Return of ALTEREGO

četvrtak, 30.12.2010.

Rundek Cargo Trio pokorio Tvornicu

Rundek Cargo Trio, Tvornica Zagreb - 17./18.12.2010.



Čudan ti je lik taj život. S nekim si kao susjed ili bar misliš da znaš sve o njemu ali te poslije iznenadi da tog svog susjeda uopće ne znaš.

Rundek meni naranvo nije nikakav susjed niti ga znam, ako ne računam par minuta razgovora s njim na telefon. Ali još od Haustora naovamo, pa mislim da svi mislimo da ga "znamo" :)


Uglavnom meni se s Rundekom desilo kao s tako nekim susjedom. Imala sam dojam da znam sve o njemu i da ništa novo zadnjih godina ne moram znati (uključujući glazbu, jer ipak je " on tamo nešto u svijet otišao kao Štulić i tamo nešto sviruckaju ili što li već"), on je uvijek "tu negdje" pa sada ako ti nije bio naj izvođač na kugli zemaljskoj onda se nisi niti posebno interesirao za njega.



Nisam mislila da znam što njegova posljednja beba radi (Cargo Trio) jer se nisam posebno interesirala dok nisam na koncertu sad u Tvornici čula nešto njihovih stvari stvari, pa je bilo ono: "aha, ovo je dobro, to znam". Fakat me može sram biti. Ipak je Rundek bitna osoba za našu scenu, iako malo si je sam kriv (ili njegov PR) za to stanje kako ga sad percipiraju u HR (ne više kao megazvijezdu) jer ipak vrijedi ona : "daleko od očiju, daleko od srca". Što je bezveze skroz.



Kako bilo, stvarno nisam znala da Rundek može tako dignuti na noge i na raspašoj publiku (i to onako prilično revijalnu i prešetavajuću na prvom koncertu koji je kupila Erste banka - ja bih dodala i nekulturnu prema izvođačima) i to još uz činjenicu da je Cargov novi album "Plavi avi(j)on" totalno atmosferična više instrumentalistička glazba (koja se bajdvej mene jako dojmila) album nisam čula u cijelosti (još) ali po principu, prst-palac, čini mi se da je sjajan.
Općenito, totalno sam (po prvi put) pod dojmom Rundekovog koncerta i njegove glazbe koji je na koncertu (u dva dijela) zahvatio najsvijetlije trenutke njegove glazbene karijere plus novi album Cargo Tria.


No ono što fascinira su sviračka umijeća njegovih 'partners in cirme' francuske glazbenice violinistice Isabel i multiinstumentalnog meštra Dušana Vranića - Ducea. Znam da će glupo zvučati da me je iznenadilo kako su neočekivano dobri i kako jako neočekivano pašu jedan uz drugoga to jest trećega koji po nekoj predrasudi najmanje paše u tu neku "alternativnu" bivšoj karijeri novu spojevinu zvanu Cargo Trio.

Ako to ikome vrijedi, Rundek Cargo Trio i sam Rundek dobili su novog fana, okorjelu tvrdu glavu koja se ipak da impresionirati ako je vrijednost neupitna i blistava.









30.12.2010. u 03:07 • 0 KomentaraPrint#

subota, 25.12.2010.

Sretan Božić i Nova 2011 !

25.12.2010. u 17:30 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 22.12.2010.

Đorđe Balašević u Areni

Đorđe Balašević & Panonska Mornarica, Arena Zagreb, 18.12.2010.



Malo sa zakašnjenjem ili ne, nema veze kada je u pitanju Đole to je sasma svejedno. Neka ovo bude neke vrste "još jednog koncerta" koji nikad nije održan to jest nije Đole (prema vlastitim riječima na samom koncertu) htio da reprizira ovaj jedinstveni trenutak samo zato "što je sad ili nikad prilika da se namlati još love" (ili tako nekako).
Jer "ovo je samo naša stvar".



