14.03.2006., utorak
Bojimo li se bloga?
Eto, posljednjih dana sam imala dosta posla (a i ova zima usred ožujka me malo usporila) pa nisam bila puno kod kuće. I ne gledam puno TV. Tako da mi je, nažalost, promakao Dnevnik 1.programa HTV-a u ponedjeljak u kojemu je bio prilog posvećen blogu. Bolje rečeno, koliko sam shvatila iz snimke priloga i ostalog što se na tu temu moglo pročitati u novinama i na netu, prilog je bio posvećen stigmatiziranju i anatemiziranju bloga.Pa, da ja o svemu ovome kažem par riječi, budući da sam blogerica, eto već skoro godinu i pol, a od samog početka Blog.hr-a čitateljica – smatram da sam apsolutno kompetentna da dam svoj komentar. Kao što znamo, još tamo iz osnovne škole, naš predak pračovjek koji se netom propeo na stražnje noge i provirio iz spilje (e, ja vjerujem u Darwina – kome već u startu ovo smeta može odmah kliknuti na onaj bijeli iksić na crvenoj podlozi tamo gore desno)učinio je to baš kad je počelo nevrijeme. Kada je prvi puta čuo grmljavinu, strašno se prestrašio groma i munje. I kada god bi se jako naoblačilo, sakrivao bi se što dublje u špilju, pokrio krznom ulovljenog i pojedenog medvjeda preko glave i mrzio i bojao se Onog-strašnog-sjajnog-bučnog-što-prošara-nebo. Nije znao što je, samo je bio siguran da je to nešto loše, nešto što predstavlja opasnost. Isto tako se danas ponaša, kako stvari stoje i kako izgleda iz spomenutog priloga, prosječan hrvatski prosvjetni radnik kada naleti na blog koji je otvorilo i koje piše prosječno nevino hrvatsko djetešce koje polazi srednju školu. No, svi jako dobro znamo da svi prosvjetni radnici nisu glupi, kompjuterski nepismeni ljudi koji ne znaju kako se ulogirati na Internet. Isto tako, nije ni većina srednjoškolaca nevina janjad, daleko od toga! I jedni i drugi su produkt našeg društva, prosječna hrvatska sarma. A naše društvo nije, kako si mnogi vole tepati, zajednica poštenih, radišnih, vrijednih, samozatajnih ljudi, smjernih katolika koji vole svoju domovinu i obitelj, koji štuju Boga i njegovu majku. Nismo mi nimalo drukčiji od ostalih napaćenih postsocijalističkih tranzicijskih društava – i kod nas caruju korupcija, kriminal, neobrazovanost, siromaštvo, prepuni smo kontrasta i kontradikcija na svakom koraku – ništa nas više ne može šokirati, sablazniti ni iznenaditi. Srednja klasa kod nas ne postoji, svega oko 7 posto populacije je završilo neki od fakulteta, više od pola radno sposobnog stanovništva radi na crno. No, ono što je najgore – moral nam je na vrlo niskim granama. Imamo skroz poremećene sisteme vrijednosti – maloj djeci su životni uzori dileri, nogometaši, estradnjaci; rad, učenje i pošteno sticanje imovine odricanjem i trudom su predmet poruge, totalno društveno neprihvatljivi – onaj tko je skroman i samozatajan od malih nogu se naziva luzerom. Faca je onaj tko gazi sve one oko sebe i tko u 18.-oj godini vozi zvjerku od auta i voda sponzorušu, ne pita se kako je do svega toga došao. U toj i takvoj Hrvatskoj naravno da ljudi ne znaju komunicirati. Usprkos ogromnom broju mobitela, telefonskih i Internet priključaka. Jer svaki oblik komunikacije, pa tako i komunikacija putem bloga ima svoja pravila. Koja većina ne poznaje. Pa tako profesori i nastavnici ne poznaju bit bloga – koji je klincima u pubertetu itekako primamljiv jer im pruža osjećaj slobode i daje im važnost i hrani ego, koji je u tim godinama uzdrman hormonima i u najosjetljivijoj fazi – onoj formiranja i učvršćivanja. Blog im daje mogućnost da budu popularni, da pokazuju što znaju, što žele, bez potrebe da se javno eksponiraju ako to ne