance
Luk okus: Vrhunski posoljen i odstajao. Premalo ga je
Lepinja kvaliteta: Odvratno. Mokro poput Ribafishevih obožavateljica kad ga upoznaju
Lepinja okus: Ta vlaga, koja je tako gadna kao da je lepinja provela noć u vrši, ubija svaki okus
Opći dojam: Vrlo loše. Ništa za primit se. Ništa opipljivo. Kao žena bez osmijeha. Bljak.
Ocjena: 4
8.
Ćevabdžinica: Viktorija - Remiza
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Kocka, kocka, kocka, kockica
Ćevapi okus: Fin okus malo čudnog vonja, ali saftno, meko i zasitno.
Luk količina: Dovoljno, ali ljepše je kad ti ostane malo viška
Luk okus: Standardno dobar, od količine do slanoće i ljutine
Lepinja kvaliteta: Izvanredno. I meko a i hrskavo na rubovima. Dovoljno zapečeno
Lepinja okus: Svaka čast pekaru. Dođe mi da odem tamo i da ga zagrlim i izljubim.
Opći dojam: Iznad prosjeka. Nema detalja koji bi odbijao, a lepinja je fakat da bi je mrtva usta jela
Ocjena: 8
9.
Ćevabdžinica: Filip – bivša stanica Samoborčeka kod mrzle pive
Cijena: 22 kunića
Ćevapi oblik: Ponaosob
Ćevapi okus: Vrlo fino meso, kompaktno i ukusno s mrrrvicu premalo začina. Nažalost, unatoč naglašavanju, premalo
Luk količina: Rezan zbrda zdola
Luk okus: Vrlo pitak i ukusan
Lepinja kvaliteta: Vrlo kvalitetna iako mrvicu nedopečena i premasna
Lepinja okus: Izuzetan dojam popraćen sokom koji je pustio svaki ćevap poimence
Opći dojam: Kajmak u plastičnoj čašici ima vizual skorene tetrijebove sperme, al se brzo rastopi, tako da je dojam izvrstan
Ocjena: 8,5
10.
Ćevabdžinica: City Club Grill (Trovač od milja) – Ilica 125
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Kockice
Ćevapi okus: Osjeća se drveni ugljen ali isti previše sasuši ćevape koji ipak imaju pristojnu aromu i ukus
Luk količina: Miserere mei. Katastrofa. Uvreda. Gulag
Luk okus: Rezan okomito i u tragovima. Pretenak za ikakav dojam
Lepinja kvaliteta: Mrvu pregnjecava, i puno mrvi premala.
Lepinja okus: Dobar toć, ukusan i kvalitetan s mirisom pravog piromanskog dima.
Opći dojam: Jezivo male porcije koje se progutaju za najviše 5 minuta. Premalo luka, ali ipak izvrsna aroma roštilja.
Ocjena: 6,5
11.
Ćevabdžinica: Medvešćak - Branimirova tržnica
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Pravokutnici
Ćevapi okus: Meso ima štiha neke životinje, ali je premlitavo za bilo kakav bolji dojam. Vrhunska količina, ali teta se ispričala da je zaboravila posolit
Luk količina: Katastrofalno tanko i okomito. Kao da jedem ono tanko kaj pliva na površini korejske juhe.
Luk okus: Presitno za dobru ocjenu
Lepinja kvaliteta: Jestiva, malo nedopečena i neslan
Lepinja okus: Kajmak spašava stvar iako podsjeća na kajmakovog prijatelja. Nepotpuno
Opći dojam: Unatoč ovisnosti i posvećenosti Ribafisha od djetinjstva upravo toj pečenjari (jer je najbliža), nažalost ništa posebno. Za s nogu kad si na placu i to je sve
Ocjena: 6
12.
Ćevabdžinica: Marinero - Prečko
Cijena: 27 + 3 kunića za lepinju
Ćevapi oblik: Komadi, masni, debeli, mrcine
Ćevapi okus: Najbolje meso u zagrebu, saftno, s mirisom drvenog ugljena
Luk količina: Premalo i apsolutno pretanko, ali je ipak crven što se cijeni
Luk okus: Usitnjen previše. Kao da je za dinstanje a ne za trenutnu upotrebu. Zmučiš se dok ga uloviš po papiru
Lepinja kvaliteta: Zapečenost izvlači, iako je malo zakinuto na kvaliteti brašna
Lepinja okus: Veličina oduševljava, i porcija je stvarno zasitna i za većeg karonju
Opći dojam: Kad vidite tetu od 120 kila kako s guštom hiće mesinje na vatru, znate da niste pogriješili. Svejedno, bezobrazno skupo
Ocjena: 9
13.
Ćevabdžinica: Grana - Prečko
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Komadi, dugi, jako dugi, najduži
Ćevapi okus: Meso. Baš meso, a ne nadomjesci. Ipak, trunčicu presuho pa se ne može uživati do ibera. Rezan kako bog zapoveda, ali malo. Pa jel se tu treba štedit, ljudi!?
Luk količina: Neka mizerija. Dovoljno za sitog kunića ili umornog zerdava, ali za čovjeka...
Luk okus: Jako loše. Kao da su izdubili pet dana stari kruh i nije im ga se dalo duže grijat
Lepinja kvaliteta: Ogromna ali sirova.
Lepinja okus: Sirova ali ogromna
Opći dojam: Čevapi zato dižu stvar daleko iznad prosjeka. Ali svejedno... A Muf mi ih je toliko hvalio. Grana ne radi nedjeljom ni praznikom, ni prije 12, pa sam popizdio dok sam konačno dočekao i taj dan. A 500 metara dalje je ipak jači Marinero
Ocjena: 8
14.
Ćevabdžinica: Mitnica, prije okretišta na Črnomercu
Cijena: 25 kunića
Ćevapi oblik: Jako dugi komadi
Ćevapi okus: Vrhunsko meso s mirisom i aromom juneće-svinjskog šarma
Luk količina: To nije rezano nego kosano. I pužu bi bilo presitno. Ne želim jest ćevape s vilicom nego prstima i čačkalicom!
Luk okus: Fino, ali presuho
Lepinja kvaliteta: Bila bi izvrsna da je netko baci na ploču ili prereže. Ali kad je dobiš bjanko!?
Lepinja okus: Mala lepinjica ima izvrstan okus, ali nakon što sam je doma stavio u toster
Opći dojam: Dakle, sramota. „Uradi sam“ ćevapi u somunu, zasebno zamotani ćevapi od lepinje i skalpelom sjeckan luk. Još da su i ćevapi loši, a ne apsolutno fantastični…
Ocjena: 5,5
15.
Ćevabdžinica: Čujić, Horvaćanska / Selska
Cijena: 22+3 kunića za lepinju
Ćevapi oblik: Komadi kvalitetni
Ćevapi okus: Najbolji miris mesa. Osjeti se dim i ugljen. Šteta što su mrvicu nedovoljno sočni
Luk količina: Dovoljno, mada skroz čudan – tvrd i suh
Luk okus: Savršen oblik i izgled – jedan griz, pol čevapa, komad lepinje i baš toliko luka
Lepinja kvaliteta: Pretanka i prevlažna. Ali ne strašno
Lepinja okus: Solidno, iako bi se moglo pojesti i boljih u ovom velikom gradu
Opći dojam: Fenomenalan okus i miris samih čevapa daje visoku ocjenu, kao i čačkalica i salveta, ali ostatak...
