Return of ALTEREGO

subota, 23.07.2011.

INTERVIEW: Adastra na uzlaznoj liniji



Autor: Anastazija Vržina

Zagrebački rock bend Adastra već neko vrijeme prate kontroverze koje se vežu uz njihovu aktivnost oko susprezanja nasilja među mladima, kao i značajna prisutnost u medijima koju su dobili kandidaturom za predgrupu na nedavnom koncertu Bon Jovija u Maksimiru. Drugim riječima - oko Adastre se stalno nešto zanimljivo događa, a takvo je bilo i moje druženje s autorom i frontmanom Jerkom Marićem.

Promocija vašeg novog albuma "Surovi grade" bila je u travnju u Boogaloo klubu u Zagrebu i tamo ste odprašili preko dva sata svirke. Zaista konkretan i pošteno odrađen koncert. Koliko dugački su vam ostali koncerti?

- Isto ili više, nikad nismo ispod dva sata, to je minimalno. To je sve vrlo konkretno složena priča. Adastra ti je sada 5-člana ekipa i u tom broju idemo stalno uokolo.

Jeste li sada na službenoj turneji koja promovira album?
- U biti i ne, to nije baš organizirana turneja, ali stalno negdje nastupamo. Više je to po principu: negdje nas pozovu, mi se dogovorimo i dođemo.

Kako ljudi dolaze do vas?
- Naš booking je dosad bila naša Internet stranica www.adastra-band.com, odnosno Facebook.

Stvarno? Kako to funkcionira?
- Primjerice ljudi nam ostave komentar poput: "Biste li vi svirali kod nas?", i rijetko da se ne dogovorimo. To ide nevjerojatno brzo i toga zaista mnogo ima.

To zvuči dosta stihijski, ali istovremeno je super da vas ljudi sami povlače za rukav?
- Pa da, to je sjajno kad znaš da te ljudi žele.

Sad je more festivala posvuda? Nastupate li na kojemu od njih?
- Ne, nitko nas ne zove.

Šališ se?
- Ne ozbiljno. Malo jest čudno, ali nama je ipak to i draže, sad smo stalno na moru i sve su to samostalni koncerti. I imamo odlične uvjete, spavamo po super hotelima, skoro pa tretman ko' Bon Jovi (smijeh). Prvo mi je bio jako bed da nas ne zovu na festivale, sada mi se to čini bolje.

Znaš li razlog zašto vas ne zovu?
- Mislim da je to zato što se ja ne krećem u tim krugovima ljudi koji to organiziraju pa nas se ne sjete.

Kad mo već kod članova, vas u bendu ima četvorica, to je sada stalna postava, stabilna?
- Ne, nas je sada 5, četvorica muških smo već 3 godine zajedno, dakle postava se promijenila nakon prvog albuma, a Hana Blažević, vokal, nam se pridružila naknadno.



Očekivala bih da će Adastre općenito biti više u medijima, ako zanemarimo strku oko Bon Jovija?
- Možda nismo toliko zanimljivi medijima, nismo u nekoj njihovoj "kategoriji". Ja sam do sada bio za sve a to jednostavno ne ide jer kada tako funkcioniraš onda počinje negdje nešto zapinjati. Iskreno, ja nisam baš prezadovoljan s novim albumom.

Kako to? Vrlo je zreo u svakom pogledu i na kraju balade, odličan.
- Baš zato što sam bio sve, i producent i snimatelj i manager i autor... Još je dobro i ispao, ali mislim da bi bio dosta bolji da sam bio samo autor i pjevač.

Zašto vam je trebalo četiri godine da izdate drugi album?
- Pa to uopće nije mnogo, mislim da kod nas nema prostora za češće izdavanje albuma, pogotovo još ako imaš dobar album. Treba proći neko vrijeme.

Skinuli ste dosta singlova s prvog albuma...
- Da, ko' Michael Jackson (smijeh)...

...pa mu je to produžilo život?
- Ali nije to bitno za razmak od četiri godine. Vidim izvođače koji se zaletavaju na nove albume s onom "moram sada i odmah" a uopće nisu gotovi s materijalom. Albume ne treba izdavati na silu. Jednom kada album izdaš nema povratka, a onda se poslije lupaš po glavi "joj mogao sam ovo i ono ovako i onako". Meni se desilo da sam neki dan poslušao na YouTubeu verziju moje pjesme koju je snimio jedan fan i bilo mi je zanimljivije nego ono što sam ja napravio. Da sam recimo malo više radio na aranžmanu ili strukturi pjesme možda bih i ja došao do toga.

