riba 2

31.07.2007., utorak

Noćobdija

Prosjak Neke noći, u ove vruće dane dižem se iz kreveta i promatram kroz prozor slučajne prolaznike. Ma, uglavnom ih nema. Ponekad neki auto s nadvožnjaka jurne prema rotoru - da li tada to juri na novo odredište ili kući na odmor, ne znam. Tek malo prekine tišinu koja caruje u to gluho doba noći dok hvatam kakav, takav zrak na balkonu. Čujem da se već pitate - a klima ?! Ne uključujemo ju poslije 23h pa do 7h. Nitko nam nije odredio, sami, mi u obitelji, jer bruje te vanjske jedinice, a susjedi imaju prozore otvorene pa im može ta buka ometati san. Nismo se dvoumili ... ali teško je zaspati na sedmom katu bez dotoka hladnijeg zraka. I tako vam ja gotovo svaku noć primjećujem jednu mlađu osobu kako s baterijom hoda ... i mislim, pa nije tako mračno, kad ta mlađa( opet to naglašavam !) osoba obilazi kante za otpatke i nešto i njih vadi. Nisam ... iz onih putnih, uz stazu, kanti ... uspjela razabrati o čemu je riječ, valjda plastične flaše ili stari kruh ... ne znam. Ali se svaki puta rastužim. Na što nas to društvo prisiljava ?! Baterijom, dok svi spavaju ili bar to pokušavaju, malo popraviti svoje siromaštvo ?! Htjela sam ovo već ranije podijeliti s vama ali kad sam u novinama pročitala kako u Zagrebu neki muškarac glumi svoju invalidnost razmišljala sam - koliko je pravih siromaha. Neka nikog od nas ne sustigne ona Židovska kletva - Imao, pa nemao. ...

- 16:19 - Komentari (7) - Isprintaj - #

28.07.2007., subota

Sretan rođendan Dunjice !

Svanuo je sunčan dan našoj Dunji rođendan. Koji ? Već četrnaesti. Draga Dunjo, tvoje srce prepuno je ljubavi za sve nas, zato te još više volimo. Danas, na tvoj rođendan, želimo da ptičice posebno pjevaju, da sunce nježno grije naša lica, a nama samo smješne scene padaju na pamet i trbuh da nas od toga zaboli - a ti da budeš najveselija. I party bude zapamtljiv kao savršen. Za cijeli život ostani zdrava, vesela i sretna. ***SRETAN TI ROĐENDAN***

- 00:01 - Komentari (5) - Isprintaj - #

22.07.2007., nedjelja

Vjetar

Boćni vjetar - na putu ... Negdje oko 19h ni od koga najavljen, neočekivan uđe jak vjetar u naš soliter. Lupaju prozori na hodniku, bune se, dok vjetar na njima iskazuje svoju drskost. Jurim od 9. (pa na dolje) kata i zatvaram prozore, a usput uživam kako me vjetar u tome sputava. Tko je jači taj kvači. Pa ja zakvačila sve prozore. Vraćam se u stan i dašak svježine ulazi samnom. Super. Odlazim do balkona gdje je pričvršćen toplomjer i svojim očima nevjerujem - samo 28C. Ulazim. Uzimam fixni fon i zovem rodbinu : Zagreb, Gospić, Split, Biograd ... nekih nema doma - pričam i oni malo zavidni, nadaju se da će i k njima stići ovaj spasonosni vjetar. Nema te klime koja je tako tijelu ugodna kao ovoj iznenadni, svjež i dragi vjetar pred spavanje. A noćas će to konačno biti. Ne sjećam se kad sam u posljednih tjedan dana zaspala mirno tonuć u san već stalno borba s toplim zrakom i nelagodom vlage na koži i čelu ... Sad mi iz parka dopire Neno Belan - i odlično mi zvuči. Čudim se kako do sad njegove pjesme nisam zapazila ... ipak, da nije ovaj vjetar do nas dopro ne bi Belana ni slušala - bio bi zatvoren prozor i klima bi brujala ... Nadam se da i vi uživate u ovoj nagloj promjeni temperature. Do čitanja Update : 22C na balkonu ...

