Return of ALTEREGO

nedjelja, 23.05.2010.

David Guetta - techno house party u Areni

Da je meni netko rekao da ću završtiti na jednom techno house partyu, i to ne slučajno, rekla bih mu da je lud.
Al, što je još bolje, ja sam muku mučila da se tamo uopće nađem jer sam prekasno poslala zahtjev za press akreditacije, pa sam na kraju prevrnula pola Zagreba dok mi frend nije sredio kartu.

Dakle, ko da mi je zadnje u životu. Što mi bi? Ja sam inače ljubitelj tehno/house i ostalih varijacija taman toliko da ih mogu slušati jedno 15tak minuta do max pola sata, a ako sam baš negdje zalutala onda i do sat vremena, ali samo da radi društva ne kmečim.

Rekoše mi fanovih te muzike, Guetta je ništa, komercijala čista i ja velim "e to je za mene". Na to mogu ić.
Pa da konačno i ja odem nekamo i naplešem se satima, pa što košta da košta (ne u smislu para nego vremena i volje).

Prva stvar koja mi je pomutila plan je bila moja ozljeda noge, kada je bilo sasvim jasno da nema cupkanja štoviše, ima da sjedim ko penzionerka na tribinama.
I čak onda sam se još uvijek grebala za nabavit kartu. (jel to bilo moje drugo JA?)

No dobro, i tako ja pohodih Arenu i uz mene još jedno 16-tak tisuća što raspamećenih fanova, što slučajno zalutalih (maltene to ide u moju skupinu), "cajkaša" , i onih koji su prepoznali društveni događaj godine (do koncerta Lady Gage).

Sreća u nesreći je bila da sam dobila kartu na skroz gornjim tribinama i iz ptičje perspektive gledala masu tulumatora. Kad snimaš video klipove to je super stvar.

Ono što je bilo manje super je da sam već prije Guette na nekom od "pregrupa" DJ-a došla u napast da zamolim curu do mene da me lupi čekićem po glavi u nadi da mi se stvori kontraefekat jer jedan čekić pobija drugoga. Ipak, suzdržala sam se samubilačkih namjera.

Kada je stigao Guetta, s pravom sam očekivala najtvrđu komercijalu no to sam doživjela u dva slabašna seta od po 15-20 minuta, ostalo je bilo hard core. Meni. Fanoovima housa i techno je vjerojatno bio Čokolino.

Uglavnom snimila sam par videouradaka, a ako vam se čini da je zvuk loš, nije nego je urlanje publike takvo da ti se pokvari zvučna slika.



Nakon jedno sat vremena sam zaključila da moraš biti na teškim drogama da možeš slušati ovaj tip mjuze.
Iako, ekipa koja je stajala oko mene nisu djelovali kao teški ovisnici, niti sam ih primjetila uzimati bilo što bijelo, sivo, žuto, pilulasto ili što drugo. Lako moguće da su bili slučajniji prolaznici kao i ja.

Nakon dva sata sam zaključila da uz moj mora da postoji paralelni svijet s ljudima drugačijeg organizma i naročito slušnih receptora.

Nakon tri sata (i nakon što još uvijek nisam čula nijedan "normalni" hit) bila sam odlučna da ja ovakvu mjuzu mogu puštat palcem lijeve noge, dok istovremeno lijevom rukom tipkam novi post na blogu, a desnom peglam košulje.

Nakon četiri sata, nakon što mi ama baš nitko nije ponudio ecstasy ili nešto jače da prebrodim slušnu krizu, makar je meni i dalje bio favorit čekić, otišla sam doma.
Na putu sam otvorila sve prozore u autu i nabila AC/DC do daske. I poslije blažena zaspala.

A čujem da su blaženo zaspali i ovi kaj su se blaženo nafiksali Davidom Guettom.
S koje god strane okreneš, ispada da živimo u bajci. Blago nama!






još 3 videoklipa na mom kanalu na jutjubu

23.05.2010. u 21:50 • 8 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 17.05.2010.

U Varaždinu s Gibonnijem

Varaždin 14. - 15.5.2010.

Svečano obećajem da mi je ovo posljednji post o Gibonniju za neko poduže vrijeme. Do objavljivanja interviewa s njim, barem. belj
Toliko mi se stvari izdogađalo u posljednja dva tjedna, nisam uspjevala ništa pisati, hrpica interviewa, sve nešto sad ću nešto stavit na blog pa igrom slučaja posve neplanirano evo ponavljam štoriju s Gibom, samo malo drugačiju i vjerujem vama koji me čitate, zanimljivu.

Sve je počelo s lošim tjednom. Mojom ozljedom noge, pa mojim rođendanom a taj su dan od raka umrle dvije meni poznate osobe, pa je rođendan postao šugav u svakom pogledu.
Dan kasnije imala sam dogovoreni interview s Gibom u Varaždinu, ali je to bilo na rubu otkazivanja, jer kako da dođem do Varaždina s još uvijek ozlijeđenom nogom? Pa se moram ovdje zahvaliti svojim curama s njegovog fan sita Anđeli čuvari koje su se nabrzaka organizirale (a teško im je palo!) pa smo tako čoporativno krenuli put Varaždina.

"Druženje s fanovima u T-centru" je ispalo neočekivano zabavno. Gibo je za nagrade izvukao apsolutno sve iz ekipe, osim mene, što je bilo posve u skladu, i jedinog dečka u društvu, no njegovu curu je Gibo izvukao dvaput pa njega ne računam.
No my bed luck was about to change. Drastično.

Moj inteview je trebao trajati jadnih 5-10 minuta, što je za ovakvu pričalicu poput mene kriza teška. A što je za onakvu pričalicu poput Gibe super jer se riješi novinara nakon tri pitanja. Da se krivo ne shvati, Gibo nije te sorte, on produži interview ako treba. Uglavnom, u termine za razgovore je neplanirano upalo nekoliko padobranaca koji su razvezli toliko da je meni (koja je trebala biti zadnja) bilo rečeno da ono "hm" ne znamo baš hoće li, on naime mora u dvoranu na tonsku. Majkumu! Pa zar mora sve zlo i naopako?