Prošlo pitanje je u biti bila provokacija. Naime, plodni autori kao što si ti češće imaju hrpu novih pjesama i dobar broj njih ne može dočekati da se to što prije negdje pojavi.
- Pjesmama se ništa neće desiti ako se malo "pacaju". Meni se sviđa ovo vrijeme sada - nema neke mainstream furke, niti ne vlada nikakav specijalni žanr - imaš prostora razmahati se. Sada sve prolazi ako je dobro. Nisam ja tako mudar, i meni je isto to rekla starija generacija. I ja sam htio ono "odmah sad, zaboravit će nas", ma nitko te neće zaboraviti.

Čini mi se da si "Surovi grade" dobro izbalansirao. Išao si na širinu aranžmana, pjesme su malo kompleksnije, ali opet je to dosta čisto, nisi zakomplicirao.
- Ja čak mislim da sam ipak malo krenuo u tom smjeru i da će sljedeći album biti snimljen bazičnije, možda čak odjednom. I da, baš bih volio raditi s nekim pravim producentom.

No ti imaš i tehničko znanje... ispričaj mi kakav je to u stvari faks koji si pohađao u Ljubljani?
- Sada planiram ići na drugi stupanj SAE Instituta, vrlo jak i vani priznat u tom industrijskom segmentu. Općenito ako tko misli baviti s tim tehničkim djelatnostima, preporučljivo je da to ima. Ja sam jednostavno imao problem s producentima, nije nekako išlo, nisu me ozbiljno shvaćali, pa sam se sam latio toga.

Prošle godine si rekao da ćeš pjesmu "Sjećanja" snimiti sa sestrom (Anđa Marić, op.a.), no pjesma sada ima drugi ženski vokal na albumu. Što se desilo?
- Ne znam, to sa mojom sestrom to jednostavno ne funkcionira, nas dvoje očito ne možemo biti zajedno u istoj sobi.

Pretpostavljam da to vučete još iz Flarea (bivši band Jerka Marića, op.a.)?
- Taj Flare je bio čudo, po svemu. Nitko to nije očekivao, što smo mi onda napravili.Ali sve oko Flarea je tada bilo u nekom "olimpijske igre" duhu, konkurencija, kompetitivnosti, a ja nisam taj tip, i zato sam ja malo van tih glazbenih voda koje bi možda Adastri donijele malo više pažnje ili u medijima ili za recimo festivale i slično.

Što je u stvari ostalo od Flarea? Jel' ta priča posve zatvorena?
- Je, jer su meni na kraju svi okrenuli leđa, bio sam izbačen iz benda radi tih nekih politika unutar benda. Njima je smetalo da sam ja zarađivao za to vrijeme ogromne novce od autorskih prava koje nisam dijelio s njima, ali ja sam bio autor 100 % glazbe. Na kraju se i Anđa okrenula protiv mene, ona je uvijek imala neke čudne ljude oko sebe koji nisu Flareu davali nikakve šanse i sve što se bandu desilo bilo je ogromno iznenađenje.



Ima još ružnijih stvari. Ono što bi mene osobno pogodilo, a vjerujem da jest i tebe - ona priča da radiš karijeru na pokojnom Luki Ritzu. Što imaš takvima za poručiti? Ti si davno prije napravio prvo Flareov, pa onda Adastrin uspješan album, pokupio i Porina i Crnog Mačka pa su te priče osim što su ružne i aspurdne.
- Ja sam za to isto čuo, pročitaš na netu da je to netko rekao, po kuloarima prepričao, ali mi nikad nitko nije to rekao u lice, jer da jest ja bih direktno išao na sud, prijavio ga. Baš bi mi jedan takav trebao. To je vrlo i neljudski i odvratno. Ja sam stvarno vrlo suosjećajna osoba i stalo mi je do mladih. To se ne zna, ali ja sam 4 godine zaredom držao radionice na Silbi s mladim informatičarima Udrugom "Mudri", mladi genijalci, a i danas znam „uskočiti“ po potrebi.