Ocjena: 8
16.
Ćevabdžinica: Mrvica, tržnica Branimirac
Cijena: 20 kunića
Ćevapi oblik: Simpatetična kocka
Ćevapi okus: Zanimljivo meso s natruhama ovčetine. Zgodno i to je sve
Luk količina: Ni za pod zub. Ali nije mi jasno, kiosk im je na placu!? Ako već imaš radno mjesto na 17 metara od vreće luka, onda to i iskoristi! A ne ove rezance podmetat
Luk okus: Standard Liege
Lepinja kvaliteta: Zadovoljavajuće, iako ništa pretjerano
Lepinja okus: Osrednja veličina ali i kvalitetna vlažnost
Opći dojam: Solidan dojam. Smještena odmah preko puta Medveščaka, uspjela ga je prestić zbog suvislosti.
Ocjena: 6,5
17.
Ćevabdžinica: Šport, slastičarna i grill, tržnica Utrine
Cijena: 24 kunića
Ćevapi oblik: Komadi veći
Ćevapi okus: Vrlo sočno i jako ukusno te kvalitetno zapečeno meso
Luk količina: Puno mekog, ali dovoljno odstajalog luka da ne peče preveć
Luk okus: Mrvicu presitno narezano za priloženu čačkalicu
Lepinja kvaliteta: Sočna, saftna, skoro pa i presaftna
Lepinja okus: Neizražen okus, i malo prekratko na roštilju
Opći dojam: Čiča koji peče mi je na moje simpatične oči dao porciju preko reda. Ali dojam je i ovako sjajan.
Ocjena: 8,5
18.
Ćevabdžinica: Čingać - Vukomerec 25
Cijena: 30 kunića + 10 za kajmajkuim...
Ćevapi oblik: Deset grandioznih zasebnih primjeraka
Ćevapi okus: Izvanredan. Osim masom, dominiraju i okusom koji se bazira na pravom mesu!
Luk količina: Premalo
Luk okus: Dobar i dovoljno slan
Lepinja kvaliteta: Fina, meka
Lepinja okus: Jako dobro. Profesionalno
Opći dojam: Bolesno visoka cijena ćevapa, ali ono što vrijeđa je 10 kuna za porcijicu kajmaka koji uopće nije kajmak nego nekakav zrnasti oblik vrhnja. Jako loše. Čevapi izvrsni kao i lepinja i luk, ali smo čekali 45 minuta. Jes da je lokal velik, ali 45 minuta u subotu u podne... Dakle, bolje od svih kockica, ali 40 kuna + benzin za do Vukomerca... Preveć.
Ocjena: 8
19.
Ćevabdžinica: Pečenjara Remetinec - dijagonalno prek ceste od zatvora
Cijena: 25 kunića + 3 za lepinju + 10 za kajmajkuim...
Ćevapi oblik: Deset velikih
Ćevapi okus: Miris roštilja, okus hrenovki. Previše su samljeveni, skoro pasirani. Nekako ne daju baš po mesu za ćevape.
Luk količina: Idealna. Za konja! Taman. Najviše u gradu
Luk okus: Vrhunski. Izrezan na komade idealne veličine - jedan komad, jedan zalogaj!
Lepinja kvaliteta: Izvanredna, velika, hrskava, debela, sočna
Lepinja okus: Sjajan
Opći dojam: 45 minuta čekanja, zbunjen konobar, kajmak koji nije kajmak nego stvrdnuto vrhnje i ubitačna cijena od deset kuna po kuglici. Kao da su se urotili ti ljudi s periferije da su skuplji od centra skoro duplo. Plastičan okus ćevapa, ali luk i lepinja de luxe!
Ocjena: 7
20.
Ćevabdžinica: Pečenjarnica B3 - Bednjanska 3, prije skretanja za Martinovku nakon podvožnjaka
Cijena: 32 kunića, total alarm!!!
Ćevapi oblik: Zen grosse
Ćevapi okus: Miris dobar, slanoća fina, ali nema dojma. dosta praznine i ne sljubljuju se najbolje s točenim Panom, iako Ribafish jako voli točeni pan.
Luk količina: Jako puno. Zakon!
Luk okus: Taman kak bog zapoveda!
Lepinja kvaliteta: Velika i dobra, ali previše namašćena i bez mirisa mesa
Lepinja okus: Jestiv, ali ništa oduševljavajuće
Opći dojam: Tete konobarica mi je popravila dan objašnjenjem da mi je jače zamastila lepinju jer je vidjela da sam mrcina, ali osim obostranih simpatija, ništa više me ne privlači zazad u B3. Sorry...
Ocjena: 6,5
21.
Ćevabdžinica: Cvjetno - Cvjetna cesta 21a (iza studoma i Vjesnika).
Cijena: 25 kunadi
Ćevapi oblik: Četiri pikulicne kockice, jebale ih kockice
Ćevapi okus: Simpatičan. Mrvu iznad prosjeka i donekle vuku na meso
Luk količina: Dovoljno
Luk okus: Preljut, neslan i suh
Lepinja kvaliteta: Suha, sirova, ali jestiva
Lepinja: Dobar. Iako nisam 15 dana jeo kruh pa nisam kompetentan...
Opći dojam: Neopravdano visoka cijena, jer su tek za debljinu lepinje i miris ćevapa bolji od Rubelja. Tužna atmosfera, bez mjuze i veselja, i ičega da bi se čovjek vratio. Osto sam gladan.
Ocjena: 5,5
22.
Ćevabdžinica: Vita Pek, Ozaljska 54, preko puta parka Stara Trešnjevka.
Cijena: 22 kunića + 5 za kajmak.
Ćevapi oblik: Pojedinačni.
Ćevapi okus: Slabo. Boja oker cigle. Okus kosane piletine s malo papra.
Luk količina: Malo. Jako malo. Pojedeš gornju polovicu lepinje i ode...
Luk okus: Dugo bio u vodi, mekan, nježan, slan - za deset!
Lepinja kvaliteta: Premasna, nedovoljno pečena, ali i hrskava.
Lepinja: Solidno. Nije preveć bijela kao inače u prosjeku.
Opći dojam: Ili sam ja navikao da ćevapi budu sivo-crni, ili kod ovih, isprana-cigla-crvenih, nešto ne valja. Meso nije mljeveno nego sažvakano, luka ima za tri zalogaja, a stvar izvlači okus mljackavog luka i fino hrskave lepinje. Kajmak je veličine hračka od gušterice, ali daje neku kakvu-takvu aromu. Jes da mi je blizu doma, ali - ne hvala...
Ocjena: 5,5
23:
Ćevabdžinica: Beli, Rudeš, na uglu Anine i Rudeške.
Cijena: 22 kunislava
Ćevapi oblik: Pojedinačni.
Ćevapi okus: Solidno ali mrvu presuho. Podsjećaju na one kupovne od Carnexa sredinom osamdesetih.
Luk količina: Fali za zadnja dva griza.
