< travanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Čušpajz mog života


utorak, 19.04.2011.

It's Britney... twat!

Dakle, dakle, svašta sam ovdje od glazbe predstavljao ali da ću ozbiljnije se pozbaviti pop-princezom i to cijelim postom nisam mislio. No kako se sve mjenja tako i ja a bome i naslov pop princeze se može pomalo razmisliti. Sve u svemu odličan album. Bez ironije, koliko god u suprotnosti bila iduća rečenica.

britney femme fatale


Auto-tune do daske sa velikim brojem producenata daje komercijalan prozivod bez previše osobnosti od Britney koja donosi samo ime brenda sa tekstovima koje ne bi dali svojoj djeci da slušaju. Sad kad sam rekao sve loše ostaje samo odlične stvari, pa nemojte odustati od novog albuma nakon prethodne rečenice. Brit se polako izvlači iz kategorije tinejdžerske zvijezde koju odrasli slušaju samo u guilty pleasure kategoriji. Nakon već poznatog brijanja glave čekali smo pravi povratak. Blackout je najavio promjenu zvuka no bio je prezbrćkan i nikako evergreen. Circus je pokušao balansirati staro i novo no i to je bilo traljavo, a Femme Fatale ne napušta pop, no prepušta dominaciju elektro zvuku. Idealan album za ljeto, fitness klubove i spremanje za van. Partijana od početka do kraja bez iti jedne balade sa produkcijom za skinut kapu. Oni koji preferiraju laganice i akustiku, mogu sad napustiti ovaj post.

Jedna od najboljih stvari sa albuma i trenutni sigl je Till the World Ends (klik na spot dolje) i klasična je klupska stvar koja će se vrtjeti neko dulje vrijeme. Hold it Against Me već znaju i vrapci na grani jerbo je bio najavni singl sa čudnim spotom ali dobrim zvukom koji mene osobno nije na prvu oduševio. Inside Out uspori tempo i očito je da je make-out pjesma i sugerira znat-već-što (kao i 99% tekstova ovdje) sa referencom na "...Baby One More Time". I Wanna Go ponovno ubrzava, ima jednostavan refren i lako pamtljivu fućkajuću melodiju na mostu. How I Roll ima neozbiljnu notu i ako bi ju ikako opisao najbolje bi pristajao opis žvakaće gume, u prijevodu zaigrana. Na Drop Dead (Beautiful) predstavlja frišku repericu Sabi o kojoj neznam ništa, no pjesma ima najdiskutabilniji tekst. Seal it With a Kiss predstavlja jedan od dva trenutka kad će vam otpasti uši od baseva ali na dobar način. Takav idući trenutak je odmah iza naziva Big Fat Bass (duh!) gdje gostuje will.i.am i pametno maskira trouble u treble i base u bass pa tekst "I can be you treble baby/You can be my bass" dobiva dvostruko značenje. Trouble For Me daje malo ozbiljniji ton no ništa inventivnije. Trip To Your Heart je uvodom ispala iz najboljih dana dance groznice i ako se treba birati najsvjetliju točku albuma (zvukom, ne nužno i kvalitetom) to je onda to. Gasoline poušavam biti neustrašiva oda samostalnosti sa oštrijim zvukom no na kraju ipak postaje poziv na parenje. I onda na kraju se sve usere (pardon my french) sa pjesmom Criminal gdje se ispričava mami što voli kriminalca, a sama pjesma ne zna bi li bila balada, rock ili dance.

Dubina albuma ne postoji, no to ne znači da je "Femme Fatale" loš ili bezuspješan. Nedvojbeno je donjela electro-pop silu koja će nas drmati dulje vremena s porukom voulez-vous coucher avec moi. Black Eyed Peas su sa svoja posljednja dva albuma najavili da ostaju na pionirskom polju electro-pop-dance ritma koje je do sada imalo samo one-hit wondere, a Britney ih sljedi kao prvi pošteni primjer. Nevina slatkica sa kraja 90-ih je definitivno nestala. Što joj drugo ostaje gdje mlađa konkurencija u svojim plesnim pozivima pokazuje puninu nade i boljeg sutra? Ona nam tu iluziju nakon nekoliko rehabilitajcija, podosta ispada i silovanja od strane medija nikako ne može prodati. Ali zato može nakon svega zaplesati pobjednički ples koji za žrtvu ima staru nevinost. Femme Fatale? Ne baš. Avantura i akcija? Definitivno.