Što ti radiš tamo?
- Držim radionicu o glazbi, snimanje glazbe - sasvim jedna druga perspektiva. To je mala grupica nekih 15-tero djece i tu sam skužio da sam dobar s djecom, da to volim. A uz to sam ja osobno u djetinjstvu bio žrtva tih nekih napada, kasnije sam imao i nasilje u obitelji, pa kad se sve to zbroji - jednom sam jednostavno rekao: imam bend, koncerte - mogu poslati poruku. Meni je bilo neshvatljivo da živimo u državi u kojoj djeca nisu sigurna. I bilo je čudno da se tada nijedna medijska osoba nije digla i nešto rekla. A počelo je još s Lukom Marincem, tada sam već kuhao a dozlogrdilo mi je s Lukom Ritzem. Napisao sam tu pjesmu ("Surovi grade"), stupio u kontakt s njegovim roditeljima, rekao im što hoću napraviti s pjesmom - oni su bili oduševljeni, dakle imao sam njihov blagoslov. Pa je došla ideja o koncertu u njegovoj školi, bio sam kod ravnatelja, nitko od nas nije mislio u što će to prerasti. Meni je čak jedan od tadašnjih jačih managera rekao "ja ne želim više s tobom raditi, tebe će netko probosti". S druge strane, poduprla me je Koncertna Direkcija, dečki iz Gatuza, Majki, Psihomodo Pop-a i Shangri-La - spremno su pristali svirati. To je bilo bolesno koju smo zaštitu imali, kordon policajaca, osiguranje. Tek onda vidiš kakvo je stanje kod nas.

I što se desilo?
- Ništa se nije desilo, naravno. Nasilnici su u biti hrpa kukavica. Samo se skrivaju. I njih skrivaju. Prije nisu mogli naći nijednog ubojicu, šatro, a sad sve riješavaju odmah u dva dana. Sad policija to fantastično radi. Radi toga je sve vrijedilo. Na kraju krajeva, poslije mene je došlo još par ljudi koji su nešto slično radili, i zar sam ja onda trebao reći "pokupili ste moju foru" - naravno da nisam, ja sam bio presretan da nas je više jer se samo tako može nešto napraviti, da se programskim nenasiljem može spriječiti nasilje. Glazba može biti izuzetno prodorna, moćna. I to nisam ja izmislio.

Vjeruješ li da glazba može promijeniti stvari?
- Može sigurno. Potaknuti stvari, potaknuti na razmišljanje. Ali to može na pozitivu i na negativu, zavisi. Potrebno je samo na pravi način glazbu kanalizirati.

Jeste li ikad imali na svojim koncertima problema s nasiljem?
- Ne nikad. Iako, mi izuzetno pazimo na to i uvijek imamo duplo više zaštitara na koncertima nego drugi, ali nikad nemamo nekih nereda. Preko naše udruge "Zvuk svjetlosti " organiziramo koncerte takvoga karaktera, a ona se bavi takvim aktivnostima općenito, nije samo u pitanju sviranje nego imamo i stručnjake koje rade sa nama, surađujemo s drugim Udrugama, recimo za osobe s invaliditetom i slično. Sve te aktivnosti su prošle dosta filtera od raznih institucija tako da nije baš to nešto sklepano bez smisla.

Da malo prokopamo po počecima - koji su izvođači tebe inspirirali, koji su tvoji utjecaji, prije Flarea dakako?
- Ja sam prvo slušao Guns'n' roses, ali i sve što je bilo popularno. Slušao sam i te neke druge vode Soundgarden, hard core...Ali uglavnom hard rock, metal - to je moja orijentacija.

Kad si napravio Adastru, što ti je bilo na umu?
- Napraviti svoju priču. Ja sam u stvari mislio da radim bend kojemu će trebati 20 godina, dakle jako dugo, da dostigne Flare, a ispostavilo se da smo već sa prvim albumom jako daleko dogurali. Ali dugo mi je uopće trebalo da sam ponovo nešto mogao započeti. Nakon Flarea sam bio jako povrijeđen, to ti je kao kad ti netko uzme sve ... bio sam samodestruktivan i prvo što sam napravio otišao sam ravno u Ured za obranu, htio sam u pješadiju ali mi to nije uspjelo. Stavili su me u auto jedinicu i bilo mi je fantastično u vojsci. Imao sam bend Torpedo.

Oh, kako simptomatično!
- Ne, tako su se zvali kamioni (smijeh). I to mi je dalo toliko samopouzdanja - prvo sam ponovo počeo s pričanjem priča. Znao bih cijeloj spavaonici u satniji navečer iz glave pričati neke priče, to je bilo ono 50 ljudi, muk i svi slušaju. OK, nisu svi ali su barem šutjeli (smijeh). Onda sam dovukao bubanj i počeo svirati.

