petak, 18.09.2009.
HOT NOVI ALBUM: MUSE - The Resistance
Ergo, na nagovor škvadre da počnem pisati recenzije novih albuma (prvenstveno za T3 magazin), ja odučila suprotno, napisati sve što mi dođe hot prvih dana u ruke za blog.hr i to na malo drugačiji način od onog što čitate drugdje, i to tako da se bend malo prije predstavi. S obzirom da je prije tri dana izašao novi album art rock benda MUSE - The Resistance, evo mi dobrog početka. Uz to sam ovaj album jedva dočekala, zamislite si vrbu koja se trese - tako sam se ja tresla od straha kakav će album ispasti ili "po domaće rečeno" I was freaking out.
Ako još niste shvatili, pred vama je štovatelj benda dakako. Ako već moram počet s nekom recenzijom nek to bude od naj benda. Slijedeća će bit malo iščašene muzičke orijentacije, goth rocka - spremite se na recenziju vampirskih "The 69 Eyes"!
Da se vratimo na The Resistance. Bilo me frka na što će im ličit novi album jer se trio u zadnje vrijeme tako špičasto uzlaznom linijom približavao opasnosti zvanoj megalomanija i kič ("Knight of Cydonia" s četvrtog albuma) da je bilo "oće klepnut-neće klepnut" na krivi put.
Prije dva tjedna sam preslušala preview albuma (to je kad od svake pjesme čujete jedno 30 ili nešto više sekundi) i imala sam dojam da je uskrso Freddie Mercury (s onak SIDAškom facom) i reinkarnirao skup s ostalim Queenovcima u Muse. Nemojte krivo shvatit, reinkarnacija Queena bi bila super (ja volim taj bend), ali bogmeprosti ne u Muse verziji.
Sad znate zašto sam frikala.
Znam da pola Hrvatske nema blagog pojma tko su Muse pa evo da se malo educiramo. Par videa od svakog
albuma, pa da steknete dojam, neki video klipovi su zaista vrhunski spotovi - pa možda ih zavolite prije nego dođemo do The Resistancea, a poslije ste ionako gotovi! Samo da vam velim da je i moja mama od 70 i kusur banki njihov fan i veli da im je mjuza mrak. Ili je moja mama svemirka, ili je Muse mjuza zaista toliko fenomenalna. Odaberite sami. :-)
Prvi album: Showbiz, 1999 - referenca "Muscle Museum"
Drugi album: Origin of Symmetry, 2001 - referenca #1 "New Born"
Treći album: Absolution, 2003 - referenca #1 "Time is running out"
referenca #2 - "Hysteria" - da vidite kako im izgledaju koncerti i kako je bilo u Zagrebu 2007. u Domu Sportova. Prema riječima svih, a citiram pjevača Matthewa Bellamya: "U Zagrebu radi nečega nismo mogli uvući u dvoranu tu našu spektakularnu pozornicu nego samo mali dio. Ali smo primijetili dvije stvari: prvo, ekipa je popizdila totalno. Drugo, nas trojica smo popizdili totalno. To je bila čista fizička energija publike i benda."
Četvrti album: Black Holes and Revelations, 2006 - referenca #1 "Supermassive black hole" - totalno iščašeni video
referenca #2 - "Starlight"
Sad kada ste postali fan da vidimo što se nudi na novom albumu. Iako se mnogi neće složiti, The Resistance je remek-djelo, na ivici genijalnosti i one druge strane, "totalno su otišli u k****". Ali ih od toga još uvijek dijeli jedan plot pa su za sada na sigurnome. Ak su shvatili što im se dešava, onda nema brige niti za sljedeći album. Ako nisu, imat ćemo se čemu smijati.
Ovako, punit će i dalje dvaput zaredom Wembleye i sve što im se nađe na putu (trenutno su na turneji europskoj, koju prekidaju nastupajući kao support U2 u Americi pa se vraćaju u naš kvart, ali nema karata za pola koncerata u blizini, ako ne dodaju neke nove datume i lokacije.)
Na The Resistance su se ozbiljno primili klasike (dečki inače to stalno slušaju, a posebno je Bellamy klasično obrazovan, vole Chopina, Rahmanjinova itd.), što niti u jednom trenutku ne kvari činjenicu da je ovo pop/rock album, dapače muzici su dali neku novu dimenziju, ali ona nipošto nije dosadnjikava. A prigodno, rock-klasik simfonije su ostavili za kraj albuma tako da se možete strpati u krpe na spavanje staviti slušalice na uši i nakon 16-tak minuta "Exogenesisa" zaspati ko beba.
