petak, 19.08.2011.
HOT NEW ALBUM: JAMIE WOON - Mirrorwriting (recenzija)
"Mirrorwriting" Jamiea Woona, novog Brit izvođača, je prošlogodišnje izdanje kojeg međutim nismo "odradili", a trebali smo. Woon je prije izdavanja ovog, svog prvog albuma, dosta radio sa electro programiranjem, sampliranjem itd. biio dosta zapažen, pogotovo s tim svojim soul glasom iako koliko znam, u toj svojoj prijašnjoj fazi, nije tu bilo toliko niti pjevanja.
"Mirrorwriting" je ispao vrlo poseban album nošen uspjehom pjesme "Night Air", koja uz to ima i nevjerojatno dobar a jednostavan video, kao da gledate neki umjetnički spot s National Geographic kanala. Ostale pjesme ne prate posve snagu "Night Aira" no lijepo je upotpunjuju i većina je na zavidnoj kvaliteti tek korak ispod "Night Aira" - manje više. Da biste znali o čemu je tu riječ i kakav je ovo album, to jest glazba - odrediti mu žanr je dosta teško: Woon ima čisti soul vokal i tu notu jednostavno ne možeš posve odbaciti, on sam a i koliko vidim kolege s Allmusica i Wikipedije kažu da je riječ o R&B-ju, no vrlo drugačijem R&B-ju nego onom koji biste očekivali. Sve treba staviti u kontekst electro sampliranja i dubstepa, i dobijete glazbu za "after-hours" feeling. Kada album percipirate i prihvaćate u tom kontekstu - na mahove jednoličan i malo monoton, točnije "jednakoponavljajući" Woonov vokal, ili da budem posve precizna njegov način pjevanja - to u biti nije. A možda bi bio da je dinamika i glazba drugačija.
Ovo je vrlo, vrlo atmosferičan album odnosno glazba, koja jednako angažira na slušanje ako vam taj žanr leži (što je već teško da većini neće), ali istovremeno može biti savršeni opuštajući (opet radi Woonovog vokala i načina pjevanja) background kada nešto radite, pogotovo intelektualnog tipa, ili dok recimo putujete nekamo autom.
Osobno sam oduševljena što je britanska scena dobila jednog novog Jamesa, a koji nije "koštice-kokice" predznaka, naporan sljedbenik štancajuće komercijale. Woon je mlad momak, ali ne premlad (29) što govori da ako mu je ovo tek prvi album a aktivan je od 2006. da je dovoljno zreo izvođač da od njega možemo očekivati vrlo kvalitetne stvari.
Popis Pjesama:
01 - Night Air *
02 - Street
03 - Lady Luck *
04 - Shoulda *
05 - Middle
06 - Spirits
07 - Echoes
08 - Spiral
09 - TMRW *
10 - Second Breath
11 - Gravity
12 - Waterfront
- a dobar je nema šta
Legenda: 
- mrak mrakova, - a dobar je nema šta, 
- tu ima svega al je uglavnom dobro, 
- ne znam jel bi plakao ili pobjego, 
- i pakao je bolji od ovoga albuma
utorak, 16.08.2011.
HOT NEW DVD: Bruce Springsteen – „The Promise – The Making of Darkness of....“ (recenzija)
DVD recenzija objavljena na portalu www.soundguardian.com
BRUCE SPRINGSTEEN – „The Promise – The Making of Darkness of the Edge of Town“ (recenzija)
Trebalo je proći 30.-tak godina pa da The Boss osjeti da je vrijeme da dio one enormne količine pjesama koje je napravio sa E-Street Bandom tijekom snimanja kultnog albuma „Darknes on the edge of town“ konačno ugleda svjetlo dana u punijem obimu nego je to napravio proteklih godina kada je par istinskih pop hitova poput „Because the night“ i „Fire“ dao je ili prepustio drugima da ih snime čak još za vrijeme snimanja „Darknessa“, nekolicinu je pjesama iz tog razdoblja objavio na sljedećem albumu „The River“, a neke još i kasnije – iako ih je više manje sve uživo izvodi već godinama na koncertima, naročito kultnu i jednu od najboljih stvari koje je u tom razdoblju oko „Darknessa“ napisao – „The Promise“. Dio tih rock'n'roll dragulja možete čuti na lani objavljenom duplom albumu „The Promise“.