No Gibi se pila kava, a moja desna ruka i dežurni fotograf Ivy iz Anđela mu je frendica pa ono ne može frendice baš ostavit na cjedilu. Pa je menadžerica otišla sama u dvoranu kada je vidla da to ne bu završilo kako je planirano.

photo by Ivana Sataić-Ivy

Interview se naravno održao, pričalice su se raspričale, pa sam dobila 18 minuta umjesto onih upitnih 5-10. Voila!

photo by Ivana Sataić-Ivy


photo by Ivana Sataić-Ivy

Na izlasku smo zaključili da nam svima treba kava i poveli smo Gibu sa sobom. Budući da mu se žurilo na tonsku bila je kratka, od oko sat i pol. sretan Za dodatak je od mene dobio neku sliku, nek mu se nađe za vješat po zidovima garaže.

Iako opremljena s punom ratnom spremom svih akreditacija za idući dan za koncert, sve sam oš-neš (šepava noga jel) prepustila kompiću fotografu koji je potegao Dubrovnika na g.o. i nije vidio Gibu osim jednom. Ja ću kao ono preživit ako ne odem.
Međutim, među Anđelima je maltene izbila revolucija da što ja ne bi išla, ako ne mogu stajat a nek sjedim na tribinama. I moj drugi anđelčić zvan Gibonneta mi pokloni jednu kartu za tribine za rođendan. Hvala M. na ovakvom rođendanskom poklonu.

I tako bijaše dan drugi.
Ekipa od brojnih 12 se nalijepilo na gelender, dvorana se jako ugodno popunila iako su rekli da je bila rasprodana, no tragična smrt dviju cura i pokop toga dana učinio je svoje na broj posjetioca. A ja ko siroče sama gore, ali oboružana naravno malim čudom koji radi sjajne video klipove, pa ih ponovo imamo pregršt na mom YouTube kanalu.

Ovako je počelo:

video by Anastazija Vržina

Ovdje moram odmah reći da je ovaj cijeli koncert za nekolicinu ljudi bio izuzetno osoban. Prvo fan klubu i nama koji smo dvaput potegli iz Zagreba i večer prije s njim pili kavu, jer je to na koncertu spomenuo barem jedno triput u raznim kombinacijama. Što je meni bilo totalno nevjerojatno.

U goste je došla i Maya Azucena, ali jako je falio Urban.






Ne bih vam dosađivala sa setlistom, ali bilo je lijepih izmjena, na radost našu ponovo su se vratile "Vesla moje sestre" i "Zamoli me"

video by Anastazija Vržina

pa se vratila i "Projdi vilo" na kojoj je Gibo izvukao dvije cure iz publike da pjevaju s njim i malo se druže tamo ispod pozornice:

video by Anastazija Vržina

Varaždinska je publika bila stvarno OK, ali neka se vrli Varaždinci ne uvrijede, ono što je Zagreb priredio Gibi, a ne samo Gibo nama, je apsolutno nenadmašeno. Ali što je Gibo sve napravio da se dokopa ljudi na tribinama to ni u Zagrebu nije, dokopao se lojtri od nekih 5 metara i popentrao se na njih ispod desne tribine:


video by Anastazija Vržina

"Libar" je bio prekrasan, prosudite i sami:

video by Anastazija Vržina





Na kraju se kao i na prošlim koncertima zaletio u publiku pa drito po sredini prošao cijelu dvoranu i popeo se na južnu tribinu i baš kada smo svi mislili, barem ja, da će sad na lijevu tribinu kojoj još nije otpjevao "serenadu" on se vrati na desno, pa sve bliže i bliže i na kraju ostadosmo pod reflektorima on i ja.

Trebala sam doć u Varaždin da mi se popravi loš tjedan. I da nisam imala šepavu nogu nikad ne bi otišla na tribine. Što ti je slučajnost, sreća ili sudbina. belj

photo by Ivana Sataić-Ivy

Na kraju koncerta je na želju jedne cure otpjevao još i onu koju ne pjeva uopće već neko vrijeme "Divji cvit" u akustičnoj verziji.
Tko još nije bio na nijednom Gibinom koncertu (jel to moguće?) - trk po karte i na koncert. Imate popravni ispit na jesenskom dijelu turneje, ako ne stignete 29.5. do Rijeke na Trsatsku Gradinu.



više video klipova na: jutjubu

17.05.2010. u 22:12 • 2 KomentaraPrint#

nedjelja, 02.05.2010.

INTERVIEW: Siddharta

Siddharta interview by Anastazija Vržina



Slovenska Siddharta je vrlo zanimljiv bend. Osim što stvaraju kvalitetnu rock glazbu, posve su jedinstveni i kao umjetnici. Sve što rade, rade dobro u cjelini. Krajem prošle godine izašao je njihov novi album „Saga“ što je bio povod, ne i razlog da malo duže popričam s članovima benda, koji su se svi odreda vrlo rado odazvali razgovoru.

Q. Zanemarujući službene biografije benda, kada biste se trebali prvi put predstaviti nekome za koga ste sigurni da nema pojma tko ste - što biste u nekoliko riječi rekli o sebi kao bendu? Što biste htjeli da se o vama piše?
TOMI M.: Da je Siddharta bend koji pokušava dati slonu krila, delfinu potkovu, orlu olovo, omogućiti drveću da korača, jezeru da se nakloni, moru oduzeti profinjenost, zabosti u srce nožu i dati um čovjeku...uh, što sam slikovit – ali poslušaj našu skrivenu pjesmu...
A ako još nisi, provjeri na http://www.siddharta.net
TOMAŽ O.R.: Mi smo bend kome je put važniji od cilja. Stvaralaštvo doživljavamo kao poslanicu, a ostvarenja želimo podijeliti s najširom publikom.
BOŠTJAN M.: Uživamo u stvaranju i izvođenju glazbe. A ono što proizlazi iz toga je koncert. To je naše najjače oružje.
JANI H.: Tomi nas je tako slikovito opisao da teško da ja mogu bolje :).
PRIMOŽ B.: Izvanredan live bend.