1. Uprising - odličan prvi single, hit naravno, svađaju se s političkim moćnicima (ali oni jesu politilčki i ekološki osviješten bend, zato se i slažu s U2) - i ja bi se tako svađala s nekim našim recimo
2. Resistance - malo vuče na Queen al nije toliko koliko mi se prvobitno činilo, prekrasna stvar i drugi single koj je danas! najavljen
3. Undisclosed Desires - ovo je najnetipičnija njihova stvar, kao da slušam malo manje elektronski, drugačiji, ali izvrsni Depeche Mode
4. United states of Euroasia - ovo je Museov (Queen) Bohemian Rapsody ali u parodiji, ne znaš jel bi se smijao ili bi je ozbiljno shvatio. Na kraju zaključiš da ta fora sasvim dobro funkcionira. I da je pjevački Bellamyu definitivno uzor Mercury, iako navodno nije, ali vjerojano neće priznati
5. Guiding Light - ovo je meni jedna od dražih stvari, izuzetno je jaka ali je onako malo dramatična softi sentiš u stilu "Lady in Red" Chrisa de Burgha (googlajte) ili "Power of love" Jennifer Rush (googlajte) samo što ima opet Bryana Maya (googlajte) na gitari (naravno da nema)
6. Unnatural Selection - nešto tipičnije Museu i iščašeni aranžman, baš pravi dobri Muse, uz povike "hey hey" ruske kalinke (zezam se)
7. MK ultra - podsjeća na drugi album, nešto izvornije od Muse muzike, i naravno da je dobra i to pošteno
8. I belong to you - ovo bi mogao biti još jedan single, malo komercijalnija stvar, sentiš ali jaka, opet malo dramatike koja srećom ne ide u kič nego kako rekoh genijalnost
9. Exogenesis Symphony I - dođe klasika u rock i rode se Exogenesisi - MRAK br.1
10. Exogenesis Symphony II - MRAK br.2
11. Exogenesis Symphony III - MRAK br.3 (ovo se naročito sluša pred spavanje)
I na kraju skroz naskroz friški video - Uprising:
I jedna slika uživo sa zagrebačkog koncerta 2007. - moja dakako...
Di su mi zvjezdice? A ne, ja imam za ocjene smajliće....
- remek-djelo, 
- jako dobro, 
- tu ima svega ali OK može proć, 
- ne znam jel bi plakao ili pobjego, 
- i pakao je bolji od ovoga albuma
utorak, 01.09.2009.
Voodoo Lizards - došli do promrdaju učmali HR rock'n'roll
Voodoo Lizards & Bernard Fowler & Johnny Rip
Špancirfest, Varaždin, 25.8. & Tvornica Kulture, Zagreb 31.8.
Možda me je netko čuo gunđati nakon Radar festivala, a najvjerojatnije sam gunđala javno - kada sam po n-ti put propustila čuti Voodoo Lizardse jer su nastupali u neko glupo doba, a ja sam fina g.... i nije da mi se poteže radi nekog novog benda tri ili četiri sata ranije na festival ni u vlastitom gradu a kamoli negdje drugdje. Ne potežem niti za puno veći bend svjetskog formata (OK,OK, jesam za Springsteena...)
Koliko je domaćih bendova koje nikad uživo nisam čula, a čini mi se da vrijede upravo iz tog mog komotnog razloga.
Mislim da sam na www.vip.hr (baj d vej ako niste znali tamo pišem recenzije koncerata) vapila da tim dečkima netko da neki samostalan koncert u kulturno vrijeme a ne za vrijeme ručka. Jel me netko čuo ili ne, teško, koga briga za moje gunđanje - no u posljednjih sam tjedan dana imala duplu dozu gore spomenutih gentlemana. S tim da je druga bila posve telepatska i telefonska jer čučim već peti dan doma uz nešto za što sam bila ziher da je svinjska gripa, makar ja nemam nikakve veze sa svinjama čak mi se njihova gubica ne sviđa.
Tako da su večeras to uživo odradili potpisani na fotkama iz Tvornice (prevedeno: fotke nisu moje ovaj put).
Prva doza je bila poprilično kaotična: uz šankiranje na Špancirfestu skoro sam ih ponovo posve propustila, ekipa s kojim sam bila (The Bend koji sam spominjala u prošlom postu) i ja smo Guštere očekivali na stageu na kojem su rastezali lajnu litvanski veseljaci i kad smo končano odlučili Litvance počet gađat flašama piva da se maknu sa stejdža i puste više Lizardse da sviraju, a ono pametnjakovići shvatili da nije pravi stejdž u pitanju.
Poslušajte moj savjet: previše piva nije uvijek prava stvar.
Da skratim, došli smo taman na vrijeme da se ne počnem opet lupat po glavi. Svirka je bila poprilično impresivna: skupila se podno Staroga Grada velika količina ljudi i vjerujem da je Lizardsima, Ripu i Fowleru bilo poprilično zadovoljstvo nastupati.
Prašili su nemilice, meni su pokazatelji bili moji svirači koje sam iskosa promatrala da vidim skrivene reakcije na drugi bend (a budući da ja uvijek radim s najboljim ljudima na svijetu...)....i da, čak je i Rip bio zanimljiv široj publici. To kažem zato, jer je Johnny Rip prije svega muzičar, producent i autor, a manje izvođač za razliku od energetske bombe zvane Bernard Fowler.
