revan's thoughts

srijeda, 28.12.2005.

Zudjeti...zeljeti...pruzati...voljeti....

Gledao sam film u kojem je zena izgubila svog voljenog. Nije se mogla rastati od njega u mislima. Niti u stavrnom zivotu. Zadrzala je svu njegovu odjecu, sve njegove predmete. Ni to joj nije bilo dosta da se osjeca kao da je on i dalje tu. Unajmila je muskarca koji je licio na njega, i dovela k sebi doma. On je morao nositi odjecu od njenog bivseg, brijati se njegovim priborom, mirisati kao on, raditi stvari sto je i on nekoc radio. Zeni se to svidjelo, i osjecaji su se vratili. Ponovo se zaljubila. Zaljubio se i ovaj muskarac u nju. Ali je on tada shvatio da se zaljubila u njega samo jer on predstavlja nekog drugog. Pobacao je stvari od bivseg iz njezine kuce, postavio neke predmete koji ce ju podjecati samo na njega. Tada ga je zamrzila i prestala voljeti. Nije ga nikad ni voljela.
Zivite li katkad u proslosti? Sa ljudima s kojima ste neke stvari trebali vec rascistiti?

Kako nositi etiketu: "bivsa ljubav"? Kako, kad se jos radujemo, kad nam osmjeh jos zaigra?
Kako, kad gledamo iste scene pred sobom koje smo gledali kad smo bili sretni?
Kako, kad gledamo iste oci, slusamo isti glas, osjecamo isti miris?
Kako se tada osjecamo, kad ne osjecamo napetost, ljubav, strast, zelju u zraku?

Dogadaja li vam se ponekad da zelite iskusiti ljubav, da zelite sve one osjecaje vezane uz nju, nestrpljivost, leptirice, kad nemozete osmjeh skinuti s uha,.... Zelite li ljubav vise nego voljenu osobu? Zelite li vise osjecaje nego imati nekog? Jeste li vise zaljubljeni u samu ljubav ili u partnera?

Kako nekome pokazati da ga volite? Da ga stvarno volite?

Kako nekome pokazati da je vas cijeli svijet?

Kako nekome objasniti zasto mu se stalno stuca jer samo vam je to ime na usnama?
Kako nekome objasniti zasto je stalno umoran kad se sece po vasim mislima?
Kako nekome objasniti da ne zelite vise ni trenutka provesti bez nje(ga)?

Kako nekome objasniti da je osmjeh dovoljan da promijeni svijet?
Kako nekome pokazati da taj osmjeh trebamo?
Kako nekome taj osmjeh pokloniti?

Kako pokazati nekome da se budimo sa imenom na usnama?
Kako pokazati nekome da sanjamo s imenom na usnama?

Kako podnijeti da zamisljamo najbliskije scene i dogadjaje, a dobivamo ravnodusnost?
Kako podnijeti da u razgovor krecemo sa smjeskom i sjetom, a poslije smo razocarani i ljuti na sebe?
Kako podnijeti dane koji prolaze bez nade?
Kako se otrgnuti od snova?
Kako sve to nekome pokazati, a da se krivo ne shvati?
Kako to sve nekome pokazati, a da se ne uplasi?

Kako nakon propale ljubavi krenuti dalje?
Kako, ako se predajemo u potpunosti, ako nas nije briga za igre, za skrivanje osjecaja, za petljanja, za saranja, za varanja?
Treba li jednostavno skupiti snagu i krenuti ispocetka?
Zaboraviti sto se dogodilo i raditi sve po istom receptu?

Jesmo li krivi kada nekog pritiscemo?
Kada mu pokusavamo nametnuti svu svoju paznju i ljubav?
Da li bi mi sami voljeli da nam to netko radi?
Mislimo li da moramo dobiti sto i pruzamo, da ljubav prepoznaje ljubav?
....
Je li posteno reci poslije svega da smo izgubili vjeru u ljubav?
....
Jer za ljubav je ipak potrebno dvoje....

četvrtak, 15.12.2005.

Leteci post.....

U iscekivanju vremena za pisanje novih postova, evo jedan letimican....
Prvo, trebamo organizirati prosvjed podrske za jadnog skolarca iz Rijeke koji je zbog bloga i iznosenja slobode misljenja dobio ukor. Mislim da bi pol blogera dobilo zbog tog razloga ukor. O cemu pricam? Vise na naslovnici blog.hr-a.