DVD odnosno film „The Making of Darkness...“ nam daje autentičan i vanredno ekskluzivan uvid u stanje duha i tijeka misli u kojem se tada nalazio Springsteen - opterećen i nesretan radi sudskog spora i trogodišnje zabrane, nemogućnosti snimanja nasljednika legendarnog albuma „Born to Run“ koji m se Springsteen konačno probio u velikom stilu, a tada iznimno cijenjeni kritičar, kasnije njegov mananger, Jon Landau ga je proglasio „budućnošću rock'n'rolla“.
Dokumentarac od 90.-tak minuta, koji je režirao je Grammyjem i Emmyem ovjenčani Thom Zimny je fascinantna kolekcija do sada neobjavljenih snimaka iz gotovo dvogodišnjeg perioda kućnih proba s pratećim mu bendom u Springsteenovoj roditeljskoj kući i studijskih sessiona i snimanja pjesmama od kojih je samo šačica, nakon njegovih brojnih „razgovora sa samim sobom“ i rigoroznih filtriranja vlastitih procjena s čime je i koliko zadovoljan i što na novom albumu želi reći i kako se predstaviti, ugledala svjetlo dana na „Darknessu“. Arhivske snimke iskombinirane su sa novijim intervjuima sa svim orginalnim članovima E Street Banda (Danny Federici je nedugo nakon toga preminuo, kao i Clarence Clemons ove godine), dugogodišnjim menadžerom i producentom Jonom Landauom, nekadašnjim menadžerom Mike Appelom s kojim je Springsteen vodio spomenuti mučan sudski spor oko, pojednostavljeno rečeno, kontroliranja Springsteenovog materijala i karijere, a koji je trajao tri godine, iznimno frustrirajuće kako za Springsteena tako i za E- Street Band od izdavanja „Born to Run“ albuma. Sve to zajedno povezuje Springsteenov iskreni , na trenutke čak i samoironičan i samokritičan „storytelling“ tog perioda.
Film će biti zanimljiv i Springsteenovima nefanovima jer na izvanredan način daje uvid u vrlo posebnu Springsteenovu osobnost i pojašnjava zašto su njegovi albumi takvi kakvi jesu. Na primjer, priča o tome koliko je Springsteen u biti lako pisao pop hit pjesme a koje nikad nije želio staviti na albume (do „Born in the U.S.A.“) , odnosno kada bi shvatio da je stvorio siguran pop hit, svi su znali da ta neće ugledati svjetlo dana, da ide u ladicu, jer nije želio da niti njega niti njegove albume određuje jedna hit pjesma.
Ili priča o tome što ga i dan danas muči kada piše pjesme i radi nove albume...te stalne borbe sa samim sobom kako da svoju bit i nasljeđe, obitelj i okolinu otkuda je potekao, sve te veze sa ljudima prije slave, ne samo da ne pogubi nego kako da te veze ojača, a istovremeno im da časno mjesto u svoji pjesmama i u svom životu. Ili kako je sam Springsteen o tome rekao: „Mnogi velikani kojima sam se divio a koji su postali velikani upravo radi svoje biti i nasljeđa, te su veze iskidali postajući slavni, odvojili su se od onoga što ih je proslavilo, jer da toga nije bilo, ni njih ne bi bilo.“
Kada napravim digresiju i fast forward u recentne godine njegove karijere i skeniranje par posljednjih albuma oko kojih se niti svi fanovi niti kritičari (ili jednostavno promatrači) ne mogu složiti da li su „na njegovom nivou ili ne“, malo razvodnjeni ili „uvijek isti“ ili ne - sada i ti albumi baš takvi kakvi jesu dobivaju smisao u nekoj „bigger picture“ (većoj slici) Springsteenovog opusa, jer ako nikada do sada u ovm dokumentarcu čujete iskrenu Springsteenovu izjavu što je njegova ambicija koja ga je gurala sve ove godine naprijed - a to je da „Više od toga da budem bogat slavan, pa čak i sretan... oduvijek sam želio biti Velik.“
I zaista - on to jest!