Q. U Hrvatskoj i šire uopće niste nepoznati bend, mnogi bi potvrdili da znaju za vas kada bi ih netko pitao tko je Siddharta, no ne mnogo više od toga. Skoro poput celebrityja za koje u biti i ne znate zašto znate za njih. Tome je zasigurno kumovala vaša karijera na MTV-ju, posebno na Adria kanalu. Čujete za nekoga, no dosta površno. Da li vam je to donijelo štogod zaista korisnog za bend? Da li ste primjetili različite reakcije na bend u različitim državama?
TOMAŽ: Svaka je publika prava za našu glazbu ukoliko nema predrasuda i ako dozvoli da je naša glazba ponese u drugi svijet. Oni koji posjete neki od naših koncerata, bilo kod kuće bilo negdje u inozemstvu odlaze s njega zadovoljni i s pozitivnim osjećajem. Svoju glazbenu misiju shvaćamo vrlo odgovorno i rijetko se dogodi da netko s koncerta ode ravnodušan. I negativne kritike nekih hrvatskih medija pokazuju da ni oni nisu ostali ravnodušni. Na žalost u tim tzv. kritikama nismo baš primjetili stručnost, nego zavidne diletantizme vođene predrasudama. A vezano uz MTV i njemu sličnim kanalima moram naglasiti da je naš glavni kanal koncertna pozornica i svaki njen posjetitelj.

Q. Kada spominjemo MTV – da li je bendu to zaista bio pravi kanal za predstavljanje glazbe na međunarodnoj sceni? Da li je to jedini dostupan kanal za bendove iz ex. Juge ili postoje još neki drugi načini? Na to me pitanje navodi činjenica da se je dosta izvođača iz zemalja tzv. „željezne zavjese“ probilo na međunarodnu scenu posredstvom MTV-ja, ali mi se čini da je to bilo uglavnom kratkog daha i da su ti izvođači bili interesantni uglavnom publici u zemljama tog TV „poola“, ne baš publiku iz recimo Italije, Francuske, Irske ili Velike Britanije?
JANI: Postoji više čimbenika koji su bitni da bi se ostvario proboj na međunarodnu scenu, no prvenstveno je potrebna velika ustrajnost i sreća, uz obaveznu sadržajnost izvođača. MTV je samo jedan od segmenata koji do neke mjere mogu utjecati na uspjeh benda, odnosno izvođača, iako ja mislim da je MTV više dodatna pomoć već donekle međunarodno poznatijim izvođačima, koji su već poprilično prisutni na toj sceni i ljudi već donekle znaju za njih. U poplavi brojnih novih izvođača je sve teže naći nekog koji bi uspio u širem europskom prostoru ostati uspješan na dugi rok, naročito ako se to odnosi na izvođače "nove Europe". Nadamo se da će nama to uspjeti.

Q. Što je za vas značio taj proboj na međunarodnu scenu? Veliki broj prodanih albuma? Mnogo nastupa, slava, međunarodno uspješna turneja?
BOŠTJAN: To je bila odlična mogućnost da se predstavimo ljudima van Slovenije, pokazati im da stvaramo kvalitetnu glazbu. Sve je to pomoglo prepoznavanju benda i to je bilo dobro. Tu smo mogućnost do neke mjere iskoristili i tako ćemo i ubuduće. Održali smo lijepi broj koncerata van Slovenije, a da su ljudi prethodno već znali za nas. Također smo objavili i album „Rh-„ u Njemačkoj i u Hrvatskoj. Prodaja albuma naravno nije bila naročito velika za prvo izdanje, ali mi tu još nismo završili svoju priču. Još smo uvijek aktivni i trudimo se da naš najnoviji album „Saga“ osvane objavljen i van Slovenije.

Q. Koje su dobre, a koje loše strane pojavljivanja na MTV-ju?
BOŠTJAN: Svako pojavljivanje u bilo kojem mediju ili na tržištu je generalno dobro za bend. Takve mogućnosti treba zgrabiti objema rukama i izvući najviše iz toga. Kada jednom postaneš dio te scene onda stvari idu lakše. Danes se novi bendovi jako teško probijaju na top-liste. To je jako loše. Mislim da se mnogo previše pozornosti daje već renomiranim izvođačima.

Q. Kakvu fan bazu imate u Hrvatskoj? Mislite li da ste ovdje mogli napraviti više za promociju benda? Jeste li možda malo zanemarili susjednu državu? Istina, u Hrvatskoj više uspijeva urbana glazba koja se izvodi na razumljivijem jeziku (na hrvatskom ili engleskom) – kako to da niste na hrvatsko tržište pokušali agresivnije plasirati engleske verzije svojih albuma, od „ID-ja“ naovamo, ako slovenski jezik baš toliko ne prolazi?
JANI: Imamo solidnu fan bazu u Hrvatskoj, podosta jaku u nekim gradovima bliže Sloveniji. To je bilo posve očito prije nekoliko godina kada smo imali nekoliko koncerata v Zagrebu i blizu granice. Posjećenost tih koncerata je bila iznenađujuće dobra, kao i reakcije publike. Pjesme smo uvijek izvodili na slovenskom jeziku. To nam se ne čini kao kamen spoticanja, barem ne bi trebao biti, jer recimo u obratnoj situaciji kada hrvatski izvođači nastupaju u Sloveniji to savršeno funkcionira. Glazbenici s prostora bivše države bi i na taj način, po mome, morali rušiti granice i nesuglasice koje uglavnom stvara dnevna politika... Kao što znaš, nedavno smo objavili novi album „Saga“, za kojeg se nadamo da će izaći i u Hrvatskoj, ukoliko nađemo adekvatnog partnera diskografa koji bi volio surađivati sa nama.