žele, dakle mogu biti anonimni ili ne, imaju mogućnost biranja. No, isto tako, velika većina te djece nije naučila osnove pristojnosti – nije ih naučio ni roditelj kući, a ni učitelj u školi – pogledajmo samo kakve komentare većina te djece ostavlja na blogovima: mahom drske, pune psovki, uvreda. Zato se ne treba čuditi da su im blogovi većinom usmjereni na to da olajavaju jedni druge ili se rugaju profesorima. Tko je tome kriv, isto tako ne treba sumnjati – ovo i ovakvo društvo koje je postavljeno na labave temelje i u kojem ne postoje više moralni autoriteti – obitelj se osipa, roditelji rade i svoju djecu gotovo da ne viđaju, nastavnici i učitelji odavno već sa djecom ne uspjevaju izaći na kraj (sjetimo se samo mobitelskog booma – već i klinci u prvim razredima osnovne nose u školu mobitele i kljuckaju poruke na satovima – i koliko problema su učitelji sa takvom djecom imali unazad par godina), nasilje u školama i upotreba droga su u porastu. Da bi netko bio bloger, nije dovoljno da otvori svoj blog. Pa ni da zna da blogovi postoje već više od 10 godina, odnosno od 1995.godine, da se termin «weblog» koristi od 1997.godine, a «blog» od 1999.godine, kao i imena tvoraca ovih termina – sve su to podaci koje je na Internetu bez problema lako naći. Da bi netko bio bloger, treba znati da je blog način i sredstvo da se nešto kaže, što predstavlja naš stav, da se otvori polemika u kojoj mogu svi sudjelovati. Ali, isto tako treba znati osnovna pravila ponašanja prilikom bloganja, što pak mnogi ne znaju. Zato bih ja rado preporučila svima jednu knjigicu od trisotinjak stranica u paperback izdanju, čija je naslovnica ovdje uz naslov, vidljiva. Riječ je o knjizi koja je u SAD izašla u siječnju ove godine, zove se «Blogging for Dummies» (treba li prijevod uopće?) autora Brada Hilla. U njoj se može naći hrpa podataka od statističkih, koji kažu da u svijetu ima oko 9 milijuna blogera, da 25 posto korisnika Interneta čita blogove, a 9 posto ih tvrdi da ima svoj blog. U knjizi se nalaze i korisni savjeti o blog hostingu, blog dizajnu, o posebnim vrstama blogova i specifičnostima kao što su podcast-ovi, vlog, foto i MP3 blogovi. No, ono što je jako značajno i zbog čega ovu knjigu preporučam je 1.i 14.poglavlje : Understanding Blogging at last, odnosno, Rules of Blogosphere Citizenship. Knjiga košta 21,99 US dolara (plus troškovi poštarine). Mnogima ovdje, uvjerena sam, to bi bila prijeko potrebna investicija. |
| < | ožujak, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ja i svijet oko mene.Nekada je ovo moj dnevnik, nekada moj ventil, prijateljsko rame. Ovdje pišem ono što volim, ono što me smeta, ono što bih željela sačuvati od zaborava, podijeliti sa nekim...
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Novi List online
Hall of fame
AnnieDMArmin in the sky...
Barba
Beauty by Linadora
Beštijica
Big Mamma
Bugenvilija
Čačinački Alkosi
Demjanica
Emy
Eviltwin
Freakusha
Frishki
Ivva
J-zee
Juliere
Keks i smrad
Kemoterapeut
Kulerica
Kupus(ica)
Linadora
Loptica koja skače
Lucy Fair
Megi
MonoA
Neno u sredini
Opaljena
Paklena domaćica
Petra
Poliglotna uzduž i poprijeko
PticaT
Tija
Uličar
Usidjelica
Vjeverica
Quod scripsi...
ŽutaMinuta
Posebna kategorija : moji Riječani
A
Blokche
Carolina Riječka u Chicagu
Donk
Esperanza
Eta
Mala Ifa
Moljac među knjigama
Mr.Piton
Nemezis
Nezaboravak
Tišina
TVkritičar
Van Bitch
Vražica a.k.a.SheDevil
U posljednje vrijeme su nas "ostavili na cjedilu"
Neličica
Plavuša s Harvarda
Trapula
Naravno, čitam još mnoge druge...
Moji čitači
Samo za moje oči...
rijecanka_i_svijet@yahoo.com