Bonus materijal na disku uključuje nekoliko pjesama sa izuzetno toplog i intimnog koncerta za fanove nazvan “Songs From the Promise“ a sadrži pjesme: „Racing in the Street ('78)“, „Gotta Get That Feeling“, „Ain't Good Enough For You“, „The Promise“ i „Blue Christmas“ - jer je sniman u prosincu 2009. pred blagdane.
Drugi je bonus Springsteenovo gostovanje u studiju SiriusXM u New Yorku (koji emitira na E-Street Radio Station) „A Conversation With His Fans“, čiji je voditelj muzički kritičar i Springsteenov biograf Dave Marsh, no to nije interview Springsteena i Marsha nego 22-minutna ponovo intimna emisija uz prisustvo 30.-tak fanova, u kojem Springsteen odgovara na njihova pitanja, a koja su Marsh i ekipa odabrali kao najbolja pitanja od čak 3.000 u natjecanju koje je radio stanica provela specijalno za ovu emisiju. Odlična pitanja fanova vezana su uz razdoblje oko stvaranja „Darkness on the Edge of Town“ albuma i pjesama koje su se našle na albumu „The Promise“ , a Springsteen oduševljava naizmjence inteligentnim i duhovitim odgovorima. Pitanja fanova se isprepliću sa snimkama koncerta u Paramount Theatru, te nekolicinom rijetkih arhivskih isječaka iz 1978. godine.
Film je inače pobrao brojne nagrade na filmskim festivalima i to sa razlogom i više nego zasluženo. Ovo je „must have“ u kolekciji svakoga tko se iole ozbiljnije bavi aktivno ili kako drugačije glazbom.
Popis materijala:
Film „The Promise: The Making of Darkness of the Edge of Town“
(Bonuses)
1. Songs from „The Promise“ :
- Racing In The Street ('78)
- Gotta Got That Feeling
- Ain't Good Enough For You
- The Promise
- Blue Christmas
2. A Conversation with his Fans
- mrak mrakovaLegenda:
- mrak mrakova, - a dobar je nema šta, - tu ima svega al je uglavnom dobro, - ne znam jel bi plakao ili pobjego, - i pakao je bolji od ovoga albumaponedjeljak, 01.08.2011.
HOT NEW ALBUM: 2 CELLOS (recenzija)
recenzija napravljena za www.soundguardian.com
2 Cellos (Luka Šulić & Stjepan Hauser) - "2 Cellos" (recenzija)
(Relativno) novopečene YouTube zvijezde Luka Šulić i Stjepan Hauser, uspješni klasičari - čelisti s renomeom, iskemijali su svoj prvijenac u stilu "sam svoj majstor" i iako se to rijeđe pokaže uspješnim, ovo se pokazalo kao odličan izbor. Da su uzeli bilo kojega drugog aranžera ili producenta (i nakon čega bi album možda bio bolji i dobio recimo 5 zvjezdica od mene) ne bi bilo toliko jasno transparentno od kakvog su materijala Luka & Stjepan (izuzev sviranja) - ovako je kristalno jasno koliko su Luka & Stjepan veliki talenti ne samo za sviranje, te da uz njega imaju i vrlo jasno sliku kako kanalizirati vlastite emocije, ljubav prema glazbi bilo kojeg žanra, te naravno tehnike i umješnosti sviranja u nešto konkretno.
Ili drugim riječima, sad otprilike znamo što sve imaju u sebi i ovaj prvijenac će biti neke vrste mjerne jedinice za ostale albume. Naročito ako bude aranžer i producent netko treći.
