Riječanka&svijet

01.07.2006., subota


Riječki streetfashion
Ovaj sam vikend, za promjenu, odlučila ostati u gradu.
Kako posljednjih dana sunce neumoljivo pali, a živa u termometru se ni noću ne spušta ispod tridesetak stupnjeva Celzija, ni more ne donosi željeno osvježenje.Odnosno, je, fino je kupati se, ali nakon toga se ispružiti na plaži čini isti efekt kao da se svježu ribu, netom izvađenu iz mora baci na užarenu tavu : zacvrči, u svakom slučaju!
Pa mi je nakon odrađenog tjedna puno ugodnije izležavati se u klimatiziranoj sobi a dodatno osvježenje potražiti ispod tuša.
Tako sam se danas poprilično kasno ustala, otišla do tržnice po nešto svježeg povrća i na Korzo, na kavicu s prijateljima.

Našli smo se u Corsu (e, kad smo kod Corsa - danas sam imala tamo vlastiti show - nezgodno sam odgurnula stol nogom, naravno kada je bila najveća gužva, i porušila i razbila bočicu mineralne i tanjurić od kave. Iako moram pohvaliti osoblje, koje je cijeli nered bez kolutanja očima ili komentara začas počistilo, ako se i kada - sramim se, naravno! - opet tamo pojavim, uvjerena sam da će mi sve servirati u plastičnim čašama, šalicama i tanjurićima, hehehe) a u društvu je bio i jedan naš bivši sugrađanin koji u posljednje vrijeme, nakon New Yorka, Munchena i Milana, živi u Zagrebu, a bavi se modom, modnim događanjima i svime i svačim vezanim uz to.
Pa se razgovor uglavnom vrtio oko mode, stila, najboljeg shoppinga i tračeva - tko se gdje, kako i za koliku lovu, od viđenijih naših zvijezda i zvijezdica oblači, i sa kakvim uspjehom (btw.dobila sam pohvale za moju Gay Mattiolo torbicu).
Kako smo sjedili na jednom od najfrekventnijih mjesta na Korzu - svatko tko prolazi morao je proći pored nas - u prvom redu do ulice, naravno da je samo po sebi bilo logično da promotrimo prolaznike i damo svoju ocjenu.Pa da malo ovdje rezimiram naše popodnevne zaključke.

Riječanke su oduvijek slovile kao jedne od najbolje obučenih žena u zemlji. To se pripisivalo nekada blizini Trsta - ne znam koliko je to točno ili ne, no i sada, kada se više u Trst ne odlazi ni približno toliko kao nekada, i dalje naže žene uspijevaju biti dobro i moderno obučene.
Možda u našem gradu nema toliko vrhunski dobro (i skupo) obučenih žena kao na primjer u Zagrebu, no najveća većina cura su dobro obučene. Naravno, nisu to najčešće firmirane ni ekskluzivne stvari, no vrlo brzo kada nešto postane trend, u našem se gradu masovno pojavi na Korzu. Za tren, gotovo će svaka, najčešće mlada cura, nabaviti must stvarčicu - najčešće kopiju originala, ali to i nije tako bitno.
Ono što moj prijatelj zamjera Riječankama je pomanjkanje hrabrosti u kombiniranju gdje se nedovoljno eksperimentira, i nedostatak individualnosti - kada netko na TV ili u nekim drugim medijima, profura nešto novo i "in", obično se vrlo brzo vidi njegove klonove (u ovom slučaju klonice) na našim ulicama.

Meni u oči pada jedan drugi fenomen - puno manje trendy i doista dobro obučenih ima žena mojih godina, dakle četrdesetgodišnjakinja, nego mladih cura, mahom srednjoškolki i studentica. No, tako je to kod nas - žene koje zarađuju vlastite novce, najčešće se odriču mode i praćenja trendova u korist njihovih kćeri, pa tako su kćerkine nove sandalice, suknjica i majičica prioritet, a majka obnavlja garderobu kada i ako što ostane. Što po meni nije u redu, no što je - tu je. Naš mentalitet je takav - hajmo malu opremiti i srediti, da se može pokazati i biti zgodnička, bolje će se udati!
Pomisao da bi mala mogla ići negdje raditi da si zaradi za garderobu, začudo, mnogi roditelji otklanjaju. Neke moje znanice kažu - neka se dijete odmara od škole i faksa, ja i muž radimo, pa ćemo se sa zadovoljstvom nečeg odreći, neka uživa dok može! Takav stav nas i drži tu gdje jesmo - na dnu. Vani, u svijetu ljudi drukčije razmišljaju.
Srećom, i kod nas ima sve više poduzetnih i okretnih mladih ljudi koji smatraju da je vlastiti zarađen novac slađi i da je haljina koja je kupljena od novca zarađenog radom vrijednija i draža od one koju mama kupi.
Ja sam, u doba srednje škole i faksa, stalno negdje radila - od benzinske pumpe, preko butika i galerija - i zarađeno odmah spiskala u Trstu! Nikada mi nije bilo žao potrošiti zarađeni novac za svoju garderobu ili za neke druge gušte. Moji su me u tome poticali - naravno, pridodali su mi i oni novce, nisam ja morala raditi jer smo loše stajali, daleko od toga; radila sam jer sam tako htjela, ali i jer bi mi nakon zavšetka školske godine, već nakon petnaestak dana dosadilo samo sunčati se i kupati.
Sada je nešto drukčije - sada mi mjesec dana godišnjeg nije dosta - sada bih mogla ljenčariti cijelo ljeto. Ali, prošla je baba s kolačima...
Ipak, ne žalim za školsko-studentskim radnim ljetima. Iskustva koja sam tada stekla, ljudi koje sam upoznala, krajevi i zemlje koje sam proputovala...vrijedili su svake kapljice prolivenog znoja.



- 23:44 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>