Riječanka&svijet

02.03.2006., četvrtak


Lječništvo - profesija ili vokacija?
Pisala sam, nema tome tako puno (negdje u veljači ove godine, pa tko je zainteresiran nije mu teško skrolati tekst nešto niže), o procesu nastanka liječnika, od studija, preko stažiranja, specijalizacije, postdiplomskog, trajne edukacije. Tada sam bila potaknuta napisima u medijima o tome da sve manje i manje mladih ljudi odlučuje upisati ovaj studij i izabrati lječništvo kao svoje životno zanimanje.

E, sada...na stranu to što studij medicine neki zovu najtežim i najduljim (ja osobno ne mislim tako, no to za daljnju priču nije bitno), pa i to što nekon završetka studija mladi liječnik, pa i kasnije tijekom karijere, kod nas za svoj rad nije adekvatno plaćen, odnosno izrazito potplaćen u odnosu na druge profesije adekvatnog stupnja obrazovanja (dipl.pravnici-suci, dipl.ekonomisti, dipl.ing.raznih profila).
Ono što je tema ovog posta je : što se očekuje od liječnika? Da li liječnik, nakon što zatvori vrata ordinacije ili izađe iz bolnice, i dalje ostaje na dužnosti ili ima pravo voditi život baš poput radnika na benzinskoj pumpi, pekara, autolimara ili odgojiteljice u vrtiću?

Jedno je sigurno – na svom poslu, liječnik mora biti i empatičan i human; to je preduvjet da bi se ovaj posao mogao raditi. Onaj tko ne razumije mentalni i misaoni sklop bolesnog čovjeka, koji je naročito kada se radi o teškim, kroničnim bolestima, redovito alteriran – taj ni ne može ovaj posao raditi. Komunikacija sa pacijentom je osnova, i nažalost, nedostatak komunikacije je jedna od «crnih rupa» ove struke. Naime, bolesnik nema osove kako procijeniti stručnost i sposobnost liječnika – jedini parametar na osnovu kojeg on razlikuje «dobrog» od «lošeg» liječnika je to da li on sa njime može razgovarati i koliko on informacija i na koji način od tog liječnika može dobiti.
Nebrojeni vrhunski stručnjaci svojom nemogućnosti adekvatne komunikacije sa bolesnicima nezasluženo su stekli naziv lošeg stručnjaka, i epitet , a to sasvim zasluženo, arogantne, nepristupačne, hladne osobe. Isto tako, mnogi, napose liječnici primarne ili opće/obiteljske medicine, blagoglagoljivošću i sweet talkom godinama uspješno «liječe» svoje pacijente, koji su možda zakinuti po pitanju svojih prava i stručnosti, ali to ne primjećuju.
A humanost? Treba li to pitanje uopće postaviti? Onaj tko želi imati posla sa osobom koju boli, koja se boji, kojoj je život ugrožen – mislite li da uopće može raditi svoj posao za, priznajmo – bijednu satnicu, ako nije human? I što je to humanost, dajmo je definirajmo. Ako to nije želja da se nekome pomogne, da mu se ublaži bol, da mu se olakša patnja, što je to onda? I, hajde, spomenite mi, imenom i prezimenog jednog jedincatog liječnika koji uživa u tome da pacijenta boli, osim Mengelea i njemu sličnih likova koji se ne računaju.

Dakle, kao što je pozorniji čitatelj mogao primjetiti – osim potrebne stručnosti i znanja, liječnik je u startu dodatno opterećen još jednim : mora poznavati vještinu komuniciranja. To je prva diskriminacija u odnosu na ostale struke.
OK, naravno da i profesori i ekonomisti moraju imati adekvatan način ophođenja sa studentima i klijentima, daleko od toga da ne, no kod njih nedostatak adekvatnog načina komunikacije ne upada toliko u «oko».
Druga značajna razlika liječničke struke u odnosu na npr.sudačku je da liječnik ostaje uvijek liječnik. Kada šeće sa suprugom pored mora i nailazi na utopljenika kojeg je izbacilo more, on MORA pogledati može li mu se pomoći. Za razliku od suca, koji kada sretne stranku, ne mora uopće stati, a kamo li odgovoriti joj na pitanje vezano uz parnicu. To liječničko non-stop-on-duty čak je i regulirano zakonom, ukoliko se ne varam, i ukoliko se nije u posjednje vrijeme promijenio, koji u sebi nosi i jedan paradoks. Naime, zakonom o lječništvu, liječnik je dužan pružiti pomoć u svako doba čovjeku čiji je život ugrožen ( a hajde ti znaj je li ugrožen ili nije dok ne vidiš što je čovjeku), ali je isto tako moguće ga kazniti ako to čini u prostorijama koje nisu namjenjene toj svrsi. Pa tako, usred noći, dok spavam u krevetu sa svojim dragim (o da, imam ga...vjerojatno će mnoge ova činjenica osupnuti), i lupa mi susjed na vrata vičući da njegova žena ležu u lokvi krvi jer si je prerezala žile, ja moram iskočiti iz kreveta, zgrabiti svoju liječničku torbu i pokušati pomoći. Obzirom da sam kirurg, ja ću vjerojatno na licu mjesta pokušati ženi zaustaviti krvarenje postavljanjem ligature ili šava na krvareću žilu. E, baš zbog toga što sam to učinila, i nema veze što sam joj spasila život, ona me može tužiti, i to Komori i sudu – i dobiti parnicu! Naime, bio je slučaj u praksi gdje je stomatolog usred noći bio pozvan susjedu kojeg je bolio zub, i kada mu je dao injekciju za bolove, ovaj je dobio alergijsku reakciju, srećom blažu koju je preživio bez posljedica, no utužio je susjeda stomatologa. A Komora ga je još i kaznila, čini mi se oduzimanjem licence kroz tri mjeseca, jer je, bez obzira na ishod, liječio u prostorijama koje za to nisu predviđene!

