Riječanka&svijet

29.03.2006., srijeda


Zavist - nacionalni sport broj jedan u Hrvata?
Je, tako je, dobro ste pročitali – zavist! Ili jal, onaj opće poznati hrvatski jal, jedna od naših nacionalnih karakteristika, poput slavonskog kulena, dalmoških galebova i zagorske posvećenosti istjerivanju pravde i pravice.
Kod nas ima zavidnika na svakom koraku. I nema onoga kome netko na nečemu ne zavidi, barem malo. Dijapazon je širok – od benignih sitnica (koje su, kada malo bolje pomislimo, sve samo ne benigne – predstavljaju model ponašanja kojeg se nadograđuje i slijedi cijelog života) poput toga što je netko našao parking blizu ureda, što je na rasprodaji naletio/la na super cipele ili prekrasnu majicu, do onih malo krupnijih, kao što je zavidjeti nekome na obiteljskoj idili, napredovanju na poslu, novom autu.
Koliko puta smo čuli olako izgovorene riječi : « Oh, baš ti zavidim, tako imaš dobru boju, ili lijepu frizuru, ili krasnu torbicu...ili bilo što».
Naravno, često ih izgovaramo ne razmišljajući, no efekt ostaje.

Jer, zavidjeti nekome na nečemu i željeti i sebi nešto sličnoga dvije su vrlo različite stvari. Zavist u sebi automatski uključuje negativnu energiju, koja je usmjerena prema onome tko ima neki objekt ili predmet naših želja. I to je ono što me fascinira – zašto ljudi osjećaju potrebu gotovo pa mrziti nekoga tko, na primjer, ima novi, ljepši, bolji i skuplji auto? Čemu to i zašto, pogotovu kada se uzme u obzir da taj isti nije nama ništa oteo, uzeo, ukrao, štoviše, da nema ama baš nikakve veze s nama?
Psihijatri i psihoanalitičari bi vjerojatno uzroke zavisti potražili u ranom djetinjstvu, deprivaciji osjećaja, osjećaju odbijenosti i nevoljenosti od strane roditelja, želji za supstitucijom nedostatka ljubavi materijalnim dobrima. Ako su u pravu – onda je veliki broj naših građana neželjena, nevoljena zapostavljana djeca. Ono što je najgore – zavidnici nisu nikada sretni, čak i kada se dočepaju subjekta svoje zavisti – nikada im nije dosta, nikada nisu zadovoljni, ni sretni i opušteni. Samo se njihova zavist preusmjeri na novog nesretnika.

Ja, priznajem, nisam osobito osjetljiva na zavist i zavidnike. Jednostavno ih ignoriram, no ne mogu da ih ponekad ipak ne primjetim. Na primjer, poput zavidnika na blogu – koji se u komentarima čudom čude kako sam ja na cool listi, a napisala sam da sam pila kavu i sunčala se na terasi kafića. Ili pak mojih kolega, onih koji nisu specijalisti već liječnici opće medicine – obiteljski liječnici, koji se čude kako to da sam ja samo bacila oko na pacijentov ožiljak i napisala dijagnozu koji su već oni postavili i predložila liječenje, baš ono koje bi predložili i oni, ali se moj nalaz uzima u obzir na liječničkoj komisiji, a njihov ne.
Primjera ima bezbroj.

Svako malo kada se o ovoj temi povede razgovor u društvu, redovito budem iskefana od ostalih. Ma daj, Riječanko, pa čemu se čudiš, toga ima na svakom koraku, obično mi govore. A čudim se vjerojatno jer ja, bila kakva bila, voljeli me ili ne, jednostavno nemam ni jedne zavidničke košćice u svom tijelu. Nisam nikada u životu nekome zavidjela – ne znam zašto bih. I ne znam što bi to netko morao imati ili biti da bih ga ja mrzila i željela mu nešto ružno jer on ti ima ili je, a ja nemam ili nisam.
Ali, ima mnogo toga što bih ja željela imati ili biti – i nimalo me nije sram to priznati.
Htjela bih, primjerice, biti mlada, svježa, poletna poput onih djevojaka sa reklama za koje slogani kažu da im ljepota izvire iznutra i da se ne zna da li su rođene s tim ili je to...htjela bih ponovno imati dugu i njegovanu kosu poput Jennifer Aniston, prekrasne krpice i nadasve Manolice poput junakinja iz Sex-and-the-Cityja. Voljela bih živjeti na Bahamima i putovati svijetom poput mog prijatelja Paesana i prijateljice K., voziti mercedes-cabrio poput moje frendice M, pisati prekrasne poetične postove poput Armina ili britke, ironične i duhovite kao Boban, ili biti svestrano uspješna poput mog prijatelja pisca, povjesničara, prevoditelja, vampirologa Borisa Perića.
Željela bih imati stan od nekih 150-180 kvadrata u kojem bih imala prostora za sve one divne stvarčice koje bih htjela imati, i naravno, dovoljno novaca da ih si mogu priuštiti, pa bih imala i svoju saunu, teretanu, bazen, tensiko igralište, svog osobnog trenera za sve to, kozmetičarku, frizerku i vizažisticu koje bi me svako jutro prije odlaska u svoju privatnu kliniku u kojoj bi radila svega par sati dnevno, prekrasno sredile i uredile.
I voljela bih da su svi moji dragi sretni, zdravi, zbrinuti, da je stalno lijepo i toplo vrijeme, ali ne prevruće, već tako, nekako lipanjski toplo.
I onda bih još htjela....hejjj, stani, stani! Ovo je već otišlo predaleko u svijet maštarija. No, nema ničeg lošeg u tome – sve dok se možemo bez problema vratiti u realnost.
Najbitnije je da nitko pri tome ne strada.

A vi? Jeste li zavidni? Postoji li nešto što toliko želite da pri tome mrzite onoga tko to ima? Ili je i kod vas lista želja, poput moje, nalik na šareno obojene reklame nekog fame&glory konzumerističkog magazina, no lišena zloće i zavisti?


- 23:10 - Komentari (30) - Isprintaj - #

26.03.2006., nedjelja


Hoćuuuuu suncaaaaaaa !!!
Jučer prijepodne sjedila sam sa društvom na terasi kafića (ne ovoga, ovaj je negdje u Toskani) – tada je još bilo nešto sunca, u biti bilo je sasvim ugodno i toplo, čak toliko toplo da sam skinula kožni kaput i ostala samo u tankoj, poprilično dekoltiranoj majici. Ja sam fino njušku uperila u sunce (usput sam i promovirala moje nove sunčane naočalice) i krenula u angažiranu raspravu sa nekolicinom mojih prijatelja. To je potrajalo svojih oko dva sata, dok se sunce nije sakrilo iza oblaka a mi se zaputili, svatko svojoj kući, na ručak.
Poslijepodne sam skupa sa frendicom i njenim juniorom otišla u jedan hipermegamakromarket u shopping hrane (više za mamu nego za sebe – sebi sam kupila shitake gljive i nešto svježeg povrća, te gotove tortille za fajitas, kao i nešto friškog mesa), a navečer sam izašla van (standardni riječki đir).

Uglavnom, do ujutro nisam imala vremena pravo se pogledati u ogledalo. Jest da mi je bilo malo toplo cijelu večer, ali to sam pripisivala sasvim nekim drugim razlozima, nikako ne suncu, a ono me dobro «opalilo» - u lice sam lagano i difuzno rumenkasta (ipak krema i puder imaju SFP 25), a na dekolteu : pegla! Prava, pravcata bauštelska sunčana opekotina trokutastog oblika, kao da mi je netko pod vrat pritisnuo užareno glačalo!
Ne peče baš, ali ju je ružno vidjeti. No, u ponedjeljak ću se naručiti kod kozmetičarke za par seansi u stojećem turbo solariju – danas je bilo poprilično toplo i samo je pitanje dana kada ćemo skinuti jakne i duge rukave. A ja ne želim biti bijela kao sir i pokupiti još i bauštelske rukaviće.

A danas sam, za nekoliko mojih dragih ljudi napravila ručak – fajitas, kako sam već spomenula. No, nisam sve napravila sama; naime, ne znam napraviti prave tortillas. One moraju biti dovoljno čvrste da ne procuri umak, dovoljno tanke i podatne da se mogu saviti i složiti u «pisamce», a pri tome ne smiju biti krte i suhe. Ja to ne uspijevam napraviti, pa radije kupim gotove palačinke i pogrijem ih u mikrovalnoj pećnici. Ostalo nije problem napraviti – uzela sam svježi svinjski lungić, narezala ga na tanke rezance i izdinstala na malo maslinova ulja, prepržila luk i raznobojne rezance paprike, te začinila nasjeckanim jalapena papričicama (ja ih imam marinirane, ali se kod nas već mogu nabaviti i svježe), chili papričicama i kajenskim papričicama u prahu, sušenom kurkumom, paprom, pireom od rajčica i solju. Vatru smo gasili pivom.

Pomaklo nam se i vrijeme, počelo je ljetno, a o naznaka ljeta i dalje još ništa. Već danas mi fali taj sat, onako naprasno otrgnut, a što li će biti sutra? Tko će me dignuti ujutro? Da li se to meni čini, ili stvarno vrijeme vikendima, za razliku od radnih dana, brže protiče?


- 22:37 - Komentari (18) - Isprintaj - #

22.03.2006., srijeda


K Svjetskom danu voda...
Voda – to smo mi! Više od 70% našeg tijela sastoji se od vode. Bez vode nema života.
A voda nije beskonačna. U milenijske cikluse kruženja vode na našoj planeti civilizacija je uplela svoje, ponekad prljave i uništavajuće prste. Sve je manje netaknute i čiste prirode, sve je više zagađene i otrovane vode.
Mi, u našem kaskanjem za svijetom, donekle smo blagoslovljeni – još nismo uspjeli zagaditi naše izvore pitke vode i našu prirodu u tolikoj mjeri kao naši susjedi. Hrvatske mineralne vode su među priznatijima na svijetu, i kod nas se još uvijek može piti voda iz slavine. Pri tome je naša, riječka voda jedna od kvalitetnijih u zemlji, zbog svoje tvrdoće i omjera minerala koji su u njoj otopljeni.
No, treba misliti i na sutra. Priroda pamti i vraća – ako smo prema njoj bezobzirni i okrutni, vratiti će nam...

A vrijeme, ovo baš neproljetno mlado proljeće, sasvim je dostojno obilježilo blagdan voda – imamo danas vode u izobilju koja se spušta s neba.
Pokisla sam kao pantigana u par koraka, koliko mi je trebalo od auta (zaustavljenog, priznajem, na autobusnoj stanici, sa uključenim svim četirima žmigavcima) do gradske biblioteke i ljekarne.
Zato sam, čim sa došla kući i istuširala se, uronila u krevetac sa pravom chick-lit knjižicom – «Baš kao ona» Jennifer Weiner (u originalu «In her shoes» po kojoj je snimljen film sa Cameron Diaz). Nisam niš kuhala, za ručak sam otišla sa dvoje prijatelja na tatarski biftek.
I tako cijelo popodne i večer niš ne radim, samo uživam – i, kako su nam omogućili da stavimo u tekst smajliće, nazdravljam vam čašom gazirane mineralne vode!
party


- 22:36 - Komentari (17) - Isprintaj - #

19.03.2006., nedjelja


Muke po laptopu i heteroseksualnom atomu
Svi koji me dulje vrijeme čitaju, znaju da imam laptop koji mi radi probleme. Moj Gericom, koji uskoro puni 4 godine, dao je svoje. Svaki puta kada ga palim ili kada «oživi» iz stand bya, ekran je zagasito purpurne boje koja se kasnije izgubi, što za znalce predstavlja skori znak smrti LCD-a. Bilo je sve u redu do prije 9-10 mjeseci kada mi je krepucnuo ventilator. Kada se prvi puta pregrijao i zatiltao, nešto je otišlo u hard disku i više jednostavno nije onaj pravi. Sada se na to nakalemio i ekran, pa činjenica da nekontrolirano više podataka uploada na Internet nego downloada (a nemam virusa ni spywarea)...što reći, nego kraj njegovog života se bliži.
Dakle, nema mi druge nego obrisati suze i planirati nabavku drugoga.
Pa sam ja, ne budi lijena, raspitala se kod mojih prijatelja, od kojih su mnogi i profesionalni kompjuteraši i skupila potrebne informacije : koji procesor mora imati, kakvu optiku, koliko memorije na HDD-u, kakvu rezoluciju zaslona i koji su parametri ispod kojih ne smijem ići. Isto tako, koju marku laptopa nabaviti. Ovu istu ne bih više, a preporuke su bile u stilu : ovaj ti ima loš ekran, ovome se rado pregrijava disk, ovaj ima lošu tipkovnicu. Na kraju, kada sam sve iskompilirala, zaključila sam da bi mi Toshibica, poput ove na slici najbolje legla.

I krenem ja na Internet tražiti konfiguraciju i model koji mi je najbolji. I na hrvatskom netu ima već puno dealera hardwera koji prodaju online, barem kako reklame kažu, sve što trebamo, od igle do lokomotive. Iako nisam, priznajem (pa sada slobodno recite da sam konzerva i primitivka) ljubitelj online kupovine, jer mi se nekako ne sviđa činjenica da brojevi mojih kartica slobodno kolaju mrežom, ipak sam nazvala nekoliko brojeva i raspitala se. E, a onda sam dobila odgovore : «Je, imamo taj model u ponudi, no za sada ne primamo narudže, treba dobavljaču stići kontingent robe, ne znamo kada, nazovite idući tjedan.»
Pa sam nakon ovoga, pretražila detaljno ponude trgovina, i isprintala nekih dvadesetak varijanti, pa isto tako krenula nazivati njihove riječke zastupnike. Gotovo pola njih se uopće tijekom radnog vremena ne javlja na telefon – ili samo zvoni, zvoni...ili se pak uključuje sekretarica.
Hajde, dobro...krenula ja u petak poslije posla od dućana do dućana – opet ista priča : ne preuzimamo narudžbe do 25.tada bi trebali nešto više znati. Pa, što je ovo? Je li meni promaklo da će 25.ožujka biti neka kolizija, sudar ili što već Zemlje sa nekim drugim svemirskim tijelom, ili što?
Sve ovo me podsjetilo na one lijepe sedamdesete kada smo kakti imali novaca, ali u našim dućanima nije bilo robe za kupiti – ono što nisi našao u jednoj trgovini, nisi našao u nijednoj u gradu, pa smo hrlili u Trieste.
I sada mi je jedan moj dragi prijatelj preporučio da laptop odem kupiti u Trst, no imam dvije kontraindikacije za taj pothvat : prva je da mi treba hrvatska tipkovnica i OS na hrvatskom jeziku, sa svim našim dijakritičkim znacima, a druga, ne manje bitna je da bih ipak radije kupila spravicu na karticu, u više rata nego za gotovinu. Sve ono što vrijedi košta preko 10.000 kuna, a toliko odjednom iskeširati nije baš ugodno, ni meni bogatoj, oholoj i bahatoj (plus ostali atributi kojima sam ovdje na blogu u izobilju počašćena) doktorici koja se bogati na patnji bolesnika.

Uglavnom, nakon što sam se dobrano izvjetrila na popriličnoj buri koja je puhala u petak popodne, i nakon što sam postala poprilično depresivna zbog neuspjele (no, dobro, bolje reći odgođene) kupnje laptopa, morala sa učiniti nešto za svoju dušu.
Već prije nekoliko tjedana sam bacila oko na jedne krasne sunčane naočale u jednoj većoj riječkoj optici – pa sam tako u petak navečer postala ponosna vlasnica, ako ne Toshiba Satellite laptopa, onda Chanelovih crnih, velikih, lagano četvrtastih sunčanih naočala. Lijepo ja popeglala revolving karticu – i, voila, eto veselja! I zadovoljstva, skoro kao nakon seksa.
Ali, kako ja osobno smatram da je jedan orgazam dobro, ali nekoliko jedan za drugim još bolje – skočila sam prije zatvaranja trgovina i do parfumerije i kupila jedan lak za nokte i dva ruža, Chanel as well (za zainteresirane, lak je blijedoružičasti Le Vernis broj 167 Ballerina, a ruževi su Rouge Hydrabase broj 48 English Rose i broj 07 Bengal).
Kada spominjem Chanel, ne mogu a ne pomisliti, s nostalgijom, na našu Jazzie, Damu od bauštele , koje više nema na Blogu.hr i koja mi nedostaje. Nadam se da je dobro i da uživa tamo gdje je. Pusa, draga!