I onda je došao Torpedo?
- Da. (smijeh). Ali vjeruj mi ta vojska to je nešto što bi svaki muški trebao proći, to te nauči cijeniti neke stvari. Sjećam se jedne situacije: 2002. je Flare dobio Porina, a godinu kasnije u vojsci sam vozio smetlarski auto, znojan, pun smeća, osa, smrdljiv i mislim si: "Prošle godine sam dobio Porina, a gle me sad!" Stvarno naučiš cijeniti ljude oko sebe, život, da te uvijek može baciti na nulu... da treba biti na dobroj strani, poštivati starije, da nema razlike među ljudima i slično. Stvarno sam mišljenja da svi muški trebaju proći vojsku. Od čišćenja WC-a, ribanja (smijeh)...

Što ti je baza nastanka pjesme, glazba ili tekst?
- Različito je, nekad jedno nekad drugo, ali je uvijek neki trenutak, onaj čas kad točno znaš to je to i kad ga zgrabiš kao iz jurećeg vlaka za kojim ti juriš, i to što si zgrabio to je sve što imaš. Poanta je da imaš sposobnost prepoznavanja da će to voljeti mnogo ljudi. Recimo bojao sam se hoće li ljudi prepoznati što sam htio reći u pjesmi "Nabujala rijeka" hoće li prepoznati da je to priča o svim jadnim ženama koje rade cijele noći, ubijaju se od posla, ali imaju tu neku nadu. Dosta ljudi to razumije i to mi je super.

Adastra ima mnogo fanova koje ste uglavnom stvorili virtualnim putem. Ti si brzo skužio da će društvene mreže na Internetu povući hrpe fanova?
- Da odmah. Prvo je bio Myspace, pa onda vlastita stranica, YouTube... a kada se pojavio Facebook to sam naslućivao da će biti veliko. Morao sam naći drugi put jer nas tada nitko nije htio izdati. Tek kasnije sam došao u kontakt s Croatia Recordsom, a i to u drugom obliku, kao snimatelj i producent albuma Borisa Novkovića.

Kako se to desilo?
- Moje je snimke čuo njegov pokojni otac Đorđe Novković koji je jednostavno inzistirao da Boris i ja radimo skupa na njegovom albumu. Nakon toga mi je jako poraslo samopouzdanje. Odmah sam napisao par pjesama.... Tako sam dobio ulaz i u CRO REC kao autor s Adastrom.

Dakle takve neke situacije te inspiriraju na pisanje?
- Da. Evo recimo ovo natjecanje za predgrupu za koncert Bon Jovija, ja sam istu večer napisao dvije pjesme zato što su nas otkantali, ali sam to prebrodio (smijeh). Bitna je bila cijela gungula koja se oko toga stvorila i promocija koju smo time dobili, to je bilo super. Na koncu sam mišljenja da mi i ne bismo bili dobro prošli, Opća Opasnost je definitivno bila pravi izbor za taj koncert, mi nismo taj tip (još) benda.

Mislim da pretjeruješ.
- Ma ova naša balkanska publika je malo čudna, kako razmišlja. Nama je jako skočila popularnost nakon svega. Naši fanovi su poslije odluke bili razočarani i od njih smo dobili stvarno puno podrške i zezancije na spiku "glupi Bon Jovi, kaj on zna" (smijeh).

Što je sljedeće na rasporedu Adastre?
- Prvo promocija spota "Kamo da krenem" što ćemo uskoro objaviti, pa svirke u Valpovu i na Rabu....stalno nešto...

www.adastra-band.com


23.07.2011. u 18:43 • 1 KomentaraPrint#

subota, 09.07.2011.

Apocalyptica - simfonično metal čudo

Apocalyptica, Boogaloo Zagreb - 3.7.


Evo njih treći put u Zagrebu - "finska atrakcija" kako iz zovu. Oni koji ih prate kažu da su svakim nastupom sve bolji (i to ne znači da nisu bili super na prvom nastupu). Možete ih zvati atrakcijom, cover bendom Metalice, klasičnim glazbenicima, metalcima - štogod, ali ovi dečki jednostavno znaju fakin dobro svirati.

Na turneji prezentiraju svoj novi album "7th Symphony”, pa su tako počeli koncert s novom stvari, instrumentalom “On the Rooftop with Quasimodo” i polako nas uveli u stanje kakvo dobijete kada pročnu praskati petarde i vatromet na sve strane, strašna energija koju proizvode nevjerojatno podiže atmosferu, a to nije tako tipičan prizor jer nije bogme isto gledati metalce kako praše po gitarama ili basevima i headbangaju ili to isto rade trojica s nezgrapnim i teškim čelima.