Ne mogu reći da osuđujem sve one izvođače koji su pred rasprodanom Arenom (ilil nekom drugom dvoranom) pokleknuli pred prilikom da zakažu još jedan koncert iako ne mogu ne reći RESPEKT Đoletu pred upravo tim NE.
Da ne drobim previše, svi znamo da Đoletovi koncerti traju "do besvijesti" i Springsteen mu nije ravan po dužini. No, za razliku od Đoleta Springsteen svoja tri sata (manje-više) skače kao navijen a tko ne vjeruje nek si uzme DVD "London Calling".
Da se ne odmaknem od teme - tako je Đole priuštio Zagrebu skoro 4 sata i oću-neću moram i ja reći onu: Zagreb voli Đoleta i Đole voli Zagreb. No budimo iskreni - a tko ne voli Zagreb? :) dobro dobro zezam se....


Mogla bih sada ići nabrajati sve stvari koje je izveo, ali neću jer to sve ste mogi i možete pročitati (setliste) na drugim portalima. Ja ću pričati o nečemu drugome.
Sjećam se Ranog Mraza i "U razdjeljak te ljubim" i sjećam se mog buraza koji je komentirao kako se "ovi ulizuju vlasti" jer se u to vrijeme svaki iole bitniji izvođač turbo ulizivao i natjecao tko će glasnije i jače pjevati Partiji i Titu, a oni ostali smrtnici tko će jače i bolje trčati štafetu.
Ja nisam spadala niti u jedne, jer kao vjernik nisam baš nešto bila oduševljena komunjarama, ali sam i ja iz petinih žila pjevala "Od Vardara pa do Triglava". To je jednostavno bilo takvo vrijeme, većina ljudi je zaista voljela svoju ex- Jugu.
I ta njegova "Mirka" - ta inteligentna zajebancija je bila i na tu temu.

I zato mi je licemjerno do boli kada sada neki novokomponirani Hrvati pljuju po Bajagi i Balaševiću kao oni su "s one strane". A istina je da je Đole srećom relativno rano shvatio da ne valja previše se slizivati s vlasti jer te ona prije ili kasnije kompromitira ili ispljune.
Sjećam se čestih njegovih koncerata na kojima sam bila i preko grane u Deželi u vrijeme kada ih nije bilo zgodno i sigurno održavati u HR. I uvijek me iznova oduševljavao do jednog koncerta ...ne sjećam se točno kada tamo neke 1995. možda preko grane kada je bilo evidentno da on "odrađuje koncert" i da mu do ničega nije. Isto se ponovilo i na nekoj ledini u Međimurju, ovaj put u HR čini mi se par godina kasnije, na kojoj se sakupilo par hiljki ljudi koji su došli odasvud Lijepe naše, tada je to bio fijasko kakvog do današnjeg dana nisam doživjela ponovo. Ono je bilo maltretiranje na svim razinama i u svim smjerovima.
On je maltretirao neinspiriran i zdvojan publiku i sve oko sebe, bend je maltretirao nespreman i sklepan njega i sve nas, a mi smo maltretirali sami sebe što smo po onakvoj žegi putovali da svemu tome svjedočimo.
I tada sam prestala pratiti Đoletov rad i do Arene više nikad nisam otišla na njegov koncert.

Arena mi je vratila vjeru u njega i njegovu motivaciju, iako ne mogu reći da dinamika koncerta nije dosta varirala kao i to da su mu novije stvari ozbiljno odišu preslabom inspiracijom i da nemaju ni upola onu jačinu koju imaju sve one znamo koje snimljene do onih ratnih godina.



Nisam bila na koncertima u Kerempuhu lani, ali nekako sam uvjerena da je to bolja pozornica za Đoletov opus nego Arena, oni koju su bili posvjedočili su snažnijim emocijama, ovako velika dvorana ipak (donekle) "pojede" i velikog meštra kao što je Đole.







22.12.2010. u 22:48 • 0 KomentaraPrint#

petak, 17.12.2010.

Zoran Mišić u Hard Placeu

Zoran Mišić & New Found Power, Hard Place 14.12.



