nedjelja, 28.06.2009.
Sve što nam treba je kisik i Simply Red
Hala Tivoli, Ljubljana – 24.6.
Simply Red je na oproštajnoj turneji i kad vam koncert protekne u The Best ili Greatest Hits atmosferi...uh! ne može biti nedobro.
Što reći o Simply Redu a da više-manje sve ne znate? Na sceni su od 1984. dakle okruglih 25 godina i da se opraštaju na ovakvoj obljetnici, možda ne na na samom vrhuncu slave, ali na vrhu – pametno nema što.
Povući se na vrijeme, to rade pametni ljudi. Mick Hucknell kao alfa i omega ovog benda, skoro pa Simply Red sam odlučio je da ima prečih stvari u životu i pjesama za napraviti u drugom stilu i da je vrijeme staviti ključ u bravu.
Bend koji je uz njega nastupio, formalno su to sve članovi Simply Reda, je nešto manja ekipa od one 2006. u pulskoj Areni, sjećam se nekih 9 članova bez Micka, no ništa nije nedostajalo u Tivoliju.
Hala Tivoli je bila fino napunjena, malo sam se ipak začudila propuhu na parteru, shvatila bih da je to bilo u Zagrebu, gdje je isti dan bio i InMusic festival na Jarunu i Sinead u Puli, ali ovak na slici se to uopće ne vidi. Propuh mislim. Negužva to jest.
Publika je bila ona prava: od 20 – 55 godina, dakle veliki raspon, svi raspoloženi, svi već nakon prvih par stvari rasplesani, uključujući tribine. Nema tu bombastičnih momenata, niti ekstaza, kao na recimo Slipknotu nedavno - to je jedna profinjena soul muzika najviše kvalitete i s najboljim izvođačima: vokalno jednim od najjačih soul glasova današnjice Mickom Hucknellom, i vrsnim sviračima u bendu, koji su doslovce svih rasa i narodnosti.
Onak atmosfera je bila: vrućina (bilo je jako sparno), raspložena publika, flashback dobrih starih vremena, izlazaka i romantike... i pjevalo se onako iz srca, a ne da samo da se pjeva da bude galama.
Prolazila sam dvoranom nekoliko puta, nisam vidjela nikoga da je držio usta zatvorenima. Ipak se većina zaljubljivala uz te romantične pjesme - barem sudeći po zagrljajima i pusama koje su padale u dvorani.
Mick nije mnogo pričao, samo je nizao ogrlicu hitova: počelo je s “It’s only love” i “A New flame”.... to mi je ujedno i prvi put da sam stajala od izvođača na metar - dva na pozornici. Naime, fotografe su smjestii s obje strane pozornice i to je bio super doživljaj. Još da mi je Mick došao nešto bliže, makar ne bih mogla ništa, on radi ja radim, autogram ga baš ne bih mogla tražiti :-))
Prvi pravi peak koncerta je bio na starom hitu Holliesa iz 60.-tih za koje je Mick rekao da mu je jedno od najdražih glazbenih radoblja, a i očito favoritu mnogima, meni također - “Sometimes” se pjevao iz petinih žila, ali ono doslovce. Pa onda i na “Holding back the years”, pa na .... ma na sve živo!
Znam da će ovo biti moja netipična recenzija, pogotovo što sam toliko imala za napisati za Sinead, ali zaista nemam što beknuti negativno. Možda da je koncert puno prekratko trajao, ali svi smo se kuhali u Tivoliju do maksimuma.
I da je možda erupcija emocija bila tek na nekoj četvrtoj pjesmi, a ne odmah na prvoj (što bi se desilo vjerojatno u Zagrebu, ali ipak je to bila Slovenija) i to se malčice osjetilo i na Micku, počeo je malo preoprezno i prefinjak.
Koncert je završio nakon nekih sat i 10 minuta i skoro nas je kap strefila od tolike kratkoće. Pa neće valjda tako brzo završiti?
Nakon jednog zaista pravog, legitimnog “bisnog” dozivanja gdje nema da se ne pojavite inače će dvorana eksplodirati, Mick i društvo su se vratili s još 4 pjesme:
“Stars” nam je bilo isto kao i da smo vidjeli zvijezde, “Money too tight too mention” je meni njihova najdosadnija stvar, ali očito samo meni, na “Something get me started” sam mislila da će u Tivoliju popustiti krov, i za kraj smireniji završetak u njihovom stilu: “If you don’t know me by now”. Romantika na kubik.