Uz to, dečki super kominicirau s publikom - osobito frontman "plavuša" Eicco Toppinen, koji je očito ljubimac cura i ženskog dijela publike (osobno meni on izgleda kao cura pa...). Apocalyptica su u biti tri čelista i jedan bubnjar koji također sasvim u stilu kvalitete povremeno svira čelo, pjeva ili svira gitaru (jes da ima frizuru a la Exploited križani s A Flock of Seagulls) - dečki čine bombastičan kvartet, a simfonije fakat zvuče sjajno u ovakom rock stilu.




Ne mogu a da ne usporedim njih s trenutno totalnim hitom na svjetskoj sceni našim 2CELLOS Sulićem i Hauserom ali ova dva naša su ipak znatno drugačija ali jednako sjajna.

Apocalyptica imaju i dodatni vokal i to Tipo Johnsona koji je inače član fenomenalne finske rock cover atrakcije Leningrad Cowboys, koji su već nastupali kod nas pa kada budu opet i to svakako pogledajte, uživat ćete i maksimalno se zabaviti.
I na kraju, zaista vrhunski emotivni moment koncerta je bio u usporenom stilu, kada su svirali laganice: vlastita pjesma "Beautiful” je sjajno izvedena, a neizostavna Metallicina “Nothing else matters” - naježi ti se koža do daske.




Završetak je bio monumentalan - klasično djelo norveškog skladatelja Edvarda Griega “In the Hall of the Mountain King” je bilo frenetično, i (oni koji poznaju djelo, ja ga ne znam baš) kažu - besprijekorno, bez greške izvedeno - samo najbolji muzičari mogu ovako nešto.
Ispada da sam fan Apocalyptice - ali vjerujte, sada sam ih čula prvi put uživo a bogme nisam ih niti pratila prije slušajući ih baš nešto posebno.
Jednostavno su sjajni.

09.07.2011. u 21:48 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 05.07.2011.

Spot Juraja Belkovića "Idemo na more" hit ljeta?

Promocija spota "Idemo na more" Juraja Belkovića

NIste čuli za Juraja Belkovića? Časak, samo što niste. Sinoć je u „kućnoj“ i opuštenoj atmosferi kafea „U dvorištu“ kraj TMS glazbenog shopa u centru Zagreba (preporuičam, turbo ugodna atmosfera uz totalno otkvačeni r'n'r interijer) promoviran drugi spot, odnosno single našeg studijskog glazbenika Juraja Belkovića (zato vjerojatno i niste čuli za njega) skinutog s njegovog prvog autorskog samostalnog albuma „Sreća je gdje si ti“. Inače album je old shool rock'n'roll i tko to voli, sviđat će mu se.


Radi se o pjesmi „Idemo na more“ koja je simpatičan r'n'r uradak koji je za okupljenu publiku neočekivano ispao ozbiljniji konkurent za neke vrste hita ljeta. Odlično osmišljen, snimljen i odglumljen pod dirigentskom palicom popularnog Maria Petrekovića te snimatelja i redatelja Andra Račića, i sama pjesma i spot zaokružili su se u jednu izuzetno pitku, veselu i prije svega jako duhovitu cjelinu. Svakako preporuka da isti pregledate u našim medijima, jer zabavnih spotova imamo izuzetno malo na sceni. Mislim da će već sutra biti na Youtubeu pa klikajte.


Na totalno neobaveznoj, pa utoliko ugodnijoj promociji su se okupila naša vrsna glazbena imena koja su došla podržati Juraja (tko će kome ako ne svoj svome): Hus i Brkić iz Parnog Valjka, Miroslav Škoro, Jerko Marić iz Adastre, Tina Rupčić... da nabrojimo samo neke.


Nakon prikazivanja spota, veselo društvo se moglo počastiti uz zakusku kako bi svi spremin dočekali svirku koja je uslijedila. Juraj Belković je s dečkima iz pratećeg benda odsvirao nekoliko pjesama s aktualnog albuma i jednu novu, i naravno „Idemo na more“.

S obzirom da je kafe „U dvorištu“ i zamišljen kao neke vrste kluba gdje će i mladi naći svoju priliku, tako je Juraj odlučio da mu gosti na svirci budu dva tinejdžerska gitarista, oba sinovi očeva glazbenika, Šimun Matešić je sin poznatog studijskog glazbenika Jimija Matešića, a Matija Škoro, pjevača Miroslava Škore. Što je možda bitno samo utoliko što su radi naslijeđa dečki rano dobili gitare u ruke, ali sve ostalo je – njihovo. Ako se po jutru dan poznaje, uskoro ćemo njih dvojicu slušati u nekim ozbiljnijim pričama. Ono što ja stručno mogu reći jest da im prstići poprilično lete po gitari.