Drugo.... posjetite oscargoesto.blog.hr, dajte svoje primjedbe, ideje, ajmo ljudi, malo volje i zalaganja pokazite.... ((:

Trece...konacno sam i ja to dozivio....evo male price:
Kroz tmurne, sive oblake, lagano su se spustale pahulje snijega. Igrali su se s vjetrom, koji ih je raznosio po gradu. Ako gledate sa visine male pahulje snijega koja tek izvire iz oblaka, vidite mnostvo ljudi koje zuri po ulicama, a svi su vam nadomak ruke, imate ogromnu zelju da ih primite, da ih pomaknete,.... Ako gledate iz pozicije kad padne pahulja na tlo, necete vidjeti nista, pa nemojte tako gledati. Da se vratim....hodam ja tako ulicom....Ilicom....zima je, nije lav, al ja zabundan, makar nemam kapu(jos!!!!), ruke cvrsto stisnute u dzepovima jakne....oci prelaze preko izloga ducana.....
"...brčljkansdj..." - cujem ja.
Vidim dedicu ispred mene, gleda me i ocekuje ocito odgovor na ono sto je vec rekao.
"Molim?" - kazem ja.
"Ja bi pusio." - kaze on, i namigne mi.
Prosle su milijuni i milijuni nanosekundi dok nisam shvatio sto bi to on uopce pusio. Skoro sam mu rekao: "Ma nabijem ti ga....", ali, mozda bi se razveselio. A, opet, nisam mogao reci da nemam(ga). I odem dalje. A sta ces.... Naravno, samo minutu kasnije, hrpa fenomenalnih scenarija mi je dosla na ideju. Pa, necu sad trcati za njim. Mozda sam ga trebao pitati kolko placa. Ili mozda ne.
Eto, to je uobicajni dan, hladan, siv.... I jos jedna stavr koja me smeta....znate kad hodate u guzvi za nekim....e, pa, mene nervira kad taj netko odjednom stane. I onda ja moram odskakati u stranu, samo zato jer je nekome dosla ideja da stane usred neke guzve, kolone.... A ove ljude koji se protiv toliko malo snijega brane kisobranima, da ne pricam....
Nadam se da ste si organizirali docek, ako niste, slijedite link gore desno kod pisanja komentara....
Do novog citanja....

ponedjeljak, 05.12.2005.

Svi smo mi manekeni

Kad gledate reviju, vise gledate kako izgleda model nego odjeca.
Nekoc je sinonim blagostanja, zdravog zivljenja bilo biti debeo i okrugao. Sve one fine dame po francuskim dvorima su bile lijepookruglo popunjene i bijele. I muskarci su ih voljeli. Onda je dosao trend preplanulog tijela. Zene su se suncale i bile preplanule. I muskarci su ih voljeli. Onda je dosao trend vitkih, elegantnih djevojaka. I muskarci su ih voljeli. Onda je nekako trend postao kost i koza. I muskarci to ne vole. Sad se nekako, po mom misljenju, vraca na normalu. Nije zapravo uopce bit u izgledu, vec kako ga se nosi, kako je djevojka (ili musko) "pomirena" s njim. Ako je nezadovoljna, primjetit ce se. Ako je zadovoljna, i drugi su zadovoljni. Vecinu muskaraca uopce nije briga za tudje misljenje o odjeci, samo zele da je prakticna i udobna. Kako su samo zene mrzile onu zelenu jaknu, komandosicu ili kako se vec zove, a deckima je bila super prakticna zbog hrpe dzepova. Naime, nezgodno je malo muskima izaci van sa svim dokumentima, mobitelom, kljucevima, ovime, onime, i to sve strpati u dzepove hlaca. A torbice nikako da se osmisle za muske.

Modni dizajneri su (vecinom homoseksualci) stvorili zenu kao djecaka. Mrsavog, bez grudi, nista zenstvenog. Svidjelo im se, i takvi modeli su nosili revije. Kad sam bio na jednoj audiciji za modele, voditelj je odbio jednu curu sa viskom kila. Pitao sam ju poslije zasto place. Rekla je da zeli biti kao modeli. Nisu je zanimale revije. U cemu je stvar? Revije su bile rezervirane za genetski vitke djevojke i one koje lako mogu to postati. Problem je nastao kad su skoro sve zene htjele postati kao one. Jer im se svidjela paznja, publicitet, milijuni muskaraca koji ih gledaju(?!?), itd.... I umjesto da budu svoje, htjele su postati nesto drugo. Radi koga zapravo?