Plaće i naknade za liječenje su posebna tema. Nigdje, ali ama baš nigdje ne stoji, pa ni u famoznoj Hipokratovoj zakletvi koju u raznoraznim modifikacijama (na snazi je ona Ženevska) svi vole citirati u raznorazne svrhe, da je liječnik volonter, da radi iz pukog altruizma i čovjekoljublja. Dapače, piše da članovima obitelji liječnika neće naplaćivati posao i učenje. Liječništvo je zanimanje – liječnik je plaćen po satu, kao i vodoinstalater i radnik na viljuškaru (o usporedbi količine novca koja se zaradi radije ne bih ovaj puta). I usprkos tome što su neki tvrdili suprotno, liječniku koji radi u sistemu javnog zdravstva, novac država ne DAJE, on ga ZARADI, što je značajna razlika.
No, kao i svi drugi zaposlenici, i liječnik ima pravo na slobodno vrijeme. A kao što i sama riječ «slobodno» govori, podrazumijeva se da u to vrijeme radi sve ono što mu na pamet padne osim da pri tome, naravno, krši zakon. No, ni tu liječnik ne može raditi baš sve što hoće. Dok pekar u svoje slobodno vrijeme može biti travestit i go-go dancer, policajac može svirati u punk bandu, trgovkinja može biti striptizeta, liječnik koji to čini je predmet javne sablazni, osuda i pljuvanja, baš kao što sam i ja razapeta na križ upravo ovdje zbog svog stava, kojeg se ne odričem.
Odmah se takvom liječniku, koji npr.hoda gradom obučen u kožu i opasan lancima i bezazleno liže sladoled, prišiva etiketa luđaka, sadomazo homoseksualca, pedofila, opasnog po okolinu kojeg treba pod hitno zatvoriti, patetično se poziva Ministarstvo zdravstva da mu zabrani rad, jer kako TAKAV čovjek može nekoga liječiti?!?
Prema ovome, sve priče o povlaštenosti liječničke kaste padaju vodu. Istina je sasvim suprotna – na nas se gleda kroz povećalo, naše se greške ne opraštaju. Mi ne možemo puno stvari što svatko drugi može – mladi liječnik se ne smije napiti i mrtav pijan urlati noću ulicom. Ali, na bilo koga drugoga koji to učini gleda se sa simpatijom – pa dečki su slavili i poslije bili veseli, što ima lošeg u tome?

Ja sam liječnik specijalista po struci, no to nije moja vokacija. Vokacija podrazumijeva živjeti život službe radi, posvetiti se duhom i tijelom onome što nas je pozvalo, 24 sata dnevno, zanemarujući pri tome sve drugo. Ja osobno vjerujem da samo svećenićka služba traži vokaciju.
Ostali poslovi traže ljubav prema onome što se radi, i potpuno predavanje poslu, za vrijeme dok smo na poslu, ali ne nužno i u slobodno vrijeme.
No, kako sam ja taj posao izabrala, ne radim ga po kazni, već zato što ga volim, nemam razloga žaliti se na posao. Što ni ne činim.
Ali, isto tako imam pravo svoje slobodno vrijeme provoditi na način da se odmorim i opustim od posla, da bih bila sutradan ponovno u punoj snazi na tom istom poslu. Koji je stresan i pun ljudske patnje i boli, koja se htjela-ne htjela i mene dotikavlje.
Zato, kada u svoje slobodno vrijeme ne želim i nemam namjeru gledati i dijeliti tuđi jad i probleme, što bez imalo grižnje savjesti priznajem, nitko se nema prava na mene nabacivati kamenjem. Moj stav o humanitarnom radu je jasan – ja se njime ne želim baviti, no nemam ništa protiv da to netko drugi čini.
Isto tako, ne podržavam, i nikada neću crkveni proliferski pokret koji se zalaže za bjesomučno rađanje sirotinje – dijete koje nema što jesti i obući nije sretno, ma koliko vjerovalo u Boga, to ga neće nahraniti i zaštiti od hladnoće! A ljudi koji proizvode takve nesretnike, nisu ništa bolji od zločinaca.
Što se ostale socijalne problematike tiče – puno je bolesnih i jadnih ne svojom krivicom, za razliku od gore spominjanih ljudi sa čoporom djece. U socijali je uvijek i svugdje, i u daleko bogatijim društvima od našeg, potreba veća od mogućnosti. Naravno da treba pomoći i pomagati – no, ne mora se svatko i osobno angažirati. Ja nemam ništa protiv toga da financijski pomažem, jer to je model solidarne odgovornosti u zdravstvenom, socijalnom i mirovinskom davanju. Ima i osoba koje rade, pomažu fizički, svojim radom - volontiraju sa bolesnima, invalidima, i to je OK. Ja to ne želim, slobodno me osudite. A da se hvalim da sam uplatila akciju «5 for kids», «A bebe?» i još neke druge – što jesam – to mi ne treba. To ne činim radi osobne promocije ni zato da bih se na blogu hvalisala (iako sam jednom spominjala akciju telefoniranja za pomoć Centru za dijabetes u trudnoći), niti da bih olakšala svoju savjest, to je nešto što se podrazumijeva.
Štogod tvrdili, ako se ne radi uopće, ili radi na crno,i tako izbjegava plaćati davanja državi – nikakva solidarnost i empatija, humanost i briga za druge ne može bolesniku od GIST-a nabaviti Glivec, čija mjesečna doza košta oko 35.000 kuna. Rad oslobađa, tvrdili su nacisti. Rad je jedini način da se izađe iz bijede, tvrdim ja (ne tvrdim da je to moja umotvorina, svi to znaju, no neki vjeruju u prečace...).

Razočarala sam se u blogere. Vjerovala sam da su nešto više od obične mase na ulici, da su prosvjećeniji i da im drvo ne zaklanja pogled na šumu.
Ne smeta meni što moje stavove osuđujete ili se ne slažete s njima. Zašto i bi? Ako ja imam pravo na stav, imaju i drugi.
Ono što me je iznenadilo je takva nesuvisla generalizacija i stavljanje krušaka i jabuka u isti koš i njihovo zbrajanje – kakve veze ima moja stručnost i moj posao (kojeg, ponavljam, obavljam stručno i više nego korektno – ima ovdje na blogu i nekih mojih pacijenata, nije to nikakva tajna) sa mojim stavovima i pogledima na svijet oko nas?
Ako je vama draže da vas operira loš kirurg koji je vjernik, ima petero djece i u slobodno vrijeme dijeli po kućama pakete od Caritasa, i pri tome vam šaku zakrpa tako da vam u kasnijem životu služi samo kao kuka, ili ja koja smatram da volontiranje u Lopači ili Domu umirovljenika nije za mene i ne želim to raditi, koja sam prochoice orjentirana i vjerujem da svaka obitelj ima pravo odlučiti koliko će djece imati i koja itekako vjerujem da imati djecu znači dati sve i učiniti sve da se tom djetetu pruži baš sve na svijetu (baš kao što su to meni moji roditelji pružili i zbog kojih sam sada to što jesam i imam to što imam), ali koja će tu istu šaku tako «skrpati» da ostane funkcionalna – to je vaš izbor, neka vam tako i bude.