Relativno nedavno otvoreni klub Hard Place u Šubićevoj 55 u Zagrebu prema svemu je sudeći našao recept kako da jedan manji rock klub zaživi i održi se u poplavi kojekakvih klubova ne baš rockerskog predznaka. Hvalevrijedan program s dosta autorskih izvođača sigurno je kvalitetniji odmak od konstantnog tamburanja Tribute to i cover bendova, kojih hvalabogu u Hard Placeu također ima dovoljno ali onih najkvalitetnijih. Nije da imam što protiv takvih bendova, ali budimo sasvim iskreni, lakše je glazbeniku skinuti neku poznatu stvar nego smisliti dobru novu. Skaćući sama sebi u grlo, odoh ja provjeriti kako se drži najpoznatiji i najpopularniji cover izvođač u Hrvata, Zoran Mišić. Ako ne računamo prvi veliki autorski hit “Gdje si sad?” koji već sto gladnih godina najavljuje album ovog budućeg egzekutora svih wannabe naših rockerskih pjevačkih zvijezda, pa i onih pravih. Sad je kao Dallas razriješio kesu (nakon što su Kim Verson zgotovili prvi album) da se Mišiću konačno napravi taj album – nevjerojatni su naši izdavači, ti valjda ni ne odlaze na koncerte svojih pulena jer da odlaze onda bi shvatili koje zlatne koke imaju i kakve prilike – propuštaju.





I da se vratim na koncert u Hard Placeu – nisam slučajno otišla. Vrlo impresionirana sam slušala MIšića u Gradišci ljetos kada je nastupao prije Gibonnija i htjela sam ponoviti gradivo da se uvjerim da se možda ipak nisam malo zanijela to jest da me nije zanijela atmosfera koju su stvorili Zokijevi fanovi.



Zokijevih fanica i odlične atmosfere je opet bilo na pretek u HP-u ali dokazano i potvrđeno Mišić uopće nije neki mišić, micek ili mišek.... to je jedan konkretni Mišonja (ili mačor kako želite), koji djeluje (i valjda jest) umilno i simpatično dok razgovarate s njim, a kada stane na stage – to je sasma druga priča. Momak ima sve, ali ono što se jednog glazbenog novinara najviše može dojmiti jest komunikacija s publikom i duhovitost, dakle i da nema milon žena u publici, opet bi napravio atmosferu - ali njegov glas i interpretacija – tako nešto se traži povećalom kao djetelina s četiri lista u plastu sijena.





Ne znam kako će izgledati njegove (ostale) autorske pjesme i album, ali da pjeva i telefonski imenik, MORA biti dobro. U biti jedva čekam da se Zoki makne od covera ne zato što baš te koje izvodi valjda jedan od rijetkih može otpjevati i daleko bolje od nekih originala, nego zato što Zoki nije materijal za obične stvari. On je jednostavno rođen da bude veliki igrač u rock’n’rollu i tko mu omete put taj će jako zagriješiti. A ono što me najviše veseli jest da je od ljeta naovamo Zoki još napredovao u svakom smislu, dakle ne čuči na pohvalama i nije se umislio da je sve naučio prije godinu dana.





Moram na kraju spomenuti i New Found Power, Zokijev tročlani prateći bend koji baš sjajno svira, odnosno daju Zokiju takav svirački support da je sveukupno dojam još bolji, ako zanemarimo da se gitarista nije usudio izvesti premijerno novi Zokijev single “jer ga još nije naučio” iako ga je Zoki nagovarao “pa kako već ispadne, hajdemo” a sve njih publika - što ipak nije sjelo na plodno tlo, pa je Zoki kasnije opakom frajeru na gitari adekvatno pokazao onaj prst.
:))






17.12.2010. u 01:10 • 3 KomentaraPrint#

utorak, 14.12.2010.

White Lies, Paul Gilbert, Caribou, Yann Tiersen...i more još toga

Ja ovu količinu koncerata ne mogu pratit' da prostite, pogotovo ne pisanjem bloga kojeg pišem svake prestupne jer jednostavno ne stignem koliko toga ima, pa sam onako kompanjski odlučila napraviti jedan poduži post s više koncerata u zamjenu za jedan detaljni o jednom koncertu....
Nije mi izgovor da je prosinac, da šopingiram ko' luda pa ne stignem pisati blog niti da radi Sanadera sjedim pred TV ekranom i čekam što će biti: hoće li završiti u Kepinskome u posebno čuvanoj sobi ili kak će se lopina izvući?

