Poblogio sam
Bio sam normalno dijete, jeo sam sir i igrao se.
Jednog dana više i ne znam kako, dobro znam ali nećemo sad o tome, upoznao sam se s čarima interneta.
U početku sam se dobro nosio s tim. Čitao sam o novim tehnološkim i znanstvenim dostignućima. Pomalo sam počeo čitati vijesti na internetu.
I onda sam pročitao neki komentar na tekst. Pa još jedan, pa još jedan, pa još ...
Ljudi moji to je bilo prestrrrašno.
Vidio sam dokaz da je ljudska glupost neusporedivo veća od svemira.
I jesam li se okanio od čitanja komentara? Ne, čitao sam i dalje.
Nisam ni slutio gdje bi me to moglo dovesti.
Jednog dana želeći ispast pametan otvorio sam pandorinu kutiju.
Komentirao sam neku vijest. Koji rush.
Prešao sam na drugu stranu. Zašto me mama nije nikad upozorila na adiktivnost
kometiranja na internetu. Nakon drugog komentara shvatio sam da se svijet oko mene promijenio. Navukao sam se.
Prvo je bilo samo inhaliranje/komentiranje
s vremenom Internet kvazi-demokracija me usisala.
Upravo sam prešao na intravenozni web
Otvorio sam blog
Kamo dalje
čujem da postoje ljudi koji i pored uživanja teških droga (npr. heroina)
uspijevaju voditi normalan obiteljski život i imati uspješnu karijeru.
Hoće li voditi normalan obiteljski život i imati uspješnu karijeru biti moguće uz bloganje.
Ljudi pazite, Blog se ne događa drugima.
|