Q. Što ubrajate u najveće uspjehe benda: to što ste postigli na međunarodnoj sceni ili to da ste vjerojatno najutjecajniji i najoriginalniji slovenski rock bend uopće?
PRIMOŽ: Bend postoji već 15 godina, a energija i kemija ne jenjava nego je još jača i izdašnija. Uspjeh je sačuvati unutranje zadovoljstvo, jer samo tako možeš samouvjereno predstavljati svoj rad drugima. Nijedan od naših uspjeha ne bi bio moguć bez toga... barem ne na duge staze.

Q. Što je za vas značio nastup sa simfoničarima slovenske televizije? Je li to bio svojevrstan profesionalni glazbeni izazov i testiranje koliko ste zaista zreo i jak bend, ili to je to bio logičan sljedeći korak? Kako je uopće došlo do suradnje?
PRIMOŽ: Takve stvari uvijek nastanu na bazi neke lude ideje koja se u tom trenutku čini nemoguća ili neizvediva. Oduvijek smo voljeli izazove, često smo znali kročiti neutabanim stazama i ići u nepoznato. Suradnja sa simfoničarima je jedna od takvih stvari. Jasno da predstavlja profesionalni izazov u smislu jesmo li sposobni za to, jesmo li dorasli klasično obrazovanim glazbenicima. S druge strane je to bogato iskustvo za bend i mnogo širi pogled na glazbu.



Q. Vrlo ozbiljno pristupate stvaranju tekstova u slovenskom jeziku iako ste već od albuma „ID“ snimali i engleske verzije albuma. Ako je suditi po tekstovima na engleskom jeziku, definitivno se može reći da ste skoro više brige i pažnje utkali u slovenske nego u engleske tekstove. A s obzirom na okolnosti oko benda, od vas bi se očekivalo baš suprotno. Je li taj dojam samo prividan?
TOMI: Slovenski jezik je privilegij, to je jezik kojim se samo rijetki na našem planetu mogu izražavati. Kada tako gledate na stvari, onda smo ponosni da je tako. Od naših početaka do danas, nakon svih ovih godina stvaranja, možemo zabavljati sebe i druge u materinjem jeziku a istovremeno dajemo neku jezičnu egzotiku omotanu u melodije i harmonije, koje su jasne mnogima pod Suncem. Engleske verzije naših pjesama su samo poluga za približavanje našemu instrumentu koji pak samo pokušava svima približiti našu dobru glazbenu energiju i gušt svijeta kojeg smo vidjeli.

Q. Što te inspirira? Često su tvoji tekstovi totalni „art“, zvuče super čak i u ne previše zvučnome slovenskem jeziku, a istovremeno su „nerazumljivi“. Kako nastaju? Je li ti bitnije da dobro zvuče ili jednostavno furaš svoj film i onda se dogode?
TOMI: Vokal je instrument koji, uz melodiju, može izraziti i verbalnu poruku. Moja je namjera stvoriti najbolju moguću simbiozu zvuka i retorike vokala, pri čemu najčešće prilagođavam riječi melodiji, jer na kraju krajeva nam je cilj stvoriti glazbenu liriku, a ne liriku s glazbenom podlogom. U mom slučaju, inspiracija su uglavnom melodije koje nastaju v različitim situacijama mog stvarnog života i mašte. Sve te melodije u sebi najčešće nose neartikuliranu govornu poruku kojoj se pokušam približiti u nekom poznatom ili nepoznatom jeziku kako bi bila razumljiva drugim ljudima. To mi nekad uopće nije lako postići, pa mi se zna dogoditi da u procesu stvaranja često dehidriram.

(Na dva slijedeća pitanja autorica interviewa malo skiksa u poznavanju dublje tematike, a Tomi joj servira „šah-mat“. Ali je rezultat svejedno odličan sretan.)

Q. Oni koji su se navikli na vaš stil rockerske glazbe, ostanu malo šokirani kada čuju istočnjački etno elemenat u nekim vašim pjesmama, kao što je recimo u „Eboranu“. Tko je od vas zaslužan za to?
TOMI: ?ot a nažulsaz sav do ej okT .”unarobE” u omicer ej otš oak , amamsejp mišav miken u tanemele onte ikčajnčotsi ujuč adak inarikoš olam unatso ,ebzalg eksrekcor lits šav an ilkivan es us ijo inO.
(Odgovor je, Tomi dakako.)

Q. Slušajući „Eboran“ mnogo si uvjerljiviji na turskom jezku nego na engleskom. Jeste li uspjeli napravili neki proboj na turskom, odnosno istočnom tržištu?
TOMI: E pa, čuo sam više stranaca koji su rekli: „Ma šta ovi ludi Slovenci pjevaju na turskom jeziku“. „Eboran“ je napisan na totalno ispravnom slovenskom jeziku, samo na vrlo poseban način. Kao što sam već prije spomenuo, sama je melodija tražila eksperiment sa riječima. Tako je svaki redak teksta napisan na slovenskem jeziku i onda otpjevan unazad – od kraja retka na početak. Tako je i u nazivu pjesme – „Eboran“ u biti naopako čitano znači „Narobe“ („Pogrešno“ op.a.). Možda smo upravo radi toga otišli tako daleko, daleko na Istok da smo na kraju završili na onom Zapadu, na američkoj obali Pacifika, i tamo napokon snimili naš novi album „Saga“. Zemlja je naime okrugla. a mi se trudimo da bi taj smjer slijedila i naša glazba.