U prirodi, muski su ti koji su "ljepsi" spol, ako cemo tako nazvati. Ili bar istaknutiji. Paun, lav, ptice,.... Muski su ti koji osvajaju izgledom, snagom, pjevom,.... Zenke su vecinom "obicne", samo sto ispustaju miris ljubavi. No, nekako je cini se muskarac dobro zeznuo prirodna nacela. Ili je zenama bilo dosadno. On je prepustio zeni uljepsavanje, dok je on lovio, uzgajao i hranio obitelj u pecini. I svi su bili tada debeli, jer im je o tome ovisio zivot. Mozda smo i zaboravili koja je svrha celulita, koja je svrha tih kilograma viska, koje je tako nepravedno zvati. A to je da nam bude toplije, da nas stiti, da nas ne zulja svaki dodir, da budemo zdravi. Priroda tu nije pogrijesila, priroda nigdje nije spominjala modni izgled. No, otkad imamo grijanje, radijatore i klime, sto ce nam mast?

No kakve su zene? Kad im netko kaze da ih voli kakve jesu, sa svim manama i vrlinama, kako voli njihov izgled, to im manje znaci nego kad im neki muskarac, za kojeg znaju da voli samo manekenske tipove zena, kaze da su lijepe(pa makar i lagao).
Kako gledamo na sliku na naslovnici? Zasto bi ona morala prikazivati ideal ljepote? Zasto bi, ako neki decko kaze kako je zena na naslovnici lijepa, odmah i sve cure morale biti takve? To je stvar koju muskarci nisu diktirali. Zene su se same povele za time. Nekad su za J.Lo govorili da je idealna zena. I zene su bile mirne jer su znale koju guzu ta zena ima. Kako je lako manipulirati milijunima zena, zar ne? Dosla je i Shakira. Muskarci su odmah primjetitili zenu sa jakim bokovima i malim grudima. Ali im to nije bilo bitno. Ona je bila senzualna, vatrena, zenstvena. I vrtila je te bokove.... A visoka je metar i pol. Nije li sad jasno da nije stvar u izgledu? Izgled je subjektivan, za svakog promatraca je drukciji.

Casopisi poput Cosma, Elle-a daju savjete kako nesto ciniti, no ne kazu da je to obavezno.... No kad napisu kako bi neka zena mogla razbuktati vatru u krevetu, zavesti muskarca, rjesiti problem s frendicom, jel se spominje izgled? A sto Playboy kaze muskarcima? Uzivajte u autima, golfu, cigarama, odijelima i zenama. Zasto Playboyeve zecine nisu anoreksicne? Kad Men'sHealth muskarcima kaze kako bi mogli dovesti svoje tijelo u formu, nisu time htjeli reci svim lijenim muskarcima kako su jadni i ne "in", nego kako bi se moglo stvarno malo pokrenuti, jer vjezba je zdrava. FHM za Hrvatsku na naslovnici ima Ninu Moric. Ne govori on muskima da tako treba izgledati svaka prava zena, da je samo takva zena samo lijepa, nego prikazuje Ninu Moric takvu kakva jest. Nisu li zene zbog ljubomore pocele izgledati kao zene koje muski mogu ugledati na slikama?

