ponedjeljak, 27.06.2005.
Moj rođendan!!!
Zašto ne želiš saslušati prijatelje,zašto im ne vjeruješ,istinu ti govore…ali ti si i dalje slijep i gluh,opijen njome…shvati da nečeš dugo jer joj nakon nekog vremena iste igračke dosade,pa čak i ti.Bacit će te u kutiju sa drugima,to ti je sudbina koju možeš promijeniti…
Poslušaj prijatelje,oni znaju.Znamo svi.Ne budi naivan,ona te vara!
Ako ne želiš poslušati nas,slušaj šta šapuću zidovi kafića.Oni nikad ne griješe.
Posvečeno Rimiju
I još nešto:danas mi je 19.rođendan,wow!
I danas je dan ponosa gejeva i lezbijki!Budite ponosni na to šta ste!!!!
Jednakost,sloboda i ponos!!Equality,freedom & pride!!
Pozdrav mojim prijateljima koji su se nakratko razasuli…uživajte i vidimo se uskoro!!
27.06.2005. u 22:53 •
17 Komentara •
Print •
#
petak, 24.06.2005.
Gay Pride-DA ili NE
Gay Pride je manifestacija koja se svake godine tradicionalno održava u svim većim gradovima svijeta na međunarodni dan ponosa gejeva i lezbijki kojom se proslavlja godišnjica prvog masovnog suprotstavljanja homoseksualne populacije policijskoj i društvenoj torturi (27. lipnja 1969.).
Sad se vratimo malo u prošlost:
''Mnogi pozitivni rezultati u želji smanjenja homofobije prisutne u društvu ne bi bili postignuti da homoseksualci nisu sami krenuli u borbu za ostvarivanje svojih prava. Progovorivši o diskriminaciji kojoj je izložena, gay zajednica je aktivno ušla i u područje javno političkog djelovanja. Na početku je bilo teško organizirati bilo kakva okupljališta osoba sa istom seksualnom orijentacijom, te se najčešće radilo o barovima. Prvi gay barovi spominju se još u 18. stoljeću u Londonu, a Berlin je imao preko 30 gay barova na početku 20. stoljeća. Ta mjesta prvenstveno su služila za upoznavanje osoba sa istim seksualnim sklonostima. Početak aktivnosti vezanih uz političko djelovanje dogodilo se prvih godina 20. stoljeća. u Njemačkoj, no izbijanjem prvog svjetskog rata, a zatim dolaskom nacista na vlast, sve inicijative su ugušene. Gay zajednica obilježava 27. lipanj kao datum početka otvorene borbe homoseksualaca za svoja prava. Tog datuma 1969. godine u gay baru Stonewall u New Yorku, homoseksualci su se fizički suprotstavili policiji koja je u baru često provodila racije i privodila ljude. Ohrabren sve više rastućim antirasističkim i mirovnim pokretom u SAD-u, rođen je i «gay pokret». Gay aktivisti i aktivistice počeli su govoriti o društvenim problemima i nepravdama kojima su podvrgnuti, upadali su i ometali konferencije Američkog psihijatrijskog društva, protestirajući zbog tretiranja homoseksualnosti kao bolesti. Organizirane su i prve političke demonstracije, a cilj je bio uklanjanje diskriminatornih zakona. Danas je gay pokret i svojevrstan kulturološki događaj u kojem ne sudjeluju samo homoseksualci već i sve više heteroseksualaca, želeći dati podršku homoseksualnim osobama.''
Ja podržavam gej paradu jer smatram da bi se na taj način trebao obilježiti dan cjelokupne LGBTTIQ populacije,ujedno pokazati i drugima da smo oduvijek bili prisutni i da će nas uvijek biti…To je naša tradicija,dio nas.
Kod nas ta parada izgleda čudno i nije baš prihvačena,ali negdje drugo je dio državnog kalendara,kao i parade za Dan zahvalnosti,za Dan sv.Patrika,itd.
Na internetu čitam kako ove godine nije sigurno da li će se Gay Pride uopće održati u Hrvatskoj.Šteta.I to sve zbog nekih nesporazuma,nezainteresiranosti ili nečeg trećeg.