Q. Djelomično „Nord“, a naročito album „Rh-„ su prava rock remek-djela koja ne poznaju granice. No evidentno se naslanjaju na tada aktualne svjetske glazbene ideje. Jesu li na vas utjecali neki naročiti bendovi ili izvođači, ili ste ideje crpili iz mlađih dana, odnosno pjesama koje ste slušali kao klinci?
TOMAŽ: Sve oko nas, uključujući glazbu utječe na nas (u stvari utječe na svakoga, priznao on to ili ne). Poslije „Norda“ je postalo jasno da smo sposobni spojiti rock i orkestralne aranžmane, što je bila moja želja još iz tinejdžerskih dana. Tako je „Rh-„ predstavio Siddhartu zajedno sa Simfonijskim orkestrom RTV Slovenije i plesnim ansamblom u kontekstu Gesamtkunstwerka – više od toga u nekom smislu veličanstvenosti vjerojatno i ne može ići.

Q. Kakve su vam se misli motale u glavi nakon ogromnog uspjeha „Norda“ i „Rh-„? Album „Petrolea“ je nastao tek tri godine kasnije. Je li to bilo razdoblje zasićenosti, odmora, traženja ili nečeg drugog?
BOŠTJAN: U tom nam je razdoblju bilo baš lijepo. Bend je rastao i samo smo dostizali postignuća jedno za drugim. U Sloveniji smo bili najprodavaniji s „Nordom“ kao i s „Rh-„- rasprodali smo stadionski koncert u Ljubljani i nešto kasnije rasprodali slovensku turneju.
Sljedeći album „Petroleu“ smo zaista namjeravali napraviti unutar dvije godine kao i ostale, ali nam to ipak nije uspjelo. Na kraju nismo htjeli žuriti, jer nam je jako važna kvaliteta materijala.


Q. Lani, opet tri godine nakon prošlog albuma („Petrolea“) objavljen je aktualni album „Saga“. Jeste li se malo umorili? Što je za vas značio odlazak saksofonista Cenea Resnika?
PRIMOŽ: Ni slučajno se nismo umorili. Ali kao što znaš, u tom su se periodu dogodile neke promjene oko benda. Bend je napustio naš saksofonist Cene, a nešto kasnije smo se razišli i s managementom. Htio-ti-ne-htio malo ti se prekine stvaralački tijek, postane manje intenzivan. Energija se preusmjeri u traženje nekih novih rješenja koja nisu vezana za glazbu, a koja isto tako moraju dobro funkcionirati ukoliko želimo stvarati glazbu neometano. Odlazak Cenea je bio djelomično najavljen otprije i stoga očekivan, barem unutar benda. Cene se akademsko i svojom privrženošću sve više posvećivao jazzu, a u svojoj želji da napravi samostalan jazz projekt više nije mogao doprinositi Siddharti ono što smo navikli od njega i što se na kraju od njega očekivalo. Stoga je odlučio izaći iz benda. I dalje smo u dobrim odnosima.

Q. Kako ste došli na ideju surađivati s Rossom Robinsonom? Tko je napravio prvi korak? Što je Ross znao o Siddharti prije vaše suradnje?
PRIMOŽ: Ključ do njega je ipak na kraju bila naša glazba. Rossova djevojka je naime Slovenka Nika, koja je naš fan. Posredstvom njenih prijatelja ovdje u Sloveniji došli smo u kontakt s Rossom, odnosno njegovim managementom. Na kraju je odluka bila Rossova. Kao što je sam znao reći, u suradnju sa nama ga je uvjerila činjenica da je Siddharta jedni bend uz čiju si glazbu Nika pjeva tekstove. Baš radi toga je naša glazba posebna. Budući da nismo znali ništa o tome kako Ross djeluje, kakav je njegov način rada i kako će na kraju teći snimanje albuma – to je bio još jedan od onih izazova radi kojeg smo se uputili na put u nepoznato.

Q. Oduvijek ste imali cjeloviti umjetnički paket: glazba, lirika, image, oblikovanje i ilustracije na omotima albuma... među rijetkima ste na ovim prostorima koji pažnju pridodajete baš svemu, pa je i rezultat uvijek nešto posebno, što na kraju može podjeliti simpatije, ali nitko nije ravnodušan. Je li to odraz raznih umjetničkih interesa koje imate kao pojedinci ili ste od početaka tretirali bend Siddharta kao cjeloviti projekt?
SAŠ: Prvi dodir kupca s proizvodom je uglavnom fizički vizualan. Radi toga nema razloga da se postavljaju ikakve granice i/ili pravila koja bi dizajnera sprječavala u poigravanju s oblikom, sadržajem, materijalima... Pogotovo ako time može potencirati snagu glazbe, njenu maštu, daje poruku onog očitog i onog skrivenog, a prije svega će osigurati uočljivost proizvoda u poplavi ... svega na policama u trgovinama. Kažu da je vrag u malim stvarima, zato treba obratiti pažnju na sve detalje. A koliko je na kraju uspješna ta uočljivost - o tome uvijek sude ljudi. A to je uvijek subjektivna stvar. Nema tu objektivnosti, a i ne može je biti. I u tome je čar.
Umjetnost (u bilokojem obliku) mora disati, mora biti slobodna i mora dozvoljavati interpretaciju, a prije svega joj ta interpretacija mora biti dozvoljena. Sve što je tako multidisciplinarno kao što je danas glazba, već i mora biti cjelovto ili bi barem tome trebalo težiti. Tu cjelovitost možeš doseći, ili barem pokušati, tako da se okružiš i povežeš s pravim ljudima koji te razumiju, imaju sličnu a još uvijek svoju viziju koja nadopunjava i bogati tvoju. Sve što se prilikom toga desi je reciprocitet.




