četvrtak, 24.11.2011.
HOT NEW ALBUM: SNOW PATROL - Fallen Empires (recenzija)
SNOW PATROL - Fallen Empires (recenzija)
Ovaj je album bio, za mene, poprilično teško očekivan, jer sam poveliki ljubitelj ovih Sjevernih Iraca, kojima zagrijavanje za svoje koncerte prepuštaju veliki Coldplay i U2. I kolikogod ih, posve neopravdano stalno (u Americi) uspoređuju s Coldplayem, a na ovoj strani s U2, stvarna je činjenica da Snow Patrol imaju glazbeno minimalno zajednički s oba benda (osim rock-pop žanra), i osim da naravno da se sva tri benda a s toliko albuma svaki (Snow Patrolu je ovo 6. studijski ) neminovno u nekoj pjesmi preklapaju u sličnostima, kao i uostalom miljune drugih bendova koji prije ili kasnije ponekad "liče" na nekoga.
Snow Patrol je poprilično (i dalje) poseban bend, i dalje su indie, i dalje su pomalo alternativa. I dalje su malo komercijala. Što me posebno veseli jer iako ih kritika ne voli previše, za razliku od uspjeha koji doživljavaju, nisu potpali u ladicu zvanu "komercijalni mainstream". A vjerojatno će opet biti komercijalni. Na "Fallen Empires" u dosta stvari još uvijek jako liče na sebe, naročito na rani Snow Patrol. Čak previše. Što mi govori da frontman Gary Lightbody i dalje drži konce benda čvrsto (samo) u svojim rukama, toliko da možda već ima pokoju ogrebotinu. Što i nije najbolje. Jer tamo gdje liče na rani Snow Patrol, a to je onaj od prva dva albuma, gdje je bilo svega i svačega, neujednačenosti i glazbenog (ne i liričkog) traženja, to se ponavlja i na ovom albumu ("The Garden Rules", "Life-ning", "Those Distant Bells" i "The President") ali bez obzira koliko su posljednje dvije zaista "najs" balade u stilu a la Snow Patrol (s naglaskom na tekst i vokal, glazba je samo podloga) , nisu niti malo snažne kao "Run" ili "Chasing Cars" a budući da je ostatak albuma po glazbenom smjeru krenuo totalno u drugom, novom, uzbudljivom, smjeru - one uopće ne pašu u album, osim možda "Those Distant Bells". "Berlin" je u biti instrumentalni -"para-ra ra ra" eksperiment koji u tom kontekstu sjeda u cijelu priča, ali mu ne vidim nekog smisla.
I tu sam već nabrojala pet pjesama od ponuđenih 14. Ostale su vrhunske. Pa se vraćam na prethodni komentar o Gary Lightbodyu (ma volim ja njega i to jako) i koncima. Da mu je netko imao petlje reći "hej stari, dosta egotripa, ove tri-četiri stvari nemaju što raditi na "Fallen Empires" vraćamo se unazad" - načinio bi im veliku uslugu. Ostao bi album na 10-tak izvrsnih i drugačijih pjesama i vjerujem da bi i konačno kritika pokleknula. Ipak je češće "manje je više" nego obrnuto.
U tom kontekstu mislim da je Snow Patrolu glavni problem postao njihov "šesti član", producent Garret Jacknife Lee, koji mi se čini da je sada zaista više šesti član i kompić nego producent i netko tko će reći "ovo ne bi trebalo na ovaj album" ili će to nešto smućkati tako da nemaš dojam da si tih četiri stvari čuo u barem 10 prethodnih (boljih) različica. A to nije baš producentski posao koji ja procjenjujem najboljim, niti ispravnim.
Devet preostalih pjesama nisu, glazbeno, ništa niti izbliza što smo možda očekivali od Snow Patrola nakon njihovog posljednjeg (meni odličnog) albuma "A Hundred million suns", ali ste po prošlogodišnjem singlu (s kompilacije "Up to now") "Just say yes" mogli naslutiti da idu u nekom drugom smjeru, ali niti taj smjer nije odrađen na "Fallen Empires". Što je super, jer je novi album (točnije novih "ostalih" devet pjesama) iznenađenje. Počevši od prvog singla "Called out in the dark". Znam Snow Patrol od početaka i "Called out..." mi je bio totalni "wow, što je sad ovo".
Album otvaraju s "podmuklijom" "I'll Never Let Go" što je jedna od najjačih stvari na albumu i sigurni single, ako budu pametni, ali je jedna od onih koja ti dođe" iza leđa" neočekivano postane jaka nakon par slušanja, glazbeno je posve u novom smjeru i što je najbolje, imaju po prvi puta izražen ženski back vokal što je urnebesna novost (za njih). "The weight of love" započinje kao dosadni jadničak, ali ju grade mic po mic do polovice već bude nešto drugo, a do kraja je to već konkretno jaka stvar, pa na kraju ispadne daleko upečatljivija nego što zaista jest. Ali finalni dojam se računa.
Upravo objavljeni drugi single "This Isn't Everything You Are" je prekrasna, snažna balada u njihovom najboljem stilu, ali neće imati doseg već spomenutih "Run" i "Chasing cars". Ukoliko ne završi u nekoj dramatičnoj sceni u seriji "The Good Wife" recimo. Naslovna "Fallen Empires" je nešto totalno inventivno, uzbudljivo, svježe, čudno, aranžmanski uvjerljivo najkreativnija stvar i meni osobno i najbolja na albumu (baš alternativa, na tragu "world musica").
Ostale, "New York" (također prekrasna balada, ali uzbudljiva), "In the End" i, naročito, "The Symphony" na kojoj se opet pojavljuje osvježavajući ženski back vokal (a sama pjesma malo liči na ono što su radili na "A Hundred million Suns" ) pokazuju da Snow Patrolu treba samo jedna mala lopatica da počisti višak snijega koji im se nakrca u kreativnom ludilu zvanom snimanje novog albuma.
Lightbody bez premca i dalje slaže (više-manje) sjajne tekstove, ali mu mili glas tu i tamo malo "zapara", u "Life-ning" mu je bilo dosta teško ispjevati više dionice. Što znači da je alkohol tekao u potocima prilikom snimanja. (Šalamala, a možda i nije.)
Također, Snow Patrol je već počeo objavljivati datume za europsku turneju (navodno se čeka potvrda za koncert u Beču), a bend je uživo (na samostalnom koncertu) fenomenalan i ja se samo nadam da će se netko od naših koncertnih promotora poslati ponudu u Belfast.
Popis pjesama:
1. I'll Never Let Go *
2. Called Out In The Dark *
3. The Weight Of Love
4. This Isn't Everything You Are *
5. The Garden Rules
6. Fallen Empires *
7. Berlin
8. Life- ning
9. New York
10. In The End
11. Those Distant Bells
12. The Symphony *
13. The President
14. Broken Bottles Form A Star (Prelude)
Legenda:
- mrak mrakova, - a dobar je nema šta, 
- tu ima svega al je uglavnom dobro, 
- ne znam jel bi plakao ili pobjego, 
- i pakao je bolji od ovoga albuma
