Riječanka&svijet

19.06.2006., ponedjeljak


Odmor, sladak i mirisan...a što je najbolje - još traje!
Protekli sam praznični "most" i veći dio vikenda provela jedreći u vodama uz zapadnu obalu Istre s mojim nekim posebnim (napisala sam prije s "darlingom" ali vidim da su se neki duhovi jaaakoo uzbudili - ništa to nije novoga, pažljiviji čitači su već odavno mogli između redaka štošta pročitati - a u posljednje vrijeme ionako ovdje ne pišem ništa o svojoj intimi; i Riječanka je neku školicu ovdje na blogu prošla...i shvatila neke stvari) i nekolicinom naših prijatelja. Naravno, u nedjelju prijepodne smo pristali u umaškoj ACI Marini i poslije ranog ručka su muški otperjali ravno pred televizor. Doduše i ja sam gledala tekmu jednim okom, i usprkos tome što ovih dana čitam u novinama kako se svi zgražaju nad igrom naše reprezentacije, meni se ona nije činila tako lošom. Jbga, nekada te neće pa neće - ni u životu ne ulazi lopta u mrežu ponekada, ma koliko se trudili. Pa onda Srna - svi kažu podbacio totalno (OK, jest da je fulao jedanaesterac, no to se isto tako može desiti i najboljima), no meni se čini da je uz Pršu baš on najviše trčao i mlatio po lopti.
Dobro, jesam žensko i nisam nikakav samozvani ekspert za nogomet - no, činjenica stoji da sam ja u svom djetinjstvu više i češće igrala nogomet nego što sam se s lutkama igrala.

Danas prijepodne sam došla u Rijeku, poslijepodne sam pila kavice na Korzu i malo shoppingirala. Kupila sam si u Limoniju novi parfem za ljeto, JPG Classique Eau d'ete parfumee, bezalkoholni, pa još jedan Kenzov stari parfem u novom izdanju L'eau par Kenzo (to je parfem kojeg sam najčešće, iz Chanelov Chance kupovala - valjda nekih 5-6 boca, prethodnih 4-5 ljeta; taman sam ovog ljeta odlučila preskočiti moj miris od krastavaca, kako ga moja mama naziva, ali,bio je na akciji - uz njega su davali i Kenzovu bijelu pamučnu parfimiranu majicu - baš slatku! A ja nisam dovoljno karakter da bih odolila između ostalog i ljetnim uspomenama koje ovaj Kenzo evocira - za razliku od Kenzo Flowers koji me podsjeća na moj otkrhnuti - srećom jedva vidljivo- lavandin na kojeg je pao sa police ispred ogledala, grrr...) i, kako ja imam velike oči, još i Cavallijev EdT Just Her.
Moja strast za parfemima je stara stvar - još dok sam radila u bolnici, većina mojih kolega i sestara je znala reći da bi po mirisu znali kada je tu prošla Riječanka. Volim mirise - ne sjećam se točno kada sam počela korisiti svoj vlastiti parfem, mislim da je to bilo u dobi od oko 11-12 godina, u vrijeme onog famoznog "Charlija" po kojem je valjda cijela nekadašnja Juga mirisala, a tu negdje je bila i L'Orealova toaletna voda L'Orientale koju mi je mama uvijek u Trstu kupovala.
Među mojim prvim sjećanjima su mirisi, čak i prije nego slike. Pamtim mirise moje mame koje je koristila kada sam bila još jako mala. Jedan od njih kojeg uvijek vezujem uz nju je Rochasov Femme, stari parfem koji se već odavno ne proizvodi.
Onda su na red došli neki ozbiljnji parfemi, poput Fidjija - to je bio prvi "pravi" parfem kojeg sam sama kupila.
Nešto kasnije su to bili Lulu, Anais-Anais pa Magie Noire, Poison.
Iako sam se već kao mala curica, negdje u dobii od 5-6 godina voljela obuvati u mamine cipele s visokom petom, šminkati se njenom šminkom, stavljati na sebe njezin nakit - što se parfema tiče, nikada nismo imale ni približan ukus.
Ona je vrlo tradicionalna po pitanju parfema - i dan danas joj je omiljen YSL-ov Opium, od novijih Lancomov Tresor, neki Fendi parfemi (poput Theoreme kojeg ne mogu smisliti), a za divno čudo, kada sam joj poklonila Poison Pure (kojeg sam ja dobila ali mi ne ide nikako), oduševila se njime.
Danas sam u Limoniju dobila i hrpu testera - nekih 5-6 testera za parfeme i petnaestak za razne kremice (čitala sam na Forum.hr-u, na Kozmetici kako se cure žale da u riječkom Limoniju nikada niš ne dobiju - ja, moram priznati, uvijek dobijem hrpu toga pa puno poslije razdijelim dalje - valjda cure koje tamo rade znaju ipak prepoznati pravog kupca, hehehe), pa se sada igram i isprobavam - osjećam se baš kao dijete, i to je tako dobar feeling!
Potkrijepljen također činjenicom, da ne radim ni sutra, ni prekosutra, ni dan poslije, ni onaj iza...
Znam, znam...brzo će doći kraj, ali ne želim o tome sada razmišljati, sada mi je lijepo. Sada želim samo uživati - u svakom pogledu.
U četvrtak idem ponovno u Umag, i nadam se da će sinoptičari biti opet u krivu, da će vrijeme biti lijepo za sunčanje, kupanje, jedrenje...



- 22:07 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>