A „Idemo na more“ ćemo najvjerojatnije pjevušiti ovo dugo toplo ljeto. Zapamtite!

05.07.2011. u 01:15 • 0 KomentaraPrint#

petak, 01.07.2011.

Korn - možda nu-metal izumire, ali ne izumire Korn

Korn, mala dvorana Doma Sportova, Zagreb - 29.6.


Na žalost (ili ne kako kome) najbolja vremena nu-metala su davno prošla. Možda se rap metal još koprca, onakav kakvog je izmislio Korn, no to je uglavnom to. No kako god, Korn još uvijek privlači određeni broj publike (OK, to su sve privrženi fanovi) što čini njihove nastupe uživo pravim paklom ili prevedenu frazu s engleskom "rasturit ćemo ovu kuću do temelja".
Nisam do sada vidjela niti jedna Kornov nastup, igrom (ne)prilika, pa iako više nisu toliko IN, bilo je naprosto pod obavezno da ih idem konačno vidjeti.

Setlist je uključivala samo nekoliko pjesama s novog albuma “Korn III: Remember Who You Are” što je bila odlična odluka za sami koncert. Štono bi se reklo publika je popizdila na prvim taktovima i to se u jednakom tonu nastavilo do zadnje sekunde koncerta. I to je bilo to. Bezumlje.

Za nas ostale nefanove (pitam se jel uopće bilo ikojeg još osim mene?) - pokušala sam od tog ludila naći nešto što ne štima (ne ne radi toga da mogu to kritizirati, nego čisto profesionalna deformacija) - ali avaj! ništa od toga, light je bio odličan, zvuk također, a bogme i svirka.
Ako ste ikad pratili Korn - e pa oni su jednako snažni kao i nekad, kao da zalaz nu-metala nije ostavio ama baš nikakve tragove na njima.





Ono što je pak bio malo off na koncertu je taj nekakav čudni "komercijalni dio" negdje u sredini (i to dva puta!) kada su svirali neke medleje (mikseve poznatih tuđih stvari), tako da smo čuli i nešto od Pink Floyda, Linkin Parka, Metallice i kao zadnji (na bisu) od Queenovaca “We will rock you” što je u stvari jako pasalo u kocert kad malo bolje razmislim.




I sad nezaobilazno za iskomentirati je ona čuvena skulptura-mikrofon, ili bolje reći mikrofon-skulptura - u biti ne znam što je važnije da je ona skulptura ili mikrofon, u ovom slučaju valjda mikrofon. Dakle statueta u obliku ženskog tijela koju je specijalno za Korn i Jonathana Davisa napravio priznati umjetnik Hans Rudolph Giger, čuven po svom radu na Alienu (ako niste znali on je stvorio onu veličanstvnu grdobu Aliena) i stvarno je pravo umjetničko djelo, a uz to je i napravljeno i jako "elastično" jer naime, Jonathan je tako mrdao s tim mikrofonom i tresao ga i on se samo pomicao nije uopće djelovao da će pasti. A izgleda fantastično!




Koncert je završio a ja nisam bila sigurna tko je bio luđi publika ili Korn, ali u svakom slučaju nisam imala dojam da nu-metal više nije IN. Niti najmanje.

01.07.2011. u 18:54 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< srpanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Komentari da/ne?

CLICK on the UK flag or HERE - returnofalterego.tumblr.com for English version!!

blogging... music, text & photo...


© copyright by Anastazija Vržina, 2005-2014.
Sva prava pridržana/ All rights reserved.