Za vas koji nemaju pojma tko su spomenuta gospoda: Johnny Rip radio s Rolling Stonesima, Mickom Jaggerom, Patti Smith, Williem Nelsonom, Rodom Stewartom ... dakle jednom impresivnom listom i sama činjenica da se „zalijepio“ za četiri Varaždinca koji za razliku od dosta BZVZ* bendova, nose fenomenalno ime Voodoo Lizards i postao producent njihovog CD prvijenca na kojem trenutno rade - svima koji nemaju problema s jalom i zavišću može samo izazvati pljesak i odobravanje.
Bernard Fowler je pjevač, autor, glazbenik i najpoznatije dugogodišnji back vokal i suradnik Rolling Stonesa, a posljednje je surađivao s Alice Cooperom od mnogih. Nisam sigurna jel bio s Stonesima kada su svirali na Hipodromu u Zagrebu, ali to se može saznati.
Na mini tuneju Voodoo Lizardsa je došao kao prijatelj, vele.
I ja bih rado imala takvog prijatelja. Izljubila bih ga u oba oka.
I tako odradili Lizardsi suvereno domaći teren (koji je kod gunđala poput mene uvijek upitan, ono koliko je bilo rodbine, schulkolega i bivših cura prisutno) i dođu nam u 'zloglasni' Zagreb koji je poznat po tome da je ćudljiv.
Vjerujem da nije to bio razlog zašto je Tvornica bila poluprazna i zašto je vukao propuh po dvorani, naime taj je koncert potvrđen tek dva tjedna ranije pa nije ni bilo vremena za neku jaču reklamu, pa pretpostavljam da je ekipi bilo drastično drugačije nastupati sinoć nego u Varaždinu, no na muci se poznaju junaci.
Voodoo Lizardsi su nastupili u prvom dijelu sami bez gostiju i da su ostali sami bilo bi jednako dobra rock'n'roll večer, toliko im trebaju/ne trebaju gosti.
Al stvarno.
Izuzetno kvalitetno, čak s nekim inovativnim elementima svirke, autorski jako i posebno, vokal Zacka Dusta (ma naš je Varaždinec, nije strejnđer, to je samo zavaravanje neprijatelja) je istovremeno i drukčiji i poseban i originalan – ima „ono nešto“.
Pazite, govorimo o bendu koji nema još svoj prvi CD, koji nema hitove koji bi znala cijela Lijepa naša, koji tek treba posmicati top liste (prvenstveno albuma, kladim se u što god hoćete) – a koncert je i prije Bernarda Fowlera na bini, meni značio totalni „thumbs up“ (palac gore).
Hrvatska je rock'n'roll scena postala predosadnjikava i prepredvidljiva, velikani poput Hladnog Piva su dugo na sceni i tu nema novosti, Let 3 koji izgleda najviše uzbuđuje duhove, su bolesno predvidljivi sve im je drugo važnije od muzike (barem meni djeluju tako, ako se varam onda im nekaj ne štima s njihovim PR-om)...
Tako da, Ladies & gentlemen, sinoć se na mala vrata uzmrdala hrvatska rock'n'roll scena, a uskoro će i na velika. Ako se i desi da Hrvatska nekim čudom ne prihvati lik i djelo Voodoo Lizardsa, to će bit na njenu štetu. Jer čak i to je moguće - s obzirom da naša zemlja ima sumnjiv ukus (pogledajte samo Vlade koje biramo). Iako, ne sumnjam da u nas još ima zdravog rock'n'roll duha koji jedva čeka novu struju (s primjesama blues i funk rocka), a na kraju krajeva a možda i na početku svega, tu je i svijet koji se da pokoriti pravim stvarima.
I malo o gostima, prevažni su. Bernard Fowler je uskočio na drugi dio koncerta i sjajan vokal kakav već jest, a pokazalo se i energičan i odličan izvođač, izveo je s Lizardsima nešto funkerskiju verziju obrada standarda i čini mi se dvije svoje stvari, a na „Jumpin' Jack Flash“ Stonesovog klasika im se pridružio i Johnny Rip i to je bio istinski vrhunac koncerta u svakom pogledu – dovoljno je samo da zamislite tri mračne gitare kako lome sve pred sobom.
Ostatak trećeg dijela koji je pripao Ripu s Lizardsima je bio možda bio malo premonoton, točnije presilaznom je linijom koncert završavao, da ne kažem dosadnom, no to je možda i bilo dobro. Nakon ukupno tri sata žestoke svirke i trebali smo se svi malo skulirati pred spavanje.
Skromna preporuka pisca ovog teksta jest: počnite već sad na sav glas pričati i hvaliti Voodoo Lizardse, kako biste se jednom kasnije mogli praviti važni da ste bili vidoviti i znali tko će biti veliki.
Ako se to ipak ne desi, ionako se nitko neće sjećati što ste pričali, hvalisavaca ima na svakom koraku.
Do slijedećeg posta....
*BZVZ - to je moj izraz za nešto "bezveze". Usvojite ga jer ću ga često ponavljati :-)