A kada smo kod seksa – a ne, ne..baš vam neću pričati o svojim seksualnim pothvatima, samo ću vam napomenuti da je ovaj vikend bio...pa,recimo, vrlo ugodan – naročito onog kojeg dobijamo u glavu, slušala sam malo na radiju izvadke iz saborske rasprave u kojoj se trebalo ozakoniti zakon o pravima istospolnih zajednica da stupe i brak i imaju ista prava poput bračnih zajednica partnera različitog spola. Tu me jako «oduševila» provala moje, avaj, kolegice (dr.med.pedijatar) iz, a otkud nego HDZ-a, koja je patetično nabrajala kako je «cijeli svemir, od atoma, do muhe i slona, heteroseksualan» i kako bi se sve urušilo u jedan veliki Anti Big Bang da dva dečka koja se vole u Hrvatskoj zajedno usvoje dijete koje je premlaćivano i zlostavljano od svojih bioloških roditelja pijanaca. Naravno, kod nas takvo nešto ne može proći, mi smo fetivi katolici, koji baš kako kaže Ingrid Antičević Marinović iz Biblije biramo poput s polica supermarketa, pa nam tako preljub dođe kao nešto normalno, jesmo mi Hrvati potentna nacija i jebači broj 2 na svijetu, nemeru to naše Rvatice bračne družice same opslužiti, a i rastava nam baš paše – pa i Crkva ju je dala Danijeli Martinović i Thompsonu, znači to je dobro i poželjno! Uglavnom, prijedlog zakona je odbačen, jer za njega nije glasao nitko osim SDP-a i HNS-a, čak ni IDS koji sebe voli nazivati modernom, europskom strankom – je,je, kako da ne!
Danas mi je, kada sam već na ovoj temi, jedan prijatelj (bok, Paesan!) svratio pozornost na dobar članak Branka Mijića u «Novom Listu» od jučer, u kojem autor spominje da ti isti sabornici koji dobru paru beru iz proračuna, zaboravljaju da su naših oko 10% gay stanovnika, isto tako građani naše zemlje kojima Ustav garantira jednakost, i , nadasve, da su i oni porezni obveznici koji te iste sabornike, koji se sprdaju sa njihovom seksualnom orjentacijom i baljezgaju o raznim terorijama hetereseksualnog Big Banga i mržnji prema ocu kao razlogu što je netko peder (ali ne u duši, tih ima u Saboru na lopate, a među njima, o tužne mene, ima popriličan broj doktora), obilno i tusto hrane.
Što bi rekao jedan od «junaka» koje gore spomenuh....e, moj narode!


UPDATE u 23,17 sati :

Napokon sam došla pameti i učinila nešto što sam trebala odavno : ukinula mogućnost ostavljanja komentara onima koji nemaju bloga. Žao mi je zbog onih koji su OK, no uvjerena sam da će naći načina da ostave svoje mišljenje .
A što se pljuvača tiče - up 2 yours!!!
Hehehehehehehehe......



- 17:30 - Komentari (26) - Isprintaj - #

14.03.2006., utorak


Bojimo li se bloga?
Eto, posljednjih dana sam imala dosta posla (a i ova zima usred ožujka me malo usporila) pa nisam bila puno kod kuće. I ne gledam puno TV. Tako da mi je, nažalost, promakao Dnevnik 1.programa HTV-a u ponedjeljak u kojemu je bio prilog posvećen blogu. Bolje rečeno, koliko sam shvatila iz snimke priloga i ostalog što se na tu temu moglo pročitati u novinama i na netu, prilog je bio posvećen stigmatiziranju i anatemiziranju bloga.
Pa, da ja o svemu ovome kažem par riječi, budući da sam blogerica, eto već skoro godinu i pol, a od samog početka Blog.hr-a čitateljica – smatram da sam apsolutno kompetentna da dam svoj komentar.

Kao što znamo, još tamo iz osnovne škole, naš predak pračovjek koji se netom propeo na stražnje noge i provirio iz spilje (e, ja vjerujem u Darwina – kome već u startu ovo smeta može odmah kliknuti na onaj bijeli iksić na crvenoj podlozi tamo gore desno)učinio je to baš kad je počelo nevrijeme. Kada je prvi puta čuo grmljavinu, strašno se prestrašio groma i munje. I kada god bi se jako naoblačilo, sakrivao bi se što dublje u špilju, pokrio krznom ulovljenog i pojedenog medvjeda preko glave i mrzio i bojao se Onog-strašnog-sjajnog-bučnog-što-prošara-nebo. Nije znao što je, samo je bio siguran da je to nešto loše, nešto što predstavlja opasnost.
Isto tako se danas ponaša, kako stvari stoje i kako izgleda iz spomenutog priloga, prosječan hrvatski prosvjetni radnik kada naleti na blog koji je otvorilo i koje piše prosječno nevino hrvatsko djetešce koje polazi srednju školu.

No, svi jako dobro znamo da svi prosvjetni radnici nisu glupi, kompjuterski nepismeni ljudi koji ne znaju kako se ulogirati na Internet. Isto tako, nije ni većina srednjoškolaca nevina janjad, daleko od toga! I jedni i drugi su produkt našeg društva, prosječna hrvatska sarma.
A naše društvo nije, kako si mnogi vole tepati, zajednica poštenih, radišnih, vrijednih, samozatajnih ljudi, smjernih katolika koji vole svoju domovinu i obitelj, koji štuju Boga i njegovu majku. Nismo mi nimalo drukčiji od ostalih napaćenih postsocijalističkih tranzicijskih društava – i kod nas caruju korupcija, kriminal, neobrazovanost, siromaštvo, prepuni smo kontrasta i kontradikcija na svakom koraku – ništa nas više ne može šokirati, sablazniti ni iznenaditi. Srednja klasa kod nas ne postoji, svega oko 7 posto populacije je završilo neki od fakulteta, više od pola radno sposobnog stanovništva radi na crno.
No, ono što je najgore – moral nam je na vrlo niskim granama. Imamo skroz poremećene sisteme vrijednosti – maloj djeci su životni uzori dileri, nogometaši, estradnjaci; rad, učenje i pošteno sticanje imovine odricanjem i trudom su predmet poruge, totalno društveno neprihvatljivi – onaj tko je skroman i samozatajan od malih nogu se naziva luzerom. Faca je onaj tko gazi sve one oko sebe i tko u 18.-oj godini vozi zvjerku od auta i voda sponzorušu, ne pita se kako je do svega toga došao.

U toj i takvoj Hrvatskoj naravno da ljudi ne znaju komunicirati. Usprkos ogromnom broju mobitela, telefonskih i Internet priključaka. Jer svaki oblik komunikacije, pa tako i komunikacija putem bloga ima svoja pravila. Koja većina ne poznaje.
Pa tako profesori i nastavnici ne poznaju bit bloga – koji je klincima u pubertetu itekako primamljiv jer im pruža osjećaj slobode i daje im važnost i hrani ego, koji je u tim godinama uzdrman hormonima i u najosjetljivijoj fazi – onoj formiranja i učvršćivanja. Blog im daje mogućnost da budu popularni, da pokazuju što znaju, što žele, bez potrebe da se javno eksponiraju ako to ne žele, dakle mogu biti anonimni ili ne, imaju mogućnost biranja.
No, isto tako, velika većina te djece nije naučila osnove pristojnosti – nije ih naučio ni roditelj kući, a ni učitelj u školi – pogledajmo samo kakve komentare većina te djece ostavlja na blogovima: mahom drske, pune psovki, uvreda. Zato se ne treba čuditi da su im blogovi većinom usmjereni na to da olajavaju jedni druge ili se rugaju profesorima. Tko je tome kriv, isto tako ne treba sumnjati – ovo i ovakvo društvo koje je postavljeno na labave temelje i u kojem ne postoje više moralni autoriteti – obitelj se osipa, roditelji rade i svoju djecu gotovo da ne viđaju, nastavnici i učitelji odavno već sa djecom ne uspjevaju izaći na kraj (sjetimo se samo mobitelskog booma – već i klinci u prvim razredima osnovne nose u školu mobitele i kljuckaju poruke na satovima – i koliko problema su učitelji sa takvom djecom imali unazad par godina), nasilje u školama i upotreba droga su u porastu.

Da bi netko bio bloger, nije dovoljno da otvori svoj blog. Pa ni da zna da blogovi postoje već više od 10 godina, odnosno od 1995.godine, da se termin «weblog» koristi od 1997.godine, a «blog» od 1999.godine, kao i imena tvoraca ovih termina – sve su to podaci koje je na Internetu bez problema lako naći.
Da bi netko bio bloger, treba znati da je blog način i sredstvo da se nešto kaže, što predstavlja naš stav, da se otvori polemika u kojoj mogu svi sudjelovati. Ali, isto tako treba znati osnovna pravila ponašanja prilikom bloganja, što pak mnogi ne znaju.
Zato bih ja rado preporučila svima jednu knjigicu od trisotinjak stranica u paperback izdanju, čija je naslovnica ovdje uz naslov, vidljiva.
Riječ je o knjizi koja je u SAD izašla u siječnju ove godine, zove se «Blogging for Dummies» (treba li prijevod uopće?) autora Brada Hilla. U njoj se može naći hrpa podataka od statističkih, koji kažu da u svijetu ima oko 9 milijuna blogera, da 25 posto korisnika Interneta čita blogove, a 9 posto ih tvrdi da ima svoj blog.
U knjizi se nalaze i korisni savjeti o blog hostingu, blog dizajnu, o posebnim vrstama blogova i specifičnostima kao što su podcast-ovi, vlog, foto i MP3 blogovi.
No, ono što je jako značajno i zbog čega ovu knjigu preporučam je 1.i 14.poglavlje : Understanding Blogging at last, odnosno, Rules of Blogosphere Citizenship.
Knjiga košta 21,99 US dolara (plus troškovi poštarine).
Mnogima ovdje, uvjerena sam, to bi bila prijeko potrebna investicija.



- 22:29 - Komentari (31) - Isprintaj - #

11.03.2006., subota


Nagovještaj proljeća
Danas je bio divan, proljetan dan. Topao i sunčan, sa tek malo vjetrića, kao stvoren za sjediti na Korzu. U mom dvorištu koršnja badema se preko noći osula cvjetovima, a ukrasna tužna vrba je dobila prve listiće, pa izgleda kao prekrivena zelenim velom.
Proljeće je na vratima, priroda se probudila.

No, još je jedan nagovještaj velike mijene – u Haagu je umro Slobodan Milošević. Kako, još se ne zna. Dakle, otišao je balkanski krvnik, čovjek koji je svoj krvavi ples započeo prije 19 godina na Gazimestanu, kada je pregazio Kosovo. No, vatru balkanskog požara potpalio je nekoliko godina kasnije, napadom na Hrvatsku, zatim na Bosnu, da bi grand finale bio pokušaj da pokori nepoćudnike u vlastitom narodu – neuspješan, što ga je i koštalo izručenja u Haag.
Čovjek koji je kriv za smrt stotine tisuća ljudi na području nesretne bivše Juge, zbog koga se nekoliko puta više njih raselilo širom svijeta, koji je osobno naručio stotine ubojstva, među njima i ono svoga kuma Ivana Stambolića, uspio je pobjeći pravdi.
Žao mi je što je umro. Jer, Smrt, baš kao i Život, nije uopće pravedna – milostiva je totalno neobjektivno i skroz selektivno. Bilo bi mi puno draže da je bio osuđen i da je platio za svoje zločine. Ovako, svatko tko vjeruje u neku ultimativnu pravicu, ili barem u ono «Pravda je spora ali dostižna», ostaje kratkih rukava. Nema karmičke pravde - tužna je i gorka istina. Netko se muči cijeli život, i umire dugo i bolno poput psa – Smrt ga bešćutno i nemilosrdno zaobilazi. Drugima, baš kao i Miloševiću, pruža utočište iz kojeg se ruga svima. Nije on jedini, puno je takvih primjera.
Zato, vjerovati da je ovozemaljska muka samo prolazna faza koja će biti nagrađena blaženstvom i blagostanjem nakon smrti, je, baš kao i strpljivost kojim se podnose zlostavljači, sa vjerom da će ih Bog ili netko tko je mjerodavan kazniti boravkom u paklu, u najmanju je ruku glupo i naivno. Ja nekako sumnjam da će Slobo završiti u paklu – sigurno se uspio uvaliti u Raj, povukao neku vezu.
No, iako je Milošević izbjegao pravdi, treba vjerovati i nadati se da je njegova smrt početak katarze koja će napokon donijeti neke nove vjetrove dobra, u ove tužne balkanske vjetrometine.


- 20:20 - Komentari (23) - Isprintaj - #

08.03.2006., srijeda


Dan žena
Završavam ja tako sinoć posao, odnosno radim ono što «obožavam» - papirologiju, kada dođem kod mene u moj office spremačica :
- Reci, doktorice, do kada sutra radiš?-
- Kako, do kada radim? Pa isto kao i svake srijede, Mano (zove se Erzumana, ali je zovemo Mana). -
- Aaaa...tako. Dakle, nećeš raditi skraćeno? –
- Ne, zašto? – stvarno mi nije bilo jasno.
- Pa ženo, osmi mart je sutra! – gleda mene Mana u čudu, kao da sam pala s Marsa.
- Pa, što onda? Radi se kao i inače, imam naručene pacijente. –
- Ma znam, ali svi drugi slave, rade skraćeno – neda se Mana.
- Eh, što da im ja radim? –
- A kad se samo sjetim kako se nekada slavilo, feštalo. Koje su to proslave lijepe bile... – nostalgično će Mana.
- Ne sjećam se ja toga Mano, ja sam tada bila mlada početnica koja je radila dok drugi slave, a kada sam, eto, ja u položaju da mogu uvaliti nekome da radi, prestalo se slaviti. –

Tako nekako je jučer tekao dijalog između mene i spremačice. Ona je, sirota, razočarana jer se ne slavi više 8.ožujka.
Što nije sasvim točno. Ne slavi se više na način kako se to činilo u doba «socijalističkog mraka» – nema više velikih razularenih fešti, koje su najčešće organizirali sindikalisti, i gdje je hrpa raspojasanih žena, mahom nenaviklih na izlaske i feštanja, jela, pila i plesala sa nekolicinom drugova sa posla koji su prednjačili u slavlju.
Ovaj praznik se obilježava u svijetu, kao što se oduvijek obilježavao, doduše na nešto drukčiji način, no kod nas ga se srami. Žive naši ljudi još uvijek u uvjerenju da su 8.ožujka ili 1.svibnja komunjarske fešte, nešto ružno što treba zaboraviti, pa su spremno prihvatili sve crkvene praznike, čak i one čiji naziv ili značenje uopće ne razumiju, samo da sa sebe skinu stigmu ljevičarskog, «onog» sistema – zorni primjer je nedavni kandidat na «Milijunašu» koji nije znao radi li se ili praznuje na Tjelovo ili na Malu gospu.
Pa čak i oni obespravljeni radnici i radnice koji ne dobivaju plaću a rade, ili koji rade za minimalac, ili pak oni koji pola plaće dobivaju «sotto banco», na ruke, bez da na tu plaću uplaćuju doprinos za mirovinsko i ostala davanja i koji će kada jednog dana, ako budu imali tu sreću da još uvijek rade, otići u mirovinu i biti socijalni slučajevi – svi oni, ili pak velika većina pljuju po svojim kolegama iz 19.stoljeća koji su se krvavo borili za svoja prava i kojih se danas mnogi, u ovoj neokapitalističkoj bespravnoj džungli, svjesno odriču ne bi li ipak zaradili koji kunu koja donosi obitelji kruh na stol.

Ja sam dobila dosta čestitiki putem maila i SMS-a, što je vrlo signifikantno, mahom od mojih prijatelja iz dijaspore. A dobila sam (kao i moja asistentica) ružu od našeg službenog vozača. I jaglac od pacijentice (o,da...mito&korupcija na djelu). Neću nakon posla na terevenku, već u trgovinu po mineralnu, sokove, mlijeko...
No, iako ništa manje a ni više nego ostalih dana, ponosna sam i svjesna činjenice da sam žena u muškom svijetu koja se sasvim dobro nosi sa svime što ju u tom i takvom okruženju okružuje. I znam da su neke davne sufražetkinje i tekstilne radnice u Chicagu na ovaj dan prije mnogo godina ginule da bi se izborile za ono što nazivamo pravima žena.
Isto tako, gledajući danas i ovdje neke od žena – ponekad mi se čini da je šteta onih davnih žrtava i njihovog truda. Jer, puno su puta žene sebi najveći neprijatelji – počevši od toga da svjesno ističu i produbljuju razlike prema suprotnom spolu ne bi li na taj način izvukle korist (sjetimo se samo onih «ženskica» koje nisu u stanju žarulju promijeniti, koje suzicama i treptajima okica, da ne kažem neku težu riječ, dobivaju sve što im treba, pa naših legendarnih sponzoruša i koferuša) pa do onih koje svjesno pristaju na muškarčeva zlostavljanja, batinanja, prijevare, ne bi li tako održale privid o svom statusu i lažnu sigurnost. Naravno, nisu sve žene takve, i mnogima nije lako u muškom svijetu, ma koliko se trudile, jer ovo jest muški svijet, ma što netko tvrdio.

Bilo kako bilo, teško da pojedinac/pojedinka mogu išta promijeniti. A svi znamo kako se kod nas mijenja stav i mišljenje grupe.
U svakom slučaju, cure i žene, sretan Vam 8.ožujka, Međunarodni dan žena!
Woman power, yeaaahhhh!!!!


- 12:04 - Komentari (16) - Isprintaj - #

07.03.2006., utorak


Blog pao, blog ustao...
Još jedan pad servera, i što ja znam sve ne...opet kako vidim postovi nestali u bespućima Interneta. Ma, ne nestali...sve što ikada napišemo i objavimo ostavi traga, čega mnogi nisu svjesni. Samo treba truda ponovno sve vratiti...Ima li smisla, isplati li se?
Nekima da, nekima ne - nema pravila. Odnosno, svatko ima neka svoja pravila...
Mnogi u ovakim situacijama odustaju od daljnjeg bloganja ili pak prelaze nekom drugom blog-provideru.

Ipak, ma koliko nekada mislili suprotno, ljudi su zanimljiva stvorenja - u masi raznoraznih relativnosti, jedno je konstantno : pljuvači! Sada složno pljuju po Blog.hr-u (trebalo je posljednjih dana čitati što se piše po forumima!), po "čelnicima" (nekako riječ "vlasnici" koja je točnija, ne leži svima baš na jeziku...), jučer su po nekome drugome, sutra će po trećem...
Pa se tako može Gundulića lijepo parafrazirati : tko bi pljuvan, sad pljuvačku skuplja, a tko pljuvo sada metom biva...
Eto, ipak ima neke karmičke pravice...ili pak komunizma (svakome po zaslugama) u onim pučkim izrijekama tipa "Svaka rit dođe na šekret" - prije ili kasnije.