- 22:27 - Komentari (8) - Isprintaj - #

15.07.2007., nedjelja

Nešto ležernije ...

... jer vrućina je pred vratima. Neki vele - kad će ako ne sad. Meni bi bilo draže nikad. Ne volim kad je vruće i kad temperature prelaze 30C - a tko to voli ?! Samo neki to lakše podnose. Držimo se hlada, sladoleda i limunade , pa noge u lavor - tko ne ide na more. ( tak se to veli )

- 21:28 - Komentari (12) - Isprintaj - #

09.07.2007., ponedjeljak

Počeli su školski praznici - tko to još ne zna ?

Naobrazba i mudrost nisu isto. Prvu stječemo izvana, ulazi kroz oči i uši te se može nastaniti u našem mozgu. Mudrost, naprotiv, nastaje u nama i potom se očituje prema van. Izvire iz srca i može se steći jedino razmišljanjem. I nepismeni mogu biti mudri, ako umiju u svojem srcu smišljati velike istine. Ali u dodiru s drugima valja računati i na dosjetljivost, koja mudrost prilagođuje okolnostima. Takav čovjek zna pravilno odmjeriti i ono što je bilo i ono što jest, a ne zabrinjava se tjeskobno za ono što će biti. A ljudi ne uspijevaju gotovo nikada biti zadovoljni, pa uvijek prošlost vide ljepšom nego što je bila, sadašnjost gorom nego što jest, a budućnost vedrijom nego što će biti. Sve ovisi o tome kako se stvari promatraju. Malo dosjetljive mudrosti istinu može učiniti ugodnijom nego što ona možda jest. I tako mislim si ja - teško ćeš mudrost pokazivati ne stekneš li naobrazbu - jer često se oslanjamo na ono što rekli su učeni, a na riječi nepismenih se ne obaziremo. Što vi velite ? Koji u životu lakše uspjevaju - mudri ili obrazovani ? Meni su draži mudri, moram priznati - ali ja već dugo po svijetu hodam.( Imam puuuuno godina ).

- 18:10 - Komentari (26) - Isprintaj - #

01.07.2007., nedjelja

Moja literarna simpatija iz osnovne škole ...

... umro je - moj Tadija. Bard hrvatskoga pjesništva napustio nas je u 102. godini. Dragutin Tadijanović rođen je 4. XI. 1905 u Rastušju kraj Slavonskog Broda. Osnovnu školu završio je u Podvinju, gimnaziju u Brodu. U Zagrebu je započeo studirati šumarstvo, a onda ja prešao na studij književnosti i filozofije, te diplomirao 1937. Radio je kao korektor, tajnik Društva hrvatskih književnika, nastavnik na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, državni službenik, a nakon 1945. bio je urednik u izdavaštvu , pa do umirovljenja direktor Instituta za književnost i teatrologiju JAZU. Jedna od meni vrlo dragih pjesama, diplomsko moje predavanje. Oduševljenje mojih profesora na licima govorilo je o mom uspjehu, odlično je bilo. Hvala Tadiji, jer mi je ta ljubavna pjesmica često u životu titrala pred očima... i srce ispunjavala radosti. Nosim sve torbe a nisam magarac Ja se ne volim ni s kim tući I nikad neću da dotaknem Kad me nagovaraju i kažu: Ne smiješ dodirnuti njegovo uho. Kad nas učitelj pusti iz škole Najprije idemo svi u redu, A poslije, čim nas ne vidi više, Tuku se s onima iz drugog sela. Ja ne volim o tome ni govoriti. Meni je najdraže kad idemo kući A netko vikne: Tko će bit magarac? Ja onda kažem: Metnite na me torbe! I svi na moja ramena povješaju. A meni nije teško, jer znam da nosim I Jelinu torbu.Mogao bih za nju Da nosim, sigurno,trideset i tri torbe. Al nikom ne bih priznao da sve nosim Zbog Jele!...Koji možda o meni misli da sam Magarac pravi, znam: vara se, i ne zna... Magarac, to svi već znaju, imade dugačke uši. Zagreb (Runjaninova ulica 4), 23. srpnja 1935 Neka mu je vječna slava i hvala. Počivao u miru Božjem.

- 09:01 - Komentari (19) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.