Ovo je sasvim dobar uvod u prvi koncert koji je danas na tapeti: 27.11. je trebao biti u Boogaloou velik koncert s puno ljudi: legendarno Atomsko Sklonište nije nastupalo u Zagrebu 7 godina, a uz njih se predstavljala dva nova perspektivna rock benda, istarski Baltazar i samoborski društveno socijalni buntovnici Rubikon.
Od svega je ispalo skoro pa kao i Sanaderovo uhićenje: nit smrdi nit miriši. Najviše je podbacila publika, sve skupa je došlo oko 200-njak ljudi i niti jako hladno vrijeme i prvi snjijeg ne mogu biti opravdanje, Definitivno je da je na Velesajmu (za neke) bilo zanimljivije slinjenje i rastezanje porno glumica i glumaca na Eros4U smijuriji, no i ta populacija koja je bila tamo ne čini jedan miljunski grad. Izgleda da je ipak prevagnulo to što Atomsko više nema karizmu "klupskog koncertnog" benda jer nastupa u svakom grmu i na svakoj motorijadi... Što je šteta jer ta tri matora i dalje praše strašno dobro a još se uvijek i dobro zabavljaju, u to sumnje nema.






Prvi bend koji je kročio na pozornicu pred par zalutalih rockera bili su Rubikoni. Čula sam ih u daleko boljoj live verziji, pa je moguće da ih je malo "pojela" veličina stejdža ili činjenica da nastupaju pred Atomskim i to još u Boogaloou, ili jednostavno nisu bili dobro poštimani. Korektno, ali čekamo popravni. Vidiš da imaju potencijal, ali on evidentno nije isplivao te večeeri. A ni za Sanadera nismo znali da će uskoro biti uhićen inače bi "Savjest" bila dočekana gromoglasno, nadam se.










Drugi bend je bio Baltazar i taj je prašio sve u šesnaest. Malo im glazba vuče na najbolji YU bend Ekatarinu Veliku iliti EKV, no ne pretjerano. Sviraju sjajno, a pjesme su im pola super, pola duiboki prosjek. Još nemaju prvi album ali ga zavređuju...

Par dana odmora i kreće niska od čak 6 koncerata zaredom:

prvog sam 1.12. u Tvornici najteže očekivala i bila spremna u dugo vremena i platiti kartu ako treba ukoliko se mi nekim nesretnim slučajem ne potrefi akreditacija, što je bio slučaj s Lady Gagom i Stingom zato o tome ništa niste čiitali: White Lies je bend koje morate (ako niste) idući put poslušati. Na kraju sam stvarno i kupila ulaznicu ali ne za sebe i ne radi čega i koga sam očekivala. Ne bi mi bilo žao niti jedne lipe da je tu ulaznicu dobila osoba koja je zaslužuje...Ipak, bend zavređuje čak i takvu situaciju.
Ja nisam realna pretjerano kada su White LIesi u pitanju jer to je za mene bend koji je napravio jedan od 5 naj albuma lani i koji imaju prestrašno dobar zvuk. Imaju malo weird riječi ali u smislu da se bave crnjakom i smrću, ali sami stihovi su mi odlični, iako ih je netko iskritizirao da su ponekad prebanalni. Ili nešto slično. Ako neće da budu verzija death metal bendova i te tematike onda ti njihovi stihovi o kraju života ili tim neki furkama i moraju biti malo banalni inače ćemo ih preobiljno početi shvaćati. Ako mi išta nije pasalo na ovom koncertu to je bio daleko preglasan (a još uvijek odličan) zvuk, ali taman onu zeru too much. I možda da su sva trojica orginalnih članova mogla bi manje sramežljiva u komunikaciji s publikom jer ako vi ne znate a ja znam to je bend koji ima gro velikih nastupa iza sebe i to već godinama. Predstavili su i nekoliko, mislim 6 novih stvari s novog albuma koji izlazi u siječnju i te me se nisu naročito dojmile, u smislu da sam pala na dupe. Ipak će biti teško, jako teško dostići prvi album... I na kraju takvog koncerta neki ti ljudi onda pokvare skroz večer pa ti ostane jako gorak okus.











Predgupa je bila Gretta, koja se jako trudila i vjerujem da su bili super ponosni na činjenicu da su pregrupa WL, i na tome im čestitam. S druge strane nekako mi sve više liče na Vatru u svakom pogledu, a ni Vatra nije postala što je trebala, odnosno što sam mislila da će postati. Pa bi Gretti preporučila da si pod hitno uzmu neke bolje smjernice u glazbi jer će se utopiti u moru sličnih bendova kako vizualno tako i glazbeno, a to bi bila prevelika šteta za njih.