- 14:31 - Komentari (11) - Isprintaj - #

05.03.2006., nedjelja


Nacija štiklom pregažena
Gotova je «Dora», dobili smo pjesmu koja će nas predstavljati na Euroviziji! Severina je, kako se i očekivalo, pobijedila. Doduše, neki kažu da se već prije mjesec dana znalo da će ona pobijediti i da je tu pobjedu pošteno kupila.
Na stranu što mnogi smatraju natjecanje za pjesmu Eurovizije totalno futilnom manifestacijom i, s glazbom i dobrim ukusom u glazbi bez imalo veze, po dobrom običaju našeg Crobananistana, dignuti će se velika graja. Oni fini i profinjeni, proeuropski i prokozmopolitski čudom će se čuditi kako je «takva» pjesma mogla pobijediti, oni kvazimoralisti kako je «takva» pjevačica mogla pobijediti, a oni pljuvači koji mrze sve iole različitije od sebe će pobrojati krvna zrnca autorima pjesme i dokazivati da to nije muzika koju mi Hrvati slušamo!

Bilo kako bilo, i na koji način pobijedila – svi su odmah spremni zaboraviti da je pobjedu Severininoj štikli donio baš vox populi, odnosno svi vi koji ste telefonski glasali za nju! Jer, kupila ona ili ne glasače koji su zivkali za nju ili pak žiri – ne zaboravimo da kod nas u nedostatku morala i nekih duhovnih veličina i principa koji bi nas vodili u životu, to uspješno čine kune ili još bolje, eurići, kojima se svi spremno klanjaju (altro che Zlatnom teletu!) i za koje bi učinili baš sve – ili pak nešto drugo, ona je pobjednica, i šlus!
Naravno, vrlo brzo će se ponovno spominjati Sevin kućni filmić – a svi oni koji će se zgražati kako nas takva nemoralna žena predstavlja u svijetu, vrlo prigodno su zaboravili kako su se jagmili da i oni pogledaju Sevkinu guzu, cicu i ostalu «opremu», pa i da je uvlačenje i izvlačenje zna-se-čega iz Sevine pi*** napeto osluškivala i netremice promatrala, a kasnije i vjerojatno poskrivećki na to masturbirala, kompletna ekipa saborskih zastupnika, koja je zbog te projekcije čak i sjednicu prekinula!
No, ti dežurni Sveti Juraji koji su tada (a vjerojatno će i sada), na spominjanje Severine spremno isukali svoje...hmmm....mačeve i krenuli u boj protiv aždaje zvane Nemoral iliti Seks-s-oženjenim-ocem-troje-djece zgražajući se kako nacionalna heroina, žena koja voli i kada ju se vara, koja ima samo tri svete stvari na svijetu, Dalmatinka i katolkinja od formata može takvo što činiti – zaboravili su da štogod ona činila, činila je to u svojoj privatnosti, u koju su svi poput voajera nepozvano ušli.
Na stranu koliko mi vjerovali ili ne u krađu, pa i usprkos činjenici da je sama Severina (neki kažu, vrlo smišljeno) napravila pogrešku i od sebe pokušala učiniti žrtvu, pa je čak i parnice vodila, koje nije dobila, što je sve dalo naslutiti da se radi o orkestiranoj akciji sa ciljem podizanja opalog publiciteta, pa zatim i na stranu da je ona možda u cijeloj storiji više izgubila nego dobila – ona je preživjela, postala popularnija nego ikada, prodala više nosača zvuka nego prije, na koncerte joj je rulja hrlila u daleko većim buljucima nego prije, a po mnogima i izgleda ljepše i bolje nego ikada ranije.
I pri tome, masi nije uopće bitno što i kako pjeva – masa i dalje u očima i onom malom nečem što ima umjesto mozga, dok ju gleda na pozornici, vidi kadrove iz filmića na jahti, zamišljajući pri tome sebe na mjestu Sevina partnera.
I ne zamjera joj ono jedino što bi joj mogla zamjeriti – činjenicu da smo joj svi mi, od prvog do zadnjeg tramvajca, prodavačice,profesora, inženjera, medicinske sestre, metalca i radnika Čistoće, godinama uplaćivali doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, dok je ona po koncertu dizala pedesetak tisućica eurića, koje većina od nas ne zaradi u desetak godina rada.

E, sada plakati nad razlivenim mlijekom je kasno. Pobijedila je ona pjesma koju je većina izabrala – to je demokracija! Baš kao i Vladu, baš kao u saborske zastupnike, gradonačelnike, predsjednike mjesne zajednice, kućnog savjeta...sami smo birali, sami izabrali. I nemamo se što žaliti – u svim tim biranjima, dobili smo baš ono što zaslužujemo!





- 01:33 - Komentari (6) - Isprintaj - #
neda mi se čitat al ajde kad si već pisala da bar komentiram (pastir 05.03.2006. 01:47)

Upravo sam na mkronike.blog.hr ostavila komentar na čitavu situaciju pa se neću ponavljati. Samo da kažem da sam napisala jednu stvar isto kao i ti "pobijedila je pjesma koju je većina izabrala - to je demokracija." :) (jazzie 05.03.2006. 01:50)

Seve jebe svih u mozak s ovom pjesmom, a ekipa je popila spiku. Kako i zašto - jedan od odgovora dala i sama. Da je too much, too much je, no mene zabavlja cijela priča oko toga. Ja bih se osvrnula još i na one Francuze koji su imali "nastup" večeras na Dori. A što je ono bilo?! I to je netko jebeno puno platio. :))))))) (beštijica 05.03.2006. 02:29)

Hvala bogu pa tebe ne moram birati za doktora,a Severini nisi ni do stikle... ( 05.03.2006. 02:32)

Mene Seve sigurno neće nigdje predstavljati. Pozdrav. (E.P. 05.03.2006. 14:24)

I kakva je pjesma? Nisam ju cula a po svoj prilici i necu do Eurosonga. (jja 05.03.2006. 14:31)


- 15:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.03.2006., četvrtak


Lječništvo - profesija ili vokacija?
Pisala sam, nema tome tako puno (negdje u veljači ove godine, pa tko je zainteresiran nije mu teško skrolati tekst nešto niže), o procesu nastanka liječnika, od studija, preko stažiranja, specijalizacije, postdiplomskog, trajne edukacije. Tada sam bila potaknuta napisima u medijima o tome da sve manje i manje mladih ljudi odlučuje upisati ovaj studij i izabrati lječništvo kao svoje životno zanimanje.

E, sada...na stranu to što studij medicine neki zovu najtežim i najduljim (ja osobno ne mislim tako, no to za daljnju priču nije bitno), pa i to što nekon završetka studija mladi liječnik, pa i kasnije tijekom karijere, kod nas za svoj rad nije adekvatno plaćen, odnosno izrazito potplaćen u odnosu na druge profesije adekvatnog stupnja obrazovanja (dipl.pravnici-suci, dipl.ekonomisti, dipl.ing.raznih profila).
Ono što je tema ovog posta je : što se očekuje od liječnika? Da li liječnik, nakon što zatvori vrata ordinacije ili izađe iz bolnice, i dalje ostaje na dužnosti ili ima pravo voditi život baš poput radnika na benzinskoj pumpi, pekara, autolimara ili odgojiteljice u vrtiću?

Jedno je sigurno – na svom poslu, liječnik mora biti i empatičan i human; to je preduvjet da bi se ovaj posao mogao raditi. Onaj tko ne razumije mentalni i misaoni sklop bolesnog čovjeka, koji je naročito kada se radi o teškim, kroničnim bolestima, redovito alteriran – taj ni ne može ovaj posao raditi. Komunikacija sa pacijentom je osnova, i nažalost, nedostatak komunikacije je jedna od «crnih rupa» ove struke. Naime, bolesnik nema osove kako procijeniti stručnost i sposobnost liječnika – jedini parametar na osnovu kojeg on razlikuje «dobrog» od «lošeg» liječnika je to da li on sa njime može razgovarati i koliko on informacija i na koji način od tog liječnika može dobiti.
Nebrojeni vrhunski stručnjaci svojom nemogućnosti adekvatne komunikacije sa bolesnicima nezasluženo su stekli naziv lošeg stručnjaka, i epitet , a to sasvim zasluženo, arogantne, nepristupačne, hladne osobe. Isto tako, mnogi, napose liječnici primarne ili opće/obiteljske medicine, blagoglagoljivošću i sweet talkom godinama uspješno «liječe» svoje pacijente, koji su možda zakinuti po pitanju svojih prava i stručnosti, ali to ne primjećuju.
A humanost? Treba li to pitanje uopće postaviti? Onaj tko želi imati posla sa osobom koju boli, koja se boji, kojoj je život ugrožen – mislite li da uopće može raditi svoj posao za, priznajmo – bijednu satnicu, ako nije human? I što je to humanost, dajmo je definirajmo. Ako to nije želja da se nekome pomogne, da mu se ublaži bol, da mu se olakša patnja, što je to onda? I, hajde, spomenite mi, imenom i prezimenog jednog jedincatog liječnika koji uživa u tome da pacijenta boli, osim Mengelea i njemu sličnih likova koji se ne računaju.

Dakle, kao što je pozorniji čitatelj mogao primjetiti – osim potrebne stručnosti i znanja, liječnik je u startu dodatno opterećen još jednim : mora poznavati vještinu komuniciranja. To je prva diskriminacija u odnosu na ostale struke.
OK, naravno da i profesori i ekonomisti moraju imati adekvatan način ophođenja sa studentima i klijentima, daleko od toga da ne, no kod njih nedostatak adekvatnog načina komunikacije ne upada toliko u «oko».
Druga značajna razlika liječničke struke u odnosu na npr.sudačku je da liječnik ostaje uvijek liječnik. Kada šeće sa suprugom pored mora i nailazi na utopljenika kojeg je izbacilo more, on MORA pogledati može li mu se pomoći. Za razliku od suca, koji kada sretne stranku, ne mora uopće stati, a kamo li odgovoriti joj na pitanje vezano uz parnicu. To liječničko non-stop-on-duty čak je i regulirano zakonom, ukoliko se ne varam, i ukoliko se nije u posjednje vrijeme promijenio, koji u sebi nosi i jedan paradoks. Naime, zakonom o lječništvu, liječnik je dužan pružiti pomoć u svako doba čovjeku čiji je život ugrožen ( a hajde ti znaj je li ugrožen ili nije dok ne vidiš što je čovjeku), ali je isto tako moguće ga kazniti ako to čini u prostorijama koje nisu namjenjene toj svrsi. Pa tako, usred noći, dok spavam u krevetu sa svojim dragim (o da, imam ga...vjerojatno će mnoge ova činjenica osupnuti), i lupa mi susjed na vrata vičući da njegova žena ležu u lokvi krvi jer si je prerezala žile, ja moram iskočiti iz kreveta, zgrabiti svoju liječničku torbu i pokušati pomoći. Obzirom da sam kirurg, ja ću vjerojatno na licu mjesta pokušati ženi zaustaviti krvarenje postavljanjem ligature ili šava na krvareću žilu. E, baš zbog toga što sam to učinila, i nema veze što sam joj spasila život, ona me može tužiti, i to Komori i sudu – i dobiti parnicu! Naime, bio je slučaj u praksi gdje je stomatolog usred noći bio pozvan susjedu kojeg je bolio zub, i kada mu je dao injekciju za bolove, ovaj je dobio alergijsku reakciju, srećom blažu koju je preživio bez posljedica, no utužio je susjeda stomatologa. A Komora ga je još i kaznila, čini mi se oduzimanjem licence kroz tri mjeseca, jer je, bez obzira na ishod, liječio u prostorijama koje za to nisu predviđene!

Plaće i naknade za liječenje su posebna tema. Nigdje, ali ama baš nigdje ne stoji, pa ni u famoznoj Hipokratovoj zakletvi koju u raznoraznim modifikacijama (na snazi je ona Ženevska) svi vole citirati u raznorazne svrhe, da je liječnik volonter, da radi iz pukog altruizma i čovjekoljublja. Dapače, piše da članovima obitelji liječnika neće naplaćivati posao i učenje. Liječništvo je zanimanje – liječnik je plaćen po satu, kao i vodoinstalater i radnik na viljuškaru (o usporedbi količine novca koja se zaradi radije ne bih ovaj puta). I usprkos tome što su neki tvrdili suprotno, liječniku koji radi u sistemu javnog zdravstva, novac država ne DAJE, on ga ZARADI, što je značajna razlika.
No, kao i svi drugi zaposlenici, i liječnik ima pravo na slobodno vrijeme. A kao što i sama riječ «slobodno» govori, podrazumijeva se da u to vrijeme radi sve ono što mu na pamet padne osim da pri tome, naravno, krši zakon. No, ni tu liječnik ne može raditi baš sve što hoće. Dok pekar u svoje slobodno vrijeme može biti travestit i go-go dancer, policajac može svirati u punk bandu, trgovkinja može biti striptizeta, liječnik koji to čini je predmet javne sablazni, osuda i pljuvanja, baš kao što sam i ja razapeta na križ upravo ovdje zbog svog stava, kojeg se ne odričem.
Odmah se takvom liječniku, koji npr.hoda gradom obučen u kožu i opasan lancima i bezazleno liže sladoled, prišiva etiketa luđaka, sadomazo homoseksualca, pedofila, opasnog po okolinu kojeg treba pod hitno zatvoriti, patetično se poziva Ministarstvo zdravstva da mu zabrani rad, jer kako TAKAV čovjek može nekoga liječiti?!?
Prema ovome, sve priče o povlaštenosti liječničke kaste padaju vodu. Istina je sasvim suprotna – na nas se gleda kroz povećalo, naše se greške ne opraštaju. Mi ne možemo puno stvari što svatko drugi može – mladi liječnik se ne smije napiti i mrtav pijan urlati noću ulicom. Ali, na bilo koga drugoga koji to učini gleda se sa simpatijom – pa dečki su slavili i poslije bili veseli, što ima lošeg u tome?

Ja sam liječnik specijalista po struci, no to nije moja vokacija. Vokacija podrazumijeva živjeti život službe radi, posvetiti se duhom i tijelom onome što nas je pozvalo, 24 sata dnevno, zanemarujući pri tome sve drugo. Ja osobno vjerujem da samo svećenićka služba traži vokaciju.
Ostali poslovi traže ljubav prema onome što se radi, i potpuno predavanje poslu, za vrijeme dok smo na poslu, ali ne nužno i u slobodno vrijeme.
No, kako sam ja taj posao izabrala, ne radim ga po kazni, već zato što ga volim, nemam razloga žaliti se na posao. Što ni ne činim.
Ali, isto tako imam pravo svoje slobodno vrijeme provoditi na način da se odmorim i opustim od posla, da bih bila sutradan ponovno u punoj snazi na tom istom poslu. Koji je stresan i pun ljudske patnje i boli, koja se htjela-ne htjela i mene dotikavlje.
Zato, kada u svoje slobodno vrijeme ne želim i nemam namjeru gledati i dijeliti tuđi jad i probleme, što bez imalo grižnje savjesti priznajem, nitko se nema prava na mene nabacivati kamenjem. Moj stav o humanitarnom radu je jasan – ja se njime ne želim baviti, no nemam ništa protiv da to netko drugi čini.
Isto tako, ne podržavam, i nikada neću crkveni proliferski pokret koji se zalaže za bjesomučno rađanje sirotinje – dijete koje nema što jesti i obući nije sretno, ma koliko vjerovalo u Boga, to ga neće nahraniti i zaštiti od hladnoće! A ljudi koji proizvode takve nesretnike, nisu ništa bolji od zločinaca.
Što se ostale socijalne problematike tiče – puno je bolesnih i jadnih ne svojom krivicom, za razliku od gore spominjanih ljudi sa čoporom djece. U socijali je uvijek i svugdje, i u daleko bogatijim društvima od našeg, potreba veća od mogućnosti. Naravno da treba pomoći i pomagati – no, ne mora se svatko i osobno angažirati. Ja nemam ništa protiv toga da financijski pomažem, jer to je model solidarne odgovornosti u zdravstvenom, socijalnom i mirovinskom davanju. Ima i osoba koje rade, pomažu fizički, svojim radom - volontiraju sa bolesnima, invalidima, i to je OK. Ja to ne želim, slobodno me osudite. A da se hvalim da sam uplatila akciju «5 for kids», «A bebe?» i još neke druge – što jesam – to mi ne treba. To ne činim radi osobne promocije ni zato da bih se na blogu hvalisala (iako sam jednom spominjala akciju telefoniranja za pomoć Centru za dijabetes u trudnoći), niti da bih olakšala svoju savjest, to je nešto što se podrazumijeva.
Štogod tvrdili, ako se ne radi uopće, ili radi na crno,i tako izbjegava plaćati davanja državi – nikakva solidarnost i empatija, humanost i briga za druge ne može bolesniku od GIST-a nabaviti Glivec, čija mjesečna doza košta oko 35.000 kuna. Rad oslobađa, tvrdili su nacisti. Rad je jedini način da se izađe iz bijede, tvrdim ja (ne tvrdim da je to moja umotvorina, svi to znaju, no neki vjeruju u prečace...).