Što se mog položaja na cool listi tiče – a na kojeg su neki posebno kivni, a i ljubomorni (poput nekih «astroloških» nickova) – dajte, ljudi moji, nemojte biti smiješni! Zar doista mislite da me toliko poznajete, iako su se ovdje raspisali mnogi moji «profileri» - pa da možete tvrditi tko sam i kakva sam, što me motivira a što deprimira?
Bilo me je prije Bloga, prije cool liste...biti će i nakon svega ovoga.
A ovaj tekst nisam napisala radi potrebe za vlastitom apologetikom - takva potreba ne postoji, već da pomognem rasplinuti zabludu o liječnicima nadljudima/neljudima, koji žive samo i isključivo za svoj posao i kojima je dobrobit pacijenta preča od dobrobiti svoga djeteta - takvo što ne postoji, a ne bi ni bilo normalno. Biti liječnik je posao, baš kao i biti policajac. Kada smjena završi, i on i ja idemo svojim kućama i brinemo svoje osobne brige, tugujemo osobne tuge i radujemo se osobnim radostima.

Ovim ja završavam polemiku.





- 17:03 - Komentari (42) - Isprintaj - #
draga moja rijecanka .znam ja dobro o cemu pricas , nisam lijecnik ali sam dugo bila medicinski radnik i puno toga sto kazes je istina .nije rijetkost da dozivis u tom poslu da ti ljudi dodju i da te zamole npr . da mu das atest za neku bolest koja mu je upravo pala na pamet samo da bi i dalje kasirao socijalnu pomoc jer ne zeli radit. najradije bi ga onda bubrezastom zdjelicom po glavi .osim 5 4 kids napravila sam jos nekoliko humanitarnih akcija za koje nisam dobila ni telefonsko hvala, dva puna dana u tjednu volontiram u skoli i vjeruj mi ne lijecim time grijesnu savijest. naprotiv , znam kako je nemat i bit gladan. svatko ima svoje razloge.puno sam vidjela i puno prosla ,ali ono sto nisam izgubila je vjerovat u ono dobro u ljudima...bez obzira na sve.pozdrav. (Bridge 02.03.2006. 17:37)

1.kad nekome na ulici pozli ja ću nastojati pomoći bez obzira što nisam liječnik tako da me čudi tvoja tvrdnja da ti "ne moraš" pomoći samo zato što si liječnica - pa to je pitanje ljudskost,a ne zanimanja 2. liječnici ne da piju nego loču,naravno isto kao i mnogi drugi ljudi koji nisu liječnici i na sve njih pametan čovjek isto gleda i nikog ne olajava posebnoo zato što je liječnik-glupost 3. susjed pozvoni jer mu je žena izrezala žile ,pozvoni ti kao čovjeku,moli za pomoć,a ne zato što si lječnica,tim bolje,ako je i zato...zar bi radije prospaval tu noć,a da mu žena umre.... 4. liječnici su sami srozali svoju profesiju zbog mita i korupcije i zbog kriminalnog liječenja(čast iznimkama),a de ne govorim o nadmenom stavu tipa JA SAM BOG 5. slažem se s tobom vezano za radjanje hrpe djece koju ne možeš prehranit pa čamiš po medijima tražeći milostinju-idiotizam-što im je trebalo 8,bilo bi im dosta i dvoje,recimo (almost Poznata 02.03.2006. 17:38)

ne moram ti govorit da imaš moju podršku i razumjevanje.Baš si lijepo sve rekla.Uvijek su mi bili draži ljudi sa jasnim stavom,nego oni koji ne razmišljaju svojom glavom.Ja imam jedno dijete,jer sam htjela da svom djetetu omogučim malo više od prosječnog života.Sa dvoje,to bi bilo malo teže.Ali to je moja odluka,oni koje misle drugačije,to je njihova stvar.Oni koji štancaju djecu,pri tom ne misleći da li imaju dovoljno za prehranit sebe i njih,pa onda kukaju....nemam baš neke samilosti.Obično se vade na vjeru u boga,a ona im osim što zagovara tako blesave ideje,slabo pomaže( a nije da nemaju),pa onda sve to pada na račun države i poreznih obveznika. (opaljena 02.03.2006. 17:42)

@Almost Poznata - ne brkaj pojam laičke i stručne prve pomoći. Mene kada netko traži na vratima, nije da mu pružim toplu riječ i čašu vode, već STRUČNU MEDICINSKU pomoć -što je ogromna razlika! Been there, tried that :))) A što s tiče ljudi koji na ulici pomažu - ma daj, nemoj se zavaravati. Nekada davno sam radila na HMP-u i kada bismo kolima izašli skupiti nekog unesrećenog, obično bi ga našli okruženog hrpom ljudi koja sa sigurne udaljenosti gleda i krivi vratove ne bi li ulovili svaki morbidni detalj (plus pitanja tipa - vire li mu crijeva?) no, rijetko se netko našao da bi mu pokušao pomoći npr.zaustavljanjem krvarenja, stavljanjem na bok, a o laičkoj reanimaciji koja je civilizacijski must, nije bilo ni govora :(((( (Riječanka 02.03.2006. 17:51)

Sve što si napisala o liječnicima stoji. Drugo, nema potrebe da se razočaraš u blogere jer mi se čini da te dosta blogera podržalo (me included), a većina "zlobnih" komentara (pri tome ne mislim na one koji se ne slažu, nego one koji vrijeđaju) su anonimni. Druga stvar je da sam ja recimo onaj prvi post pročitala više puta, ali nisam bila sigurna da li komentirati, ne zato što nemam svoje mišljenje, nego zato što je post izazvao velike rasprave i svaki moj komentar na njega može jedino "navući" te zlobne komentatore i na mene. Tako se i dogodilo da se moje ime u komentarima spomenulo nekoliko puta (kakve ja uopće imam veze s ovim?), a neki su mi čak i odgovarali u tvojim komentarima. I na kraju što se tiče astronomije, žena me davila i davila, sve dok PticaTrkačica nije objavila post u kojem se čudi da šta me ova ima na piku i kad treba i kad ne treba. Onda mi se skinula s kurca (da, želim biti vulgarna) i sad se tebe primila. Istina, ovaj komentar će je vjerojatno vratiti meni na grbaču, ali imam ja iskustva s takvima. (jazzie 02.03.2006. 18:01)