Druga stvar koja me oduševila na ovom albumu je zbirka covera (na albumu su isključivo instrumentalni coveri poznatih hitova) koju su nam predočili. Da sam ja birala teme koje će se naći na albumu ne bi mogla izabrati mnogo bolje ili drugačije. Niti manje raznolike. Što mi govori jednu važnu stvar, osim one da imamo sličan ukus u glazbi, a to je da momci imaju popriličnu glazbenu širinu žanrova koja ih zanima, pogotovo ako imate na umu da su klasičari. Što mene uvijek oduševljava. Naći istovremeno na albumu Guns'n'Roses, U2, Michaela Jacksona, Stinga, Coldplay, Nirvanu, Muse, Nine Inch Nails... rekla sam sve. Nedostaje još samo neka jaka soul ili blues tema što bi bio veliki izazov izvedbe na čelima.
Osim fantastične izvedbe Smooth Criminala kojeg smo valjda svi u Hrvatskoj tko se bavi glazbom čuli, od ovih žešćih jednako energična i inventivna kao Criminal je fenomenalna Welcome to the Jungle od Gunsa i nešto manje Nirvanina Smells like teen spirit.
Filmska tema iz Pulp Fictiona - Misirlou je jednako filmična kao i original, u biti je bolja, ne jer je "bolja" (doduše, kako kome), nego je jednostavno adekvatnija za film ovakva kakvu su je napravili 2cellos. Drugim riječima, mrak je.
Složili se ili ne, meni osobno najveće čudo od rezultata nije se desilo na nijednoj od bombastičnijih tema jednako tako izvedenih - nego na Museovoj The Resistance (kao i nešto kasnije opisanoj With or without you). Možda najkompleksnija pjesma i ujedno jedina orkestralna dakle donekle najbliža Luki & Stjepanu, ima dva elementa koje je bilo teško efektno i uspješno prenijeti: klavirske dionice i snažne emocije. Još ako dodam da sam osvjedočeni Muse fan (dakle trebala bih kiseliti komentar), onda je to stvarno dobro.
Od sporijih tema najsjajnije svijetli With or without you. Uvijek je kvazi-fanu nekog benda, kao što sam ja U2-a, je diskutabilno dirati neke legendarne pjesme i u pravilu je reakcija "ne diraj!", no ovdje nemam što reći. Nedostaje mi Bonova lirika i njegov glas, ali mi - ne nedostaju. Što samo znači jedno: da je With or without you neupitno remek-djelo kako god da je (kvalietno) izvedeš, a Luka & Stjepan su to učinili maestralno i s nevjerojatnim osjećajem za "naštimavanje" stavili je kao posljednju za zatvaranje albuma. Svaka čast.
Ocjena za album bi bila 5/5 da nema te 3-4 pjesme koje doduše zvuče više manje odlično same za sebe da smo ih prvi put u životu čuli u izvedbi 2cellos, ali kad ih usporedite s originalima - nisu lošije ali nisu niti poboljšane osim što su drugačije (Fragile, Human Nature), ili nemaju tu snagu teksta i vokalne interpretacije ne toliko originala Nine Inch Nailsa, nego covera Johnny Casha (Hurt), ili se doimaju kao da su posve jednake (Viva La Vida) iako bi čovjek naizgled prije slušanja ovoj zadnjoj dao najvše šanse da će na njoj 2cellos napravit dar-mar, a napravili su ga na pjesmama na kojima bi to čovjek najmanje očekivao. Što je generalno rečeno baš cool jer je album pun iznenađenja i ne možeš ostati ravnodušan kada ga preslušaš.
Sjajan prvi album. A da tako ne mislim samo ja - vjerojatno ste već čuli da su trenutno na turneji s Eltonom Johnom (OK nemojte sad komentirati "stari pederko se napalio na mlado meso pa ih je zato zvao"...
)
Popis pjesama:
1. Where The Streets Have No Name
2. Misirlou (Theme From Pulp Fiction)
3. Use Somebody
4. Smooth Criminal *
5. Fragile
6. The Resistance *
7. Hurt
8. Welcome To The Jungle *
9. Human Nature
10. Viva La Vida
11. Smells Like Teen Spirit *
12. With Or Without *
- a dobar je nema štaLegenda:
- mrak mrakova, - a dobar je nema šta, - tu ima svega al je uglavnom dobro, - ne znam jel bi plakao ili pobjego, - i pakao je bolji od ovoga albuma
