utorak, 01.09.2009.
Voodoo Lizards - došli do promrdaju učmali HR rock'n'roll
Voodoo Lizards & Bernard Fowler & Johnny Rip
Špancirfest, Varaždin, 25.8. & Tvornica Kulture, Zagreb 31.8.
Možda me je netko čuo gunđati nakon Radar festivala, a najvjerojatnije sam gunđala javno - kada sam po n-ti put propustila čuti Voodoo Lizardse jer su nastupali u neko glupo doba, a ja sam fina g.... i nije da mi se poteže radi nekog novog benda tri ili četiri sata ranije na festival ni u vlastitom gradu a kamoli negdje drugdje. Ne potežem niti za puno veći bend svjetskog formata (OK,OK, jesam za Springsteena...)
Koliko je domaćih bendova koje nikad uživo nisam čula, a čini mi se da vrijede upravo iz tog mog komotnog razloga.
Mislim da sam na www.vip.hr (baj d vej ako niste znali tamo pišem recenzije koncerata) vapila da tim dečkima netko da neki samostalan koncert u kulturno vrijeme a ne za vrijeme ručka. Jel me netko čuo ili ne, teško, koga briga za moje gunđanje - no u posljednjih sam tjedan dana imala duplu dozu gore spomenutih gentlemana. S tim da je druga bila posve telepatska i telefonska jer čučim već peti dan doma uz nešto za što sam bila ziher da je svinjska gripa, makar ja nemam nikakve veze sa svinjama čak mi se njihova gubica ne sviđa.
Tako da su večeras to uživo odradili potpisani na fotkama iz Tvornice (prevedeno: fotke nisu moje ovaj put).
Prva doza je bila poprilično kaotična: uz šankiranje na Špancirfestu skoro sam ih ponovo posve propustila, ekipa s kojim sam bila (The Bend koji sam spominjala u prošlom postu) i ja smo Guštere očekivali na stageu na kojem su rastezali lajnu litvanski veseljaci i kad smo končano odlučili Litvance počet gađat flašama piva da se maknu sa stejdža i puste više Lizardse da sviraju, a ono pametnjakovići shvatili da nije pravi stejdž u pitanju.
Poslušajte moj savjet: previše piva nije uvijek prava stvar.
Da skratim, došli smo taman na vrijeme da se ne počnem opet lupat po glavi. Svirka je bila poprilično impresivna: skupila se podno Staroga Grada velika količina ljudi i vjerujem da je Lizardsima, Ripu i Fowleru bilo poprilično zadovoljstvo nastupati.
Prašili su nemilice, meni su pokazatelji bili moji svirači koje sam iskosa promatrala da vidim skrivene reakcije na drugi bend (a budući da ja uvijek radim s najboljim ljudima na svijetu...)....i da, čak je i Rip bio zanimljiv široj publici. To kažem zato, jer je Johnny Rip prije svega muzičar, producent i autor, a manje izvođač za razliku od energetske bombe zvane Bernard Fowler.
Za vas koji nemaju pojma tko su spomenuta gospoda: Johnny Rip radio s Rolling Stonesima, Mickom Jaggerom, Patti Smith, Williem Nelsonom, Rodom Stewartom ... dakle jednom impresivnom listom i sama činjenica da se „zalijepio“ za četiri Varaždinca koji za razliku od dosta BZVZ* bendova, nose fenomenalno ime Voodoo Lizards i postao producent njihovog CD prvijenca na kojem trenutno rade - svima koji nemaju problema s jalom i zavišću može samo izazvati pljesak i odobravanje.
Bernard Fowler je pjevač, autor, glazbenik i najpoznatije dugogodišnji back vokal i suradnik Rolling Stonesa, a posljednje je surađivao s Alice Cooperom od mnogih. Nisam sigurna jel bio s Stonesima kada su svirali na Hipodromu u Zagrebu, ali to se može saznati.
Na mini tuneju Voodoo Lizardsa je došao kao prijatelj, vele.
I ja bih rado imala takvog prijatelja. Izljubila bih ga u oba oka.