Q. Čini se da je vaš status u Sloveniji jako sličan, iako na drugačiji način, statusu Gibonnija u Hrvatskoj, posebno kod sponzora. Eksperimentirate s multimedijom. Tako je i nastala „Saga“ – u suradnji s telekomom, a objavljivana je dio po dio – online... Opišite ukratko tijek objave albuma i što vas je pri tome vodilo, koji cilj? Kako ste uopće došli na tu ideju?
JANI: Komentar o sličnosti s Gibonnijem je posve na mjestu. Naravno da pri tome ne mislim toliko na glazbu već na utjecaj koji on i mi imamo na širu populaciju. Kako Siddharta, tako i Gibonni smo primjer da izvođač unatoč velikoj priznatosti i uspjehu u komercijalnom smislu može sačuvati vlastiti integritet i postavljati svoje standarde u odnosu na urbanu kulturu. Kada smo u jesen 2008. počeli stvarati novi album već smo u toj ranoj fazi imali ime „Saga“. U svojoj biti je album postavljen konceptualno. Osnovna ideja je bila da stvorimo neku priču koja će se pričati kroz cijeli album uz metaforu rijeke od njenog izvora do ulijeva u more. Cijeli proces stvaranja glazbe, od proba, snimanja, koncerata... snimali smo usput i objavljali kratke reportaže na Internetu, tako da je svatko imao uvid u cijeli proces nastajanja albuma. Vrhunac stvaralačkog procesa je svakako bilo snimanje u Los Angelesu s producentom Rossom Robinsonom koji je iz nas znao izvući neku novu esenciju.

Q. Ne mogu se osloboditi dojma da je „Saga“ mnogo jača u tekstovima, jako angažirana, nego je to glazbeno. Postoji li za to neki posebni razlog?
TOMI: Mogao bih reći da na to pitanje nemam pravoga odgovora, ali neću! „Saga“ se naime upotpunjavala i oblikovala u svoj konačan oblik i sadržaj baš putem vaših odaziva na njenu bit, a koji su krojili njenu širinu. Ona je napravljena da potakne na stvaranje mašte, na užitak kada otkrijete nepoznate kombinacije, na razmišljanje koliko je nježnosti potrebno utkati u agresiju ali tako da se osjeti harmonija obojega a i svega ostaloga.

Q. Primož, tvoje „gitarijade“ so često vrlo inovativne, a kada to nisu onda su tako dobro odsvirane da uvijek zvuče nekako svježe i novo. Jesi li svoj stil razvio imajući u mislima neke svoje idole, neke gitarističke legende?
PRIMOŽ: Dok sam bio mlađi jako sam se naslušao starog rocka i bluesa. To je ono što se slušalo kod mene doma. Sto posto je nešto od toga ostalo u meni a da toga nisam bio svjestan. Kasnije, kada sam samostalno počeo istraživati glazbu in oblikovati svoj glazbeni ukus, slušao sam mnogo metala koji je „unuk“ bluesa. Moj stil je vjerojatno isprocesirana i isprefiltrirana varijacija tih utjecaja. Naravno da se uvijek iznova pokušavaš razvijati, dodavati vlastite emocije, igrati s efektima i s modernom produkcijom.

Q. Kako nastajaju vaše pjesme? Sviruckaš na gitari i dobiješ nešto s čime radite dalje?
PRIMOŽ: Naše pjesme obično nastanu pojedinačno kod svakoga člana kod kuće i onda ih donesemo na probe u obliku neke vrste demo snimaka. Nakon toga petero glava i Siddharta stil naprave svoje. Stvari aranžiramo i strukturiramo tako dugo dok svatko od nas ne osjeti pripadnost toj pjesmi.

Q. Nekoliko posljednih godina se u Sloveniji i Hrvatskoj održava sva sila prvorazrednih koncerata najvećih svjetskih imena. Da li ih proučavate - kako oni to rade, kako koncipiraju svoje turneje? Koliko možete još naučiti? Da li vas je netko posebno impresionirao? Kada biste imali neograničene financijske mogućnosti, što biste uveli na svoje koncerte?
TOMAŽ: Siddhartu tretiramo, u poslovnom smislu, kao instituciju i naravno da smo promotrili ustroje najuspješnijih svjetskih bendova. Mislim da se najviše učimo od Metallice. A na posljednje pitanje je odgovor: osigurajte nam te neograničene financijske mogućnosti pa ćete vidjeti!
BOŠTJAN: Posve se slažem s Tomažom.


Q. Jani, nedavno si surađivao s Gibonnijem na njegovom novom albumu. Kako je došlo do suradnje s njim?
JANI: Gibonnija vrlo cijenim i pratim njegovo stvaralaštvo dugi niz godina, zato sam bio vrlo počašćen kada me je pozvao da surađujemo na njegovom novom albumu. Upoznao nas je Dado Marinković koji svira bubnjeve u njegovom pratećem bendu i s kojim sam već uspješno surađivao na nekim drugim projektima.

Q. Da li je to bilo nekoliko kratkih snimanja ili si ipak proveo nešto više vremena s njim?
JANI: Radilo se o nekoliko dana snimanja.

Q. Kada bi upoređivao proces stvaranja ili snimanja Gibonnija u studiju s onime od Siddharte, što ti pada u oči kao najveća razlika među vama?
JANI: Kada govorimo o razlikama u stvaranju i snimanju, mislim da se radi o dva različita pristupa. Kod Siddharte pjesme i aranžmani nastaju u duljem procesu na probama s različitim demo snimkama... Ukratko moja je prisutnost u cijelom nastajanju albuma konstantna a samo snimanje pjesama znači neke vrste vrhunca kreativnog procesa.
Kod Gibonnija pjesme prije odlaska u studio nisam znao. Stoga je utoliko važniji onaj primarni osjećaj kada bez prevelikog razmišljanja posve instinktivno probaš pjesmi dati nešto svoga a da istovremeno poštuješ smjer koju je zadao autor. Pri tome, kako Gibonni tako i Nikša Bratoš (producent), obojica ostavljaju poprilično slobodne ruke, što je osobina velikih.