Baš me briga ako i budem zvučala sladunjavo, ali moj zaključak bi bio: sve što nam treba u životu je kisik (“All I need is the air that I breathe...”) koji udišemo i – Simply Red.
Pa i da nije tako, ipak je ovo kraj Simply Reda i mogu se razbacivati ovakvim izjavama. Good luck Mick!
srijeda, 24.06.2009.
Sinead O'Connor - s irske bauštele?
Križanke, Ljubljana - 22.6.
Na ovaj koncert me je odvukla isključiva radoznalost što ta žena pobogu radi. Nisam išla u Pulu jer je isti dan opet u Ljubljani zadnji koncert Simply Reda, a to se ne propušta za nikakve irske ćelavice.
Ne znam jesam li među onim rijetkima ili u onoj većini koja da ju pitaš što je novoga s Sinead, valjda bi rekli: "Pa šta ne pljuca i po novom Papi? Ne? Hm...” Malo radi ruganja, a više radi toga što realno – ja mislim da se na prste mogu nabrojiti oni koji bi imali što za reć o novijoj muzici Sinead.
Za slučaj da nemate puno pojma o njoj evo par fakata: 1987. napravila je debi album, ne sjećam se kako se zvao uz veliki utjecaj Petera Gabriela i podršku U2 - postao je naglo hit i tako je naglo postala zvijezda, a drugi album joj je zabetonirao (na kratko doduše, pokazalo se) slavu. Da, pogodili se na albumu se nalazila Princeova "Nothing compares to you", ali je tada prelijepa ćelavica s prekrasnim srnećim očima i još predivnijim glasom pokazla očite znakove hirovitosti i čudnih štekera u glavi.
Što se tada okarakteriziralo kao da je kivna na sve oko sebe, pravi buntovnik protiv svih regula, strašno se trudila da je ne smatraju sex simbolom pa se oblačila u krpe (a istovremeno spremno pozirala na foto shootinzima s onim svojim očima i cool frizurom), ljutila se protiv koječega, to nabrajanje bi moglo potrajati u kilometre, toliko je bila srdita. Pa je prvo popljuvala onaj isti U2 koji joj je pomogao da može javno srat, onda je bila pozvana u čuveni američki show "Sathurday Night Live", pristala pa otkazala, to jest ne pojavila se, pa je na nekom nastupu u Americi odbila nastupati ukoliko će se prije svirati američka himna, pa je odbila nominacije za nekoliko Grammya, i sve ju to , kao i Amy Winehouse etiketiralo kao lijepu buntovnicu, ono, baš je bila cool i svoja.
I naravno negativni publicitet je bio efikasan. I vjerojatno je iskreno mislila da je na krovu svijeta.
I onda je 1992. pretjerala preko svih granica: konačno se pojavila u istoj “Sathurday Night Live” i tamo teatralno poderala sliku (vrlo cijenjenog) Pape Ivana Pavla II i postala vlasnica vjerojatno najneuspješnijeg negativnog publiciteta ikad (jer već znamo, negativan publicitet uglavnom završava efikasno). Sve je nakon toga krenulo nizbrdo za Sinead, na koncertu na kojem je bila gost Bobu Dylanu su je otjerali sa stejdža – pa se godinama držala se onog “low profile”, da i radi bolesti ali i zato jer di god se pojavila bilo je "boooooo". Dokumentirano!
Tek je nakon 2002. radila nešto uspješnije irski folk, te neke reagge stvari.... no, posljednji album “Theology” iz 2007. ipak ima jaku liriku i iako nema kompozicije koje pamtiš ili hitove, osjetiš tračak one talentirane Sinead koja je trebala malo manje šiziti, a više raditi glazbu i prenositi svoj predivni glas eterom.
Kaže mi frendica “Pa ona je iskrena, ona je tako htjela da bude” – da, super. Zašto je onda imala nekoliko živčanih slomova i jedan neuspjeli pokušaj samoubojstva? Mislim i ja da je možda većinoma iskrena, jedino je muče ti klikovi i štekeri u glavi, ili po domaće rečeno, fali joj par dasaka u glavi .
Naknadni komentar:
(Ovaj je komentar, koji u biti ide na njenu bolest, izazvao veliko zgražanje nekih komentatora ovog posta . Al smo licemjerni! Kao da kad pijemo kavu s frendovima u biritiji i pričamo o nekome za osobe koje su psihički bolesne kažemo u cijelosti njihovu dijagnozu na latinskom i jako se pazimo da ne izgovorimo ono što svi mislimo: da su ili ćaknuti ili ludi ili da nisu baš posve zdravi ili neka šesta nježnija varijanta. Al da nam je žao tih ljudi iskreno, naravno da jest!)
