utorak, 07.06.2011.
Interview s Općom Opasnosti uoči nastupa s Bon Jovijem
Autor: Anastazija Vržina
Foto: Anastazija Vržina/ Gracho1959cc
Opća Opasnost je bend koji postoji, aktivno ili neaktivno, malo nevjerojatno, ali skoro 20 godina. S obzirom da je klasični hard rock kod nas relativno zapostavljen, imala sam dojam da se o Općoj baš i ne zna previše, a još pod dojmom nevjerojatnih nastupa krajem prošle godine u Pauku i prošli mjesec u Boogaloou, nije bilo druge nego da „uhapsim“ frontmana Peru Galića na razgovor i to poslije dojmljivog nastupa na Trgu bana Jelačića u Zagrebu na Festivalu jednakih mogućnosti i prave opsade fanova. Uspjeli smo se zavući u Malu Kavanu na Trgu uoči zatvaranja, dok je ljubazno osoblje strpljivo čekalo da Pero i ja "odpričamo" svoje.
Da li ti je Opća bio prvi bend?
- Da, Opća Opasnost je bila moj prvi pravi bend, iako smo svi prije 1992. kada smo se formirali, svirali po nekim jazbinama, svojim ekipama.... Svi članovi Opće smo prije svega prijatelji, zajedno smo odrasli. Svi smo se istovremeno i na istom mjestu našli na bojišnici, bili smo članovi 131. županijske brigade, pa smo rekli, znamo se, hajdemo nešto zajedno svirati. Koliko god je bilo sasvim ispravno da smo bili pod oružjem toliko nam se ta ista puška nikako nije sviđala i tražili smo načina da malo „olabavimo“ tu cijelu situaciju, da ljudima bude lakše, a da istovremeno nismo cijelo vrijeme u borbi.
Koliko dugo ste bili aktivni borci?
- Skroz do kraja rata, zato i jesu logične bile sve one naše prve domoljubne pjesme – otuda i ime benda i pjesma „Opća Opasnost“. Bili smo jako ljuti na cijelu situaciju i tako smo te pjesme snimili na kazetu 1992. bez nekog razmišljanja da će to potrajati, kamo bi nas to moglo odvesti...
Gledajući sa današnje perspektive – sigurno niste mislili da ćete jednom biti predgrupa Bon Joviju, kao što ćete biti sutra, 8.6. na Maksimiru?
- Ma takvo nešto nam nije padalo niti na pamet, da bi to moglo potrajati, bili smo fokusirani na onaj trenutak tada. Ovo što nam se dogodilo s Bon Jovijem - to je fenomenalno, ostvareni san.
Prvi pravi album je relativno kasno izašao?
- 1994. no mi nismo niti imali tada drugačije pjesme osim o ratu. Makar već se onda pokazalo da se ljudima sviđa način na koji mi sviramo i da to može biti nešto više – i Županja je prihvatila to što radimo i onda je bilo ono – kako ćemo i što ćemo dalje. Problem je bio što to nije bilo vrijeme za rock'n'roll kakav smo mi svirali, to se tada nije baš slušalo u Hrvatskoj, nije bilo r'n'r bendova...a pogotovo u Slavoniji - nije bilo niti financija. No pjesma koja je bila na prvoj kazeti „Jednom kad noć“ to je bio istinski golemi hit, to se brzo proširilo.
Vi ste u jednom trenutku prestali djelovati, koji su to razlozi bili?
- To je bilo 1999. tada smo rekli da stajemo, bilo je jednostavno preteško, nema tu novaca, sve moraš sam. Gledaj, i sada nakon 20 godina ništa se nije promijenilo, i dalje nema novaca, i dalje sve radimo sami, nema sad tu nekog lika ili sponzora da se pojavi s novcima i kaže: „Uložit ću toliko ili toliko u Opću Opasnost“.
Sad će to biti druga priča. No, vi ste tek od lani napravili zamah, tek sada idete prema vrhu.
- Tako je, sad se to konkretno događa, stroj je pokrenut i neće stati. Sad bi se to moglo desiti, sada se i pregovara sa druge pozicije. Gledaj, mi imamo publiku koja nas je bukvalno vratila u život. Da nije bilo nje, ne bismo se opet sakupili.
Publika vam je nevjerojatna, to se rijetko viđa.
- Ona je fantastična, oni su cijelo vrijeme bili sa nama i kada nismo radili. Danas su u prvim redovima na koncertima djeca ljudi koji su nekad bili naši prvi fanovi. Radi njih mi ovo i radimo i borimo se, jer oni to zaslužuju.
Znaš, ja sam vas lani komentirala u stilu „Opća? Pa si su oni bili 18 godina? Dobar bend s tolikim stažem bi sada trebao puniti „stadione“ to jest velike dvorane, a ne da tek sad kreću?
- Da, ali bilo je zaista preteško, i još smo imali tu rupu od 8 godina – to stvarno nije malo, ja sam u međuvremenu bio i u Divljim Jagodama.
Ja te u principu pamtim iz tog vremena, meni je to bilo izvrsno. Kako je tebi bilo?
- Jako jako dobro, ja sam oduvijek volio Jagode još kao klinac, Sead je pisao pjesme koje su meni odgovarale. Bio sam s njima ukupno 5 godina. No svaki put kada bi Jagode nastupile svi su me uvijek zapitkivali za Opću, gdje je što je.
Jesi li otišao iz Jagoda da ponovo reaktiviraš Opću ili?