Slažem se s tobom, u ovoj državi svi glume preporođene kršćane koji su veći sveci i od pape, a opet bi svi kao u komunizmu socijalno zbrinjavanje, ali da ne moraju baš nešto raditi za to... A kad su u prilici da moraju otvoriti novčanik i iskeširati nekome za pomoć, nestraju svi bez traga. Što se tiče nekih pojedinaca i njihovih komentara očito je da se nakon one epizode "Sanje" blog prepopularizirao pa sad ama baš svatko piše! (heretix 02.03.2006. 18:38)

pa jebote ne traže te valjda svake večeri da nekome stručno pomogneš...sigurna sam da se radi o nekim iznimnim slučajevima,ponekad...a što se tiče laičke i stručne pomoći dobro znam razliku,ali to nije bit onoga što sam htjela reći - ja laik pomoći ću kako znam(dok ne stigne hitna,recimo),ti stručnjak pomoći ćeš stručno-to je bit svega....no hard feelings...svi valjda možemo iznositi slobodno svoje mišljenje (almost Poznata 02.03.2006. 18:45)

kako vas je lijepo citati kad se ovako dobrosusjedski lizete. sve jedna pametnija od druge. post, istina nisam procitala, dovoljan mi je bio onaj od neki dan, ali rado citam komentare. besplatna zabava koju nama priprostoj raji pruzaju kvaziintelektualke i "jabiradobilanetkomakaridupeli zala" gospoje. kruha i igara :)) (studena 02.03.2006. 19:02)

studena svako ima pravo na svoje misljenje. ja se sa rijecankom ne slazem ,al je zbog toga necu pljuvat .ima nekih stvari u ovim tekstovima s kojima bih se mogla slozit ,ali vecina to nije.ipak znam na kojem nivou mogu kao odrasla osoba komunicirat. (Bridge 02.03.2006. 19:22)

stvarati od tvoje profesije nešto što je iznad ostalih zanimanja izraz je ograničenosti. Kao što ti ne možeš bez pekara ili policajca (koje spominješ) tako niti oni mogu bez tebe. A da li se oni tako guraju kao ti? Nema ih na blogu ali bez njih ne možemo. Prema tome, prizemlji se, vjerojatno će tome pomoći (o da, imam ga). Inaće nemam ništa protiv tebe i nemoj komentar shvatiti krivo ali živimo u sinergijskom a ne sebičnom svijetu. (gost 02.03.2006. 19:30)

Jasno je da su svi ljudi ispod kože isti, samo nekako volimo nekim zvanjima pridodati i kvalitete koje ti ljudi ne posjeduju samim time ;liječnicima, svećenicima ,premijerima, itd. I kada vidimo da netko od njih pokaže način razmišljanja koji bi recimo mogli prilijepiti npr. nekoj frizerki ili kumici s placa , normalno da dolazi do negativne reakcije.Nitko te tu nije napao zato što si to baš ti osobno već zbog tvojih stavova. .Komentari nisu odisali glupošću i zloćom već razočaranjem. Govore upravo o tome da su ljudi očekivali od tebe neke kvalitete i način razmišljanja koji ti u stvari ne posjeduješ. (lolina 02.03.2006. 19:39)

Alex.ovo sve uopce nema veze ni sa tvojom profesijom,ni vokacijom,ni s ikakvom religijom,vjerom u ijednog boga/energiju/stogod,ovo nema veze ni sa utjecajem Crkve kao institucije u drustvu (kler meni osobno nista ne znaci),niti sa ikakvom tradicijom,niti sa ikakvom bojazni od onog sto ce ti donijeti sudbina.Ono sto sam ja komentirala i ono sto si ti pisala u svojim postovima-to ima veze prvenstveno sa LJUDSKOSCU i SPOSOBNOSCU SAGLEDAVANJA PROBLEMA SA SVIH STRANA I IZ SVIH PERSPEKTIVA.Zakljucila sam da ti ne posjedujes te 2 osobine,sto mi je zao,kao sto bi mi bilo zao i za svaku osobu za koju to zamijetim, i zato kazem jos jednom-nisi Osoba.E da,btw,jos nisi ukinula anonimce da sacuvas svoje zivce??:))) (Osoba. 02.03.2006. 20:47)

Doktorice, oprosti, ali moram priznati da mi nije jasno čemu toliko halabuke oko ostavljanja anonimnih komentara i tvoje dobrohotnosti da ih dozvoljavaš. Pa nismo li svi ovdje anonimni. Da li bi moja anonimnost bila narušena da imam svoj blog? Slažem se s većinom tvojih stavova; i sam sam liječnik. No, zasmetala me jedna tvoja usporedba koja ti se možda nehotice potkrala. Tvoja logika je oavkva: priznati stručnjaci su neprikosnovene veličine samo što ih "popolo bue" ne smatra takvima. Nasuprot njima stavila si opće liječnike koji svojom slatkorječivošću prikrivaju vlastito neznanje. Nemoj među ljudima širiti ionako slabo povjerenje u opće liječnike. Njih je i država svela na prepisivače recepata i ispunjavače uputnica. Čitam te od samih početaka...:-) (Istrijan 02.03.2006. 21:11)

Radim da jednom poput tebe, viskokoobrazovanom gospođom u ranim 40-tima, udanom bez djece. Njezin posao je centar njezinog života, a zadnja je na ljestvici po obavljenom poslu. Uglavnom je histerična i dnevna okupacija su joj ruke koje uvijek moraju biti namazne debelim slojem Atrix kreme zbog suhog zraka u prostoriji. Socijalno je potpuno neosjetljiva, a trudne žene gleda s gađenjem jer one "nose" vanzemaljca koji će još pet godina nakon rođenja vrištati i kmečati za majčinim skutama dok ne progovori. O Romima, bolje da i ne govorim, oni su prljava nacija neradnika, varalica i kradljivaca, nakon njihova odlaska iz ureda momentalno se sve mora provjetravati jer udisati isti zrak s tim životinjama ravno je polizati petrijevu pločicu u kojoj "raste" tuberkuloza. Jako si me razočarala, razočarala si ljude koji su te čitali, koji te čitaju jer razgovarati pa i ovako virtualno s jednom liječnicom, za običan puk je ipak nešto, što se prije nije moglo ovako "privatno", osim ako nisi sklopio dil sa istom pa mu-joj dvaput mjesečno kosiš travu ili obrezuješ živicu i moliš boga da tebe i ženu pozove na kavu. I tako... blog je dozvolio ne samo da razgovraš sa liječnicom, nego da uđeš u njen dom i omirišeš pjesak njezine mačke, itd. Liječnica više nije kip, zamišljena veličina ili bog-kako mnogi vole reći. Ona je čovjek sa puno, puno mana i malo osjetljivosti za LJUDE. I onda se razočaraš u liječnicu, pogotovo kad dirne u najosjetljivije - u bolesnu djecu. I onda si misliš: ako tako razmišlja jedna liječnica o jednoj majci bolesnog dječaka, što tek onda misli cijela nacija?? U šoku si! Ali hvala Bogu, mnoge naše majke, možda nam nisu mogle omogučiti školovanje, ali su nam usadile ČOVJEČNOST, i hvala im na tome, a tebi i tvom dragom u životu želim puno ljubavi i jedno dijete, da dođete malo k sebi i progledate. Život nije knjiga, a da, raditi se mora! (zoja 02.03.2006. 21:39)