I tako odradili Lizardsi suvereno domaći teren (koji je kod gunđala poput mene uvijek upitan, ono koliko je bilo rodbine, schulkolega i bivših cura prisutno) i dođu nam u 'zloglasni' Zagreb koji je poznat po tome da je ćudljiv.
Vjerujem da nije to bio razlog zašto je Tvornica bila poluprazna i zašto je vukao propuh po dvorani, naime taj je koncert potvrđen tek dva tjedna ranije pa nije ni bilo vremena za neku jaču reklamu, pa pretpostavljam da je ekipi bilo drastično drugačije nastupati sinoć nego u Varaždinu, no na muci se poznaju junaci.
Voodoo Lizardsi su nastupili u prvom dijelu sami bez gostiju i da su ostali sami bilo bi jednako dobra rock'n'roll večer, toliko im trebaju/ne trebaju gosti.
Al stvarno.
Izuzetno kvalitetno, čak s nekim inovativnim elementima svirke, autorski jako i posebno, vokal Zacka Dusta (ma naš je Varaždinec, nije strejnđer, to je samo zavaravanje neprijatelja) je istovremeno i drukčiji i poseban i originalan – ima „ono nešto“.
Pazite, govorimo o bendu koji nema još svoj prvi CD, koji nema hitove koji bi znala cijela Lijepa naša, koji tek treba posmicati top liste (prvenstveno albuma, kladim se u što god hoćete) – a koncert je i prije Bernarda Fowlera na bini, meni značio totalni „thumbs up“ (palac gore).
Hrvatska je rock'n'roll scena postala predosadnjikava i prepredvidljiva, velikani poput Hladnog Piva su dugo na sceni i tu nema novosti, Let 3 koji izgleda najviše uzbuđuje duhove, su bolesno predvidljivi sve im je drugo važnije od muzike (barem meni djeluju tako, ako se varam onda im nekaj ne štima s njihovim PR-om)...
Tako da, Ladies & gentlemen, sinoć se na mala vrata uzmrdala hrvatska rock'n'roll scena, a uskoro će i na velika. Ako se i desi da Hrvatska nekim čudom ne prihvati lik i djelo Voodoo Lizardsa, to će bit na njenu štetu. Jer čak i to je moguće - s obzirom da naša zemlja ima sumnjiv ukus (pogledajte samo Vlade koje biramo). Iako, ne sumnjam da u nas još ima zdravog rock'n'roll duha koji jedva čeka novu struju (s primjesama blues i funk rocka), a na kraju krajeva a možda i na početku svega, tu je i svijet koji se da pokoriti pravim stvarima.
I malo o gostima, prevažni su. Bernard Fowler je uskočio na drugi dio koncerta i sjajan vokal kakav već jest, a pokazalo se i energičan i odličan izvođač, izveo je s Lizardsima nešto funkerskiju verziju obrada standarda i čini mi se dvije svoje stvari, a na „Jumpin' Jack Flash“ Stonesovog klasika im se pridružio i Johnny Rip i to je bio istinski vrhunac koncerta u svakom pogledu – dovoljno je samo da zamislite tri mračne gitare kako lome sve pred sobom.
Ostatak trećeg dijela koji je pripao Ripu s Lizardsima je bio možda bio malo premonoton, točnije presilaznom je linijom koncert završavao, da ne kažem dosadnom, no to je možda i bilo dobro. Nakon ukupno tri sata žestoke svirke i trebali smo se svi malo skulirati pred spavanje.
Skromna preporuka pisca ovog teksta jest: počnite već sad na sav glas pričati i hvaliti Voodoo Lizardse, kako biste se jednom kasnije mogli praviti važni da ste bili vidoviti i znali tko će biti veliki.
Ako se to ipak ne desi, ionako se nitko neće sjećati što ste pričali, hvalisavaca ima na svakom koraku.
Do slijedećeg posta....
*BZVZ - to je moj izraz za nešto "bezveze". Usvojite ga jer ću ga često ponavljati :-)