Pozdravno, Ribac



- 10:00 - Drekni nježno (5) - Tiskaj za WC - Zapamti to


petak, 08.04.2011.

Zbor od dvijetisućepedeset i dva pjevača

Mislite da to nije moguće skupiti sve na jednom mjestu? Internet postoji da bi ipak tu i tamo napravio nešto veličanstveno.

virtualni zbor


Virtualni zbor je nastao kao eksperiment u socijalnim medijima koji je pokranuo Eric Whitacre (vama ostavljam daljnje guglanje), jedan od najcjenjenijih i najpopularnih skladatelja klasične (kolokvijalno govoreći) glazbe. Možda vam ovaj "najpopularniji" ne sjeda od prve, no vjerovatno ste nesvjesno već čuli koju njegovu skladbu bar u nekoj reklami. Da se vratim natrag na virtualni zbor. Sve je krenulo kada je Eric čuo i vidio Britlin Losee kako pjeva njegovu skladbu Sleep. Nakon toga je Eric javno pozvao ljude da snime polifone verzije te iste skladbe. Scott Haines je napravio video, te se s obzirom na impresivan rezultat Eric odlučio na sljedeći korak. Snimio je sebe kako dirigira drugo djelo, Lux Aurumque i zamolio članove Virtualnog Zbora da snime svoje dionice. Rezultat je blagorečeno impresivan.

Međutim ono što je povod ovom postu je daljnje guranje i povećanje projekta. Idući (i trenutno posljednji) projekt Virtualnog Zbora 2.0 u početku je bio da se skupi 900 pjevača koji bi pjevali već spomenutu skladbu Sleep. Na kraju je skupljeno 2052 snimaka iz 58 zemalja a rezultat je audio-vizualni užitak ispod koji je premijeru imao jučer.



I onda recite da internet ne može stvoriti nešto prekrasno preko vremena i prostora.

Pozdravno, Ribac



- 14:00 - Drekni nježno (4) - Tiskaj za WC - Zapamti to


srijeda, 06.04.2011.

Preraspodjela ili karakterno-estetska promjena

Nemam pojma što da radim sa ovim blogom više. Očito je da više originalnog materijala nemam na lageru, tag-a-feed je izgelda riknuo do kraja pa mi ni popis blogova više ne radi (ako ste se pitali zašto me nema na vašim blogovima to je zato što ne znam adrese napamet!). Previše toga mi je na pameti a kao svaki klasični ljenčina boljka mi je išta pokrenuti. Zato pogledajte ako već niste ovaj 20-ak minutni video naslova "The Story of Stuff" prije nego što nastavim dalje lamentirati. Dobar je!



Očito je da gledam previše serija, dapače to se pogoršalo i na uštrub glazbe. Ako ću nastaviti dalje sa ovim blogom (a 76% da hoću) doživjet će nekoliko promjena. Kao prvo nikada nisam i neću pisati recenzije filmova i trenutnih spotova koje stavim u svoj multimedija box naljevo. Za te sitne obavijesti postoje facebook stranica i twitter i tako će ostati. Integracija and stuff. Redizajn, ako će biti, neće biti velik, no najveće pitanje koje će "promjeniti" daljnji tok jest naslov. Definitivno razmišljam o tome da promjenim naslov bloga, no problem je što nemam ni najmanje ideje kako bi ga trebao nazvati. S ozbirom da bi tipkarao o glazbi, filmu i TV-u sa povremenim nepovezanim i zanimljvim stvarima (poput ovog videa iznad, ili nedavno završenih Najteta) ne znam kako bih to sročio u neki iole privlačan naslov.

A da mjenjam kompletnu adresu bloga? Hm, samo razmišljam na glas, svaka povratna informacija je dobro došla!

Pozdravno, Ribac



- 14:30 - Drekni nježno (3) - Tiskaj za WC - Zapamti to


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>