Luk okus: Fin. Ne preljut i dovoljno sitno nasjeckan da ga ne moram jest ko jabuku.
Lepinja kvaliteta: Prhka ali nedopečena
Lepinja: Dobar, ali nije bilo dovoljno masti.
Opći dojam: Najveća je fora da na meniju tog kioska/ćevabdžinice piše da je normativ 9 ćevapa, s čime se u karijeri još nisam susreo. I bilo ih je devet. Simpatična bakica koristi drugu polovicu roštilja da na njoj peče kestene, a kompletna ocjena je da Beli ne nudi ništa posebno, ali ni da nema prevelike zamjerke.
Ocjena: 6
24.
Ćevabdžinica: No1, Trešnjevački plac
Cijena: 19 pitomih zečeva + 3 za kajmak
Ćevapi oblik: Pojedinačno, 10 malih
Ćevapi okus: Neloš okus, ali brate, manji su od činčiline piše...
Luk količina: 'Nako. Uz štednju u početku skoro pa dosta. Presitno nasjeckano
Luk okus: Mrvu presirov i prežestok
Lepinja kvaliteta: Da je mrvu veća - eto sreće!
Lepinja: Malkice izgorila te ohrskavila i jako masna. Zakon
Opći dojam: Prva od tri ćevabdžinice u nizu. Zanimljivo za gledanje dok ih jedna nezainteresirana teta peče a druga pakira. Razmjerno jeftino i fino uz dodatak najboljeg kajmaka u Zagrebu za pišljive tri kune. Još samo da ti se i prije pečenja minimalni ćevapi na očigled ne smanjuju na onoj ploči za pečenje... I jedna teta ima flaster na prstu, što nikad nisam znao cijenit. Fuj.
Ocjena: 7
25.
Ćevabdžinica: Vrbik, ugao Vrbika I i neke ulice na Z.
Cijena: 28 valuta + 6 za kajmak
Ćevapi oblik: Pojedinačno, 10 duguljastih – taman za dva griza svaki?Ćevapi okus: Fino, mesno, ali boja ubija – neka varijanta pješčano isprane narančasto-smeđe. Ko zarigani hrastov parket…
Luk količina: Izdaja. Perverzija. Laž! Stane u prstohvat
Luk okus: Solidne konfiguracije i jačine
Lepinja: Saftna, čak presaftna, sirova…
Opći dojam: Išo sam s posla nekaj pojest sa žlicom. Ali u radnu subotu ni gablec-tete ne delaju. Pa nas je nos dovukao do drvene kućice, zgodne konobarice i najsporijeg konobara u Hrvatskoj. Čekali smo dvije porcije 43 minute? Tri salvete sam pojeo čekajuć… Preskupo, kajmak fin ali i opet duplo skuplji nego na Trešnjevci, lepinja razmočena a boja mesa kao himen od hijene. A bio sam tako gladan…
Ocjena: 6 zbog sporosti, iako možda zasluže 6,5… Ma ne zasluže.
26.
Ćevabdžinica: Little Chef, ugao Palić-Pile, Kruge
Cijena: 20 ravno + 5 za kajmakčalan
Ćevapi oblik: Kockice, jebo vas redenik
Ćevapi okus: Mehki, gumeni, fina aroma iako fali čvrstoće i karaktera ukusa
Luk količina: Bijeda. Relikvio relikviorum, kako god se to pisalo…
Luk okus: Simpatično
Lepinja: Jezivo masna i premala
Opći dojam: Preporučeno od strane brata blogera Jet Mange, kojem je mali šef vjerojatno u rodu, jer se ćevapi ničim ne ističu. I dalje dobijem fraze kad vidim ćevape u kockici po četiri (ko da dobijem odvojeno sise, ono okruglo okolo koje ne služi ničemu i bradavice), a ni lepinja ni luk nisu ničim oduševili. I čekao sam u firmi sat i pol dostavu. Jedino je cijena prihvatljiva, iako bi po kvaliteti trebala bit oko cca 11,5 kuna. Mamuim… Preporuka – zaobići.
Ocjena: 5,5
27.
Ćevabdžinica: Zen, Fabijanićeva 1, Velika Gorica
Cijena: 17 kunjki
Ćevapi oblik: Pojedinci, sićušni
Ćevapi okus: Solidno prosječni, malo prekosani te gumenasti ali zadovoljavajuć after podrig
Luk količina/okus: Nedovoljno, malo presuh, neposoljen
Lepinja: rskava i dovoljno pečena ali nije pokupila vonj mesa nego samo ulje
Opći dojam: Idealan odnos cijene i usluge - za male pare čisto solidan uradak. Ipak su vizualno malo presitni i bez jače arome da bi ušli u top 5. Najveća je zamjerka - nedostatak kajmaka u ponudi (konobar me pogledo ko da sam tartufe tražio), pa zato ocjena dolje. Ali vozit EOS-a i podrigivat po ćevapima - neprocjenjivo...
Ocjena: 6,5
28.
Ćevabdžinica: Bravo Šola, Ozaljska 38
Cijena: 25 kunjerosa, kajmak 6
Ćevapi oblik: Pojedinci, poprilično veliki i odeblji, za nokat i pol duži od prosjeka
Ćevapi okus: Sjajan okus dima od pravog roštilja a ne onaj isprazni od ploče, mrvu su prespužvasti ali i dalje jako jako dobri, mirisni, fini, meki. Još dva ne bi bila višak, al jebat ga…
Luk količina/okus: Dovoljno, ali su pomiješane dvije vrste od kojih je crvena bila preljuta a bijela stara, uvela i sasušena. To niiiije u redu…
Luk količina: Premalo. Kodf šestog ćevapa sam išao rezat novu glavu u kuhinju... Nedopustivo!
Luk okus: Odstajao, mekan, ne preljut
Lepinja kvaliteta: Više nego solidna, debela, tusta, zadržala aromu i miris mesa, mrvu premekana
Lepinja: Slasna, slatkasta, zasitna i u dovoljnim količinama
Opći dojam: Oduševljenje mesnim okusom ćevapa i domaćom aromom lepinje pokvario je minimum luka i razvodnjeni dio donjeg dijela lepinje iz kojeg se doslovno cijedilo. Lepinja je bila ravnomjerno razrezana (smijte se vi, al mrzim kad je onako ofrlje zrežu, ko frtalj kruha čiji rez završava na sredini). Čista osmica i pol zbog fantastičnog lako mazivog i brzo topivog kajmaka za samo 6 kuna koji dolazi u čašici od decilitra (kad se sjetim one prevare u Čingaču, pozlije mi…), ipak pada na samo osmicu jer me malo klala probava prije ćorke. Rok se nije bunio... Uglavnom, jako, jako dobro. Bravo Šola! Inače, ime birca je nastalo kad su naši osvajali prvenstvo. Nije Šolin. I idealan je za gablec čuvarima djece koja trčkaraju bespućima trešnjevačkog parka izbjegavajući pseća govna.
Ocjena: 8
29.
Ćevabdžinica: Saće, Anićeva 1, Trokut
Cijena: 29 kuna, kajmak 6
Ćevapi oblik: Sitni nabijeni komadi. Fin masivan okus junetine
Luk količina/okus: Fino, elegantno, mrvicu nedostatno
Lepinja: Tanka kao hostija. Suha. Dok je topla, ukusna, ali čim se mrvu ohladi - kamenko.