Sav sadržaj na ovom blogu autorski je zaštićen, stoga tražite dozvolu za korištenje il' će bit frke.

službene stranice/ official pages:
Anastazija's Official Site
Anastazija's Twitter
Anastazija's YouTube video Channel

čitajte me i na:
venia-mag.net
cmar-net
ravnododna.com
BLOG.HR

Mailto: CLICK here!



pretraživanje returnofalterego.blog
Loading


najava događanja - koncerti

srpanj 2014
01.07. Neurosis, Zagreb, Jedinstvo
03.07. TOP GEAR, Zagreb
09.07. Metallica, Alice In Chains, COB Beč, Krieau
09.07. John Fogerty, Piazza Unita Trieste
10.7-13.7. Masters Of Rock, Vizovice, Češka
10.-13.7. EXIT festival, Novi Sad
15.07. Deep Purple + Gibonni, Zadar, Jazine
15.07. Hugh Laurie, Zagreb, Šalata
17.07. Deep Purple + Gibonni, Ljubljana, Križanke
17.-.19.07. Medvedgradske glazbene večeri, Zagreb, Medvedgrad
18.07. Scorpions, Piazza sul Brenta Padova
20.-26.7. Metaldays Tolmin, Slovenia
23.7.2014. Neil Young, Beč, Austria

kolovoz 2014
01.-2.8. Seerock Graz, Graz Austria
01.8. Joss Stone, Pula, Arena
01.-3.8. Schengenfest (HIM, 2Cellos, Morcheeba, Kiril Džajkovski), Slovenija, Vinica Bela Krajica
02.8. Status Quo, Pula, Arena
02.8. The National, Superuho festival Šibenil
03.-5.8. SuperUho Festival (The National / Fuck Buttons / Black Lips / Repetitor / Punčke / Bernays Propaganda...), Šibenik
06.-9.8. Brutal Assault, Jaromer, Češka
11.-18.8. Sziget festival, Budimpešta Mađarska
12.8. Zaz, Zadar
14.-16.8. Sabaton Open Air, Falun, Švedska

rujan 2014.
04.9. Editors, Zagreb, Tvornice kulture
08.9. Jack Oblivian & Shieks, Zagreb, Tvornice kulture
29.9. Finntroll, Gala Hala, Ljubljana
30.9. Alestorm & Brainstorm, Vintage Industrial Bar, Zagreb

listopad 2014.
01.10. Rage, Budimpešta
11.10. Future Islands, Zagreb, Močvara
20.10. Deathstars, Budimpešta, A38
21.10. Anathema, Beč, Szene
22.10. Deathstars, Beč, Szene

studeni 2014.
06.11. Michael Buble, Arena, Zagreb
09.11. Gaslight Anthem, Zagreb, Tvornica Kulture
16.11. Stiff Little Fingers, Zagreb, Tvornica Kulture
16.11. One Republic, Ljubljana, Dvorana Stozice
19.11. Slash, Austrija,Beč, Stadthalle

prosinac 2014.
04.12. Pips,Chips&Videoclips, Zagreb, Dom Sportova
14.12. Bryan Adams, Ljubljana, Dvorana Stožice