Ljepota svijeta je u njegovim različitostima. Očekivao sam malo previše??? Hrpa poluistina i nedorečenih komentara, izvučenih riječi i stavova iz konteksta i ono naj svi misle kako otvoriče vrata velikoj istini (ne izdvajam sebe iznad). Naravno da svi ljudi trebaju biti podjednako vrijedni i nama i Bogu i prirodi, a što to nije tako teško da bi cijeli univerzum mogao suvislo odgovoriti. Ima dosta stavova s kojima bih se ovako jednostrano mogao i složiti (svaka struka nosi svoje probleme što svojom voljom kroz odabir poziva nametnute što stvarnom situacijom potaknute). Nije rečeno da pekar ode doma i zaboravi na posao - ako je predan svome poslu i izabrao ga je iz motiviranosti i ljubavi onda je dvadeset četiri sata u njemu što psihički što fizički. Kao što je dobrana istina da i svi liječnici nisu istog niti znanja niti osposobljenosti a bogme ni humanitarno osviješteni (neki volonterski pomažu u nedođiji a neki zarađuju ogromnu lovu u poznatim klinikama). Naravno najlakše je osuditi ili jedne ili druge, ali po meni veličina čovjeka je upravo da prihvati i jednog i drugog kao osobe tog i takvog karaktera i opredeljenja, a ako je prihvatio njih onda je u redu i da prihvati i onog s osmero ili ne znam koliko djece. Ako shvatimo da taj čovjek to radi iz nekog svog stava, iz neke svoje vjere (kao i ustalom prihvatimo tvoje stavove o volonterstvu i dobrovoljnom humanitarnom pomaganju) odakle nam onda paravo da njega osudimo a tebe ne ili obratno. odakle nam pravo da tebe osudimo a njega ne???? Naravno da je jednakost u bilo čemu nemoguća: ni u bijedi ni u bogatstvu ni u obrazovanju i naravno ni u mogućnostima i sposobnostima. Najlakše je osuditi (kako su i uostalom učinili s tobom, kao i što si ti uostalom učinila s nekima u svojim postovima...) teže je malo shvatiti, proniknuti u srž problema... Da se poslužim malo tvojom komparacijom zašivene ruke: zapitam se tko će biti sretniji i zadovoljniji od te dvojice a čini mi se da je to malo bitnije u cijelom kontekstu priče. Naravno vrlo je teško složiti se ili ne složiti se i s tobom i s mnogim komentarima - nije to crno bijeli film, a i odgovori pa i naši stavovi nisu uvijek principijelni i nepromjenjivi te bogomdani zauvjek. (alkion 02.03.2006. 21:42)

Eto kuda smo došli. Bolesni doktori nas lijeće ,pederi i lezbe hoće u brak da se razmnošavaju i imaju obitelj,bolesni invalidi i siromašni su sramota društva,in je štititi životinje ili govoriti kako se brinemo o njima. Sve se ipak svodi na to da takve nedoebne usidjelice treba usrećiti da im kojekakve gluposti ne hodaju po glavi. (bil gladen 02.03.2006. 22:41)

stara mislim da si ti opako zabrijal u neslućene visine. Slažem se s tobom oko humanitarnih akcija (nismo mi tu da rješavamo ono što država nemre), ali ovo u vezi tvoje profesije mislim sorry. Jebate svi nešto radimo i kaj bi sad trebali plakat zbog male lova ili zato kaj nas zovu van radnog vremena da nešto sredimo mislim ... Ak misliš da šlosar zarađuje više pa budi onda šlosar ... ( 02.03.2006. 23:32)

Ma, znaš, malo mi je diglo tlak.Točno znam kako to izgleda, ima takvih primjera na riječkoj ginekologiji, jedna doktorica sa malim psićem, otišla je već u mirovinu, druga žari i pali katedrom na medicinskom faksu, slaže titule, stvarno se igra Mengelea, godinama, strah je i trepet među osobljem i pacijentima.Komunikacija?Ma kako možeš očekivati iole plodnu komunikaciju s osobom koja nema vjerovatno nimalo mekši izraz lica od stava kojeg se drži?Sad više nije važna ni profesija, ni socijalni status, ni vrjednosna ljestvica, važno je to da svi kad-tad, pa makar i duboko u duši, priznali to ili ne sami sebi, dobijemo po prstima od vlastite savjesti.Nemam komentara, ali ne bih nikome poželila, pa ni neprijatelju, da mu se dogodi bolest, neimaština ili bilo koja druga nedaća uzrokovana objektivnim okolnostima.A njih ima.I nikad ne znaš gdje te čekaju, nikad ne znaš koliko je malo vremena potrebno pa da i ti budeš u istoj situaciji kao i oni koji se nekontrolirano množe i koji nisu imali sreću da ih mama i tata obdare lovom za buduće zubne usatke, zlu ne trebalo.Ponekad se pitam s koje planete su pojedinci pali??? (dora 03.03.2006. 00:10)

ej ovo mi je najduži post koji sam vidio:) svaka ti čast i super blog i nadam se da se čitamo.Pozz (domba5 03.03.2006. 00:55)

Pročito sam ovih par postova i dobar dil nabrijanih komentara. Mislim da sociolozi mogu diplomski napisat temeljen na tvom postu.a ni psihijatri i psiholozi nebi ostali praznih ruku. Slažem se u većini s tobom. Zašto bi morala u svoje slobodno vrijeme bit humana, volonterka i slično. Baš bi volio čuti ove nabrijane kako oni to pomažu zajednici. Moš mislit. A sad i ja da malo glumin psihologa il psihijatra, ma nikad nisan razumija razliku, meni se čini da ti zapravo voliš ove rasprave. Voliš čut mišljenje i bilo puka. Pa šta se onda buniš. Reci volin šou, a ne tu prodaješ maglu kako te to ljuti. I da dobra je ideja sa kastracijom. Kako se život poigra sa ljudima. Oni koji imaju sve uvjete, želju, volju, ljubav za djecu nikad ih ne dobiju, a drugi ih štancaju a nemogu im kruha priuštit. Ma triba uvest poseban fakultet koji bi svi koji žele djecu morali završit. Ovo je prestrašno ko sve pravi djecu. Nemam više šta za reći ali vidim svi se raspisali pa moram i ja održati standard. Samo nestalo mi tema. A ništa mogu ja malo i o vremenu. To je recimo ono šta me muči zadnjih dana. Ma ova zima nikako da prođe. Imam osjećaj da je ovo najduža zima u mom životu. Doduše svih ostalih zima se jako slabo sjećam. Nekako više pamtim ostala godišnja doba. Ma ja bi zapravo odmah potpisa dvanajst miseci lita. Samo šta bi mi onda vjerovatno i lito dosadilo. Ma to ti je ona priča ako svaki dan jedeš omiljeno jelo postane neomiljeno. Zašto sve ovo pišem. Pa rekao sam, da dostignem standard bloga. Evo još rečenica i dostigoh ga. Njega. Mislim standard. E ko ovaj komentar pročita do kraja plaćam piće. Samo se nadam da taj/ta ne pije puno jer ću sve rečeno poreć... (pastir 03.03.2006. 01:04)