Opći dojam: Dakle, riječ je o tipičnoj Sarajevskoj školi ćevapa. Naručuje se broj ćevapa (5, 10, 15, ko se nije skrio...) i količina somuna (pola, cijeli). Lepinja se ne zamašćuje i potpuno je tanka, a kuhar je pred kraj razlomi prstima. Ovim putem moram priznati da ću bit subjektivan i dati jako nisku ocjenu, ali najviše zbog činjenice da sam odgojen na zagrebačkoj školi somuna koja se bazira na saftnoj lepinji i rastresitijim ćevapima. Eto. Ali zato im je kajmak mašala!
Ocjena: 4
30. Ćevabdžinica: Ham Ham, Branimirov plac, dostava na 4614416
Cijena: 22 ćune, kajmak 5
Ćevapi oblik: Kocke. I to neke metiljave da se ne daju odvojit... Okus nedorečen. Ko govno od političara...
Luk količina/okus: Fantastika. Puno, skoro pa cijela glavica kapitalca, ne pretanko, ne predebelo, ne preljuto. Apsolutno savršeno
Lepinja: Vodnjikavo ko ono govno od mekdonaldsa. Ko da zemlbabu jedem a ne somun...
Opći dojam: Bljedunjav. Okus mesa nije loš, ali ni dojmljiv. Sutra ujutro sam podrignuo s aromom mrtvog mornara u ustima. Kajmak je nekak skoren i neslan, lepinja proljevasta, ali mi je luka ostalo za doručak uz čvarke.
Ocjena: 5,5
31. Ćevabdžinica: Jarun, Jarunski plac
Cijena: 20 kna – Kajmaka nema u ponudi. Ćevabdžinica bez kajmaka? Ko pivnica bez pive. Kao devdesetih u «Pivnici» Grand Slam.
«Koju pivu imate?»
«Žuju?»
«A još nešto osim Žuje?»
«Malu Žuju.»
«Pa dobro, piše da ste pivnica. Kaj nemate više niš?»
«Imamo vino za 20 kuna. Magdaaa!»
«Kaj je?»
«Imamo kaj piva osim Žuje?»
«Stelu.»
«Eto, imamo i Stelu. Oćete Stelu?»
«Ne, daj vino. I reci onima kaj tandrću da se stišaju.»
«Pa to su braća Justin.»
«Da, i?»
«Pa oni su legende!»
«Možda su bili prije korejskog rata, ali daj ih stišaj»
«Ma gonite se vi u kurac»
«Goni se ti...»
Pa smo izlazili u Mlinove Krke...
Ćevapi oblik: Kocke, kocke, kockice...
Ćevapi okus: Prije okusa – miris. Po mrtvoj ribi. Okus nije loš, ali ako jedeš s kvačicom na nosu. Dapače, onda je vrlo fin...
Luk količina: Sramota. Djeca im toliko jela dnevno...
Luk okus: Dobar, veliki komadi, odstajao, slan.
Lepinja: Meka, fina, slasna, flafi, ali nedopečena
Opći dojam: Nabijem vas na ovo malo tvrdog kvalitetnog domaćeg penisa ako niste u stanju dat puno luka kad vam se naglasi - «Puno luka». Sklop riječi «Puno luka» znači da uz deset ćevapa i pripadajući somun želim izrezano cca glavicu allium cepe u prirodnoj veličini tako da mogu uz svaki ćevap pojest i luka u obliku dva usrana rondomenta. To mi dajte, a ne prdac od lastavice!!! I smrde. I kad si ih pojeo, legnu ti kao da si pojeo ciglu s pinđurom. Dizaster. Al bolje od Rubelja...
Ocjena: 5,5
32. Ćevabdžinica: Kod dede, Prečko, preko puta Marinera
Cijena: 33 kune, kajmak 8
Ćevapi oblik: Pojedinci, veliki za tri zagriza ali samo 8 komada, bem ti normative
Ćevapi okus: Uglancani, ali suhi i užasno papreni
Luk količina: “Molim vas, s više luka” “Aha” I dođe mi na stol šest kriškica. Katastrofa. Na luku štedit, lopovi, štedila vam žena u krevetu...
Luk okus: Mekan, slan, idealan...
Lepinja: Velika i debela, slatka i fina ali užasno suha na 90 posto teritorija
Opći dojam: Prečko je ćevapna Meka. Marinero, Grana, Stari kotač pa evo i Deda. Nažalost, i Marinero i Grana su mi pali u očima za pola boda (a Trokut narasto za puna tri) jer sam u međuvremenu počeo jesti po Bosnama i Makedonijama pa vidio da su kod susjeda ljepše jabuke. Isto je tako i s Dedom. Najzgodnija je od svega bila posudica za kajmak, kao da naručiš umak u Jajcu 1978. Zakon! Kajmak fini, čevapi mesni al suhi, lepinja nenamočena, skupo, vruće... I sve puno Kineza, ne idem više jest u kineske restorane. Užasno puno propusta, ali uz Tomicu crnoga - skroz OK...
Ocjena: 6,5
-------------------------------------------
33. Ćevabdžinica: Ćevapčići Ferhatović, Dubravkin trg 3, dostava
Cijena: 36 kuna, kajmak 10
Ćevapi oblik: pojedinci, tanani, pišljivih osam komada
Ćevapi okus: sarajevska škola, nema masnoće ni putenosti, tvrdi, mesnati, odbojni
Luk količina, okus: skoro pa dovoljno, kosani, zahtijevaju upotrebu vilice (bloody hell!?)
Lepinja: izdubljena za kebab, sjajna u sredini - namirisana roštiljem, na rubovima jezivo tvrda i nejestiva
I tako, načuh da su se kod Autobusnog navodno otvorili pravi sarajevski ćevapi, prvi nakon Saćeta u Trokutu (koji su se digli za barem ocjenu i pol), pa rekoh - ajmo mi stavit jubilarnu, 33. recku na Ribafishov ultimativni test ćevapa…
Opći dojam: Ostalo mi je ujutro par komada od druge porcije, pa sam ih onako ladne utrpo, samo da si dam alibi da ne moram ić trčat na prazan želudac. I tu mi je žvačuć sinulo. Vratilo me u mladost, sedamdeset i neku kad bi stari napravio juhu od neke kravetine i onda od ostatka mesa navečer napravio goveđu salatu. Ovaj šatro-Ferhatović umjesto ćevapa prodaje govedinu na salatu. Vuče to na Sarajevo, ali teško je to prihvatljivo zagrebačkom, na svinju naviklom nepcetu. Suho, tvrdo. Bliže nekim sportskim kobasama no ćevapu. Pederluk jer ih je samo osam, a daleko su od velikih, kajmak je korektan iako neslan i preskup, luk fin ali kosan, poslužit će danas za dinstanje za pasta šutu. Lepinja se jede ko lubenica, ni traga od masti iako je fino sočna. Vrhunsko tijesto. Nažalost, kad pojedeš i zadnjeg, OSMOG, ostanu ti suhi prsti. Ogromna cijena za puno premalo užitka. Ipak plus za meso u kojem nema soje ni mačaka…
Ocjena: 5
Ribafishov ultimativni test ćevapa u somunu:
34.(Ćevabdžinica: Žar
Badalićeva 19, Trešnjevka - kod stadiona NK Zagreb
Uploaded with ImageShack.us
Cijena: 25 kuna ćevapi, 4 kune lepinja, 8 kuna kajmak (
Ćevapi oblik: pojedinci, tanušni, jednozalogajni, deset komada(
Ćevapi okus: iznenađujuće sočni i ukusni, čak i škripavi, fali tek malo mirisa i okusa do savršenstva(
Luk količina, okus: nedovoljno, ali zadovoljavajuć oblik i fino peckav okus(
Lepinja: taman masna, na zahtjev i dovoljno prepečena
Opći dojam: Nakon razočarenja Ferhatovićem, trebalo mi je nešto jako dobro da mi vrati povjerenje u ćevap.