Razočarala sam se u blogere. Vjerovala sam da su nešto više od obične mase na ulici, da su prosvjećeniji i da im drvo ne zaklanja pogled na šumu.
Ne smeta meni što moje stavove osuđujete ili se ne slažete s njima. Zašto i bi? Ako ja imam pravo na stav, imaju i drugi.
Ono što me je iznenadilo je takva nesuvisla generalizacija i stavljanje krušaka i jabuka u isti koš i njihovo zbrajanje – kakve veze ima moja stručnost i moj posao (kojeg, ponavljam, obavljam stručno i više nego korektno – ima ovdje na blogu i nekih mojih pacijenata, nije to nikakva tajna) sa mojim stavovima i pogledima na svijet oko nas?
Ako je vama draže da vas operira loš kirurg koji je vjernik, ima petero djece i u slobodno vrijeme dijeli po kućama pakete od Caritasa, i pri tome vam šaku zakrpa tako da vam u kasnijem životu služi samo kao kuka, ili ja koja smatram da volontiranje u Lopači ili Domu umirovljenika nije za mene i ne želim to raditi, koja sam prochoice orjentirana i vjerujem da svaka obitelj ima pravo odlučiti koliko će djece imati i koja itekako vjerujem da imati djecu znači dati sve i učiniti sve da se tom djetetu pruži baš sve na svijetu (baš kao što su to meni moji roditelji pružili i zbog kojih sam sada to što jesam i imam to što imam), ali koja će tu istu šaku tako «skrpati» da ostane funkcionalna – to je vaš izbor, neka vam tako i bude.

Što se mog položaja na cool listi tiče – a na kojeg su neki posebno kivni, a i ljubomorni (poput nekih «astroloških» nickova) – dajte, ljudi moji, nemojte biti smiješni! Zar doista mislite da me toliko poznajete, iako su se ovdje raspisali mnogi moji «profileri» - pa da možete tvrditi tko sam i kakva sam, što me motivira a što deprimira?
Bilo me je prije Bloga, prije cool liste...biti će i nakon svega ovoga.
A ovaj tekst nisam napisala radi potrebe za vlastitom apologetikom - takva potreba ne postoji, već da pomognem rasplinuti zabludu o liječnicima nadljudima/neljudima, koji žive samo i isključivo za svoj posao i kojima je dobrobit pacijenta preča od dobrobiti svoga djeteta - takvo što ne postoji, a ne bi ni bilo normalno. Biti liječnik je posao, baš kao i biti policajac. Kada smjena završi, i on i ja idemo svojim kućama i brinemo svoje osobne brige, tugujemo osobne tuge i radujemo se osobnim radostima.

Ovim ja završavam polemiku.





- 17:03 - Komentari (42) - Isprintaj - #
draga moja rijecanka .znam ja dobro o cemu pricas , nisam lijecnik ali sam dugo bila medicinski radnik i puno toga sto kazes je istina .nije rijetkost da dozivis u tom poslu da ti ljudi dodju i da te zamole npr . da mu das atest za neku bolest koja mu je upravo pala na pamet samo da bi i dalje kasirao socijalnu pomoc jer ne zeli radit. najradije bi ga onda bubrezastom zdjelicom po glavi .osim 5 4 kids napravila sam jos nekoliko humanitarnih akcija za koje nisam dobila ni telefonsko hvala, dva puna dana u tjednu volontiram u skoli i vjeruj mi ne lijecim time grijesnu savijest. naprotiv , znam kako je nemat i bit gladan. svatko ima svoje razloge.puno sam vidjela i puno prosla ,ali ono sto nisam izgubila je vjerovat u ono dobro u ljudima...bez obzira na sve.pozdrav. (Bridge 02.03.2006. 17:37)

1.kad nekome na ulici pozli ja ću nastojati pomoći bez obzira što nisam liječnik tako da me čudi tvoja tvrdnja da ti "ne moraš" pomoći samo zato što si liječnica - pa to je pitanje ljudskost,a ne zanimanja 2. liječnici ne da piju nego loču,naravno isto kao i mnogi drugi ljudi koji nisu liječnici i na sve njih pametan čovjek isto gleda i nikog ne olajava posebnoo zato što je liječnik-glupost 3. susjed pozvoni jer mu je žena izrezala žile ,pozvoni ti kao čovjeku,moli za pomoć,a ne zato što si lječnica,tim bolje,ako je i zato...zar bi radije prospaval tu noć,a da mu žena umre.... 4. liječnici su sami srozali svoju profesiju zbog mita i korupcije i zbog kriminalnog liječenja(čast iznimkama),a de ne govorim o nadmenom stavu tipa JA SAM BOG 5. slažem se s tobom vezano za radjanje hrpe djece koju ne možeš prehranit pa čamiš po medijima tražeći milostinju-idiotizam-što im je trebalo 8,bilo bi im dosta i dvoje,recimo (almost Poznata 02.03.2006. 17:38)

ne moram ti govorit da imaš moju podršku i razumjevanje.Baš si lijepo sve rekla.Uvijek su mi bili draži ljudi sa jasnim stavom,nego oni koji ne razmišljaju svojom glavom.Ja imam jedno dijete,jer sam htjela da svom djetetu omogučim malo više od prosječnog života.Sa dvoje,to bi bilo malo teže.Ali to je moja odluka,oni koje misle drugačije,to je njihova stvar.Oni koji štancaju djecu,pri tom ne misleći da li imaju dovoljno za prehranit sebe i njih,pa onda kukaju....nemam baš neke samilosti.Obično se vade na vjeru u boga,a ona im osim što zagovara tako blesave ideje,slabo pomaže( a nije da nemaju),pa onda sve to pada na račun države i poreznih obveznika. (opaljena 02.03.2006. 17:42)

@Almost Poznata - ne brkaj pojam laičke i stručne prve pomoći. Mene kada netko traži na vratima, nije da mu pružim toplu riječ i čašu vode, već STRUČNU MEDICINSKU pomoć -što je ogromna razlika! Been there, tried that :))) A što s tiče ljudi koji na ulici pomažu - ma daj, nemoj se zavaravati. Nekada davno sam radila na HMP-u i kada bismo kolima izašli skupiti nekog unesrećenog, obično bi ga našli okruženog hrpom ljudi koja sa sigurne udaljenosti gleda i krivi vratove ne bi li ulovili svaki morbidni detalj (plus pitanja tipa - vire li mu crijeva?) no, rijetko se netko našao da bi mu pokušao pomoći npr.zaustavljanjem krvarenja, stavljanjem na bok, a o laičkoj reanimaciji koja je civilizacijski must, nije bilo ni govora :(((( (Riječanka 02.03.2006. 17:51)

Sve što si napisala o liječnicima stoji. Drugo, nema potrebe da se razočaraš u blogere jer mi se čini da te dosta blogera podržalo (me included), a većina "zlobnih" komentara (pri tome ne mislim na one koji se ne slažu, nego one koji vrijeđaju) su anonimni. Druga stvar je da sam ja recimo onaj prvi post pročitala više puta, ali nisam bila sigurna da li komentirati, ne zato što nemam svoje mišljenje, nego zato što je post izazvao velike rasprave i svaki moj komentar na njega može jedino "navući" te zlobne komentatore i na mene. Tako se i dogodilo da se moje ime u komentarima spomenulo nekoliko puta (kakve ja uopće imam veze s ovim?), a neki su mi čak i odgovarali u tvojim komentarima. I na kraju što se tiče astronomije, žena me davila i davila, sve dok PticaTrkačica nije objavila post u kojem se čudi da šta me ova ima na piku i kad treba i kad ne treba. Onda mi se skinula s kurca (da, želim biti vulgarna) i sad se tebe primila. Istina, ovaj komentar će je vjerojatno vratiti meni na grbaču, ali imam ja iskustva s takvima. (jazzie 02.03.2006. 18:01)

Slažem se s tobom, u ovoj državi svi glume preporođene kršćane koji su veći sveci i od pape, a opet bi svi kao u komunizmu socijalno zbrinjavanje, ali da ne moraju baš nešto raditi za to... A kad su u prilici da moraju otvoriti novčanik i iskeširati nekome za pomoć, nestraju svi bez traga. Što se tiče nekih pojedinaca i njihovih komentara očito je da se nakon one epizode "Sanje" blog prepopularizirao pa sad ama baš svatko piše! (heretix 02.03.2006. 18:38)

pa jebote ne traže te valjda svake večeri da nekome stručno pomogneš...sigurna sam da se radi o nekim iznimnim slučajevima,ponekad...a što se tiče laičke i stručne pomoći dobro znam razliku,ali to nije bit onoga što sam htjela reći - ja laik pomoći ću kako znam(dok ne stigne hitna,recimo),ti stručnjak pomoći ćeš stručno-to je bit svega....no hard feelings...svi valjda možemo iznositi slobodno svoje mišljenje (almost Poznata 02.03.2006. 18:45)

kako vas je lijepo citati kad se ovako dobrosusjedski lizete. sve jedna pametnija od druge. post, istina nisam procitala, dovoljan mi je bio onaj od neki dan, ali rado citam komentare. besplatna zabava koju nama priprostoj raji pruzaju kvaziintelektualke i "jabiradobilanetkomakaridupeli zala" gospoje. kruha i igara :)) (studena 02.03.2006. 19:02)

studena svako ima pravo na svoje misljenje. ja se sa rijecankom ne slazem ,al je zbog toga necu pljuvat .ima nekih stvari u ovim tekstovima s kojima bih se mogla slozit ,ali vecina to nije.ipak znam na kojem nivou mogu kao odrasla osoba komunicirat. (Bridge 02.03.2006. 19:22)

stvarati od tvoje profesije nešto što je iznad ostalih zanimanja izraz je ograničenosti. Kao što ti ne možeš bez pekara ili policajca (koje spominješ) tako niti oni mogu bez tebe. A da li se oni tako guraju kao ti? Nema ih na blogu ali bez njih ne možemo. Prema tome, prizemlji se, vjerojatno će tome pomoći (o da, imam ga). Inaće nemam ništa protiv tebe i nemoj komentar shvatiti krivo ali živimo u sinergijskom a ne sebičnom svijetu. (gost 02.03.2006. 19:30)

Jasno je da su svi ljudi ispod kože isti, samo nekako volimo nekim zvanjima pridodati i kvalitete koje ti ljudi ne posjeduju samim time ;liječnicima, svećenicima ,premijerima, itd. I kada vidimo da netko od njih pokaže način razmišljanja koji bi recimo mogli prilijepiti npr. nekoj frizerki ili kumici s placa , normalno da dolazi do negativne reakcije.Nitko te tu nije napao zato što si to baš ti osobno već zbog tvojih stavova. .Komentari nisu odisali glupošću i zloćom već razočaranjem. Govore upravo o tome da su ljudi očekivali od tebe neke kvalitete i način razmišljanja koji ti u stvari ne posjeduješ. (lolina 02.03.2006. 19:39)

Alex.ovo sve uopce nema veze ni sa tvojom profesijom,ni vokacijom,ni s ikakvom religijom,vjerom u ijednog boga/energiju/stogod,ovo nema veze ni sa utjecajem Crkve kao institucije u drustvu (kler meni osobno nista ne znaci),niti sa ikakvom tradicijom,niti sa ikakvom bojazni od onog sto ce ti donijeti sudbina.Ono sto sam ja komentirala i ono sto si ti pisala u svojim postovima-to ima veze prvenstveno sa LJUDSKOSCU i SPOSOBNOSCU SAGLEDAVANJA PROBLEMA SA SVIH STRANA I IZ SVIH PERSPEKTIVA.Zakljucila sam da ti ne posjedujes te 2 osobine,sto mi je zao,kao sto bi mi bilo zao i za svaku osobu za koju to zamijetim, i zato kazem jos jednom-nisi Osoba.E da,btw,jos nisi ukinula anonimce da sacuvas svoje zivce??:))) (Osoba. 02.03.2006. 20:47)

Doktorice, oprosti, ali moram priznati da mi nije jasno čemu toliko halabuke oko ostavljanja anonimnih komentara i tvoje dobrohotnosti da ih dozvoljavaš. Pa nismo li svi ovdje anonimni. Da li bi moja anonimnost bila narušena da imam svoj blog? Slažem se s većinom tvojih stavova; i sam sam liječnik. No, zasmetala me jedna tvoja usporedba koja ti se možda nehotice potkrala. Tvoja logika je oavkva: priznati stručnjaci su neprikosnovene veličine samo što ih "popolo bue" ne smatra takvima. Nasuprot njima stavila si opće liječnike koji svojom slatkorječivošću prikrivaju vlastito neznanje. Nemoj među ljudima širiti ionako slabo povjerenje u opće liječnike. Njih je i država svela na prepisivače recepata i ispunjavače uputnica. Čitam te od samih početaka...:-) (Istrijan 02.03.2006. 21:11)

Radim da jednom poput tebe, viskokoobrazovanom gospođom u ranim 40-tima, udanom bez djece. Njezin posao je centar njezinog života, a zadnja je na ljestvici po obavljenom poslu. Uglavnom je histerična i dnevna okupacija su joj ruke koje uvijek moraju biti namazne debelim slojem Atrix kreme zbog suhog zraka u prostoriji. Socijalno je potpuno neosjetljiva, a trudne žene gleda s gađenjem jer one "nose" vanzemaljca koji će još pet godina nakon rođenja vrištati i kmečati za majčinim skutama dok ne progovori. O Romima, bolje da i ne govorim, oni su prljava nacija neradnika, varalica i kradljivaca, nakon njihova odlaska iz ureda momentalno se sve mora provjetravati jer udisati isti zrak s tim životinjama ravno je polizati petrijevu pločicu u kojoj "raste" tuberkuloza. Jako si me razočarala, razočarala si ljude koji su te čitali, koji te čitaju jer razgovarati pa i ovako virtualno s jednom liječnicom, za običan puk je ipak nešto, što se prije nije moglo ovako "privatno", osim ako nisi sklopio dil sa istom pa mu-joj dvaput mjesečno kosiš travu ili obrezuješ živicu i moliš boga da tebe i ženu pozove na kavu. I tako... blog je dozvolio ne samo da razgovraš sa liječnicom, nego da uđeš u njen dom i omirišeš pjesak njezine mačke, itd. Liječnica više nije kip, zamišljena veličina ili bog-kako mnogi vole reći. Ona je čovjek sa puno, puno mana i malo osjetljivosti za LJUDE. I onda se razočaraš u liječnicu, pogotovo kad dirne u najosjetljivije - u bolesnu djecu. I onda si misliš: ako tako razmišlja jedna liječnica o jednoj majci bolesnog dječaka, što tek onda misli cijela nacija?? U šoku si! Ali hvala Bogu, mnoge naše majke, možda nam nisu mogle omogučiti školovanje, ali su nam usadile ČOVJEČNOST, i hvala im na tome, a tebi i tvom dragom u životu želim puno ljubavi i jedno dijete, da dođete malo k sebi i progledate. Život nije knjiga, a da, raditi se mora! (zoja 02.03.2006. 21:39)

Ljepota svijeta je u njegovim različitostima. Očekivao sam malo previše??? Hrpa poluistina i nedorečenih komentara, izvučenih riječi i stavova iz konteksta i ono naj svi misle kako otvoriče vrata velikoj istini (ne izdvajam sebe iznad). Naravno da svi ljudi trebaju biti podjednako vrijedni i nama i Bogu i prirodi, a što to nije tako teško da bi cijeli univerzum mogao suvislo odgovoriti. Ima dosta stavova s kojima bih se ovako jednostrano mogao i složiti (svaka struka nosi svoje probleme što svojom voljom kroz odabir poziva nametnute što stvarnom situacijom potaknute). Nije rečeno da pekar ode doma i zaboravi na posao - ako je predan svome poslu i izabrao ga je iz motiviranosti i ljubavi onda je dvadeset četiri sata u njemu što psihički što fizički. Kao što je dobrana istina da i svi liječnici nisu istog niti znanja niti osposobljenosti a bogme ni humanitarno osviješteni (neki volonterski pomažu u nedođiji a neki zarađuju ogromnu lovu u poznatim klinikama). Naravno najlakše je osuditi ili jedne ili druge, ali po meni veličina čovjeka je upravo da prihvati i jednog i drugog kao osobe tog i takvog karaktera i opredeljenja, a ako je prihvatio njih onda je u redu i da prihvati i onog s osmero ili ne znam koliko djece. Ako shvatimo da taj čovjek to radi iz nekog svog stava, iz neke svoje vjere (kao i ustalom prihvatimo tvoje stavove o volonterstvu i dobrovoljnom humanitarnom pomaganju) odakle nam onda paravo da njega osudimo a tebe ne ili obratno. odakle nam pravo da tebe osudimo a njega ne???? Naravno da je jednakost u bilo čemu nemoguća: ni u bijedi ni u bogatstvu ni u obrazovanju i naravno ni u mogućnostima i sposobnostima. Najlakše je osuditi (kako su i uostalom učinili s tobom, kao i što si ti uostalom učinila s nekima u svojim postovima...) teže je malo shvatiti, proniknuti u srž problema... Da se poslužim malo tvojom komparacijom zašivene ruke: zapitam se tko će biti sretniji i zadovoljniji od te dvojice a čini mi se da je to malo bitnije u cijelom kontekstu priče. Naravno vrlo je teško složiti se ili ne složiti se i s tobom i s mnogim komentarima - nije to crno bijeli film, a i odgovori pa i naši stavovi nisu uvijek principijelni i nepromjenjivi te bogomdani zauvjek. (alkion 02.03.2006. 21:42)