- Ne, ali je tako ispalo. Iz Jagoda sam otišao 2007. glazbeno je sve bilo OK, ali neka druga strana nije funkcionirala, a Opća je „bend frend“. Brzo nakon, 2008. je nastupao Whitesnake u Osijeku, ja sam znao neke ljude i odmah smo se dogovorili da ćemo biti predgrupa no on su mislili na Jagode, a ja na Opću. Na kraju sam Opću sakupio na brzinu i tako smo nastupili ali naravno sa starim pjesmama. Mario Vestić, naš tekstopisaci praktički šesti član benda – on je također sve to vrijeme nije ništa pisao, no na probi za Whitesnake je došao s jednom pjesmom, idemo je složiti pa što bude. Rekli smo ako ovo prođe onda ćemo morati razmisliti što dalje, ako ne, znamo na čemu smo. Tada smo nastupili na moto susretu u Slavonskom Brodu, to je kod njih velika gradska fešta oko 10.000 ljudi.
Dosta svirate po motorijadama, ne misliš da će vam prečesto nastupanje zatvoriti vrata velikih dvorana u većim gradovima i u metropoli?
- Ne mislim, mi smo 13.5. napunili Boogaloo, ujesen Pauk, a prije godinu dana natrpali opet Boogalooo. Na moto susretima se taj rock i najopuštenije svira, jer je najprihvaćeniji, no mi smo jednostavno morali izaći i nastupati nakon tako duge pauze i pojaviti se s novim materijalom na što više mjesta. U biti ove godine i nemamo mnogo dogovorenih moto susreta, ali ljudi imaju pogrešno shvaćanje da se na moto susretima događa nešto loše, da je to problematična ekipa i slično, to uopće nije tako, to je baš prava zabava.
Singl „Tri rijeke“ sa Zoranom Mišićem. To je bila suradnja koja mi se čini da je bila korisna za obje strane?
- Tako je, na obostrano zadovoljstvo. Mi smo imali pjesmu koja je jednostavno čekala Zorana, on je tada bio u žiži javnosti, ali je imao velik problem – bio je drugi, ostao je sam negdje. Mi smo se taman pokrenuli i taj je singl digao i nas i njega. Radili smo na novom albumu i trebali su nam singlovi, tako je i izašao „Sunce sja“.
Što je s novim albumom? Promocija je trebala biti 13.5.
- On je gotov, čeka da dođe na red kod Croatia Recordsa, valjda nismo prioritet. Mi smo ga završili i predali već prije dva mjeseca, ali je zapelo na izradi omota koji radi Kelčec za CRO REC, ali je i on zatrpan sa sto stvari.
Gdje je sniman album i tko je producent?
- Snimali smo u Studiu Mak u Gradištu, a producirali smo mi Opća, sve smo s Vestićem napravili sami. Doduše na završnoj obradi na masteringu nam je došlo još nekoliko ljudi, Dejan Orešković recimo.
Koji su bili vaši uzori?
- Ma sav rock 80.-tih, Deep Purple, Stonesi, Doorsi, Whitesnake... pa kasnije Motley Crue, Kiss.
Pratite li što je novo u glazbenom svijetu?
- Da, svakako. Pratimo sve novo, moramo znati što svijet radi bez obzira što se mi nismo bitno mijenjali.
Dakle novi album neće imati pomaka u zvuku ili stilu?
- Dobili smo malo drugačiji zvuk, ima nekih pomaka, mi smo i svirački sada najjači, a i daleko bolja tehnika nam je sada dostupnija.
Koliko je hendikep ili možda nije što svi živite u Županji? Da li osjećate da bi vam bilo lakše da ste u metropoli ili u većem gradu poput Rijeke, Splita gdje se „sve događa"?
- Pa sigurno da bi lakše bilo da smo tu negdje, no teško je sada to mijenjati, tu su obitelji, poslovi... Kada nismo onda, kako bismo sada. No pitanje da li je to sad više nedostatak, vidiš da kada god dođemo imamo mnogo publike, evo i večeras na Trgu u Zagrebu koliko je ljudi bilo...
Što biste napravili da vam netko od velikih Bon Jovi ili bilo tko drugi ponudi mogućnost da odete recimo preko bare, u London, nešto snimite – daju vam šansu....?
- Odmah idemo! Prvim busom, vlakom ili što li već vozi tamo. (smijeh)
Ček' ... a Županja, poslovi, obitelji?
- Ali onda je lako, ako takvi ljudi kažu da da - onda to više nije nikakav problem... Mene je samo kopkalo da li će naše snimke zaista preslušati Bon Jovi ili ne, jer vjerovao sam ako budu oni preslušali onda će reagirati. I jesu.
Kako stojiš s engleskim, vježbaš li? (smijeh)
- Ja sam s njim bio uvijek OK, ja sam se sve standarde učio pjevati na način kako je to pjevao Coverdale, Gillan, Dickinson - učio 15 godina u školi - bolje mi je išao engleski nego hrvatski (smijeh). Evo još za kraj jedna informacija – spremamo našu rock verziju „Fantoma u Operi“ s Danijelom Pintarić, potvrđeno i s autorom Andrewom Lloydom Webberom. Ali ono što je zaista važno jest da mi imamo pjesme i neku priču koja pije vodu.
Moram priznati da sam vas doživjela tek lani u Pauku, otišla sam u Pauk s namjerom da vidim to „čudo od Opće“ ne očekujući ništa posebno osim dobrog rocka, no oborili ste me s nogu. Zvučite sjajno. Ta energija koju imate i taj kanal komunikacije s publikom koji je toliko snažan i intenzivan je najvidljiviji uživo.
- To nešto znači, kada ti netko tko nije fan kaže da si odličan, onda je to potvrda da to što radimo je dobro i da ćemo se sada samo dizati.
Sretno sutra i rasturite Maksimir!
- Hvala i hoćemo!
www.opca-opasnost.com