Poslušao sam nato svoju curling drugu Zizu i još par ljudi i otputio se na deset minuta pješke od posla, preko puta stadiona NK Zagreb pa desno pa prva lijevo.
Kao prvo, ugodno sam iznenađen lokalom, pristojan, uredan, nezagušljiv.
Čak i komada ima! Kulturan konobar i fina nepreglasna muzika dizale su polako ocjenu za ukupni dojam, koju je još povisila brzina i kvaliteta usluge, plastična kutija i iznenađenje kad sam nakon sulude vožnje (kako mirišeeee) stigao doma – kao prilog mukte idu tri krumpir-pole s kajmakom!
Ko da sam treću sisu vidio na prvom dejtu!!!
Okus je sjajan.
Nekako mokro škripav, slastan, flafi, tek milimetar nedostaje da ih zaprosim i preselim na Trešnjevku.
Povoljna cijena, kvalitetna usluga i ambijent, stvarno lijep dojam, za svaku preporuku.
Još kad ih zalijete Meneghetijevim merlotom, bokte...
Sad moram opet u Šport i Marinero da vidim jesu ih prestigli…
Ocjena: 8,5
----------------------------------
Ribafishov ultimativni test ćevapa u somunu br. 35:
35.Bistro: Jadran
Velika Gorica, Kolodvorska 67, kod velikog Konzma
Cijena: 24 kuna ćevapi i lepinja, 7 kuna kajmak (
Ćevapi oblik: komadi, srednje debeli, oduži, oveći, deset komada(
Ćevapi okus: krupna čeljad koja zadovoljava samo formom, ali okusa - nema
Luk količina, okus: premalo, savršeno izrezano, neslano
Lepinja: nedovoljno pečena unatoč zamolbi, premekana, iako slasna i ukusna
Uploaded with ImageShack.us
Opći dojam: Nakon neoduševljenja i nenalaska zena u Zenu, a prolazeći kroz Turopolje gladan, poslušao sam savjet dragih mi Velikogoričana o njihovoj skormnoj ćevapnoj ponudi. I kako nikako da odem iza Antunovića, na jarunski plac i ispod petlje u Pruđu (tri sljedeće nahvaljene destinacije), kušah eto i ove mladiće. Iako sam naziv ćevabdžinice Jadran nekako ne ulijeva povjerenje... Jadran pa ćevosi, ono, nejde...
Tijekom kratkog čekanja pljunuh si u facu rokersku naručivši Kasačko.
Rastočilo se…
Prvi vizualni dojam je sjajan jer fakat veliki ćevapi Sifredijasto iskaču iz somuna kao Domaći iz vatre. Luka fali, ali zato kajmaka ima ko juhe u kineskom restoranu. Nažalost, kajmak je neslano žućkasto vrhnje, a ćevapi – totalno bezukusni. Nedorečeni. Ovlašni. Nema ljubavi, nema finog mirisa, samo veliki obrok. Što je ipak dovoljno za izdizanje iz prosjeka, ali ni ništa više od toga…
Ocjena: 6,5
---------------------------------
Ribafishov ultimativni test ćevapa u somunu br. 36: Jazz.Ba Chevap
36. Jazz.Ba Chevap
Zagreb, Varšavska 8, preko puta bivšeg Aeroflota, dobro, kina Europa...
(porcija luka na slici ne odgovara porciji u prirodi, jer sam cijelu jednu maznuo Rokatanskom i istresao sebi prije fotkanja, da sad mu kuham blitvu...)
Cijena: Ćevapi 33 kune, 8,50 kuna kajmak (
Ćevapi oblik: Deset zasebnih komada, sitni, tanušni, bez neke osobnosti
Ćevapi okus: Nema ga, ni mirisa, ni okusa - samo oblik...
Luk količina, okus: Sjajan vlažan, mrvu neslan lukac, sarajevski sitno nakosan i minimalne količine
Lepinja: Mekana, sočna, vlažna, fantastične strukture, samo preblijeda, i naravno, sarajevski - neuljena. I nesarajevski - poludebela!
Opći dojam: Na prometnom mjestu u centru grada smjestila se nova ćevabdžinica, koja je, iako u podrumu - definitivno među najurednijima i najukusnije sređenima u gradu. Bakreni stolovi, vesele slike po zidovima, drveni detalji, truba (!?), uglavnom svega pomalo – podsjetilo me odmah na moje prve zagrebačke ćevape u životu, 1978. u Petrinjskoj preko puta zatvora, s ogromnom slikom Seljačke bune i nekim žutim čašama za domaći jogurt. Evo mi je suza potekla, tom okusu težim...
Konobar uljudan, klopa brzo na stolu, sve odrađeno sa smješkom, iako se trebalo čekati s plaćanjem. Coca cola 14, Tomislav 15 kuna, i onda ćevosi, klasično sarajevski, u pola lepinje, vizualno premalo (na kraju se pokazalo da nije bilo samo vizualno), kajmak normalne veličine, topiv, prelagan. Od luka se djevojčica sa žigicama ne bi najela koliko ga je malo bilo, iako nije bio loš, a refill je dvije i pol kune, ali nas je tip počastio...
E sad, kad sam sve nahvalio, dolazimo do najtežeg dijela, a to je okus ćevapa. Jer ga nema. Sočni su, vodenasti iznutra, fino zapečeni, ali nakon deset sekundi žvakanja i gutanja, ostaje samo neki kiselkasti podsjetnik na nešto što bi trebalo biti ćevap. A nije. A nisam toliko razmažen, fakat sve jedem, možda me posjet Čučkovićima u Viškovu razmazio, ali ovdje mi fali okusa.
Na žalost, unatoč svemu ostalom, visoka cijena ćevapa i kajmaka (dobro, ipak su u strogom centru i sve je stvarno čisto), ne daju mi da dam veću ocjenu. A i nisam se najeo. Devetka za ugođaj, desetka za divne seksi tanjure, puno manje za same ćevape – možda da probate pljeskavicu, ili da Žar uposli ovog konobara...
Ocjena: 6,5
P.S. Sport u Utrinama je u međuvremenu pao za punu ocjenu, a kod Koste sam oba puta završio na vozu, pa se bute strpili...