Q. Album je izašao, nekolicinu promotivnih koncerata ste već održali – što sada? Da li se pripremate na neku veću turneju? Što planirate u Hrvatskoj? Kada možemo očekivati neki Siddhartin koncert v Zagrebu ii u Rijeci?
TOMI: Album „Saga“ je izašao u studenom i da istina, tada smo napravili tri veća promotivna koncerta doma u Sloveniji. Ubrzo nakon Nove Godine smo svoju energiju prenijeli kratkom turnejom po Njemačkoj gdje smo dobili lijepe ponude za Skandinaviju, gdje smo već svirali. Isto tako i za Poljsku, Rusiju pa čak i Kinu, Australiju i Japan..., da ne spominjem Argentinu i JAR itd.... Naravno niti na Ameriku nismo zaboravili... Hrvatska je tako blizu i vrlo rado bismo opet svirali kod vas i to ne samo u Zagrebu ili u mjestima uz granicu nego i u drugim hrvatskim gradovima čije smo ljepote već vidjeli kao turisti, pa bismo vam to željeli vratiti ljepotom našeg rock'n'roll-a.

Q. Vaši su koncerti uglavnom zaista nešto posebno, često traju i po nekoliko sati. Da li su ti koncerti posebno isplanirani ili vam je to neko pravilo na turnejama? Hoćete li kakav poseban show pripremiti za hrvatsku publiku?
TOMI: Naša osnovna ideja je predstaviti našu glazbu uživo. Na pozornici nemaš manevarskoga prostora za pretvaranje i popravljanje grešaka. Stoga svaku priliku za sviranje uživo iskoristimo za uživanje zajedno s našom publikom a za dobrobit pravog emotivnog zadovoljstva... i DA, s Hrvatskom smo u potpunosti spremni dijeliti to emotivno zadovoljstvo.

www.siddharta.net

Napomena: Ako tko od medija želi preuzeti cijeli ili dio ovog interviewa, treba se tražiti dozvolu od mene (i benda). Javiti se na mail: selebriti@gmail.com. Hvala.

02.05.2010. u 16:27 • 2 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< svibanj, 2010 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Komentari da/ne?

CLICK on the UK flag or HERE - returnofalterego.tumblr.com for English version!!

blogging... music, text & photo...


© copyright by Anastazija Vržina, 2005-2014.
Sva prava pridržana/ All rights reserved.


Sav sadržaj na ovom blogu autorski je zaštićen, stoga tražite dozvolu za korištenje il' će bit frke.

službene stranice/ official pages:
Anastazija's Official Site
Anastazija's Twitter
Anastazija's YouTube video Channel

čitajte me i na:
venia-mag.net
cmar-net
ravnododna.com
BLOG.HR

Mailto: CLICK here!



pretraživanje returnofalterego.blog
Loading


najava događanja - koncerti

srpanj 2014
01.07. Neurosis, Zagreb, Jedinstvo
03.07. TOP GEAR, Zagreb
09.07. Metallica, Alice In Chains, COB Beč, Krieau
09.07. John Fogerty, Piazza Unita Trieste
10.7-13.7. Masters Of Rock, Vizovice, Češka
10.-13.7. EXIT festival, Novi Sad
15.07. Deep Purple + Gibonni, Zadar, Jazine
15.07. Hugh Laurie, Zagreb, Šalata
17.07. Deep Purple + Gibonni, Ljubljana, Križanke
17.-.19.07. Medvedgradske glazbene večeri, Zagreb, Medvedgrad
18.07. Scorpions, Piazza sul Brenta Padova
20.-26.7. Metaldays Tolmin, Slovenia
23.7.2014. Neil Young, Beč, Austria

kolovoz 2014
01.-2.8. Seerock Graz, Graz Austria
01.8. Joss Stone, Pula, Arena
01.-3.8. Schengenfest (HIM, 2Cellos, Morcheeba, Kiril Džajkovski), Slovenija, Vinica Bela Krajica
02.8. Status Quo, Pula, Arena
02.8. The National, Superuho festival Šibenil
03.-5.8. SuperUho Festival (The National / Fuck Buttons / Black Lips / Repetitor / Punčke / Bernays Propaganda...), Šibenik
06.-9.8. Brutal Assault, Jaromer, Češka
11.-18.8. Sziget festival, Budimpešta Mađarska
12.8. Zaz, Zadar
14.-16.8. Sabaton Open Air, Falun, Švedska

rujan 2014.
04.9. Editors, Zagreb, Tvornice kulture
08.9. Jack Oblivian & Shieks, Zagreb, Tvornice kulture
29.9. Finntroll, Gala Hala, Ljubljana
30.9. Alestorm & Brainstorm, Vintage Industrial Bar, Zagreb

listopad 2014.
01.10. Rage, Budimpešta
11.10. Future Islands, Zagreb, Močvara
20.10. Deathstars, Budimpešta, A38
21.10. Anathema, Beč, Szene
22.10. Deathstars, Beč, Szene

studeni 2014.
06.11. Michael Buble, Arena, Zagreb
09.11. Gaslight Anthem, Zagreb, Tvornica Kulture
16.11. Stiff Little Fingers, Zagreb, Tvornica Kulture
16.11. One Republic, Ljubljana, Dvorana Stozice
19.11. Slash, Austrija,Beč, Stadthalle

prosinac 2014.
04.12. Pips,Chips&Videoclips, Zagreb, Dom Sportova
14.12. Bryan Adams, Ljubljana, Dvorana Stožice

