Riječanka&svijet

31.07.2006., ponedjeljak


Finale, napokon!
Eto, napokon je i 17.ATP u Umagu gotov, kao i sva popratna zbivanja. Ja sam bila na gotovo svim finalima do sada (preskočila sam svega jedno ili dvoje), no ovo je bilo najjadnije od svih - siroti mali Đoković se nakon petnaestak minuta igre počeo grčiti, imao se dojam s tribina da se guši. Iscrpljenost, tropske vrućine praćene isto takvom vlažnosti zraka, svakodnevni zahtjevni mečevi - to dijete (a on je usprkos visini star svega 19 godina, što će reći - praktički dijete) nije izdržalo. A i drugi mladi dečko - Wawrinka ima svega 21 godinu - je bio podjednako nesretan kada je Đoković predao meč; stalno je trčkarao oko njega i pokušavao mu nekako pomoći.
Tužan, bijedan i siromašan je bio i vatromet nakon finala - više se raketa ispuca na malo raskošnijim svadbama. Čak ni after party ove godine mi nije bio bogzna što - OK, može biti da je meni i pomalo dosta svakodnevnog tulumarenja - ove sam se godine, priznajem, poprilično raspojasala.
Uglavnom, već sam oko 2 bila doma, spremam stvari, jer za par sati isplovljavamo. Nadam se da će nas vrijeme poslužiti. Točan plan plovidbe nemamo - odlučiti ćemo putem.
Vraćam se za desetak dana.
Dok me nema, uživajte u ljetu, odmarajte se.
Za one koji rade - što reći, nego budite produktivni i neka vam ne bude vruće!
Idem ja sada, da ne zaspim ujutro i da banda ne isplovi bez mene.
Do čitanja, pusa!


- 03:22 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>