37. Urban Grill Sarajevo
Zagreb, Zagrebačka Avenija 104, na platou kod naselja Antunović (benzinska, hotel, kazino) na zapadnom ulazu u grad
Uploaded with ImageShack.us
Cijena: Ćevapi 22 kune, 6 kuna kajmak (
Ćevapi oblik: Deset sićanih, malo sasušenih, oker smeđih
Ćevapi okus: Zgodni, ukusni, ali ne pretjerano impozantni
Luk količina, okus: Mižerija od količine, fin vlažan, kosan, i bez miligrama ljutine
Lepinja: Apsolutno fantastična, broj jedan među sarajevskim franšizama
Opći dojam: Jako puno ljudi me uputilo u Urban Grill, ali kad sam konačno krenuo na rub grada, lokal je bio zatvoren jer se navodno od masti zaštopao dimnjak pa je sve izgorilo. Nikad nisam provjerio tračeve, ali nisam ni dugo vremena navratio. Sve do jučer, kad mi se guza udobno naslonila na prozračnu, iako klaustrofobnu terasu među par zgrada.
Pristojan, ali neću-ti-ništa-reći-ako-me striktno-ne-pitaš konobar, jedan od četvorice koji ordiniraju, brzo i kulturno donosi sve naručeno, i krećem s klopanjem uz nalukavanje zgodnih teta iz fitness salona preko puta ćevabdžinice – mora da im je teško hopsat uz ove mirise. Jer mirisa, za razliku od Jazz Ba Grilla – ovdje ima! Escajg i atmosfera nisu na nivou iz Varšavske ulice, ali ih ćevapi okusom tuku za punu ocjenu.
I dalje to nije ništa epohalno, ali ima neki smisao. Kao da završite sa sestrama Williams sami u sobi nakon tuluma, ali se probudite kraj Venus. Mala količina, vrlo malo začina, nedostatak završnog podriga, ali i daleko najbolje tretirana i ispečena sarajevska lepinja ever, vani hrskavo tvrda, iznutra meka i puna kao duša.
Svjedočim izderavanju jednog konobara na drugog jer je "iznio njegovu narudžbu bez pitanja" (!?), i nastavljam s mljackanjem. Kajmak fin, luka premalo, a najveća greška za koju sam si sam kriv, je narudžba Sarajevske premium pivice za 25 kuna, jer se nikada neću složiti s njenim ukusom, zelenkastom bojom i nepčanim ubojitim udarom gorčine koji ne završava nikakvom aromom. Al je boca seksi. A mogao sam Osječko crno naručit, kreten, no, što je tu je, ćevapi su i zbog okusa i zbog cijene puno prihvatljiviji od JazzBaa, a sad moram ponovo naletit do Ferhatovića, jer me rajca da ih nisam pretjerano iskritizirao, a ni Sofra nije away from me... Jel još postoje oni novopazarski na Jarunu?
Ocjena: 7,5
--------------------------------------------------
38: Slajo (Oktogon, Dugave)
Zagreb, u strogom centru Dugava, između Marchea i Blue Marineta
Uploaded with ImageShack.us
Cijena: Ćevapi 25 kuna, kajmaka i priloga nema
Ćevapi oblik: Deset poštenih mladića
Ćevapi okus: Prolazno prozirni, škriputavi, nedorečeni
Luk količina, okus: Vrhunski obilato i ljuto
Lepinja: Malo gumenasta, ali friška i fina, nažalost - bez safta
Opći dojam: Opći je dojam bio da smo bili užasno gladni, kako fizički, tako i psihički, jer nas je Litva netom oprala u košarci. A kako se malkice zagemištalo, i zamirisao nam roštilj, tako smo navrnuli i u "Slaju", koji se možda i ne zove tako, ali nam je Micika tako rekao, pa smo poslušali. Kroz prozorčić se vidi majstor ćevapar što sliči na Seju Saxona, i prilično nezainteresirano okreće meso, a neugodno je iznenađenje bilo što nema alkohola, ali ni nikakvih priloga osim luka. Jako pristojna teta nam kaže da sjednemo u birtiju do, gdje ima gemišta, i da će nam ona donijeti klopu za stol.
Ubrzo su fakat pred nama, a vizualno su stvarno sjajni, vire onako fini veliki iz lepinje ko Domaći iz vatre, slina teče kao Niagara, bacamo se sa svih deset prstića, i čekamo da se slegne prvi zalogaj kako bismo došli do zaključaka. Stvar se ponovila dvadesetak puta, ali očekivana sreća nije došla. Dakle, ćevapi su bliže hrenovkama nego ćevapima, prskavi, škriputavi, nekako lažni. Nema rastresitosti, mirisa ni okusa mesa, kao da jedemo mljeveni kebab. Svaka čast na količini i veličini, pa i zasitnosti, ali najviše ostaje dojam nedorečenosti.
Da smo bar ušli u finale, i oni bi nam bolje legli, ali ovako nisu ispali neka sreća, iako je divna ta dugavljanska domaća atmosfera gdje se stvarno osjećaš kao da si doma. Ima još koja u kvartu? Enivej, ajmo sutra dobit tu broncu, piviliii!
Ocjena: 6
--------------------------------------
16: Ćevabdžinica: Mrvica, tržnica Branimirac
Bonus apdejt 25.09.2013.
Cijena se u par godina popela na 26 kuna, kajmak je nevjerojatnih pet, a postoji i opcija „King“ koja sadrži pet pločica po četiri metka, pardon – ćevapa i to za 31,5 kunu.
Ovo pišem kako bih ipak dignuo ocjenu Mrvici na punih 7, jer me već godinama hrane kad mi se stvarno ne da nikam vani.
Ništa epohalno, ništa zbog čega bih nekoga vodio tamo, ali taj neki kontinuitet, normalan, ne preslan okus, dosta luka i šmek po mesu a ne soji ni loju, čisto nek se zna.
Kockice dosadnjikave, nikad ne znam jel treba jest okomito ili vodoravno, ovaj put im je i malo pobeglo, vidi se na fotki…
Još da jeftini kajmak nema toliko skorenog vrhnja, ali ajde de, za dostavu po kijametu – taman!
---------------------------------------------------
Ribafishov ultimativni test ćevapa u somunu br. 39: The red apple pub, Krste Odaka 10, Prečko
39. Ćevabdžinica: The red apple pub
Cijena: 39 golemih kuna
Ćevapi oblik: Deset debelih prstića
Ćevapi okus: Fini, masni, konkretni
Luk količina, okus: Nedovoljno, fensi, kitnjasto
Lepinja: Svilenkasta, začuđujuća, plastificirana
Opći dojam: Prečko je zagrebačka ćevapska Meka i Medina. Marinero navodno slabi, Grada i Deda definitivno više nisu kao nekada, Stari kotač nikad nije ušao u istraživanje jer nema somun nego samo kruh na šnite… I onda sjedneš u prekrasan pub s ograničenim, ali ipak solidnim izborom piva (Grička vještica 20 kn), i ne vjeruješ da si usred ničega. Dakle, fina atmosfera, jedan konobar preuljudan i sjajan, drugi totalno neartikuliran, na granici odustajanja, a ćevapi… Dakle, 40 kuna se ne daje za ćevape osim ako stvarno nisi gladan, ili ih testiraš, pa sam dobio list salate, ajvar, mizeriju luka i sasvim solidnu porciju. Lepinja kao da je izašla iz kineskog cirkusa, plastična, sjajeća, ali ukusna, meso sasvim solidno bez većih zamjerki ali i ljubavi, čista sedmica da ih platiš 25 kuna. Ali eto, ipak je to pub s višim cijenama pića i klope, plaćaš uređenost i atmosferu. Šteta što nema muzike, i što me je konobar, kad sam ga prijateljski upozorio na fetusoidno smeće u octenjači skoro iščupao grkljan. Kakav tip, bože… Dakle, ako ste dubljeg džepa i volite zaliti sasvim solidne ćevape s Gričkom – pravac Crvena jabuka.