Možda je došlo vrijeme da se Iskorak prestrukturira. Možda je došlo vrijeme za novu LGBTTIQ Udrugu…Možda je došlo vrijeme da mi LGBT blogeri osnujemo udrugu…
Kod nas,u BiH,situacija je gora,naime mi još nismo organizirali nijedan Gay Pride,a i kad bi bio organiziran naišli bi na mnoge probleme,ali ne smijemo posustati,već se boriti za ono što želimo.A i na prostoru BiH djeluje samo jedna
LGBTTIQ Udruga,u Sarajevu.
24.06.2005. u 11:28 •
5 Komentara •
Print •
#
utorak, 21.06.2005.
Love
Sad sam slušao pjesmu Ane Bekute ''Zavoleh te'',pa sam odlučio nešto novo napisati…ali ne znam šta.Krenut ću sa temom te pjesme…Zavolio sam i ja nekoga…nekada,ne baš tako davno,mislio sam da mi je suđen,a onda se dogodi ono nešto što ti sve poremeti…Otišao je iz mog života,ali i vratio se da me dokrajči,uništi…Ali nije uspio…ne dam se ja tako lako,u takvim situacijama mi je drago što sam hladnokrvna osoba koja ne zna i ne može pokazati te osječaje koji bi me uništili…I opet je otišao,a ja sam ostao sam…i hladnokrvniji nego prije.Više ga se i ne sječam,niti ga se želim sječati…za mene će uvijek biti dvolična kukavica.
A nekad sam govorio da ne vjerujem u ljubav,da ona ne postoji.A onda me život zajebao i zaljubio sam se…u muškarca…
I ne kajem se zbog toga…
Možda mi ovo ljeto donese nekog novog,neku novu ljubav…nadam se samo da se povijest neće ponoviti…
Jučer sam gledao nešto na TV-u,bio je neki intervju sa Svetlanom Ražnatović, poznatijom kao Ceca.Pitanja su bila o njenom pokojnom mužu,njenom uhičenju…
Ali nisam znao da novinari na ''državnoj'' televiziji mogu iznijeti svoja mišljenja,u ovom slučaju novinarka koja iznosi mišljenje o Ceci i njenima pjesmama.
Čak je i nazvala sve one koji slušaju Cecu da su poremećeni!?Helloooo,o ukusima se ne raspravlja!!A što se tiče Cece,meni su njene pjesme super…uopće me ne zanima šta je njen muž radio ili na koje je načine ona došla do bogatstva…A ako i je povezana sa kriminalom nije ni prva ni posljednja…
21.06.2005. u 18:39 •
9 Komentara •
Print •
#
petak, 17.06.2005.
Evo,napokon je i odmor stigao.
Danas mi je nastava završila,danas smo se i slikali…prošao sam vrlodobrim…
Po svjedodžbe i slike trebamo doći 29.06. u 10h.
Glavne stvari koje trebam obaviti ovog ljeta:
1.proslaviti 19. rođendan;
2.otići pješice u Podmilačje sa društvom;
3.otići u Zagreb;
4.odmoriti se i uživati;
5.i svašta ponešto...
Nadam se da ću se super provesti,gdje god budem…super provod želim i svojim prijateljima!
17.06.2005. u 21:13 •
7 Komentara •
Print •
#
srijeda, 15.06.2005.
Idealna škola
Idealna škola??Škola u kojoj su profesori gori od učenika to sigurno nije,škola u kojoj rade profesori koji su davno trebali u mirovinu,profesori koji rade kako njima odgovara,profesori koji ne shvačaju učenike i ne žele ih shvatiti,profesori koji svoje probleme donose na sat,profesori koji ne mogu kontrolirati svoja ponašanja,profesori koji ti zaključe ocjenu koja se njima svidi,profesori koji uopće ne predaju na satu,profesori koje učenici plačaju da im mogu predavati,da na kraju godine ne bi morali ići u susjedni grad i polagati predmete,takva škola nije idealna,u to smo sigurni.A kad se učenici pobune,dobiju odgovor da su učenici krivi za sve i da učenici uvijek traže svoja nekakva prava…Kad se od ravnatelja zatraži da omogući prikladniju učionicu,on kaže da je to posao naših roditelja.Molim??Kakve veze naši roditelji imaju sa učionicama??Tisuću je primjera koji govore kroz šta sve učenici prolaze,ali nitko ne obraća pažnju na nas,nitko ne vjeruje da profesori mogu biti takvi…I za sve smo mi uvijek krivi…E,danas je kap prelila čašu,i nisam mogao šutiti…Koliko god mogu,borit ću se za svoj razred,za sebe…znam da neću puno postići,ali bar ću pokušati.I nadam se da će me mnogi podržati.Zaustavimo teror profesora!!!
