nedjelja, 21.03.2010.
RAMMSTEIN: Bilo je vatreno u svakom pogledu
Arena, Zagreb - 18.3.
video by me, of kors
Za popriličan broj ljudi, uključujući mene, Rammstein je priredio posve neočekivani spektakl koji nije viđen tamo još od najboljih dana cirkusa Moira Orfei. Da se razumijemo, cirkus je nekada bio vrhunska zabava i vrhunska predstava isto tako vrhunskih majstora. Koncert Rammsteina je bio upravo to.
Dakako u pozitivnom smislu.
Svaki pametan izvođač nakon svoja dva albuma već zna da li spada u ladicu "Arta", "Komercijale" ili "Zemlje Nedođije", pa ako je još malo pametan zna kako krenuti dalje. U Rammsteina je bilo jasno nakon prvih par (odličnih) albuma da nisu niti novi Laibach (niti su to vjerojatno sami željeli postati iako su bili pod njihovim utjecajem, opskurni art kult Laibacha ne donosi pare). Znam da će fanovi Rammsteina popizditi ali, nijedan pravi artista ne promovira novi album porno uratkom. Ali nisu niti trula komercijala, a bili su predobri za Nedođiju. Pa je trebalo smisliti kako biti dovoljno komercijalan s nekomercijalnim stilom muzike.
I naravno vidjeti gdje leže pare: u live nastupima.
Pa su tako osmislili koncertne spektakle i zasigurno spadaju u najjače live izvođače današnjice. Najjače u smislu showa naravno.
Ovo je bio koncert koji ste vjerojatno propustilil a niste trebali. Ako su tamo bili Slaven Bilić, Tony Cetinski i Janica Kostelić (nisam je vidjela, ali rekoše da je bila). Sad znate za idući put. Ako vam smeta baražna paljba teškog industrijskog rocka porijeklom iz bivše Istočne Njemačke, onda si ponesite čepiće za uši, kao što sam ja začepila uši ali ne na Rammstein nego na predgrupu norveški Combichrist koje je bila preglasna i za moje bubnjiće koji podnose i maltretiranje uha uz sami zvučnik. Svaka čast Combichristu ali nakon par stvari postanu ubitačno dosadni i kao što rekoh toliko su preglasni da to liči na tucanje kamena Hilticom.
Da se vratimo na Rammstein. Arena je skupila oko 12.000 raznolikih duša iako bi čovjek očekivao da će se Arenom prešetavati samo crnjaci, metalci i skinheadovci (i neonacisti), tu je bilo zaista svega najneočekivanije ekipe i čisto nisi imao dojam da moraš imati bokser u džepu za svaki slučaj.
Da ne ispadnem jako pametna, svoj sam photo pass velikodušno prepustila frendu bloggeru Sadistico Shyu koji je zadnje vrijeme poprilično lijen za postanje pa ne znam kada ćete vidjeti njegove fotke. Ali, pravi fotograf nikada ne spava, pa tako ni ja nisam mogla samo lijeno sjediti u loži i cuclati pivo od 20 kn (domaći brend da ne bi mislili), što je vidljivo iz videa na početku koji je namlatio do sada preko 12.000 viewa.
Nakon uvodne "Rammstein" na kojoj još nisam imala crve, došlo je na red nekoliko stvari s novog albuma "Liebe ist fur alle da" , crv je proradio i rezultati su ispod ovog teksta.
Show je bio spoj jebene pirotehnike, fenomenalno konstruiranog stagea i definitivno samog perfomansa benda. Prije koncerta sam išla izbrojiti kamione koji su stage dovezili i nabrojila sam ih oko 20-tak šlepera i mislim da to nije bilo sve.
Odsvirali su u regularnom dijelu u oko sat vremena par najjačih stvari: "Du riechts so gut", "Links 2-3-4", "Feuer Frei".... a minutu prije "Du hast" mi je palo na pamet da snimim video makar nisam znala da ću naletjeti baš na nju. Na kraju još i aktualna "Pussy" (kako originalan naziv pjesme :p).
Prije bisa smo bili upozoreni od organizatora da se smanji pritisak na prve redove (ja mislim da je ekipa tamo umirala od vrućine i nagnječenosti) inače će se koncert prekinuti. Bilo bi zaista koma da je netko nastradao na hm...potpuno "nevinom" koncertu. Ako ne računate da je vatra rigala s pozornice na sve strane.
U bisu smo pojačali već ionako fenomenalnu atomosferu prvo s "Sonne" pa s "Ich will" na kojoj su se Combichristovci pridružili Rammsteinu na stageu a jedan je od bubnjara zaplovio gumenim čamcem u publiku s hrvatskom zastavom (što inače čini Rammsteinov basista Oliver "Ollie" Riedel), na kraju je uz "Engel" pjevač Till Lindemann došao s gigantskim krilima na leđima od nekih dva i kusur metra po komadu i kada je razvio krila ona su počela rigati, dakako vatru.
Činilo se da su Rammsteinovci iskreno oduševljeni prijemom publike, jer iako su minimalno komunicirali s publikom, ono malo što jesu bilo je nekako dovoljno da dobijemo dojam da im je super u Zagrebu. Na kraju nakon sat i 40 mi su se svih 6 članova benda zahvalili publici pokleknuvši i to je, meni barem, najjača komunikacija što postoji. Nekad malo riječi znači više.
Heil Rammstein! Ihr seid wunderbar!