Ocjena: 7
Ribafishov ultimativni test ćevapa u somunu br. 40: Urnebes
Uploaded with ImageShack.us
-----------------------------
40: Restaurant & Night Bar Urnebes, Trnjanska cesta 117
Cijena: 39 kunolomaca
Ćevapi oblik: Deset poštenih, krupnih mladića
Ćevapi okus: Fini, masni, konkretni, mesni
Luk količina, okus: Premalo, ufino
Lepinja: Sa strane, paperjasta, topla, fantastična – ali nemasna
Opći dojam: Na mjestu gdje je nekoć bio vatrogasni dom, ili neka slična simpatična tulumara, danas je vrhunski uređen prostor koji me totalno ugodno iznenadio. Čista fensijana, uz savski nasip, malo mi je čak i neugodno bilo kad sam vidio koliko ljudi u odijelima i teta u štiklama dolazi tako sređeno, a mene taman Rokatanski to jutro malo zalio mlijekom po majici… Enivej, kapa dolje za uređenje, kulturu konobara, uslugu i praktički sve. Ćevapi su stigli za desetak minuta, usamljeni na tanjuru, dok je lepinja totalno čudnog oblika došla zasebno – u košarici. Da, obožavam kad lepinja upije malo toća, ne masti nego mesnog krvavoslanog đusa, ali eto, nisam bio te sreće u Urnebesu. Problem je u tome da je i takva, suha lepinja apsolutno fantastična – uz bok onoj u Batku. Na visini je i količina kajmaka, dvije masne debele kuglice, doduše po 12 kuna, ali i sami ćevapi su velikih 39 (Karlovačko veliko 17 kn). Tako sam još jedanput naletio na skupe ćevape (posipane peršinom – pretjerivanje), iako su oba puta, i u Red Apple Pubu i Urnebesu bili slasni. A ovdje konačno nisu škripali (odvratni trend), nego se osjetilo pravo meso, s jedinom zamjerkom – nije bilo mirisa. Što je i dalje puno bolje nego obratno! Dakle, vrhunski velika porcija, ukusni ćevapi, a kako cijena od 39 kuna savršeno odgovara kvaliteti interijera, ako ste pri lovi – a vi samo navalite.
Ocjena: 7,5
-------------------------------------------
41: Tri Fenjera, Vinodolska 2b, Dubrava
Cijena: 17 krznaša
Ćevapi oblik: osam malih crnčića
Ćevapi okus: Prhko, tvrdo, ne baš...
Luk količina, okus: Simpatična gomilica
Lepinja: Omalena, nedorečena
Oznake: Ribafish, ćevapi, fenjer, somun
Kako sam prao kućne ljubimce
Jednom su mi za rođendan poklonili sedam zlatnih ribica, ali ne i akvarij. Pa su sirotice onako usardinjene do jutra pomrle, što od toga što je jedna bila piranja, a što od toga što sam ih strpo u teglu od krastavaca. Dugo nisam jeo krastavce, al tulum je bio do jaja, mislim da je to onaj kad smo 140 puta otpjevali Whole a lot of love, a Kolarić zakrmio u kadi.
Vučka, mog prvog pravog psa, s kojim sam spavao u kućici i dijelio buhe, odnijeli su šinteri nakon što ih je zvala baba jer joj je rasturio cvijeće i priklo bugenviliju. A moja baba više voli bugenviliju od ičega. Dugo nisam pričao s babom, sve dok se nisam satro za 23., pa napravio scenu pred rođacima jer su mi donijeli samo bočicu Hardyja i svijetlo smeđe nesportske dokoljenke, pa baba nije pričala sa mnom. Al je tulum bio mrak.
Obe tri papige su skončale jer su starci pušili po dvije kutije dnevno, svaki, samo bi vremenom posivile i izgubile glas. Uvije bi u jusi bilo pokoje perce. Kanarinac je krepo i ranije, počeo je pjevat ko Meštar na Žlijezde pjevaju i sletio jedared na nos u kakicu. Dugo sam se durio na starce, starog na silu odviko od fumanja, al se stara još ne da. I to joj je totalno cool.
Ježa pronađenog nasred ceste sam vlastoručno vratio u šumu jer nisam oka sklopio od suludog cjelonoćnog rovarenja po kutiji s lišćem i jabukama, žohara sam se riješio adaptacijom, pauci ne slušaju, komarce istrijebljujem... Ostadoše samo biljčice.
Uploaded with ImageShack.us
Imam pet velikih koje prežive zimu, i desetak malih koje možda. Začinsko bilje odumre čim padne temperatura ispod 20, i skonča na +10, ili u sobi, ali mi svejedno ove preživjele nekako daju toplinu kad Junior nije kod mene.
Možda je stvarno vrijeme da se bogato udam za neku tajkunovu kći, ali do tada, jednom mjesečno u kadi imam ovu sliku. Listoper. E sad, je li to gej, žena, agronom, romantik ili pjesnik u meni, nikada nećemo saznati, glavno da su biljčad sretna.
Enivej, lijepo je imati neki hobi, makar pobijem tri peršina i sedam bosiljaka godišnje, a menti ne smijem pogledat u oči...
Ko će prat kadu, damn...
Oznake: Ribafish, cvijeće, hobi
Kako sam prao kućne ljubimce
Jednom su mi za rođendan poklonili sedam zlatnih ribica, ali ne i akvarij. Pa su do jutra pomrle što od toga što je jedna bila piranja, a što od toga što sam ih strpo u teglu od krastavaca. Dugo nisam jeo krastavce, al tulum je bio do jaja, mislim da je to onaj kad smo 140 puta otpjevali Whole a lot of love, a Kolarić zakrmio u kadi.
Vučka su odnijeli šinteri nakon što ih je zvala baka jer joj je rasturio cvijeće. Dugo nisam pričao s bakom, sve dok se nisam satro za 23., pa napravio scenu pred rođacima jer su mi donijeli samo bočicu Hardyja i svijetlo smeće nesportske dokoljenke. Al je tulum bio mrak.
Obe tri papige su skončale jer su starci pušili po dvije kutije dnevno, samo bi posivile i izgubile glas. Kanarinac je krepo i ranije, počeo je pjevat ko Meštar na Žlijezde pjevaju i sletio na nos u kakicu. Dugo sam se durio na starce, starog na silu odviko, al se stara još ne da.