Eto kuda smo došli. Bolesni doktori nas lijeće ,pederi i lezbe hoće u brak da se razmnošavaju i imaju obitelj,bolesni invalidi i siromašni su sramota društva,in je štititi životinje ili govoriti kako se brinemo o njima. Sve se ipak svodi na to da takve nedoebne usidjelice treba usrećiti da im kojekakve gluposti ne hodaju po glavi. (bil gladen 02.03.2006. 22:41)

stara mislim da si ti opako zabrijal u neslućene visine. Slažem se s tobom oko humanitarnih akcija (nismo mi tu da rješavamo ono što država nemre), ali ovo u vezi tvoje profesije mislim sorry. Jebate svi nešto radimo i kaj bi sad trebali plakat zbog male lova ili zato kaj nas zovu van radnog vremena da nešto sredimo mislim ... Ak misliš da šlosar zarađuje više pa budi onda šlosar ... ( 02.03.2006. 23:32)

Ma, znaš, malo mi je diglo tlak.Točno znam kako to izgleda, ima takvih primjera na riječkoj ginekologiji, jedna doktorica sa malim psićem, otišla je već u mirovinu, druga žari i pali katedrom na medicinskom faksu, slaže titule, stvarno se igra Mengelea, godinama, strah je i trepet među osobljem i pacijentima.Komunikacija?Ma kako možeš očekivati iole plodnu komunikaciju s osobom koja nema vjerovatno nimalo mekši izraz lica od stava kojeg se drži?Sad više nije važna ni profesija, ni socijalni status, ni vrjednosna ljestvica, važno je to da svi kad-tad, pa makar i duboko u duši, priznali to ili ne sami sebi, dobijemo po prstima od vlastite savjesti.Nemam komentara, ali ne bih nikome poželila, pa ni neprijatelju, da mu se dogodi bolest, neimaština ili bilo koja druga nedaća uzrokovana objektivnim okolnostima.A njih ima.I nikad ne znaš gdje te čekaju, nikad ne znaš koliko je malo vremena potrebno pa da i ti budeš u istoj situaciji kao i oni koji se nekontrolirano množe i koji nisu imali sreću da ih mama i tata obdare lovom za buduće zubne usatke, zlu ne trebalo.Ponekad se pitam s koje planete su pojedinci pali??? (dora 03.03.2006. 00:10)

ej ovo mi je najduži post koji sam vidio:) svaka ti čast i super blog i nadam se da se čitamo.Pozz (domba5 03.03.2006. 00:55)

Pročito sam ovih par postova i dobar dil nabrijanih komentara. Mislim da sociolozi mogu diplomski napisat temeljen na tvom postu.a ni psihijatri i psiholozi nebi ostali praznih ruku. Slažem se u većini s tobom. Zašto bi morala u svoje slobodno vrijeme bit humana, volonterka i slično. Baš bi volio čuti ove nabrijane kako oni to pomažu zajednici. Moš mislit. A sad i ja da malo glumin psihologa il psihijatra, ma nikad nisan razumija razliku, meni se čini da ti zapravo voliš ove rasprave. Voliš čut mišljenje i bilo puka. Pa šta se onda buniš. Reci volin šou, a ne tu prodaješ maglu kako te to ljuti. I da dobra je ideja sa kastracijom. Kako se život poigra sa ljudima. Oni koji imaju sve uvjete, želju, volju, ljubav za djecu nikad ih ne dobiju, a drugi ih štancaju a nemogu im kruha priuštit. Ma triba uvest poseban fakultet koji bi svi koji žele djecu morali završit. Ovo je prestrašno ko sve pravi djecu. Nemam više šta za reći ali vidim svi se raspisali pa moram i ja održati standard. Samo nestalo mi tema. A ništa mogu ja malo i o vremenu. To je recimo ono šta me muči zadnjih dana. Ma ova zima nikako da prođe. Imam osjećaj da je ovo najduža zima u mom životu. Doduše svih ostalih zima se jako slabo sjećam. Nekako više pamtim ostala godišnja doba. Ma ja bi zapravo odmah potpisa dvanajst miseci lita. Samo šta bi mi onda vjerovatno i lito dosadilo. Ma to ti je ona priča ako svaki dan jedeš omiljeno jelo postane neomiljeno. Zašto sve ovo pišem. Pa rekao sam, da dostignem standard bloga. Evo još rečenica i dostigoh ga. Njega. Mislim standard. E ko ovaj komentar pročita do kraja plaćam piće. Samo se nadam da taj/ta ne pije puno jer ću sve rečeno poreć... (pastir 03.03.2006. 01:04)

S nekim stvarima se slažem i klimam glavom, a neke stvari koje si izrekla su i mene izpizdile. Idioti su oni koji svjesno kote djecu u siromaštvo, ali ona žena s bolesnim djetetom je stvarno osoba kojoj treba pomoć! Mama joj je u komi, muž umro, dijete ne može skrbiti o sebi i bolesno, nema joj tko pomoći, a mora zaradit novac da prehrani obitelj! Zbog tog dijela posta poželjela sam da se tebi baš isto to desi, ni više ni manje...ovdje te se pljuje zbog tvojih riječi pa bila ti stolar ili papa, nije bitno! Nemoj se pravdati masi koja te ne razumije, samo dižeš još veću hajku. Meni si pala u očima kao osoba, a dođem li tebi u ruke kao liječnici, to nema veze s tvojim uvjerenjima i tu se ne moramo slagati. Kažeš da se greške liječnika ne praštaju???? "operacija uspjela, pacijent umro" i nikome ništa, a ono malo sudskih tužbi što se podigne je kap u moru. Nemoj sad ti generalizirati kako nema liječnika koji ne uživaju nanoseći bol, ima ih i sama sam prošla jednu takvu osobu koju nije u redu prozivati imenom i prezimenom jer ovo nije linč....i nema osobe koju znam da on/ona ili netko iz obitelji nije prošao gadan nemar od liječničkog osoblja u bolinici...nije li poznato (barem među pacjentima) kako je dr. Zelić posebno grub??? Ne kažem da je sadist, ali je grub i na to će te upozoriti još u čekaonici. Imaš pravo na svoje slobodno vrijeme i biti svoja izvan radnog vremena.....svaka profesija je populacija u malom, ako je država krcata primitivaca, ima ih u svim profesijama, ako je krcata idiota, kretena, sadista, ljenčina, nestručnih zabušanata, ima ih u svim profesijama. Masa je uvijek prokleta i daj im prst, otkinut će ti ruku i zato se nemaš šta opravdavati jesi li dobar liječnik ili ne, hoćeš li pomoći ili ne, samo ti najbolje znaš koliko puta su te vukli za rukav jer si liječnica da im preko veze nešto središ a sad ni ne znaš da li se iza nekog anonimnog komentara krije baš osoba kojoj si pomogla.....ali please, nemoj pričati o komunikaciji u liječništvu kao nečem specijalnom i zahtjevnom, nisi probala biti manager ili komercijalist da znaš kako je kad ti jezik odrveni i kad moraš biti ljubazan, intuitivan, maštovit, snalažljiv i nadasve posjedovat za neke više poslove stručno znanje....ja neću reći da znam kako je operirati jer ne znam i nisam probala držati nož već sam bila ispod njega, zato nemoj ni ti uspoređivati ili ne daj Bože podcjenjivati druge profesije....ovako zvučiš kao Marija Antoanetta s izjavom "zašto ne jedu kolače".....ako očekuješ suosjećanje s teškim poslom koji radiš ili s odricanjem i problemima koje donosi, pokucala si na kriva vrata.....a blogeri....blogeri su slika ovog društva u kojem živimo i bilo bi suludo misliti ili očekivati drukčije. (Cheetah Blogess 03.03.2006. 04:27)

Riječanka se razoćarala u blogere a mi u nju. Sad smo kvit (Pero 03.03.2006. 07:07)

a kaj kuhaš kroz vikend? (legasvega 03.03.2006. 07:45)

Znam dva doktora koji sviraju u punk bendu i još dvojicu s kojima se opijam i duvam vikendom. I totalno su ok i dobro rade svoj posao. Ne glume boga i ne izigravaju visoko umišljene intelektualce. To ti je tako, ili si ok ili si u kurcu, bio smetlar ili liječnik. (Mandarina 03.03.2006. 10:38)

dobro si kazala kako su mnogi liječnici loši zbog "loše komunikacije". ti ,ocijeni kakva je tvoja komunikacija s nama blogerima... ono što me "oduševljava" je nazočnost velikog broja tvojih istomišljenika ala jazzie-sta...i, što je još interesantnije, zajednička nit što vas povezuje je osjetljivost na kritiku, izostanak "lizinga"... (likma 03.03.2006. 10:48)

Ne slažem se uopće sa ovom tvojom zadnjom rečenicom! Puno stvari je ovdje izrečeno protiv liječnika. Imala sam i ja nekih loših iskustava, ali pedijatrica moje djece je svojim malim pacijentima dostupna 24 sata i zna da ju ljudi ne zovu zato što im je dosadno. Ona svakog svog malog pacijenta ( ima ih par tisuća) poznaje po imenu i prezimenu. Od Liječničkog zbora je dobila razne zahvale za njen humanitarni rad i da ne nabrajam, a sve bez ikakve novčane naknade..žena se zove dr Borovčak da ne bi ispalo da izmišljam. Ovo dr ispred njena imena bi se trebalo napisati velikim slovom. Eto, koristim ovaj prostor da ljudima kažem da ima i onih koji jako savjesno obavljaju svoj posao i nakon što dođu doma. Ovo dolje što si napisala o sterilizaciji već dugo nisam čula, zadnji put kada sam na faksu učila o fašističkoj ideologiji i ne mogu vjerovati da netko o tome govori u 21. stoljeću. Djeca su uvijek bogatstvo i želim ti da se na svojoj koži uvjeriš u tu stoljetnu tezu. Tek onda ćeš shvatiti da nije sve u životu crno-bijelo. (friva 03.03.2006. 10:53)

Odličan post. Možda mrvicu preoštar. Ali neki komentari su samo za zakolutat očima. Almost-Da, da, svi liječnici loču, valjda mi zato boca vna dva tjedna traje u hladnjaku. A Friva-čuj, mi imamo obitelj. nema nitko pravo zahtijevati od mene da svoje slobodno vrijeme posvetim ičem drugom osim sebi i svojima. kad sam na poslu, obavljam ga savjesno i stručno koliko god trebalo. kad nisam-nisam. i točka. Ne pada i na apmet rješavati socijalnu situaciju nekog pacijenta. Imam i ja pravo na svoj život, pa bio i deset puta liječnik. (ratnik 03.03.2006. 11:40)

E moj Ratniče - ovo što si ti tako lijepo sročio u dvije rečenice ja pokušavam objasniti u par postova, bezuspješno, jer nailazim na slijepe oči i gluhe uši. Ne, kolega dragi, mi nemamo nikakvih prava, jer smo korumpirane, pokvarene životinje a ne ljudi, koje oduzimaju lijek nasušni iz usta pacijenata jer se 75% novaca u zdravstvu troši na naše plaće (podatak by http://silent.blog.hr). Još da nas se smatra ravnopravnima sa npr.pacijentima - jesi li ti lud?!? Zatri bagru! Tj.nas, ovkorz.... (Riječanka 03.03.2006. 12:26)

medice, cura te ispsum! i duševni poremećaji su bolest, kao n pr. histerija (česta kod ostarjelih nerotkinja). (Freud 03.03.2006. 13:11)

medice, cura te ipsum - ev. po Luki ( 03.03.2006. 13:22)

Ratniče, od tebe nitko to i ne očekuje, a koliko znam tome te nitko i ne može prisiliti! Jedino što sam rekla u svom komentaru je to da ima i onih koji uskaču svom pacijentu i nakon radnog vremena, da ne bi ispalo da svi misle kao ti i Riječanka. Naravno, to je vaš izbor i imate pravo na njega kao i svi ostali ljudi raznih profesija koje ponekad zahtijevaju intervencije van radnog vremena, ali ne znam zašto ti je krivo ako kažem da postoji i druga vrsta liječnika koji su 24 sata na usluzi svom pacijentu? (friva 03.03.2006. 15:14)

Svaka čast ženi koja ima hrabrosti izreći svoje mišljenje. Da je to napisao muškarac riječi ne bi tako odjeknule, ali žene bi kao trebale biti osjetljivije na djecu, više humane itd. Ha, ovo sad izgleda k'o Forum. Svi se oko nečeg prepucavaju... (neprilagođena 03.03.2006. 15:29)

Jaoo...Jao... kako je nama Lijecnicima tesko...UFFFF.. Mi radimo 14 sati na dan i nas je posao Bozja Volja, drugim rijecima MI smo ON. Ma ljdi...koga boli kurac koliko vi radite na dan i kakvi ste na radnom mjestu:"Ja dajem 200% sebe kada sam na poslu": Pih, mislis da si jedina??? Samo jaucete i uvijek vam neki vrag u zivotu smeta. MI vas placamo, mozda ne sutra, ali uskoro ce doci vrijeme kada cete vi NAS moliti da vam budemo pacijenti. Da sam ja slucajno lijecnica, i da zivim u J.P.K. 51 ili Da zivim u Bastijanovoj 79,pitam se, kako bi ja razmisljala? Idite k vragu i vi i estetska kirurgija, Procelnice!Nazalost, danas svaki kurac lijcnik moze biti. FUJ! ( 03.03.2006. 15:47)

Pod pretpostavkom da je glavna ideja ove cjelokupne rasprave, a mislim da je, trošenje slobodnog vremena, zbilja je neumjesno prepucavati se ako se radi o nečem "slobodnom". Svatko ima svoje principe, svoje granice, svoje afinitete, ...a sve u okvirima "slobodno" i nitko mu nema pravo to osporiti ako svojim postupcima ne ugrožava druge. I to je to. Slično su mi prigovorili za nešto čime se bavim u slobodno vrijeme ruši moj autoritet u radno vrijeme. To je miješanje kruški i jabuka. (zag 03.03.2006. 17:38)

............a moja dr.opće prakse meni je super, empatična i to...(o stručnosti ne znam) i uopće me ne zanima što radi u slobodno vrijeme (zag 03.03.2006. 17:40)

slusaj...preko Loptice znam ponesto o tebi ( vise nego preko bloga) ali mislim da znam dovoljno da kazem svoje misljenje...ona te zaista jako cijeni,a kako je cijenim nju i njeno misljenje smatram te trezvenom zenom...procitala sam sve ovo i post ispod i raspravu itd...vidi, medicina je zaista specificna struka...ja se najiskrenije divim svakome ko to moze da radi od medicinske sestre do vrhunskih specijalista...ni jedna druga struka ne moze imati tu specificnost kao medicina jer si u dodiru sa bolesnim ljudima svakodnevno...postoje dvije mogucnosti da se covjek izbori sa emocijama i stresom u tom poslu...prvi je da sve svoje pacijente dodatno emotivno prozivi i van kruga bolnice, a drugi je da se iskljuci kad napusti ordinaciju...ja ne bih mogla da podnesem kao prvo vjezbe na lesevima na prvoj godini medicinskog fakulteta, a kamo li operaciju zivog covjeka kojem se ti kao hirurg boris za zivot....bez takvog suceljavanja sa takvom ekstremno stresnom situacijom ja ne bih mogla dati svoj sud...morala bih prvo proci kroz bolnicu kao volonter da vidim kako to izgleda kad si citav dan sa bolesnima pa sta onda biva kad se vratis kuci...da li bih se ja mogla iskljuciti iz svega toga ili ne?...ja o tome ne znam nista, o medicini ne znam nista, o svemu tome nisam nikad razmisljala jer zaobilazim bolnice ( kao i svi mi sto mislimo da smo zdravi dok nas jednom ne klepi po glavi)...ne mogu ni jednu rijec da kazem na tu temu osim da razumijem tvoj stav jer ako ne bi imala jasno podijeljenu crtu sta je tvoja profesija,a sta tvoje slobodno vrijeme onda ne bi ni trebala da se vracas kuci sa posla....kissssssss (reginaelena 03.03.2006. 18:06)

Bridge i Cheetah Blogess su to tako dobro napisale da, ako ista dodam pokvariti cu. (jja 03.03.2006. 19:12)

Stvarno je poslovica da se los glas daleko cuje istinita. Inace sam prvi put ovdje i jednostavno ne mogu vjerovati sto ovdje pise jedan doktor. Prvo moram ti odati pocast na iskrenosti o Latinici, skidam ti kapu. Ja sam taj post doživio kao da je zena zadnje smeće na svijetu ( nisam gledao latinicu ). Doktor nisi cijeli dan i naravno da imas svoj privatni zivot ali ako netko treba pomoc reci ces mu: "evo taman sam došla s posla, sutra sam noćna pa mi se javite"..zar nismo svi mi "polu-doktori" jer i ja radim cijeli dan i želim imati privatni život, ali ako netko treba pomoć, POKUŠATI ću mu je dati. Mrzim žicaroše, neradnike (koji i bi mogli raditi ), ali ovo je ono što nas razlikuje od životinja, biti čovjekom, pomoći. Što tebe do kuće prate nesreće, pljačke, ubojstva. Tek kad dođeš kući onda te nitko neće dirati,nećeš trebati pomoći onim unesrećenima više, ubojstvo, mozda provjeriti da li dise, jer meni tako izgleda da ti van dužnosti stalno spašavaš ljude. Radiš usporedbe što mogu ovi a što mogu oni, kao da smo mala djeca "moj auto moze ovo, a tvoj to ne moze nja nja nja"...Do sad nikome nisam trebao uskočiti, pomoći, i neka tako i ostane. Jedino sam mozda bakici pomogao da prijede cestu i to mi je bilo drago a ja mislim da bi ti babu jos iznogetala jer kako te moze šta sad pitati jer ti više ne radiš, pardon ne pitati, zamoliti. Onda slažem se s tobom da ne smiješ imati više djece nego što ih možeš hraniti, to definitivno stoji. To moraš biti lud malo u glavu i ne shvačati neke stvari, ali onda kažeš da si se razočarala u blogere zato što nisu tvog mišljenja, je sebično ( vidis li kako ti rečenice u postu počinju sa JA sam ovo, JA sam ono...)Nisu svima postovi sjajni, poučni, napeti, ( moj broj 1 mozda ) ali je svaki od njih poseban jer je njihov i svatko se izrazava na sebi svojstven način. Ljudi jednostavno iznose mišljenja, gluposti da se odmore....Spasi me Bože da se ne razbolim u 20:01 jer doktorica radi do 20:00 a druga smjena, drugi doktor kasni . Tvoja profesija je uzvišena i sve drugo je malograđansko, pitam se da li su ti tvoji fini prijatelji neki od ovih ljudi koje si uspoređivala s doktorima. Mislim da nisu, a ako ti i jesu prijatelji onda je šteta što vas ima još. Bjedno je što novac može učiniti od čovjeka jer drugo mi ne pada kad se toliko njime hvališ. Osobno zarađujem dosta i ne zanima me tko ima vise a tko manje, i nismo vise u komunizmu svima jednako, ali ovako....U ova tri posta svi "olozi" bi te analizirali bez greske. Vi koji ste i ako ste STVARNO njeni pacijenti onda i jeste pacijenti!! Inače, još jednom svaka ti čast na ovakvoj iskrenosti!!! I pobjedi me tako da ne komentiras ništa!!! (plokmin 03.03.2006. 22:14)