S nekim stvarima se slažem i klimam glavom, a neke stvari koje si izrekla su i mene izpizdile. Idioti su oni koji svjesno kote djecu u siromaštvo, ali ona žena s bolesnim djetetom je stvarno osoba kojoj treba pomoć! Mama joj je u komi, muž umro, dijete ne može skrbiti o sebi i bolesno, nema joj tko pomoći, a mora zaradit novac da prehrani obitelj! Zbog tog dijela posta poželjela sam da se tebi baš isto to desi, ni više ni manje...ovdje te se pljuje zbog tvojih riječi pa bila ti stolar ili papa, nije bitno! Nemoj se pravdati masi koja te ne razumije, samo dižeš još veću hajku. Meni si pala u očima kao osoba, a dođem li tebi u ruke kao liječnici, to nema veze s tvojim uvjerenjima i tu se ne moramo slagati. Kažeš da se greške liječnika ne praštaju???? "operacija uspjela, pacijent umro" i nikome ništa, a ono malo sudskih tužbi što se podigne je kap u moru. Nemoj sad ti generalizirati kako nema liječnika koji ne uživaju nanoseći bol, ima ih i sama sam prošla jednu takvu osobu koju nije u redu prozivati imenom i prezimenom jer ovo nije linč....i nema osobe koju znam da on/ona ili netko iz obitelji nije prošao gadan nemar od liječničkog osoblja u bolinici...nije li poznato (barem među pacjentima) kako je dr. Zelić posebno grub??? Ne kažem da je sadist, ali je grub i na to će te upozoriti još u čekaonici. Imaš pravo na svoje slobodno vrijeme i biti svoja izvan radnog vremena.....svaka profesija je populacija u malom, ako je država krcata primitivaca, ima ih u svim profesijama, ako je krcata idiota, kretena, sadista, ljenčina, nestručnih zabušanata, ima ih u svim profesijama. Masa je uvijek prokleta i daj im prst, otkinut će ti ruku i zato se nemaš šta opravdavati jesi li dobar liječnik ili ne, hoćeš li pomoći ili ne, samo ti najbolje znaš koliko puta su te vukli za rukav jer si liječnica da im preko veze nešto središ a sad ni ne znaš da li se iza nekog anonimnog komentara krije baš osoba kojoj si pomogla.....ali please, nemoj pričati o komunikaciji u liječništvu kao nečem specijalnom i zahtjevnom, nisi probala biti manager ili komercijalist da znaš kako je kad ti jezik odrveni i kad moraš biti ljubazan, intuitivan, maštovit, snalažljiv i nadasve posjedovat za neke više poslove stručno znanje....ja neću reći da znam kako je operirati jer ne znam i nisam probala držati nož već sam bila ispod njega, zato nemoj ni ti uspoređivati ili ne daj Bože podcjenjivati druge profesije....ovako zvučiš kao Marija Antoanetta s izjavom "zašto ne jedu kolače".....ako očekuješ suosjećanje s teškim poslom koji radiš ili s odricanjem i problemima koje donosi, pokucala si na kriva vrata.....a blogeri....blogeri su slika ovog društva u kojem živimo i bilo bi suludo misliti ili očekivati drukčije. (Cheetah Blogess 03.03.2006. 04:27)

Riječanka se razoćarala u blogere a mi u nju. Sad smo kvit (Pero 03.03.2006. 07:07)

a kaj kuhaš kroz vikend? (legasvega 03.03.2006. 07:45)

Znam dva doktora koji sviraju u punk bendu i još dvojicu s kojima se opijam i duvam vikendom. I totalno su ok i dobro rade svoj posao. Ne glume boga i ne izigravaju visoko umišljene intelektualce. To ti je tako, ili si ok ili si u kurcu, bio smetlar ili liječnik. (Mandarina 03.03.2006. 10:38)

dobro si kazala kako su mnogi liječnici loši zbog "loše komunikacije". ti ,ocijeni kakva je tvoja komunikacija s nama blogerima... ono što me "oduševljava" je nazočnost velikog broja tvojih istomišljenika ala jazzie-sta...i, što je još interesantnije, zajednička nit što vas povezuje je osjetljivost na kritiku, izostanak "lizinga"... (likma 03.03.2006. 10:48)

Ne slažem se uopće sa ovom tvojom zadnjom rečenicom! Puno stvari je ovdje izrečeno protiv liječnika. Imala sam i ja nekih loših iskustava, ali pedijatrica moje djece je svojim malim pacijentima dostupna 24 sata i zna da ju ljudi ne zovu zato što im je dosadno. Ona svakog svog malog pacijenta ( ima ih par tisuća) poznaje po imenu i prezimenu. Od Liječničkog zbora je dobila razne zahvale za njen humanitarni rad i da ne nabrajam, a sve bez ikakve novčane naknade..žena se zove dr Borovčak da ne bi ispalo da izmišljam. Ovo dr ispred njena imena bi se trebalo napisati velikim slovom. Eto, koristim ovaj prostor da ljudima kažem da ima i onih koji jako savjesno obavljaju svoj posao i nakon što dođu doma. Ovo dolje što si napisala o sterilizaciji već dugo nisam čula, zadnji put kada sam na faksu učila o fašističkoj ideologiji i ne mogu vjerovati da netko o tome govori u 21. stoljeću. Djeca su uvijek bogatstvo i želim ti da se na svojoj koži uvjeriš u tu stoljetnu tezu. Tek onda ćeš shvatiti da nije sve u životu crno-bijelo. (friva 03.03.2006. 10:53)

Odličan post. Možda mrvicu preoštar. Ali neki komentari su samo za zakolutat očima. Almost-Da, da, svi liječnici loču, valjda mi zato boca vna dva tjedna traje u hladnjaku. A Friva-čuj, mi imamo obitelj. nema nitko pravo zahtijevati od mene da svoje slobodno vrijeme posvetim ičem drugom osim sebi i svojima. kad sam na poslu, obavljam ga savjesno i stručno koliko god trebalo. kad nisam-nisam. i točka. Ne pada i na apmet rješavati socijalnu situaciju nekog pacijenta. Imam i ja pravo na svoj život, pa bio i deset puta liječnik. (ratnik 03.03.2006. 11:40)