Već 2.12. opet sam bila u Boogaloo s bolnim deja vu: opet minimalac od ljudi opet na dobrom koncertu (Eros4 je još trajao): cijenjeni i poznati rock gitarista Paul GIlbert dao je ama baš sve od sebe zajedno s pratećim bendom od tri vrhunska instrumetalista da nam odsvira jedan sjajni rock koncert i usput zabavi sebe i malobrojnu publiku, koja je pak itekako uživala. Ja sam se nalaktila na neke zvučnike koji mi nisu parali uši (da imam uši na nogama onda bi) i guštala ko malo prasence. Gilbert je svirao sa slušalicama na ušima (što je fora jer povremeno izgleda ko Marsovac), s jezikom (alaj je polizao žice) ali poanta je da nije tu bilo nekog pilanja i gitarskog preseravanja, nego su se svi skupa super zabavljali, a to je ono što nam svima treba. Long live Gilbert!









I onda dan kasnije - 3.12. nešto sasvim sasvim drugo: elektronika i dance u izvedbi kanadskog Cariboua u daleko premaloj dvorani Teatra ITD. To će reći dupkom puna dvorana da igla ne bi stala.Ovaj kvartet takvom lakoćom svira i dovede publiku do dance ekstaze da to ako ništa drugo vrijedi vidjeti uživo. Zvuče sjajno o tome spora nema. Meni osobno jedno od najboljih koncertnih iznenađenja ove godine i sama je šteta da nisam izdržala do kraja jer je moja ozljeda koljena emitirala znakove za ozbiljnu uzbunu. Slijedeći puta kada dođu ima da sam zdrava ko dren i da skačem skupa sa svima ostalima.
Toliko su dobri.









I na kraju ove sage, još jedan preobrat. Opet dan kasnije 4.12. imam na tapeti ni manje niti više nego 3 koncerta: po principu "eci-peci-pec" odustajem od Opće Opasnosti i Psihomodo Popa u Gorici, jer sam prve slušala 7.11. a druge ću 17.12, te neprežaljenog Angels of Harlem Gospel Choir u Lisinskome i na to pošaljem Sadistico Shya, a ja odem na opet nešto sasvim posebno; na francuskog glazbenika Yanna Tiersena u (opet!) Tvornicu. Da li je to bio preumor, prejaki bolovi ili jednostavno "nije to to" koliko god Tiersen bio hvaljen, cijenjen i napravio zaista vanredne glazbene uratke posebno za film "Amelie", mene je njegova i glazba i nastup ostavilo toliko hladnom da me nije natjeralo da izdržim do kraja. Uz sve to ne mogu reći da to što radi Tiersen i prateća mu ekipa nije sjajno. Ali ne za svačiji ukus.







P.S. I sada na kraju vidim da nism ništa napisala o koncertu koji je bio 14.11. (jer sam nekako mislila da jesam ali nisam niti gledala blog) a to je koncert nad koncertima The Nationala, pa to očekujte prije posta o koncertu Balaševića nakon vikenda.

14.12.2010. u 01:00 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Komentari da/ne?

CLICK on the UK flag or HERE - returnofalterego.tumblr.com for English version!!

blogging... music, text & photo...


© copyright by Anastazija Vržina, 2005-2014.
Sva prava pridržana/ All rights reserved.


Sav sadržaj na ovom blogu autorski je zaštićen, stoga tražite dozvolu za korištenje il' će bit frke.

službene stranice/ official pages:
Anastazija's Official Site
Anastazija's Twitter
Anastazija's YouTube video Channel

čitajte me i na:
venia-mag.net
cmar-net
ravnododna.com
BLOG.HR

Mailto: CLICK here!