Moji profesori,pronalazite li se u ovom tekstu?Mislim da pronalazite…
15.06.2005. u 20:41 •
4 Komentara •
Print •
#
Šta će drugi reći
Šta će drugi reći??Mrzim tu rečenicu…Boli me briga šta će drugi reći.Uvijek su pričali i uvijek će pričati.Zašto moramo paziti šta će drugi reći?Donekle i shvačam odrasle osobe,kao što su naši roditelji,bake i djedovi kad postave to pitanje.Ali kad mi ga postavi osoba od sedamnaest godina,izgubim se u čuđenju.Umjesto da se mi mladi borimo protiv toga,protiv mješanja stranaca u naš život,mi ih podržavamo i govorimo da su u pravu,što je najgore mi ih slijepo slušamo i odustajemo od svog života.Vođenje svog života prepuštamo susjedima,dalekim rođacima...
Ne shvačam kako jedna mlada cura puna života može imati takvo kozervativno,zatupljeno mišljenje…Cura koja ima razmišljanje žena u strogim islamskim zemljama,koja sebe stavlja na dno,koja nema svoje JA,za koju vrijedi:ON okom,ONA skokom…
Razmisli malo tom svojom glavom!
15.06.2005. u 01:14 •
3 Komentara •
Print •
#
nedjelja, 12.06.2005.
In the night, there's a candle burning,little light full of ache and yearning for the child who won't be returning and all the loved ones left behind...
Još jedna svijeća je ugašena,još jedna osoba napustila je ovaj svijet…a još ništa nije uspjela vidjeti…tek tako su je uzeli anđeli…i odveli daleko,daleko od nas…tamo gdje je sve bijelo…lijepo…mirno…gdje vječno sunce sja...
Na grob tvoj stavljam šesnaest ruža za šesnaest godina…ne želim se pitati zašto jer odgovora nema,nadam se da si pronašao ono što si tražio,nadam se da si upoznao oca i da te tvoj mali brat čuva za ruku gore negdje iznad oblaka…
Hapaxu zbogom!!!
Rest in peace our brave angel…
J’avance lentement dans la nuit pour voir comme les ręves des hommes meurent ils tombent lentement des fenętres qui sont autour
Et se brisent comme la glace qui est tombé sur la terre je suis désolé, mais je ne peux rien faire dans ce monde plein d’angoisse
Si seulement je pouvais le changer pour une seule journée...
Ovaj post je posvečen svima koji su bolovali ili u ovom trenutku boluju od raka
12.06.2005. u 18:39 •
4 Komentara •
Print •
#
ponedjeljak, 06.06.2005.
Sweat dreams,samo to je ostalo iza njega…samo ti glupi snovi koji blijede…blijede…i nestaju iz moje glave….napokon…
Ostaju samo pitanja bez odgovora kao ožiljci na bijelim rukama.Ožiljci koji su slika naše slabosti i kukavičluka…
Zašto se pojedine osobe srame sebe??To mi nikad neće biti jasno.Kako netko može živjeti onako kako ne mora,već kako drugi žele?Zašto kriju svoj život,sebe??Možda misle da im je tako bolje,ali vidjet ćemo za par godina,kad na scenu izađe kajanje.Ali tad je kasno.Tad će udarati glavom o zid i pitati se zašto…a ja ću biti tu i dati im odgovor:zato jer ste jebene kukavice!!!!
06.06.2005. u 20:49 •
31 Komentara •
Print •
#