Evo dvije zgode! ..........1)..... Bio sam s nekom liječnicom iz Hitne na koncertu. rekla je: Sada dva dana ne radim. A malo kasnije srusila se gudačica sa stolca. Moja liječnica je časak počekala i kad je vidjela da nitko ne ustaje požurila je na pozornicu. Koncert je za nju bio završen.....................2) ......... Pred 15 godina je u bolnici neka žene čekala na operaciju srca. Uoči operacije operater je došao vidjeti kako se osjeća. Ona je rekla: Doktore mene je strah! A on je kratko 'odrezao': Ja ne tješim, ja režem!!! Čovjeku koji je u opasnosti dužan je pomoći svatko tko to može. Ne može reći: Da sam u službi, spasio bih Vas! Baš imate smolu! (Ponton 04.03.2006. 15:48)

čitajte bez obrva! (koka 3 04.03.2006. 18:07)

Licemjerno je napadati pravo na misljenje Rijecanke. Svi mi kad vidimo na tv-u siromasne obitelji koje imaju vise djece nego sto ih mogu prehraniti, proklinjemo ih i zalimo tu jadnu djecu. I toj djeci treba pomoc, da. Ne njihovim roditeljima, nego toj djeci. I ako mogu dobiti internet, neka ga dobiju, i ako mogu dobiti bilo kakvu dr.pomocu, neka ju dobiju.vjerujte mi, novaca drzava za to ima jer ga dajemo mi koji smo obavezi placati razne poreze, i ako ga taj netko tko na to ima pravo, ne iskoristi, velika je vjer.da ce ga iskorisioti netko tko na to nema pravo. Nije uredu niti generalizirati te roditelje. Cesto su to nepromisljeni alkoholicari koji se jebu cisto jer im se diglo, ima onih koji to rade ne bi li im mesic bio kum, i sl.gluposti, cesto to nema veze sa zdravim glavama, ali zalosna cinjenica je da se iz toga radaju djeca, i to najcesce zdrava, pametna djeca koja si ne mogu pomoci, jer su premala, jer su uvjeti za skolovanje teski, jer takve situacije razorno djeluju na psihu. Lako je pametovati kad ti je sve pruzeno na dlanu, nitko se zbog toga ne mora nikome ispricavati, ali isto tako niti prezirati one kojima nije. Jer trebba biti jaaako veliki borac da se u tim uvjetima uspije. Drugacije je skoncentrirati se na ucenje u situacijama skucenih prostora, pijanstva, neimastine, svadja.. Ja sam pravnik po struci, i nagledam se i naslusam svega. Svakakvog zla. I jebem majku svakom kretenu koji je pijan zgazio covjeka, i zgazila bih svakog tko je radi droge opljackao kiosk, i prezirem svakog tko je utajio neslucene kolicine poreza radom na crno, a meni se od svake zaradjene kune oduzima poprilican dio.i onda mu ja, generalna budala pomazem da se izvuce iz govana.. Ali to drzim za sebe. Ljudski je to izbaciti iz sebe,ali ne na ovaj nacin. Za to postoji krug bliskih prijatelja, suprug... ne kao prerostavanja tema s posla ili upiranja prstom u nekog, cisto jedan ispusni ventil kojeg mora imati svaki covjek jer smo svi ranjivi, osjetljivi, neke stvari nam se gade, neke ne mozemo shvatiti, ali ne uzimamo megafon u ruke i vicemo to nasred Korza ili trga bana jelacica. Kad se bavite ovako odgovornim poslom, bilo da ste lijecnik, pravnik..kada ljudi o vama ovise, to nije vasa vokacija, daleko od toga, postoji jedan stupanj profesionalnosti i ozbiljnosti koju svatko od nas mora imati od 0 do 24 . A svoja osobna misljenja o ljudima koji od nas traze pomoc, moramo zadrzati za sebe, ne ih ovako iznositi pred mase. Znam da je tesko jer nizu se slucaj za slucajem koji nas zgrozi, ali zato jesmo obrazovani i profesionalni. Nije dovoljno samo voljeti posao koji se radi, treba ga svatiti profesionalno, a ne kao hobi koji se odradi 6 sati i nakon toga sam slobodna i lupam tudjim k.po trnju. Distanca, ozbiljnost i profesionalnost i pristojnost u javnom nastupu, jer ovo je ipak javni nastup, bez obzira sto je anoniman. (vesna 04.03.2006. 18:11)

. (ana 04.03.2006. 21:48)


- 14:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.03.2006., srijeda


Pour les miserables...

(oni na koje se ovaj naslov odnosi će se, bez brige, odmah prepoznati...a oni ostali – e, oni su dovoljno pametni da shvate čemu ovakav naslov i čemu ovo što pišem)

Posljednja dva dana, moram priznati, vrhunski se zabavljam! Naime, napisala sam post koji je pošteno uzdrmao naše duhove ogrezle u žabokrečini, koja nam je prekrila oči, uši, nos i ostale osjetilne organe, pa smo tako uljuljkani u lažnu sigurnost, umislili da živimo u nekoj fantazmagoričnoj Zemlji Obilja i Dobrote, socrealističkoj Arkadiji u kojoj se sve loše dešava drugima, a nama je najbitnije da se osjećamo moćni, snažni, izabrani od jedinog Boga ili više njih, svejedno, pa možemo biti, onako iz fotelje, dobrostivi i samilosni, sažaliti se nad nečijom sudbinom, koju zaboravljamo čim okrenemo program na televizoru.
Naravno, ti i takvi Mi (zaslužujemo naravno da se prvo slovo ove božanske zamjenice piše velikim slovom) ne volimo čuti kada netko javno govori ono što mi skrivamo duboko u sebi i što ne bi priznali ni na ispovijesti, jer naravno da smo Mi duboko bogobojazan katolički narod, štoviše mi smo Izabrani (ma kakvi Hebreji, nisu oni nama ni do koljena, a ni Papa ne može u ni u kom slučaju biti veći i bolji katolik od nas).
Pa se tako strašno zgražamo i tako smo osupnuti da se mahom tresemo poput šiblja na vjetru dok užurbano tipkamo i sipamo sve one duboko zapretene i pomno čuvane i uzgojene izlučevine, ah uz koji tipfelerić, no to je ljudski, to nam se mora oprostiti...
I vičemo složno : na galge, na galge! Brišite s naslovnice, brišite sa bloga, ubijte, zatrite, jer takvo nešto nije dostojno nas! I sva sreća da Bog, kada već neće Blog, misli na sve i šalje svoje gromove i munje uvijek pravično i na vrijeme, pa nije dotičnoj heretkinji dao da ima djecu, i dao Bog da imala pa nemala, i gladna bila, kada se je već drznula tako nas okrutno ošamariti posred čistog nam i nevina lica!

A meni, o nepravde, je sasvim lijepo i dobro, odlično čak! Radim posao na kojem mi mnogi zavide (tko vam je kriv, da ste vi to u stanju raditi, vjerojatno biste, ne c'est pas?), i zarađujem dobro, za naše prilike odlično! Tako da, točno je, nisam bila nikada gladna (ne računajući razdoblja kada sam na nekakvim dijetama). Sve što imam, a imam sasvim dovoljno, a ako je sreće i zdravlja, imati ću i više, zaradila sam sama, svojom glavom i svojim rukama. E da, nažalost, plaćam poreze i sve radim legalno bez «crnine» pa mi poreznici na kraju svake fiskalne godine još vrate dio poreza – stoga, otpada svaki pokušaj da me se zastraši nakopavanjem financa na vrat, žao mi je! Radim puno, više od 12 sati na dan, dajem na poslu 200% od sebe, nježna sam i topla prema bolesnicima, humana i blaga i puna empatije. Puno puta učinim i više nego što bih trebala. U životu nisam primila mito ni kovertu bilo kakve boje – ne zato jer sam bolja od drugih, već zato jer sam pametnija – naime, za sto ili tisuću ili par tisuća, ili više maraka ili eura ne prodajem svoju guzu i svoju dušu. Kažu da svi imamo svoju cijenu – vjerojatno je imam i ja, možda je moja malo veća od one ostalih, tko zna?

Ali zato kada dođem kući, ja sam ja, onakva kakva jesam. Kažem i pišem ono što mislim, bez potrebe da, zbog straha da me netko neće prihvatiti ili iz želje da uspijem u životu, kondicioniram svoje mišljenje i prilagođavam ga većini i na taj način budem politically correct! Ja si mogu priuštiti taj luksuz da to ne budem. Mogu me voljeti, mogu me mrziti, to je stvar osobnog izbora. Isto tako, moj blog mogu čitati ili ne, nije uopće bitno. Bitno je da sam dosljedna samoj sebi. Naime, mene su školovali, i na vlastite samostalne noge postavili, isključivo moji roditelji, jer ako se ne varam, svima je u moje doba bilo moguće besplatno pohađanje škole ili fakulteta, no kupovati učeniku/studentu knjige, odjeću i hranu, platiti stan i druge troškove učenika/studenta mogli su jedino roditelji, ako je imao sreću da ih ima i da si to mogu priuštiti. Ja sam tu sreću imala, i hvala im. Samo njima, nikome drugom. Ni Titu, ni Partiji ni Jugoslaviji, a ni Hrvatskoj – jer, ni lipice stipendije nisam nikada ni tražila ni dobila.
Isto tako, pročitala sam mnoštvo knjiga i proputovala svijet ( o da, i francuski sam učila) – i baš me briga što si to nisu mogli svi priuštiti, tko im je kriv? Ja sigurno nisam.

No, ono što me najviše veseli jest da mogu ovdje reći : baš me briga za humanitarni rad i milostinju, volonterstvo i dobročinstvo, pomaganje nemoćnima i potrebitima!
Tko voli, nek izvoli, koga veseli neka se time bavi. Mene ne, a nisam ni toliko licemjerna poput mnogih «volontera» da «pomažem» drugima ne bih li umirila svoju nečistu savjest ili se primitivno tješila činjenicom da ima gorih i jadnijih od mene. Ja uplaćujem doprinose koliko je moja zakonska obaveza, dakle financiram i zdravstvo i socijalni rad, što će reći da dajem novac i prepuštam izabranim organima i mehanizmima vlasti da ga rasporedi na način propisan zakonom. I basta!
Ja svoje slobodno vrijeme i višak novca trošim onako kako meni paše, svidjelo se to drugima ili ne. Tuge, jada i bolesti i nesreće se dovoljno nagledam na poslu, ne treba mi i u slobodno vrijeme.
Mene ne diraju «jadničci» sa desetoro djece koji ih štancaju svakih 9 mjeseci bez da su se ikada pobrinuli da za tu djecu nahraniti, i nešto zarade. Iako sam pomalo iznenađena da me zbog spominjanja eugenike nije netko već nazvao nacistom (ah, biti će da glavni junaci iz naslova ne poznaju tu riječ), da se mene pita ja bih taj problem riješila radikalno – oduzela im djecu i udomila je, a njih sterilizirala, na silu, baš kao što čine u Kini. A Kina je zemlja sa daleko većom i starijom kulturom i filozofijom od naše. Isto tako me ne diraju oni koji stalno zbog nečeg kukaju i traže još, prijete samoubojstvima ako ne dobiju stan, kuću, povlaštene penzije.
Oduvijek su me učili da ništa ne pada samo s neba, da se za sve treba pomučiti. I jesam. I očekujem od ostalih da učine isto. Jedan od osnovnih postulata sociologije jest da je društo organizirani skup jedinki koje pridonose zajedničkom dobru – pa, ako netko želi biti koristan član društva, neka se potrudi! Naravno, svatko u okviru svojih sposobnosti i na specifičan način. Ne mogu svi biti sveučilišni profesori, mora netko biti i čistač ulica. Ne potcjenjujem nikada osobe koje su na društvenoj ljestvici ispod mene, ma koliko razne persone ovdje insinuirale. Ne volim lezilebaroše i «snalažljivce», grebatore i muktaroše, žicaroše, prosjake i neradnike, i to ne može ništa promijeniti.
I, nimalo se ne bojim da se meni nešto desi, ostanem bez posla, obolim – ja sam se za sebe i svoju starost pobrinula. Gladna definitivno neću biti. Jedno je sigurno – ja nikada neću pasti tako nisko da nekoga molim i plačem za pomoć, bez da prethodno ne ogulim prste do kostiju ne prezajući od najgoreg, naprljavijeg i najbijednijeg posla. Postoji nešto što se zove dostojanstvo, i koje nema veze sa borbom za svoja prava i onim što čovjeku pripada. A čovjek koji ne radi, jer ne želi raditi i smatra da mu je posao ispod časti, za mene nema dostojanstva.

Stoga kada kupujem parfeme, krzna, kuham finu papicu mojim finim prijateljima i hranim moga finoga mačka biranom finom mačjom hranom – činim to svojim novcem, ne vašim. I baš me briga smatrate li to snobizmom, djelujem li vam glupo, isprazno, neintelektualno, bapski, bitchy ili kako god me nazvali – ja sam ja, a vi vi, i to ne može nitko i ništa promjeniti. A što se iznošenja mog stava na mom blogu tiče – ponavljam po tisućiti puta – JA OVDJE PIŠEM ONO ŠTO ŽELIM, NA NAČIN NA KOJI JA ŽELIM!
A vi možete birati : čitati ili ne, kometirati ili ne. Možete biti opaki, pakosni pljuvači, to je vaš potpis, ne moj. U svakom slučaju, hvala, jer mene ćete besplatno zabavljati.
Jedno je sigurno – uvjerila sam se da je teza koju su neki blogeri zastupali, da je blogopopulacija značajno pametnija i intelektualnija od hrvatskog prosjeka, totalni promašaj! Da pametniji, inteligentniji, obrazovaniji, prosvjećeniji – jest šipak!!! Ima ovdje takvih, daleko od toga da ih nema, čak su u većini, ali ima, brate, i takvih budala i primitivnih zatucanih glupana, da se smrzneš!

Stoga, lijepi pozdrav, želim vam jedan dobar i ispunjen život, baš poput moga, ma koliko neki sebe trudili uvjeravati u suprotno.
Uživajte, ako znate kako...
Jer...meni ne možete apsolutno baš ništa!



VAŽNO UPOZORENJE !!!

Gledajte, mi se ovdje možemo zekati-pekati do besvijesti, ja mogu glumatati Mengelea, vi pravičnu zgroženu masu..sve je to OK, i sve može trajati dok ja mojom dobrohotnošću dozovljavam anonimno komentiranje i dok ne počnem brisati komentare.
Ali, usrdno vas molim i bez ikakvih neprijateljskih konotacija na vas apeliram : nemojte u ovo uplitati osobe za koje mislite da sam to ja, pogotovo ne na način kako to čini izvjesna Spodoba. Ja nisam , ponavljam NISAM moja kolegica dr.A.P. i ne mogu dozvoliti da se nju vrijeđa i njeno ime spominje u nekim vrlo ružnim kontekstima. Jer, ni A.P.a ni njezin suprug i ostali članovi obitelji ne zaslužuju ovu harangu bolesne osobe koja je umislila da sam ja A.
Naravno, svi znate da prava anonimnost na blogu ne postoji i da se može do svake IP adrese doći. Ja doista ne bih htjela da do nekih, koji su isporovocirani mojim tekstom izgubili kompas, stignu A-ini odvjetnici i tužba. A kako su neki krenuli, mogla bi.


Dakle, gdje smo ono stali? Ah, da....tri, četiri..pljucccccc!!!!