pretraživanje returnofalterego.blog
Loading


najava događanja - koncerti

srpanj 2014
01.07. Neurosis, Zagreb, Jedinstvo
03.07. TOP GEAR, Zagreb
09.07. Metallica, Alice In Chains, COB Beč, Krieau
09.07. John Fogerty, Piazza Unita Trieste
10.7-13.7. Masters Of Rock, Vizovice, Češka
10.-13.7. EXIT festival, Novi Sad
15.07. Deep Purple + Gibonni, Zadar, Jazine
15.07. Hugh Laurie, Zagreb, Šalata
17.07. Deep Purple + Gibonni, Ljubljana, Križanke
17.-.19.07. Medvedgradske glazbene večeri, Zagreb, Medvedgrad
18.07. Scorpions, Piazza sul Brenta Padova
20.-26.7. Metaldays Tolmin, Slovenia
23.7.2014. Neil Young, Beč, Austria

kolovoz 2014
01.-2.8. Seerock Graz, Graz Austria
01.8. Joss Stone, Pula, Arena
01.-3.8. Schengenfest (HIM, 2Cellos, Morcheeba, Kiril Džajkovski), Slovenija, Vinica Bela Krajica
02.8. Status Quo, Pula, Arena
02.8. The National, Superuho festival Šibenil
03.-5.8. SuperUho Festival (The National / Fuck Buttons / Black Lips / Repetitor / Punčke / Bernays Propaganda...), Šibenik
06.-9.8. Brutal Assault, Jaromer, Češka
11.-18.8. Sziget festival, Budimpešta Mađarska
12.8. Zaz, Zadar
14.-16.8. Sabaton Open Air, Falun, Švedska

rujan 2014.
04.9. Editors, Zagreb, Tvornice kulture
08.9. Jack Oblivian & Shieks, Zagreb, Tvornice kulture
29.9. Finntroll, Gala Hala, Ljubljana
30.9. Alestorm & Brainstorm, Vintage Industrial Bar, Zagreb

listopad 2014.
01.10. Rage, Budimpešta
11.10. Future Islands, Zagreb, Močvara
20.10. Deathstars, Budimpešta, A38
21.10. Anathema, Beč, Szene
22.10. Deathstars, Beč, Szene

studeni 2014.
06.11. Michael Buble, Arena, Zagreb
09.11. Gaslight Anthem, Zagreb, Tvornica Kulture
16.11. Stiff Little Fingers, Zagreb, Tvornica Kulture
16.11. One Republic, Ljubljana, Dvorana Stozice
19.11. Slash, Austrija,Beč, Stadthalle

prosinac 2014.
04.12. Pips,Chips&Videoclips, Zagreb, Dom Sportova
14.12. Bryan Adams, Ljubljana, Dvorana Stožice