izvještaji/ recenzije

koncerti u slici i riječi:
malo zapela s updatiranjem :)
LENNY KRAVITZ + RAPHAEL SAADIQ 2011, Zagreb
THE HUMAN LEAGUE 2011, Zagreb
RAMMSTEIN + DEATHSTARS 2011, Zagreb
HURTS 2011, Zagreb
GEORGE MICHAEL 2011, Zagreb
APOCALYPTICA 2011, Zagreb
KORN 2011, Zagreb
ARCADE FIRE 2011, Zagreb
BON JOVI 2011, Zagreb
JOE COCKER 2011, Zagreb
SHAKIRA 2011, Zagreb
HLADNO PIVO 2011, Zagreb
ADASTRA 2011, Zagreb
ROGER WATERS "THE WALL" 2011, Zagreb
THE GODFATHERS 2011, Zagreb
FAITHLESS 2011, Zagreb
MAJKE / PIPS, CHIPS & VIDEOCLIPS 2011, Zagreb
PLAN B 2011, Ljubljana
NENO BELAN 2011, Zagreb
MALEHOOKERS 2011, Zagreb
RUNDEK CRGO TRIO, 2010 Zagreb
ĐORĐE BALAŠEVIČ 2010, Zagreb
ZORAN MIŠIĆ 2010, Zagreb
WHITE LIES, PAUL GILBERT, CARIBOU, YANN TIERSEN, ATOMSKO SKLONIŠTE, RUBIKON, 2010, Zagreb
RICHIE KOTZEN, JOE BONAMASSA, JOE SATRIANI 2010, Zagreb
ERIC SARDINAS 2010, Zagreb
GUNS'N'ROSES + DANKO JONES, 2010, Zagreb
THE GOSSIP 2010, Ljubljana
BILLY IDOL 2010, Ljubljana
RUBIKON 2010, Zagreb
ZORAN MIŠIĆ & GIBONNI 2010, Gradiška
MUSE & KASABIAN 2010, Milano
SKUNK ANANSIE 2010, Zagreb
DAVID GUETTA 2010, Zagreb
GIBONNI 2010, Varaždin
GIBONNI 2010, Zagreb
RAMMSTEIN 2010, Zagreb
SPANDAU BALLET 2010, Zagreb
DEPECHE MODE 2010, Zagreb
AUSTRALIAN PINK FLOYD SHOW 2010, Zagreb
THE 69 EYES 2010, Zagreb
PARNI VALJAK 2009, Zagreb
PET SHOP BOYS 2009, Zagreb
BACKSTREET BOYS 2009, Zagreb
SIMPLE MINDS 2009, Split
THE CULT 2009, Zagreb
VOODOO LIZARDS 2009, Varaždin
U2 / SNOW PATROL 2. dan 2009, Zagreb
U2 1. dan 2009, Zagreb
BRUCE SPRINGSTEEN 2009, Udine
CARLOS SANTANA,ERIC BURDON, SOLOMON BURKE 2009, Varaždin
RAZORLIGHT, PRIMAL SCREAM, THE CHARLATANS 2009, Zagreb
SIMPLY RED 2009, Ljubljana
SINEAD O'CONNOR 2009, Ljubljana
TONY CETINSKI 2009, Zagreb
NIGHTWISH 2009, Zagreb
BEYONCE 2009, Zagreb
ERIC SARDINAS 2009, Zagreb
ZDRAVKO ČOLIĆ 2009, Zagreb
TBF & St!llness 2009, Zagreb
BLACKMORE'S NIGHT 2009, Zagreb
PRLJAVO KAZALIŠTE 2009, Zagreb
ZA ĐORĐA NOVKOVIĆA 2008, Zagreb
GIBONNI 2008, Zagreb
WITHIN TEMPTATION 2008, Zagreb
MUSE 2007, Zagreb
IGGY POP, CHK CHK CHK, HOLD STEADY 2007, Zagreb
SONIC YOUTH, NEW YORK DOLLS, HAPPY MONDAYS 2007, Zagreb
THE CULT, ILL NINO, MAJKE, THE SCORPIONS 2007, Koprivnica
INXS 2007, Zagreb
KAISER CHIEFS, PLACEBO, QUEENS OF THE STONE AGE 2007, Zagreb
MICK HARVEY, PAUL GILBERT, HARMFUL, DIRTY THREE, GIPSY KINGS 2007, Zagreb
HLADNO PIVO 2007, Zagreb
KOOL & THE GANG 2007, Zagreb
VATRA RAMIREZ 2006, Zagreb
SEAL 2006, Zagreb
PUBLIC ENEMY 2006, Zagreb
MARIZA + TAMARA OBROVAC 2006, Zagreb
GIBONNI 2006, Zagreb
SIMPLY RED 2006, Pula
JOE SATRIANI 2006, Zagreb
VROOOM, URBAN 2006, Zagreb
SISTERS OF MERCY 2006, Zagreb
SIMPLE MINDS 2006, Zagreb
DEPECHE MODE 2006, Zagreb
SIDDHARTA 2001, Zagreb


fotoputopisi:
putopis Australija I
putopis Australija II
putopis Australija III
putopis Australija IV
putopis Australija V
biljke Australije

pretraživanje po arhivi

recenzije filmova:
Apocalypto
MOTOVUN: prvi dio
MOTOVUN: drugi dio
Grad svjetla
Australia
Wrestler
U vrtlogu igre

priče:
Vaya Con Dios
Mika
Paranoia
Mjesto na kraju svijeta
Titovi nogometaši
29.11.
River's run (Pod mostom)
Neznanac
Za šaku kikirikija i patriotizam
Samo jednom se grebe (pismo jednom uredniku)
Ispovijest jednog psa


poezija:
...nastavit će se
Peron 3
Cesta za nikuda
Prođi me dalje
uz foto "U sumrak" 02
uz foto "U sumrak" 03
uz foto "U sumrak" 04
uz foto "U sumrak" 05
uz foto "U sumrak" 06
uz foto "U sumrak" 07
uz foto "U sumrak" 08
uz foto "U sumrak" 09
December, 31 (31. prosinac)
uz fotos "Arhitektura noću" 01
uz fotos "Arhitektura noću" 02
uz fotos "Arhitektura noću" 03
Bezimena
Prolazi ponoć
Zvezdana prostirka
Snivaj noćas
Bezizlazno je to
Proljetni Blues
Move into my life

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se