- 17:27 - Komentari (63) - Isprintaj - #
ajme ti si stvarno bolesna osoba,žalim te,pomoć ti hitno treba (užas je moja furka 01.03.2006. 17:44)

ovo sto si gore napisala u vezi huimanitarnog rada me je ostavilo bez teksta . procitala sam tek sad onaj prijasnji post i malo sam zbunjena moram priznat. citam te jako ,jako dugo ,ali te takvu ne poznajem. nisam mislila da znas tako generalizirat. nije sve samo crno ili samo bijelo.pozdrav. (Bridge 01.03.2006. 17:48)

Carpe Diem - počeo sam ti pisati komentar,a to se izrodilo u cijeli post, pa sam odustao naplaviti sadistico plušn na tvom blogu ;) (SadisticoShy 01.03.2006. 17:51)

:) (tv-kriticar 01.03.2006. 17:51)

Iako ti je blog na prvom mjestu,užasan je! Sredi se curo,eeee..... *pozdraf* (~miss dea~ 01.03.2006. 18:20)

Još uvijek nisi ni riječ rekla o osobama sa posebnim potrebama i u koju kategoriju njih stavljaš. Da li su njihovi roditelji ljenčine koji žicare lovu ili nešto drugo. Očito i oni po tvom uvaženom mišljenju spadaju u tu kategoriju. Prema tome mogla bi se i tu izjasniti. Vidim da si to jako dobro zaobišla, a vjerovatno i s namjerom.Glavno je da si na cool listi. (astro-riba 01.03.2006. 18:35)

Žao mi je ako trujem prostor tvog bloga svojim komentarom, ali odmakla si pažnju s ozbiljnog problema na svoja materijalna postignuća. Šteta. Razumijem sve što si tu gore napisala i neću više smetati! (zmajka 01.03.2006. 18:39)

Ma nitko ti ženo božja ne želi baš ništa, BUKVALNO TI NIŠTA NE ŽELIM. Kad je o zabavi riječ, a što misliš što mi ovdje radimo. Pa ti si naša dvorska luda! A dobro si se uzdrmala kad si osjetila potrebu napisati esej o svom primjernom životu i radu. A tko te što pitao? Koga je briga tko je tebe školovao i jesi li osigurana za skorašnju starost. Stav o dobrotvornom radu - stvarno mi te je žao, neka ti je Bog na pomoći jednog dana zbog takvih nakaradnih ideja. Želiš nam život poput tvoga - o zar nas toliko mrziš. Budi jednom čovjek pa izbriši barem tu strašnu kletvu koju si izrekla u trećoj rečenici od kraja ovog nevjerojatnog uratka. (zašto imam dojam da si ga pisala plačući?!) ( 01.03.2006. 18:42)

zaradila glavom i rukama,misliš na poretima njima gore-dole,ha,ha,ha.....pa jedva jedna kanta od pola(nije hundayi) (korzo sve zna 01.03.2006. 18:46)

dijareja...fuj kaka...ali, proći će i ova gripa...eto, što nam se dogodilo, kada majka sluša don šimu i ne pobaci na vrijeme...btw. što se tiče "vašeg" novca doktorice, ukoliko nije riječ o novcu "doniranom", on je naš, svih poreznih obveznika... (likma 01.03.2006. 18:50)

@likma: ma hajde, ne možeš baš tako, ipak ga je zaradila (novac), za takve službe poreznici obveznici izdvajaju i to je to, ona ipak nešto radi, ja čak vjerujem da radi teško i dobro. Meni nije jasno kako osoba na poslu može biti blaga, nježna i empatična e kod kuće neosjetljiva na tuđi jad i na tuđu bijedu. Ona bi uškopila, a ne bi malo poučila, pomogla educiranjem, da drži jednom tjedno besplatnu edukaciju u MZ ili nešto slično. U Kini ne vodi politiku nataliteta njihova prastara kultura, neko milijun komunista koji upravlja s preko milijardu i tristo milijuna Kineza. Da ih je mnogo - mnogo ih je. Ali usporedba je totalno neprimjerena i zaista na razini kvazi-intelektualke. Mislim da znam rješenje moje nedoumice. Naša draga Riječanka je utjelovljeni Dr. Jekill & Mr. Hyde! ( 01.03.2006. 19:08)

Naš se narod mora pomiriti s činjenicom da više ne živi u socijalizmu, i da više nema onoga " ja se pravim da radim, a država se pravi da me plaća". Ljudi žive jadno, elita se bogati, a rađa se sve više mongoloidne djece, jer nitko mladim majkama nije objasnio da će im se to desiti ako budu konzumirali "bombončiće" i da lake droge na kemijskoj bazi nisu toliko bezopasne... kako siješ tako ćeš žnjeti i to je jedina istina (heretix 01.03.2006. 19:15)

Ako si strpljiva u jednom trenutku bijesa,,izbjeći ćeš stotinu dana tuge (grintavac 01.03.2006. 19:41)

Zašto se opravdavaš tim jadnicima? Ma pusti ih, skroz se slažem s tobom.... (Ogla 01.03.2006. 19:41)

ma ima nas svakaki, sunpormu. da mi nema ribara i to crnog zivot bi mi bijo tolko odvratan, a ovako popijem i zaboravim na probleme i brige, a sutra omda bude jebeno kad se probudim mamuran, a omda ope trgnem i bude mi dobro. ja sam se pomirijo sa stvarnoscu i imam isto macku koja me oraspolozi. Volim macke vise nego kerove. Macke su samostalnije, nebale mi oko nogu ko kerovi i nemoram je vodat u setnju i nemoram se plasit kako ce izgrist neko dijete il slucajnog prolaznika. Eto. zivijooooooooooo (Pajo Paksu 01.03.2006. 19:44)

Ma znas sto.....ponekad bacim pogled na tvoj blog jer sam iz rijeke, ali ovo..... zapravo uopce mi nije jasan mentalni sklop osobe koja ima potrebu svaki dan napisati sto je jela, sto je sam mamom kupovala, sto je vidjela, sto je citala, sto je....ne znam ni sam sto sve ne...... zadivljuje me kako imas i volje i snage svaki dna to pisati i na naki nacin dijeliti svoju intimu i dan sa ljudima....pa zar mislis da to nekog uopce zanima.......a sve ovo sto si danas nabrojala, mislim da si jako pala u ocima svih nas....jadno, vrlo jadno. (mirror 01.03.2006. 19:44)

A sto je s tim sto nisi Osoba?A sto je s tim,Aleksandra? (Osoba. 01.03.2006. 20:01)

Sve stoji; ni meni nije jasno kak neko bez posla i primanja može doslovno štancat djecu i onda očekivat da im neko pomaže... (dr.luka 01.03.2006. 20:12)

@osoba,molim te,zbog potvrde nekih mojih sumnji napiši mi,da li je uzrok pisanja bloga naše doktorice bio taj što ju je nogirao jedan vrsni kardiolog(očito znaš puno),ako je to istina znam tko je to,naravno zadržat ću za sebe (920 01.03.2006. 20:40)

doista je tako...Radi se i zaradi i živi u skladu sa svojim mogućnostima (lopticaskocica 01.03.2006. 20:44)

zaista me iznenađuje činjenica da jedna žena od preko 40 godina,koja je navodno doktorica, može ovako nešto pisati...stvarno svašta...(nije ni čudo da se svi žele liječiti izvan Hrvatske) (šokirana 01.03.2006. 20:48)

Kako uvazena doktorica ne daje komentar na komentare (cula sam da joj se treba cmaritit da bi se dobila njena milost,ili tako nesto),a citam je dugo,samo zato jer smo iz istog grada.Nitko od nas ne pise uvijek zanimljivo i sl.Al ovo danas me ostavilo bez teksta.Mora da su se doktorici dobro ruke tresle dok je ovo pisala.Htjedoh joj napisat da joj treba musko u kuci,a ne macka pa ce malo manje kenjat po nama besmrtnicima,al evo neko gore rece da ju jen apucao vrsni kardiolog,pa onda nije cudo da tese po nama.A premila doktorice,pa nisi ni ti besmrtna i ne igraj se boga..nedo ti bog veceg zla pa da ti sen esto desi,jer nemoj mislit da samo novcima mozes sve kupiti.Mora da je lijepo tvojim pacijentima...i nemos ni ti nama nista.I mi imamo pravo i pisat i komentirat i svasta nesto...dobri su kriteriji za cool listu...dragi urednici...mi ne mozemo vrijedjat..al ona moze?Iako premila,slazem se s tobom glede nerada i prosenja,ali uvijek treba pogledat i drugu stranu medalje,zar ne?Lijep pozdrav iz Chicaga (lorraine 01.03.2006. 20:51)

Ako ništa drugo, skidam ti kapu radi stava. To zbilja cijenim. A i složila bih se s većinom toga što si napisala, ako ne sa svime, čak. Svaka čast. (Athena Air 01.03.2006. 21:31)

Spomenuh li ja ikada slovo 'P' koje u ovim inicijalima koje si ti navela stoji ocito na mjestu prezimena???Hm,cini mi se da nisam,dakle...o kojoj ti to dr.A.P. pricas?Cini mi se da si TI prva spomenula te inicijale,sto bi bilo da TEBI stigne tuzba??Opet imas slab argument. Drugo,spominjes da si uzdrmala duhove,hehe,ali cini se da su i duhovi TEBE dobro uzdrmali kada imas potrebu opravdavati sebe i svoj zivot u svom zadnjem postu. I trece,spominjes tipfelere svojih komentatora.Samo da ti kazem da si u nekim svojim proslim postovima engleski prijedlog 'IN' pisala sa 2 slova 'N',vise puta,a to cak nije ni tipfeler,nego NEZNANJE.Tako da nisi kompetentna ocjenjivati tudu pismenost. I cetvrto,slobodno ukini anonimne komentare,tvoja 'dobrohotnost' mi je totalno sporedna i nevazna.Mozda bi ih i trebala ukinuti jer vidim da te sve ovo toliko nanerviralo da sigurno citavu vecer mislis o svom blogu,cak si nadodala ovaj naknadni tekstic jer ti sve ovo neda mira.Hehe.Ukini anonimce,postedi vlastite zivce!Hura! (Osoba. 01.03.2006. 23:12)

Hipokratova zakletva: "Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem; Higijejom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obveze. Stoga ću učitelja ovoga umijeća štovati kao svoje roditelje, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli učiti ovu umjetnost, puočavat ću ih bez ugovora i bez plaće. Puštat ću da sudjeluju kod predavanja i obuke i u svem ostalom znanju moja djeca i djeca moga učitelja. Učit ću i đake koji se budu ugovorom obvezali i ovom zakletvom zakleli, ali nikoga drugoga. Svoje propise odredit ću po svojim silama i znanju na korist bolesnika i štitit ću ga od svega što bi mu moglo škoditi ili nanijeti nepravdu. Nikome neću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za nj dati savjet. Isto tako neću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda. Isto ću i pobožno živjeti i izvršavati svoju umjetnost. Neću operirati mokraćne kamence, nego ću to prepustiti onima koji se time bave. U koju god kuću stupim, radit ću na korist bolesnika, kloneći se hotimičnog oštećivanja, a osobito zavođenja žena i muškaraca, robova i slobodnih. Što po svojem poslu budem saznao ili vidio, pa i inače, u saobraćaju s ljudima, koliko se ne bude javno smjelo znati, prešutjet ću i zadržati tajnu. Budem li održao ovu zakletvu i ne budem li je prekršio, neka mi bude sretan život i ugled ljudi do u daleka vremena; prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi protivno." (sjećaš li se ti ovoga, uo 01.03.2006. 23:24)

LOL! Mislio sam ne komentirati, dok nisam vidio ovu nadopunu texta VAZNO UPOZORENJE!!! Jednostavno vise nisam mogao izdrzati porivu divljine a da ne kazem nekoliko bitnih recenica. U jednom dijelu tvoga texta se u potunosti slazem, ali nazalost to je malen postotak rijeci koje si ovdje iznijela. Naime,moj problem je u tome sto organski ne podnosim dvije skupine ljudi. U prvu isto kao i ti svrstavam neradnike, prosjake, hostaplere i bolesno okupirane tudjim uspjehom ljude. U drugu skupinu spadaju upravo ovakvi kao TI, ljudi koji u svojim izjavama koriste kontradiktorne recenice. Navesti cu nekoliko primjera koje si TI u svom postu izrekla. "Jedno je sigurno – uvjerila sam se da je teza koju su neki blogeri zastupali, da je blogopopulacija značajno pametnija i intelektualnija od hrvatskog prosjeka, TOTALNI PROMASAJ! Da pametniji, inteligentniji, obrazovaniji, prosvjećeniji – jest šipak!!! Ima ovdje takvih, daleko od toga da ih nema, CAK SU U VECINI, ali ima, brate, i takvih budala i primitivnih zatucanih glupana, da se smrzneš!" -VELIKA slova oznacavaju kontradiktornosti! "Ali, usrdno vas molim i bez ikakvih neprijateljskih konotacija na vas apeliram : nemojte..... ...koji su isporovocirani mojim tekstom izgubili kompas, stignu A-ini odvjetnici i tužba. A kako su neki krenuli, mogla bi." Prvo: Draga gospodjo uvazena doktorice. Predlazem Vam da prije vasih PRIJETNJI (iskazano u "VAŽNO UPOZORENJE !!!) "blogerima prvo proucite ZAKON O PRAVU NA PRISTUP INFORMACIJAMA koji je stupio je na snagu 6. studenoga 2003. godine (objavljen u Narodnim novinama br. 172. od 29. listopada 2003.). Drugo: Kada vec govoris o IP adresama i slicnim stvarima, kada si toliko skolovana, i isfrustrirana svojim samackim, (citaj sa mackom) zivotom, ajde onda lijepo saznaj moju IP adresu! hahaha.....LOL Kako ti ono kazas:"U svakom slučaju, hvala, jer mene ćete besplatno zabavljati." Hm... neznam tko se sada smije :D "Dakle, gdje smo ono stali? Ah, da....tri, četiri..pljucccccc!!!!" HAHAHA..... Brijem da je zena isfrustrirana svojim ljubavnim zivotom i nemogucnoscu imanju dijece. A tako vam je to kada covijek ima para za sve, ali nikada ne nauci da neke stvari, osobe a pogotovo osjecaje ne mozes kupiti bilo kakvim novcem. Ajde pozdrav lijepi svima. @Osoba, btw grrrr, ukrao mi sve rijeci svojim komentarem..lol :)) U potpunosti se slazem sa oba tvoja komentara. Pozdrav iz Chicaga (zakoniti 01.03.2006. 23:24)

I ja hranim macka sa skupom hranom, za to pusa, sto nosis krzno, za to veeeeeeeelikiiii minus. Vecina ljudi onaj tvoj prvi post nije niti shvatila, a o eugenici necemo. Jebote 10-ero djece u danasnje vrijeme, ali pazi prezic je djelo vraga :)))))) (Valkira 02.03.2006. 00:22)

Zamisli sad, moraš na operaciju i u zadnji čas doznaš da ćeš pod nož blogerici "Riječanka i svijet". Ja sam užasno dugo mislio da ovaj blog piše neka starmala tinejdžerica. A doktorica je, kirurgica! Pustite ženu na miru, neka živi svoj život. Mislim, piše pizdarije, ali zašto ne bi. Pa ne operira ovdje. (lijecenikatolik 02.03.2006. 00:38)

Molio bih da ministarstvo zdravstva istraži tko je autor ovog bloga . Žalosno je ako je uistinu doktorica jer odgovara profilu osobe koja je spremna poigrati se životima onih ljudi kojima bi upravo ona trebala pružiti pomoć. Takvoj osobi je mjesto u bolnici ali kao pacijentu na dobro čuvanom psihijatrijskom odjelu za bolesnike najteže vrste sa neizljećivom dijagnozom. Kad si tako pametna i bistra imaj petlju potpisati se punim imenom i prezimenom .Moglo bi ti se vrlo lako dogoditi da se nađeš u gomili onih jadnih ljudi iz kojih se tako objesno izruguješ i kojima bi bila spremna krojiti sudbinu po svojim zločinačkim kriterijima.Vjeruj mi da se nitko poslije ovoga tvog posta ne bi sažalio na tvojoj sudbini te bi skupa sa svojom mačkom crkla sama kako ćeš i crknuti (tako se kaže samo za životinje a to si ti).Uživaj u samoći jer nikad nikog niti nećeš imati niti zaslužiti.Dao bog da ti nitko ne pruži ni čašu vode kad ćeš biti nemočna. (bil gladen 02.03.2006. 00:48)

Još zaboravih jedno vrlo važno. Da bog dao da ti što prije crkne mačka. (bil gladen 02.03.2006. 00:52)

@liječeni ovo ti nije trebalo, noćas ću sanjati da moram na operaciju, dolazi sestra i kaže: operirat će vas Ri&world! Jebote - ja bježim sa stola, a one me jure i viču eugenika, eugenika, a ja ne mogu naći vrata, a ri&world maše nekakvim skalpelom i viče, moram rezati da sutra imam o čemu pisati na blogu. o blože, hoću li se probuditi! ( 02.03.2006. 01:16)

ipak moram rec da ne vjerujem da netko moze pozeljeti nekome da mu crkne zivotinjica. kosa mi se na glavi dize od 'pametnih' komentatora. ne kuzim koji kurac su na tebe navalili. iskreno, mislim da bi velika vecina njih jako rado da moze reci ove stvari koje ti mozes reci. a to nikad nece imat. i onda seru po onima koji imaju. ne vjerujem kaj pisu... koliko jada ima u tim ljudima?! jadni oni koji ih moraju takve podnositi. (amy damon 02.03.2006. 01:39)