izvještaji/ recenzije

koncerti u slici i riječi:
malo zapela s updatiranjem :)
LENNY KRAVITZ + RAPHAEL SAADIQ 2011, Zagreb
THE HUMAN LEAGUE 2011, Zagreb
RAMMSTEIN + DEATHSTARS 2011, Zagreb
HURTS 2011, Zagreb
GEORGE MICHAEL 2011, Zagreb
APOCALYPTICA 2011, Zagreb
KORN 2011, Zagreb
ARCADE FIRE 2011, Zagreb
BON JOVI 2011, Zagreb
JOE COCKER 2011, Zagreb
SHAKIRA 2011, Zagreb
HLADNO PIVO 2011, Zagreb
ADASTRA 2011, Zagreb
ROGER WATERS "THE WALL" 2011, Zagreb
THE GODFATHERS 2011, Zagreb
FAITHLESS 2011, Zagreb
MAJKE / PIPS, CHIPS & VIDEOCLIPS 2011, Zagreb
PLAN B 2011, Ljubljana
NENO BELAN 2011, Zagreb
MALEHOOKERS 2011, Zagreb
RUNDEK CRGO TRIO, 2010 Zagreb
ĐORĐE BALAŠEVIČ 2010, Zagreb
ZORAN MIŠIĆ 2010, Zagreb
WHITE LIES, PAUL GILBERT, CARIBOU, YANN TIERSEN, ATOMSKO SKLONIŠTE, RUBIKON, 2010, Zagreb
RICHIE KOTZEN, JOE BONAMASSA, JOE SATRIANI 2010, Zagreb
ERIC SARDINAS 2010, Zagreb
GUNS'N'ROSES + DANKO JONES, 2010, Zagreb
THE GOSSIP 2010, Ljubljana
BILLY IDOL 2010, Ljubljana
RUBIKON 2010, Zagreb
ZORAN MIŠIĆ & GIBONNI 2010, Gradiška
MUSE & KASABIAN 2010, Milano
SKUNK ANANSIE 2010, Zagreb
DAVID GUETTA 2010, Zagreb
GIBONNI 2010, Varaždin
GIBONNI 2010, Zagreb
RAMMSTEIN 2010, Zagreb
SPANDAU BALLET 2010, Zagreb
DEPECHE MODE 2010, Zagreb
AUSTRALIAN PINK FLOYD SHOW 2010, Zagreb
THE 69 EYES 2010, Zagreb
PARNI VALJAK 2009, Zagreb
PET SHOP BOYS 2009, Zagreb
BACKSTREET BOYS 2009, Zagreb
SIMPLE MINDS 2009, Split
THE CULT 2009, Zagreb
VOODOO LIZARDS 2009, Varaždin
U2 / SNOW PATROL 2. dan 2009, Zagreb
U2 1. dan 2009, Zagreb
BRUCE SPRINGSTEEN 2009, Udine
CARLOS SANTANA,ERIC BURDON, SOLOMON BURKE 2009, Varaždin
RAZORLIGHT, PRIMAL SCREAM, THE CHARLATANS 2009, Zagreb
SIMPLY RED 2009, Ljubljana
SINEAD O'CONNOR 2009, Ljubljana
TONY CETINSKI 2009, Zagreb
NIGHTWISH 2009, Zagreb
BEYONCE 2009, Zagreb
ERIC SARDINAS 2009, Zagreb
ZDRAVKO ČOLIĆ 2009, Zagreb
TBF & St!llness 2009, Zagreb
BLACKMORE'S NIGHT 2009, Zagreb
PRLJAVO KAZALIŠTE 2009, Zagreb
ZA ĐORĐA NOVKOVIĆA 2008, Zagreb
GIBONNI 2008, Zagreb
WITHIN TEMPTATION 2008, Zagreb
MUSE 2007, Zagreb
IGGY POP, CHK CHK CHK, HOLD STEADY 2007, Zagreb
SONIC YOUTH, NEW YORK DOLLS, HAPPY MONDAYS 2007, Zagreb
THE CULT, ILL NINO, MAJKE, THE SCORPIONS 2007, Koprivnica
INXS 2007, Zagreb
KAISER CHIEFS, PLACEBO, QUEENS OF THE STONE AGE 2007, Zagreb
MICK HARVEY, PAUL GILBERT, HARMFUL, DIRTY THREE, GIPSY KINGS 2007, Zagreb
HLADNO PIVO 2007, Zagreb
KOOL & THE GANG 2007, Zagreb
VATRA RAMIREZ 2006, Zagreb
SEAL 2006, Zagreb
PUBLIC ENEMY 2006, Zagreb
MARIZA + TAMARA OBROVAC 2006, Zagreb
GIBONNI 2006, Zagreb
SIMPLY RED 2006, Pula
JOE SATRIANI 2006, Zagreb
VROOOM, URBAN 2006, Zagreb
SISTERS OF MERCY 2006, Zagreb
SIMPLE MINDS 2006, Zagreb
DEPECHE MODE 2006, Zagreb
SIDDHARTA 2001, Zagreb


fotoputopisi:
putopis Australija I
putopis Australija II
putopis Australija III
putopis Australija IV
putopis Australija V
biljke Australije

pretraživanje po arhivi

recenzije filmova:
Apocalypto
MOTOVUN: prvi dio
MOTOVUN: drugi dio
Grad svjetla
Australia
Wrestler
U vrtlogu igre

priče:
Vaya Con Dios
Mika
Paranoia
Mjesto na kraju svijeta
Titovi nogometaši
29.11.
River's run (Pod mostom)
Neznanac
Za šaku kikirikija i patriotizam
Samo jednom se grebe (pismo jednom uredniku)
Ispovijest jednog psa


poezija:
...nastavit će se
Peron 3
Cesta za nikuda
Prođi me dalje
uz foto "U sumrak" 02
uz foto "U sumrak" 03
uz foto "U sumrak" 04
uz foto "U sumrak" 05
uz foto "U sumrak" 06
uz foto "U sumrak" 07
uz foto "U sumrak" 08
uz foto "U sumrak" 09
December, 31 (31. prosinac)
uz fotos "Arhitektura noću" 01
uz fotos "Arhitektura noću" 02
uz fotos "Arhitektura noću" 03
Bezimena
Prolazi ponoć
Zvezdana prostirka
Snivaj noćas
Bezizlazno je to
Proljetni Blues
Move into my life

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se