E moj Ratniče - ovo što si ti tako lijepo sročio u dvije rečenice ja pokušavam objasniti u par postova, bezuspješno, jer nailazim na slijepe oči i gluhe uši. Ne, kolega dragi, mi nemamo nikakvih prava, jer smo korumpirane, pokvarene životinje a ne ljudi, koje oduzimaju lijek nasušni iz usta pacijenata jer se 75% novaca u zdravstvu troši na naše plaće (podatak by http://silent.blog.hr). Još da nas se smatra ravnopravnima sa npr.pacijentima - jesi li ti lud?!? Zatri bagru! Tj.nas, ovkorz.... (Riječanka 03.03.2006. 12:26)

medice, cura te ispsum! i duševni poremećaji su bolest, kao n pr. histerija (česta kod ostarjelih nerotkinja). (Freud 03.03.2006. 13:11)

medice, cura te ipsum - ev. po Luki ( 03.03.2006. 13:22)

Ratniče, od tebe nitko to i ne očekuje, a koliko znam tome te nitko i ne može prisiliti! Jedino što sam rekla u svom komentaru je to da ima i onih koji uskaču svom pacijentu i nakon radnog vremena, da ne bi ispalo da svi misle kao ti i Riječanka. Naravno, to je vaš izbor i imate pravo na njega kao i svi ostali ljudi raznih profesija koje ponekad zahtijevaju intervencije van radnog vremena, ali ne znam zašto ti je krivo ako kažem da postoji i druga vrsta liječnika koji su 24 sata na usluzi svom pacijentu? (friva 03.03.2006. 15:14)

Svaka čast ženi koja ima hrabrosti izreći svoje mišljenje. Da je to napisao muškarac riječi ne bi tako odjeknule, ali žene bi kao trebale biti osjetljivije na djecu, više humane itd. Ha, ovo sad izgleda k'o Forum. Svi se oko nečeg prepucavaju... (neprilagođena 03.03.2006. 15:29)

Jaoo...Jao... kako je nama Lijecnicima tesko...UFFFF.. Mi radimo 14 sati na dan i nas je posao Bozja Volja, drugim rijecima MI smo ON. Ma ljdi...koga boli kurac koliko vi radite na dan i kakvi ste na radnom mjestu:"Ja dajem 200% sebe kada sam na poslu": Pih, mislis da si jedina??? Samo jaucete i uvijek vam neki vrag u zivotu smeta. MI vas placamo, mozda ne sutra, ali uskoro ce doci vrijeme kada cete vi NAS moliti da vam budemo pacijenti. Da sam ja slucajno lijecnica, i da zivim u J.P.K. 51 ili Da zivim u Bastijanovoj 79,pitam se, kako bi ja razmisljala? Idite k vragu i vi i estetska kirurgija, Procelnice!Nazalost, danas svaki kurac lijcnik moze biti. FUJ! ( 03.03.2006. 15:47)

Pod pretpostavkom da je glavna ideja ove cjelokupne rasprave, a mislim da je, trošenje slobodnog vremena, zbilja je neumjesno prepucavati se ako se radi o nečem "slobodnom". Svatko ima svoje principe, svoje granice, svoje afinitete, ...a sve u okvirima "slobodno" i nitko mu nema pravo to osporiti ako svojim postupcima ne ugrožava druge. I to je to. Slično su mi prigovorili za nešto čime se bavim u slobodno vrijeme ruši moj autoritet u radno vrijeme. To je miješanje kruški i jabuka. (zag 03.03.2006. 17:38)

............a moja dr.opće prakse meni je super, empatična i to...(o stručnosti ne znam) i uopće me ne zanima što radi u slobodno vrijeme (zag 03.03.2006. 17:40)

slusaj...preko Loptice znam ponesto o tebi ( vise nego preko bloga) ali mislim da znam dovoljno da kazem svoje misljenje...ona te zaista jako cijeni,a kako je cijenim nju i njeno misljenje smatram te trezvenom zenom...procitala sam sve ovo i post ispod i raspravu itd...vidi, medicina je zaista specificna struka...ja se najiskrenije divim svakome ko to moze da radi od medicinske sestre do vrhunskih specijalista...ni jedna druga struka ne moze imati tu specificnost kao medicina jer si u dodiru sa bolesnim ljudima svakodnevno...postoje dvije mogucnosti da se covjek izbori sa emocijama i stresom u tom poslu...prvi je da sve svoje pacijente dodatno emotivno prozivi i van kruga bolnice, a drugi je da se iskljuci kad napusti ordinaciju...ja ne bih mogla da podnesem kao prvo vjezbe na lesevima na prvoj godini medicinskog fakulteta, a kamo li operaciju zivog covjeka kojem se ti kao hirurg boris za zivot....bez takvog suceljavanja sa takvom ekstremno stresnom situacijom ja ne bih mogla dati svoj sud...morala bih prvo proci kroz bolnicu kao volonter da vidim kako to izgleda kad si citav dan sa bolesnima pa sta onda biva kad se vratis kuci...da li bih se ja mogla iskljuciti iz svega toga ili ne?...ja o tome ne znam nista, o medicini ne znam nista, o svemu tome nisam nikad razmisljala jer zaobilazim bolnice ( kao i svi mi sto mislimo da smo zdravi dok nas jednom ne klepi po glavi)...ne mogu ni jednu rijec da kazem na tu temu osim da razumijem tvoj stav jer ako ne bi imala jasno podijeljenu crtu sta je tvoja profesija,a sta tvoje slobodno vrijeme onda ne bi ni trebala da se vracas kuci sa posla....kissssssss (reginaelena 03.03.2006. 18:06)

Bridge i Cheetah Blogess su to tako dobro napisale da, ako ista dodam pokvariti cu. (jja 03.03.2006. 19:12)