Ježa pronađenog nasred ceste sam vlastoručno vratio u šumu jer nisam oka sklopio od rovarenja po kutiji s lišćem i jabukama, žohara sam se riješio adaptacijom, pauci ne slušaju, komarce istrijebljujem... Ostadoše samo biljčice.
Uploaded with ImageShack.us
Imam pet velikih koje prežive zimu, i desetak malih koje možda. Začinsko bilje odumre čim padne temperatura ispod 20, i skonča na +10, ili u sobi, ali mi svejedno ove preživjele nekako daju toplinu kad Junior nije kod mene.
Možda je stvarno vrijeme da se bogato udam za neku tajkunovu kći, ali do tada, jednom mjesečno u kadi imam ovu sliku. E sad, je li to gej, žena, agronom, romantik ili pjesnik u meni, nikada nećemo saznati.
Enivej, lijepo je imati neki hobi, makar pobijem tri peršina i sedam bosiljaka godišnje, a menti ne smijem pogledat u oči...
Ko će prat kadu, damn...
Oznake: Ribafish, cvijeće, hobi
Dragi moji, svi, pa čak i hejteri, eto barba Ribe nakon kraće pauze.
Konačno sam zvanično postao urednik dva portala u sustavu Nove TV, konkretno Blog.hr i Punkufer.hr.
Vrijeme će pokazati koliko ću uspjeti vratiti ljude da više pišu i čitaju, a manje fejsaju (Blog), odnosno da svakodnevno potraže zgodne crtice iz svijeta enogastronomije i putovanja (Pun kufer).
Ono što mogu obećati je da ću ginuti kao i uvijek, pokušati iščupati najbolje od sebe i vas, fino pojest i popit, dobro se nasmijati, i učiniti ovu našu svakodnevnicu barem malo boljom.
A ono što bih od vas tražio je sljedeće:
- Pišite svoje blogove
- Javite kad pročitate neki dobar blog, na ribafish@gmail.com i Domagoj.Jakopovic@novatv.hr
- Preporučite rakije, vina, flambirani flam, pohana pačja prkna, uglavnom - sve što je zanimljivo ili vas je ostavilo bez riječi
- Javite gdje se dobro jede i pije, zovite na testiranja, kušanja, kestenijade, fišijade, švarglijade, rakijade, trijade, a-dija-dija-de, i sve što se jestivo, pitko i blesavo događa u vašoj okolici - obavještavajte o svim živim festivalima, što ranije to bolje!
- Savjetujete gdje ima dobrih ćevapa, kolača, raw fooda, nezdraw fooda, novih i lijepih stvari, hrabrih ljudi koji pokušavaju nešto novo, zaboravljenih jela, pila, recepata...
- Klikajte manijakalno na oba profila na fejsu, šerajte, preporučajte ljudima kad vam se nešto stvarno svidi, lajkate i puno, puno čitajte
Ljubi vas vaše zlatno nepce, nerast, svežder i poturica, ko ne lajka, sustigla ga hajka!
Ajd pivili!
Uploaded with ImageShack.us
Foto: Goran Legendarni Čižmešija
Oznake: Ribafish, blog, punkufer, eno, gastro, Putovanja
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com
Ribafishov najopširniji hrvatski test ćevapa u somunu
Ljudi koje cijenim:
ZDENKOV KULTURNI KOMBI - Kum 1, bez njega ne bi bilo ni mamurluka, izleta, Levellersa, Modre Špilje...
SVIJET U BOCI - Kum 2, moj uzor, svjetlo na početku tunela, pivopija, erudit, laki centar i uholaža
SISAJED- Lud čoek. Da je više takvih, ne bi Hateveja bilo
KAZZO MORTALE- Ponekad još luđi čovjek. Riznica pornografije, zlatan dečko
ČAČINAČKI ALKOSI - To je navijač, a ne ja. A i obećo je čvarke. A, bogami, i poslo je čvarke. I to čvarke koji su više špek nego čvarci
YELLENA – Mudro zbori
ANALNA CARICA- Oralna kontesa, Vaginalna vojvotkinja, Barunica Međice, Pazušna vikarica... Ma božanstvo!
AMBER - Kraljica dizajna!
JAZZIE - Dnevna doza cinizma iz ženske perspektive
RUDARKA - Kratko, jasno i u vugla
APARATCZYK - Legenda, ljudina, kralj!
DIVLJA SKUŠA - Voli ćevape
ORGANIZAM - Luda ko šlapa
PKLAT - Čovjek otišao na posudbu u centralnu Kinu, jede paradajz sa šećerom, ima tuš iznad čučavca, svaki dan prolazi pokraj kuraba u vunenim štramplama, i tak...
SONJECKA - Moja strip b(l)oginja!
AMY DAMON - Kupila me tekstom o birokraciji!
PARLIAMENT - Uf, kako lijepo izvuče rečenicu
KAKO JE POČEO (S)RAT U MOM POTOKU - Totalno pitak i zanimljiv početak jednog sjajnog romana
MUFASA - Lud
RUTVICA - Ko da sebe čitam...
KEKS UND SMRAD - Dobro...
SAROUKH - Čovjek putuje tamo gdje bi i ja htio...
KULTPUBLISHER - Sam pokrenuo magazin i živi od toga što ga uređuje! Kapa dolje!
PAJO PAKŠU - Vinkulja do Szekesfehervara! Paju za Bana! Živijooo!!!
UMORNI KONJ - Roker!
LEZI LEBE DA TE... - Doktor is back. Čovjek koji što god da napiše ima glavu i rep!
BEERLOVER - Jes da je mlad, ali zna, hoće i može. Popit. Recenzije piva a la carte!
MAXTURBATOR - Turbopervertit!!!
ZRINSKO PISMO - Zna se ko je u Kulturu išo!!!
PERO PANONSKI - Mladić koji obećava
POKOJNI TOZA - Poznati kantautor lakih nota
FRKACHU - Moj osobni bowling trener
TAJPVRAJTER - Pivopija i pisac
GURWOMAN - Recenzira pive, putuje i kuha po svojim receptima. Ideal!
DIDA 99 - Klopica, cugica, putovanja, koncerti... Hedonist
ATHENA AIR - Iako je zrak iznad Atene - smog, ova koka je dokaz da su Riječanke najbolje cure u Rvata!
NEMETZ - Istomišljenik, placeni ubojica (s placa)!!!
STRIPTIIIIIZ - Liftboy odlijepio i crta stripove!
MOSOR - eto, tako ja vidim posljedice pozara na Kornatima. Sjajan tekst!
BEGIZMI - da sam iz Splita, da se nisam šišo i da znam svirat, mislim da bi se družio s čovjekom!
BRAK, SEKS... - četri kuta kuće, luster i još štošta!
ARHIVA
dnevnik 1 - Prije poroda...
dnevnik 10 - Dan De
dnevnik 20 - Rodija se sin!
dnevnik 30 - I mi bi spavali
dnevnik 40 - Zašto plače?
dnevnik 50 - Prvi zub!
CRO TRASH ENCIKLOPEDIJA!
Svezak 1: A - B
Svezak 2: C - D
Svezak 3: E - F
Svezak 4: G - H
Svezak 5: I - J
Svezak 6: K - L
Svezak 7: M - N
Svezak 8: O - P
Svezak 9: R - S
Svezak 10: Š - T