Ne razumijem zašto ovolika frka oko ovoga. Žena je imala petlje iznijeti svoje mišljenje iako je očekivala negativne komentare. Ima pravo na to, ima pravo misliti kako hoće. Pitam se da li svi ovi ogorčeni komentatori,osim deklarativno, pomažu potrebitima. Mislim, ako imaju koju kunu više, da li si priušte neki luksuzić ili tu lovu daju nekome tko nema?? Svjesna sam da smo svi različiti, pa su takvi i naši stavovi. I da nitko nije cvijeće. Poznajem vrlo malo zaista plemenitih ljudi, mnogo više onih drugih. Ali to je tako, i nije potrebno toliko žestoko reagirati na nešto s čime se ne slažemo. Svatko živi svoj život i bira za sebe, koliko može, jer baš sve ne možemo birati. Ja jesam za bolju socijalnu skrb i puno kvalitetniju pomoć nemoćnima i bolesnima. Možda bolje od Riječanke prihvaćam činjenicu da mnogi nisu sposobni racionalnije živjeti svoj život, poput one siromašne obitelji s mnogo djece, i da će uvijek takvih biti. Ali njen je stav takav kakav je, i zašto se toliko pjeniti i još sipati neke kletve??? (povremena čitateljica blo 02.03.2006. 02:06)

Iskreno ne kužim neke stvari ovdje. Ti si iznjela svoje mišljenje - netko se slaže, netko ne. I zašto sad ljudi to ne mogu prihvatiti - ono, ok, ona ne razmišlja ko ja i bok, nego imaju potrebu vrijeđati i razvlačiti nekakve privatne detalje. Kakve veze ima jel ti imaš mačku ili hrčka s tvojim mišljenjem? Posebno ne razumijem one koji se iščuđavaju tvojem obrazovanju - pa jebote, jel svi doktori moraju isto razmišljati? I jel svi visoko obrazovani moraju uopće imati isto mišljenje o svemu? Ono kažu ljudi, nije te obrazovanje naučilo bla-bal. Ja ne idem na faks da me uče o empatiji i sličnim pizdarijama, to imam ili nemam, bila čistačica ili doktorica, nego da učim konkretna znanja. Uglavom, puno mi toga tu nije jasno... pogotovo, zašto je tako teško prihvatiti ljudima da se netko ne slaže s njima. A posebno, to što se ovi tvoji "protivnici" ponose svojom empatijom, a puni su niskih udaraca i bezobraštine - pa gdje je tu onda ljudskost? Ili to ide nekom logikom - ako si siromašna dobiješ gram naše ljudskosti, inače ne. Ili gdje je taj kršćanski duh koji tebi spočitavaju? (jazzie 02.03.2006. 02:15)

God bless America!I boze cuvaj Hrvatsku! (lorraine 02.03.2006. 02:20)

Zašto se pjeniti gospođo povremena čitateljice? Prije svega mi se ne pjenimo, mi smo najblaže rečeno zabrinuti. Prije svega da odgovorim u osobno ime: da, pomažem koliko god mogu, novčano u raznim akcijama humanitarne prirode i osobnim angažmanom kad god mi je to moguće - u mojem gradu, kod mojih susjeda. Meni nije žao ni teško svoje slobodno vrijeme posvetiti jednim dijelom drugima, onima kojima je potrebna pomoć. U ljudskoj je svijesti ideja da jedan liječnik ima više osjećaja i suosjećanja. To bi cijenjena dr Riječanka morala znati i ne bi nas trebala ovako izazivati. Jer tu se upravo o tome radi. Ona izaziva burnu reakciju. Nije glupa, ja točno znam kakav je fakultet završila. kako se permanentno obrazuje i kakav težak i odgovoran posao obavlja. Zašto izaziva? To je pitanje za psihologa, sociologa... Ona zna točno da izaziva. To se vidi iz njenih rečenica. Ona to i kaže. Zašto je masa napada? Ni masa nije glupa. Možda, ili sigurno, svi koji je napadaju imaju neki problemčić u životu pa im osobe koje se deklariraju kao uspješne jednostavno nisu simpatične. Doktorica izaziva jer joj treba malo životnog uzbuđenja van svakodnevice koja joj je postala rutina. Ako se maknemo od analize aktera ove polemike zaključci su slijedeći: nitko ne odobrava nerad, lijenost, bahatost, ali ne može se suditi čovjeku samo zato jer ima desetoro djece, djeca su uvijek blago, UVIJEK!!!!, pomozimo njima, ako ne želimo pomoći njihovim roditeljima. Roditelji djece s posebnim potrebama imaju pravo tražiti pomoć, zašto se ne pojaviti s djetetom na TV, to je za to dijete isto kao kad idu u šetnju parkom, zašto ne biti uredan, moderan i dotjeran? Latin je sve samo ne patetični huškač. Tu doktorica malo zastranjuje, ipak malo suviše gleda iz pozicije svojeg udobnog Pavlos kauča. Ona mora shvatiti da je ljudima teško nakon ovakvih tekstova i stavova zamisliti jedni brižnu i empatičnu liječnicu. Ja zaista ne sumnjam u njenu stručnost, ali ne mogu zamisliti dva tako oprečna karaktera u jednoj osobi. Draga Riječanko, molim te uvjeri nas da si zaista nježna, pažljiva, dobronamjerna, obzirna, nepristrana, objektivna, bez ikakvih predrasuda sa svim tvojim pacijentima. Oprosti, ali sama si, svojim tekstovima, sve ovo dovela u sumnju kod tvojih čitatelja. I još nešto, bez obzira na sve, netko tko je na cool listi bloga.hr ne smio pljuvati po svojim čitateljima. Pozdrav ( 02.03.2006. 02:44)

Jazzie mlada si! Neka zvanja ipak nužno nose sa sobom određene stavove, razmišljanja, svjetonazore pa i empatiju, UVIJEK, za vrijeme radnog vremena i izvan njega, vjeruj mi, nisu svi za sva zvanja. Bilo je tu pretjerivanja od strane kritičara, (želim da ti krepa mačka i slično), ali to samo pokazuje koliko su ljudi ogorčeni stavovima osobe kojoj žele vjerovati i povjeriti svoj život. Mlada si dušo, naučit ćeš. Dr je ipak malo pogriješila. ( 02.03.2006. 02:51)

Sjećam se siga sa jednog foruma, aon glasi:"istina je samo jedna. Ono što ja kažem" a to bi se moglo i ovdje primjenit tj .to je moto riječanke koja da nije na cool listi ne bi imala ovolko komentara niti bi joj post došao na naslovnicu. (astro-riba 02.03.2006. 05:27)

Zamislite samo situaciju da "doktoricu" (mislim da je netko jučer napisao da sumnja u to, i ja se slažem s tim) skinu sa cool liste, ajmeee koliki će tek onda post napisati i sa kakvim ogorčenjem....cccc...šteta.... a činila mi se žena ok...dalo se to sve čitati...ali ovo sada... zašto se opravdava, zašto sve to piše, zašto sve te riječi, samo ona zna...nek piše.... njen blog...njen život... drago mi je da nije moj. ( 02.03.2006. 09:32)

Draga Riječanko, volim pročitati tvoj blog- tvoja razmišljanja, s nekima se slažem s nekima ne. To je normalno. Normalno je i to da se želiš izraziti. Ali promisli malo: isplati li se zbog toga riskirati svoj ugled i sve ono za što si se mučila? Mislim da to radiš. Riskiraš. Bilo bi mi jako žao da pametna žena poput tebe nastrada. Čuvaj se. (Naletim tu i tamo 02.03.2006. 09:59)

"Onaj dio teksta me posebno zaintrigirao:"Ja nikad neću pasti tako nisko...etc..."!Draga moja,reći ću ti samo jedno-NIKAD NE RECI NIKAD!Moglo bi ti se sve ovo jaaako obiti o glavu...vjerojatno već ima nekih posljedica,ali znaš kako ide ono-TKO BI GORI,SAD JE DOLI!Očito je da imaš nešto protiv ljudi koji imaju toliko djece,ali vjerujem da su barem sretniji,bez obzira na svoju materijalnu situaciju,nego ti koja si možeš priuštiti najfiniju kozmetiku,krpice,parfeme,...SV E JE TO VANJŠTINA! (flavia 02.03.2006. 10:03)

naravno doktorice da ne volite sirotinju , nitko ne može voditi luksuzan život primajući samo naknadu za rad iz državnog proračuna. nije nam uzalud zdravstvo prvo na listi mita i korupcije.nismo mi glupi , samo smo naivni ,jer još uvijek ljudima koji su odlučili posvetiti život medicini pridajemo kvalitete koje su odavno možemo dobiti samo za novac.ustvari ti si prava slika ljudi iz svoje struke;ako nemaš love ,krepaj , tko te šljivi. (lolina 02.03.2006. 10:14)

Citam tvoj blog od samog pocetka, kao prvo sto smo iz istog grada, a kasnije mi se jako svidio tvoj stil pisanja. Tokom vremena sam shvatio da dijelimo jako puno interesa itd, itd. Sto se tice ovog tvog bloga, samo mogu reci da se u 90 % slazem s tobom. Naravno 100% se ponekad i ne slazem sam sa sobom a kamoli s kim drugim. Takoder cestitke na hrabrosi sto si iznesla svoj stav bez ulizivanja "main stream" - u. Jedino sto bih ti zamjerio ( a shvacam zasto to cinis) je toliko hvaljenje s onim sto si postigla itd, itd. Naravno da je to samo tvoja zasluga, ali moras priznati i srece, jer da nje nije bilo tko zna sto bi bilo s tobom a i samnom naravno. Ipak mi se cini da hvaljenje s tvojim postignucima i nije tebi svojstveno nego si to pomalo iskorostila kao zacin da bi tvoji oponenti bili jos bijesniji na tabe. Komentare tipa da bog ta to ovo lil ono osudujem ali to ipak najvise govori o samim autorima. Koliko sam uspio vidjeti svi se zgrazaju, ali samo deklarativno a konkretnih prica i nema. Pozdrav i molim te pisi i dalje jer mi uveseljavas dane . (Rijecanin u svijetu 02.03.2006. 10:17)

Draga moja... Divno je kada ne trebas tudu pomoc, takoder je i divno kada te se ne ticu ljudi koji sa tobom i oko tebe zive. Nevjerovatno je ne ciniti osvrt za koji treba malo vise truda od hranjenja macke itd... To sto pricas o humanitarnom i volonterskom radu... To je strasno... Ako vec zelis biti sik i jetsetovski raspolozena, onda prati modu pa se i ti ukljuci ( ako ne znas za osjecaj biti sretna kada nekome pomazes)... Kazes briga te.... Zbog takvih kao ti danas u medicini nema sredstava niti potrebnog materijala da se ljudim pomogne!.. Zbog takvih kao ti koja bi sve sterilizirala, danas Hrvatska ima problem sa populacijom!... Radim u jednoj udruzi, volonterski i TAKO SAM PONOSNA NA TO!!!! ...znas jos sta...trazit cu svu pomoc ovoga svijeta da pomognem zenama,parovima, muskarcima kao ja!..... I osjecat se divno! i da...zanima me bas sve sto moze pomoci mojoj buducoj obitelji i njihovoj djeci i njihovoj djeci.... Bas mi je zao sto tako mislis... Zbog naslova i povezanosti sa Rijekom sam te krenula citati, ali..... (marta123 02.03.2006. 10:18)

Te jos nesto... I ja imam macku i dobija samo najbolje, ma bolje i od mene!!!Uziva prasica mala... Takoder se i slazem sa educiranje ljudi ( onih 10 i njihovih roditelja). ..Sa time se jedino slazem kolegice po blogu!... Jos nesto bas ni moj zivot nije nesto lose, naprotiv, materijalno sam uistinu sredena.. No, NIKADA, NIKADA ne bih ovako nesto napisala, bas s obzirom da cijeniom sebe i svoj rad, te jos jednom ljude oko sebe!:) (marta123 02.03.2006. 10:30)

Samo ovo: Draga doktorice "O da, i francuski sam učila", piše se n'est-ce pas. Možda se ne bi trebalo toliko razbacivati svojim "znanjem" in kritizirati druge. (čitateljica 02.03.2006. 10:31)

Te, uh oprosti mi sto pisem vec treci komentar, ali... samo nesto.. Znam osobu koja je bila predlozena, draga moja, za NOBELOVU nagradu. Covjek je sasvim cool, normalan, ne cini ga odijelo.. Popije si koju pivicu, uziva i na podrucju kemije cini cuda!!!....... Ne hvali se okolo, nema vremena za to!.... (marta123 02.03.2006. 10:34)

Mislim da je tvoj nacin razmisljanja tvoje prokletstvo.Zalim te. (rubin 02.03.2006. 11:11)

zanimljivo.. kako to da su gorki komentari oni anonimni ? kako je to moguće? ja bi tako rado pročitala neki njihov blog, neku njihovu tezu, mišljenje.. a gle, toga nema, ovako javno.. kako je to moguće? pa puni su morala, ideja, brane se ko lavovi,imaju materijala..jako su pametni kad je riječ o drugima a sebe nisu stavili na metu kritike..baš zanimljivo (Jani29 02.03.2006. 11:37)

Ja apsolutno stojim iza svog bloga, dobrodosli ste!:) Na bebaistil.blog.hr... Cekam vas, vase misljenje...pozdrav:) (marta123 02.03.2006. 11:44)

Sa djelom teksta se potpuno slažem, al' na osnovi ostalog zaključujem da si jako sebična osoba. Pitam se koliko je moralno raditi u zdravstvu i imati toliko sebičan stav. Na svoj stav i svoje mišljenje imaš pravo koje ti nitko ne može i ne smije oduzeti, ali tužno mi je da da u njemu ima toliko sebičnosti. U poslu kojim se baviš ti bi trebala samoj sebi biti na zadnjem mjestu a na prvom pacijent. Promozgaj malo o izjavi Alberta Einsteina: Čovijek vrijedi onoliko koliko se oderkne svojeg Ja. (Kaco Mortale 02.03.2006. 12:12)

Od svega se može napraviti biznis. Od politike, sirotinje, dobročiniteljstva ... I sve i svašta se može upotrebiti za ličnu prezentaciju. Ti si to opazila, i nije te stid to javno reći. ( 02.03.2006. 12:15)

VAŽNO UPOZORENJE: Gornji komentar te nema namjeru popljuvati, to je samo moj zključak i moje mišljenje o onome što sam pročitao u tvom tekstu, ništa više od toga. (Kaco Mortale 02.03.2006. 12:19)

meni si ti zakon,i zato imaš jedan duboki naklon od mene.Imaš muda,ženo(za razliku od mnogih).Sva ti se ova graja digla,zbog toga što si doktorica,što nisi udana i nemaš čopor djece,što živiš sama,trošiš svoje pare kako želiš,hraniš svoga mačka skupom hranom.....i još imaš muda opalit šakom o stol,izreći svoje mišljenje.Pa ti si utjelovljenje vraga u ženskom obliku! (opaljena 02.03.2006. 14:00)

NEKA SE SVATKO POGLEDA U OGLEDALO I ODGOVORI NA PITANJE: TKO SAM JA DA SUDIM? (Mani 02.03.2006. 14:03)

Tvoj stav, tvoja stvar no malo opreza nikad ne škodi jerbo kao što euripid reče- Prilika je uvijek na strani opreznog. vrati se ti svakodnevnici svojoj, pa kom milo kom krivo. (legasvega 02.03.2006. 14:36)

Blog(hr)erska javnost je stvarno poput stare zene. Samo je treba pustit da trabunja i mrmlja. Uzivaj u drustvu Lisa Stansfield (Michael George & Queen) "These are the Days of Our Lives". Slijedeci post napisi o tome kako se zaljubljeni par malih pticica pojavio na tvom balkonu i veselim cvrkutom najavio prvi znak proljeca. Kakva ce tek onda bit blog(hr)erska galama na ovom blogu! Vec vidim komentare u stilu: Kakve pticice? Koje pticice? Zasto pticice? Zasto cvrkucu bas na njenom balkonu?itd. "Show must go on"! (BB1 (Bez Bloga) 02.03.2006. 15:08)

Stvarno mi nije jasni kako je neka osoba kao ti postala doktor i to kirurg , i stvarno ali stvarno moli se Bogu da ti u životu ne bude ništa trebalo jer ako naletiš na osobu kao što si ti jao si ga tebi . I u potpunosti potpisujem Martu123 (kbegicsi 02.03.2006. 15:23)

ponešto se sociologija promijenila onda u zadnje vrijeme... danas se zajedničko dobro ne spominje mnogo u knjigama, bojim se. no dobro. stav sam po sebi razumijem- svatko ima pravo na svoje mišljenje i na svoj stil života; napadati osobu zbog toga značilo bi ubijati toleranciju kojom se svi danas toliko hvale. ipak, od jednog do drugog posta pretvoriti ozbiljnu temu u nabrajanje svojih kvaliteta i postignuća, nešto je o čemu bih prvo razmislila... jer ako inače pišete što mislite i što želite, zašto se onda ne držite toga, zašto osjećate tako jaku potrebu da se opravdate? eto, toliko. pozdrav :) (DsK 02.03.2006. 15:32)

Žao mi je...nešto su ovi zlobnici postigli - promijenili su te. Postala si čudovište koje s pravom izaziva zgražanja. Ne poznam te takvu, bacila si sjenu na mnoge uspješne postove. Utopila si se u masu zlobnih i ljubomornih koje se toliko bojiš i od koje se toliko želiš razlikovati. Tužan post... (BIVŠI VJERNI ČITATELJ 02.03.2006. 21:24)

Tvoje životno opredjeljenje s l u g a n s t v o prema onima na vlasti. Takvih imamo za izvoz. (Luka 03.03.2006. 07:22)

Jesam za volontiranje. Necistu savijest nemam zbog cega imati pa ju ni volontiranjem ne umirujem. No kakve to veze ima s time da sam protiv primatelja socijalne pomoci koji vecinu godine provode u toploj spanjolskoj i varaju drzavu... (jja 03.03.2006. 19:01)

Ah krznjaci! Ja to ne povezujem sa snobizmom nego sa neukusom. (jja 03.03.2006. 19:05)



- 14:54 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se