Tuzno je gledati sve te izloge ducana, i vidjeti lutke nerealnih proporcija. Nerealnih? Kad se malo bolje pogledaju, vecina prodavacica(Importane) je pribliznih proporcija. No zasto biti poput njih? Jesu li zgodne? Nisu li zgodne na svoj nacin? Kad cura zeli kupiti neki odjevni predmet, ne zeli da on na njoj super izgleda, vec zeli izgledati poput modela, lutke, na kojoj je taj predmet bio. Zasto se nose crne hlace, kada one fizicki ne suzuju nista? Zasto punije cure ne nose vodoravne pruge na majici? Ti detalji samo vizualno nesto rade. Korigiraju vid promatraca. Varaju promatraca. Zasto? Cemu? Zbog neiskrenog zaljubljivanja ili paznje? Zbog straha od izrugljivanja, podsmjeha, odbijanja? Tuzno je sto se neki modeli hlaca ili majica uopce ne rade iznad nekih brojeva. Nema velikih brojeva. Ako cura ima tanke noge i siroke kukove, ajmee..... Kukovi su prirodno siroki zbog zenine mogucnosti da nosi dijete, da radja. A nisu tu kako bi im ubilo mogucnost da nose neke super slim hlace. Kako smo samo okrenuli neke stvari. Ljutimo se sami na svoje tijelo zasto nije poput necijeg drugog. Strasno. Ako vam neka odjeca ne stoji dobro, to nije zbog vaseg tijela, vec zbog odjece.

Kako se drustvo odnosi prema oblijim osobama? Ruga im se? Izopcava ih se? Poprilicno. Ali to rade samo oni koji tako ne izgledaju. Ali drustvo ionako uvijek izopcava sve koji ne dijele istu ideju, istu zamisao. Kazu, metalci ili pankeri nisu pod utjecajem mode. A kad se njih 20 skupi, ne izgledaju li svi upravo isto? Kao blizanci. Svi su oni sminkeri. Svi se furaju na isti stil. Ista stvar je i s ducanima odjece. Sve isti stilovi.

Na teli mozete vidjeti onu ruzicastu reklamu, u kojoj sudjeluju momak i punija djevojka(jeste uopce skuzili kako se izgled muskarca nigdje ne spominje? Osim sto neki za ovog kazu da je malo gay.). Jeli ona simbol bunta protiv "nametnutog" izgleda, ili bi ju trebalo promatrati cisto kao i svaku drugu zenu u reklamama? Istina, jadno je da u reklamama za celulitne kreme, anti-bore preparate itd. sudjeluju djevojke koji su milenijima daleko od bora. No, jeste li vidjeli koju "stariju" zenu(za koje i jesu te reklame) da nema bore? Bore su prirodne, produkt rada, nerviranja, stresa, smjeha,.... Samo nacin na koji zivimo odredjuje kolicinu bora. Kad bi vidjeli popunjenu zenu kako reklamira dijetu, ne bi li rekli: "Pa ova dijeta ocito ne djeluje!"? Eh, sto je sve marketing postao.

Kako samo lako mozemo kritizirati izgled ljudi. Svakom mozemo naci neku sitnicu. A kaze se da osudjujuci druge, osudjujemo sami sebe.

Decki vole gledati pornice. No ti pornici im govore kako je zena uvijek za seks, kako uvijek dozivi orgazam, kako cijeli cin traje samo 5 minuta. I kako su obrijane, nemaju dlaka uopce. Pricala mi jednom frendica da se skinula pred deckom, a ovaj zinuo i pitao kaj joj je to dlakavo dolje. A tko da ga to nauci? I nakraju, tko je za sve kriv? Je li uopce netko kriv? Kako prihvatiti sebe? Zasto je nekima ogledalo najgori neprijatelj?

Evo vam slican banalan primjer. Kupite casopis za blidere. Ako zelite izgledati poput njih, morate raditi na sebi. No, ne kazu vam oni da morate izgledati poput njih. Vec samo kako zdravom tjelovjezbom do izgleda bildera. Istina je da bi casopisi mogli u svoje rubrike, gdje najcesce prikazuju odjecu za zene vitkije gradje, dodati i odjecu za sve tipove zena, za niske, visoke, punije, jer mozda je ipak najveci problem njima naci adekvatnu odjecu. No, to je stvar urednika casopisa. Nitko vas ne tjera da kupujete casopis. Zasto biste uopce pomislili da bi htjeli izgledati poput nekog modala u casopisu, na telki? Ako mislite da mozete tako izgledati, pokrenite se, radite na sebi, no ako nemozete, cemu zaliti? Ni ona ne izgleda poput vas. I ona je svoja.

Dakle, shvatite casopise kroz tekst, kroz savjete, ako vam barem jedan savjet poboljsa zivot, onda je svrha casopisa ispunjena. Slike su tu da bi vidjeli nasmjesena lica, razigrane ljude. Ne shvacajte to kao nesto sto morate biti, budite svoji, jer svi su drugi vec zauzeti.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?