Stvarno je poslovica da se los glas daleko cuje istinita. Inace sam prvi put ovdje i jednostavno ne mogu vjerovati sto ovdje pise jedan doktor. Prvo moram ti odati pocast na iskrenosti o Latinici, skidam ti kapu. Ja sam taj post doživio kao da je zena zadnje smeće na svijetu ( nisam gledao latinicu ). Doktor nisi cijeli dan i naravno da imas svoj privatni zivot ali ako netko treba pomoc reci ces mu: "evo taman sam došla s posla, sutra sam noćna pa mi se javite"..zar nismo svi mi "polu-doktori" jer i ja radim cijeli dan i želim imati privatni život, ali ako netko treba pomoć, POKUŠATI ću mu je dati. Mrzim žicaroše, neradnike (koji i bi mogli raditi ), ali ovo je ono što nas razlikuje od životinja, biti čovjekom, pomoći. Što tebe do kuće prate nesreće, pljačke, ubojstva. Tek kad dođeš kući onda te nitko neće dirati,nećeš trebati pomoći onim unesrećenima više, ubojstvo, mozda provjeriti da li dise, jer meni tako izgleda da ti van dužnosti stalno spašavaš ljude. Radiš usporedbe što mogu ovi a što mogu oni, kao da smo mala djeca "moj auto moze ovo, a tvoj to ne moze nja nja nja"...Do sad nikome nisam trebao uskočiti, pomoći, i neka tako i ostane. Jedino sam mozda bakici pomogao da prijede cestu i to mi je bilo drago a ja mislim da bi ti babu jos iznogetala jer kako te moze šta sad pitati jer ti više ne radiš, pardon ne pitati, zamoliti. Onda slažem se s tobom da ne smiješ imati više djece nego što ih možeš hraniti, to definitivno stoji. To moraš biti lud malo u glavu i ne shvačati neke stvari, ali onda kažeš da si se razočarala u blogere zato što nisu tvog mišljenja, je sebično ( vidis li kako ti rečenice u postu počinju sa JA sam ovo, JA sam ono...)Nisu svima postovi sjajni, poučni, napeti, ( moj broj 1 mozda ) ali je svaki od njih poseban jer je njihov i svatko se izrazava na sebi svojstven način. Ljudi jednostavno iznose mišljenja, gluposti da se odmore....Spasi me Bože da se ne razbolim u 20:01 jer doktorica radi do 20:00 a druga smjena, drugi doktor kasni . Tvoja profesija je uzvišena i sve drugo je malograđansko, pitam se da li su ti tvoji fini prijatelji neki od ovih ljudi koje si uspoređivala s doktorima. Mislim da nisu, a ako ti i jesu prijatelji onda je šteta što vas ima još. Bjedno je što novac može učiniti od čovjeka jer drugo mi ne pada kad se toliko njime hvališ. Osobno zarađujem dosta i ne zanima me tko ima vise a tko manje, i nismo vise u komunizmu svima jednako, ali ovako....U ova tri posta svi "olozi" bi te analizirali bez greske. Vi koji ste i ako ste STVARNO njeni pacijenti onda i jeste pacijenti!! Inače, još jednom svaka ti čast na ovakvoj iskrenosti!!! I pobjedi me tako da ne komentiras ništa!!! (plokmin 03.03.2006. 22:14)

Evo dvije zgode! ..........1)..... Bio sam s nekom liječnicom iz Hitne na koncertu. rekla je: Sada dva dana ne radim. A malo kasnije srusila se gudačica sa stolca. Moja liječnica je časak počekala i kad je vidjela da nitko ne ustaje požurila je na pozornicu. Koncert je za nju bio završen.....................2) ......... Pred 15 godina je u bolnici neka žene čekala na operaciju srca. Uoči operacije operater je došao vidjeti kako se osjeća. Ona je rekla: Doktore mene je strah! A on je kratko 'odrezao': Ja ne tješim, ja režem!!! Čovjeku koji je u opasnosti dužan je pomoći svatko tko to može. Ne može reći: Da sam u službi, spasio bih Vas! Baš imate smolu! (Ponton 04.03.2006. 15:48)

čitajte bez obrva! (koka 3 04.03.2006. 18:07)

Licemjerno je napadati pravo na misljenje Rijecanke. Svi mi kad vidimo na tv-u siromasne obitelji koje imaju vise djece nego sto ih mogu prehraniti, proklinjemo ih i zalimo tu jadnu djecu. I toj djeci treba pomoc, da. Ne njihovim roditeljima, nego toj djeci. I ako mogu dobiti internet, neka ga dobiju, i ako mogu dobiti bilo kakvu dr.pomocu, neka ju dobiju.vjerujte mi, novaca drzava za to ima jer ga dajemo mi koji smo obavezi placati razne poreze, i ako ga taj netko tko na to ima pravo, ne iskoristi, velika je vjer.da ce ga iskorisioti netko tko na to nema pravo. Nije uredu niti generalizirati te roditelje. Cesto su to nepromisljeni alkoholicari koji se jebu cisto jer im se diglo, ima onih koji to rade ne bi li im mesic bio kum, i sl.gluposti, cesto to nema veze sa zdravim glavama, ali zalosna cinjenica je da se iz toga radaju djeca, i to najcesce zdrava, pametna djeca koja si ne mogu pomoci, jer su premala, jer su uvjeti za skolovanje teski, jer takve situacije razorno djeluju na psihu. Lako je pametovati kad ti je sve pruzeno na dlanu, nitko se zbog toga ne mora nikome ispricavati, ali isto tako niti prezirati one kojima nije. Jer trebba biti jaaako veliki borac da se u tim uvjetima uspije. Drugacije je skoncentrirati se na ucenje u situacijama skucenih prostora, pijanstva, neimastine, svadja.. Ja sam pravnik po struci, i nagledam se i naslusam svega. Svakakvog zla. I jebem majku svakom kretenu koji je pijan zgazio covjeka, i zgazila bih svakog tko je radi droge opljackao kiosk, i prezirem svakog tko je utajio neslucene kolicine poreza radom na crno, a meni se od svake zaradjene kune oduzima poprilican dio.i onda mu ja, generalna budala pomazem da se izvuce iz govana.. Ali to drzim za sebe. Ljudski je to izbaciti iz sebe,ali ne na ovaj nacin. Za to postoji krug bliskih prijatelja, suprug... ne kao prerostavanja tema s posla ili upiranja prstom u nekog, cisto jedan ispusni ventil kojeg mora imati svaki covjek jer smo svi ranjivi, osjetljivi, neke stvari nam se gade, neke ne mozemo shvatiti, ali ne uzimamo megafon u ruke i vicemo to nasred Korza ili trga bana jelacica. Kad se bavite ovako odgovornim poslom, bilo da ste lijecnik, pravnik..kada ljudi o vama ovise, to nije vasa vokacija, daleko od toga, postoji jedan stupanj profesionalnosti i ozbiljnosti koju svatko od nas mora imati od 0 do 24 . A svoja osobna misljenja o ljudima koji od nas traze pomoc, moramo zadrzati za sebe, ne ih ovako iznositi pred mase. Znam da je tesko jer nizu se slucaj za slucajem koji nas zgrozi, ali zato jesmo obrazovani i profesionalni. Nije dovoljno samo voljeti posao koji se radi, treba ga svatiti profesionalno, a ne kao hobi koji se odradi 6 sati i nakon toga sam slobodna i lupam tudjim k.po trnju. Distanca, ozbiljnost i profesionalnost i pristojnost u javnom nastupu, jer ovo je ipak javni nastup, bez obzira sto je anoniman. (vesna 04.03.2006. 18:11)

. (ana 04.03.2006. 21:48)


- 14:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>