izvještaji/ recenzije

koncerti u slici i riječi:
malo zapela s updatiranjem :)
LENNY KRAVITZ + RAPHAEL SAADIQ 2011, Zagreb
THE HUMAN LEAGUE 2011, Zagreb
RAMMSTEIN + DEATHSTARS 2011, Zagreb
HURTS 2011, Zagreb
GEORGE MICHAEL 2011, Zagreb
APOCALYPTICA 2011, Zagreb
KORN 2011, Zagreb
ARCADE FIRE 2011, Zagreb
BON JOVI 2011, Zagreb
JOE COCKER 2011, Zagreb
SHAKIRA 2011, Zagreb
HLADNO PIVO 2011, Zagreb
ADASTRA 2011, Zagreb
ROGER WATERS "THE WALL" 2011, Zagreb
THE GODFATHERS 2011, Zagreb
FAITHLESS 2011, Zagreb
MAJKE / PIPS, CHIPS & VIDEOCLIPS 2011, Zagreb
PLAN B 2011, Ljubljana
NENO BELAN 2011, Zagreb
MALEHOOKERS 2011, Zagreb
RUNDEK CRGO TRIO, 2010 Zagreb
ĐORĐE BALAŠEVIČ 2010, Zagreb
ZORAN MIŠIĆ 2010, Zagreb
WHITE LIES, PAUL GILBERT, CARIBOU, YANN TIERSEN, ATOMSKO SKLONIŠTE, RUBIKON, 2010, Zagreb
RICHIE KOTZEN, JOE BONAMASSA, JOE SATRIANI 2010, Zagreb
ERIC SARDINAS 2010, Zagreb
GUNS'N'ROSES + DANKO JONES, 2010, Zagreb
THE GOSSIP 2010, Ljubljana
BILLY IDOL 2010, Ljubljana
RUBIKON 2010, Zagreb
ZORAN MIŠIĆ & GIBONNI 2010, Gradiška
MUSE & KASABIAN 2010, Milano
SKUNK ANANSIE 2010, Zagreb
DAVID GUETTA 2010, Zagreb
GIBONNI 2010, Varaždin
GIBONNI 2010, Zagreb
RAMMSTEIN 2010, Zagreb
SPANDAU BALLET 2010, Zagreb
DEPECHE MODE 2010, Zagreb
AUSTRALIAN PINK FLOYD SHOW 2010, Zagreb
THE 69 EYES 2010, Zagreb
PARNI VALJAK 2009, Zagreb
PET SHOP BOYS 2009, Zagreb
BACKSTREET BOYS 2009, Zagreb
SIMPLE MINDS 2009, Split
THE CULT 2009, Zagreb
VOODOO LIZARDS 2009, Varaždin
U2 / SNOW PATROL 2. dan 2009, Zagreb
U2 1. dan 2009, Zagreb
BRUCE SPRINGSTEEN 2009, Udine
CARLOS SANTANA,ERIC BURDON, SOLOMON BURKE 2009, Varaždin
RAZORLIGHT, PRIMAL SCREAM, THE CHARLATANS 2009, Zagreb
SIMPLY RED 2009, Ljubljana
SINEAD O'CONNOR 2009, Ljubljana
TONY CETINSKI 2009, Zagreb
NIGHTWISH 2009, Zagreb
BEYONCE 2009, Zagreb
ERIC SARDINAS 2009, Zagreb
ZDRAVKO ČOLIĆ 2009, Zagreb
TBF & St!llness 2009, Zagreb
BLACKMORE'S NIGHT 2009, Zagreb
PRLJAVO KAZALIŠTE 2009, Zagreb
ZA ĐORĐA NOVKOVIĆA 2008, Zagreb
GIBONNI 2008, Zagreb
WITHIN TEMPTATION 2008, Zagreb
MUSE 2007, Zagreb
IGGY POP, CHK CHK CHK, HOLD STEADY 2007, Zagreb
SONIC YOUTH, NEW YORK DOLLS, HAPPY MONDAYS 2007, Zagreb
THE CULT, ILL NINO, MAJKE, THE SCORPIONS 2007, Koprivnica
INXS 2007, Zagreb
KAISER CHIEFS, PLACEBO, QUEENS OF THE STONE AGE 2007, Zagreb
MICK HARVEY, PAUL GILBERT, HARMFUL, DIRTY THREE, GIPSY KINGS 2007, Zagreb
HLADNO PIVO 2007, Zagreb
KOOL & THE GANG 2007, Zagreb
VATRA RAMIREZ 2006, Zagreb
SEAL 2006, Zagreb
PUBLIC ENEMY 2006, Zagreb
MARIZA + TAMARA OBROVAC 2006, Zagreb
GIBONNI 2006, Zagreb
SIMPLY RED 2006, Pula
JOE SATRIANI 2006, Zagreb
VROOOM, URBAN 2006, Zagreb
SISTERS OF MERCY 2006, Zagreb
SIMPLE MINDS 2006, Zagreb
DEPECHE MODE 2006, Zagreb
SIDDHARTA 2001, Zagreb


fotoputopisi:
putopis Australija I
putopis Australija II
putopis Australija III
putopis Australija IV
putopis Australija V
biljke Australije

pretraživanje po arhivi

recenzije filmova:
Apocalypto
MOTOVUN: prvi dio
MOTOVUN: drugi dio
Grad svjetla
Australia
Wrestler
U vrtlogu igre

priče:
Vaya Con Dios
Mika
Paranoia
Mjesto na kraju svijeta
Titovi nogometaši
29.11.
River's run (Pod mostom)
Neznanac
Za šaku kikirikija i patriotizam
Samo jednom se grebe (pismo jednom uredniku)
Ispovijest jednog psa


poezija:
...nastavit će se
Peron 3
Cesta za nikuda
Prođi me dalje
uz foto "U sumrak" 02
uz foto "U sumrak" 03
uz foto "U sumrak" 04
uz foto "U sumrak" 05
uz foto "U sumrak" 06
uz foto "U sumrak" 07
uz foto "U sumrak" 08
uz foto "U sumrak" 09
December, 31 (31. prosinac)
uz fotos "Arhitektura noću" 01
uz fotos "Arhitektura noću" 02
uz fotos "Arhitektura noću" 03
Bezimena
Prolazi ponoć
Zvezdana prostirka
Snivaj noćas
Bezizlazno je to
Proljetni Blues
Move into my life

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se