Ipak, ostala je vjerna svojim uvjerenjima jer se i u Križankama pojavila u tako bauštelskoj odjeći da nema šanse da bi je prepoznali kao nekadašnju lijepu ženu da nema big bubbies - inače izgleda kao ostarjela kumica s placa s bauštelskim “pivskim” trbušćićem (ukoliko nije trudna to jest) - tako da bi joj netko baš i mogao reći da se više ne mora tako oblačiti, mogu misliti što bi komentirao onaj Modni Guru iz Red Carpeta, kako li se frajer zove.
Naknadni komentar:
(I na ovo je bilo komentara da sam ju jako popljuvala i da ne shvaćam bit zašto nije htjela biti sex simbol i da je u redu što se borila za to. Publiko moja najdraža: vidite li vi ove slike Sinead s koncerta? A jeste li vidjeli oblijepljenu Rijeku, Pulu i Ljubljanu s njenim plakatima za koncert i jeste li vidjeli press materijale za turneju? Ako jeste onda vam je bolje da šutite jer ne povezujete ništa koliko je crnog pod noktom. Ako niste: na tim je plakatima Sinead slikana kao prava rasna ljepotica iz doba dalekog od sadašnjeg, u styingu skoro pa opatice. Seksi opatice u stilu Severine. Okej, malo manje jebizovno. To li je ta osoba koja se bori protiv ekploatacije ženskog seksipila? To je žena koja bez pardona nastupa kao "bauštelica", ali istovremeno bez pardona ne reklamira turneju u vizualu u kakvom ona stvarno jest (malo puno oronula) - ak si faca budi faca do kraja, onda se reklamiraj u frajerskom, običnom izdanju i onda ti se klanjam na kredibilnost tvog bunta.
A ne, ajmo radit kompromise jer će moja lijepa seksi (stara) slika sjetit ljude kakva sam zvijezda bila i kako sam lijepo izgledala. Pa ako to nije eksploatacija ženskog izgleda, onda ću ja za doručak pojesti vlastitu papuču! Toliko o licemjernosti.)
Međutim, sve to nije važno kada Sinead zapjeva. Taj njen glas ima takvu sugestivnost, karizmu, da pjeva popis namirnica za plac bila bi krasna pjesma. Koncert je bio skoz akustični – ali ona nas je u hladnim, kišnim Križankama zagrijala sve do srca. Nema veze što melodije liče jedna na drugu, što tu nema baš glazbenih kreativa. I njena najpoznatija “Nothing compares...” nije njena, ali zato je mislim najbolja interpretacija jedne tuđe pjesme ikad snimljene.
Sinead O’Connor – to je lirika i glas. No doubt about it. Pa neka je i propala buntovnica.
Malo je njen trio djelovao kao raštimani klavir, prvo su imali hrpu sound problema, setlista je napravljena malo glupavo, na svakoj su pjesmi mijenjali gitare (ali iste), ajde da je Van Halen u pitanju ali akustična Sinead? Pa je non- stop bilo šetkanja po pozornici. Meni je to malo ubijalo atmosferu bliske, akustične interpretacije, ali dobro.
Dinamika je bila pravocrtna, Sinead ničemu nije dala posebnu pozornost niti “Nothing compares...” pa na kraju i nije bilo nekog peaka koncerta, više je to bilo na bisu “Last Day of Our Acquaintance”.
Koncert je završila nakon sat i kusur vremena, a bis je odpjevala (obučena u jaknu) pomalo neispirativno kao da joj je bio cilj samo da se svi što prije raziđemo. Ipak je u Križankama bilo hladno. A žena bosa. Kao da je Šveđanka koja je u veljači došla u Dubrovnik da se kupa i hoda u japankama po gradu.
No, da puno ne drobim, ispast će da sam negativna - ovaj je bio koncert jedan smireni izlazak za guštanje, za jedno piće i u krpe s dobrim snovima. Svakako odite u Pulu večeras.
Nebitno je kakvu je karijeru imala, što je radila, zašto je bolesna ili nije - bitno je što nam ona glazbeno daje.
p.s. Jeste li primjetili njenu majicu i natpis? Samo što nije javno rekla Mea culpa, zar ne?
p.p.s. Ovaj je post već izazvao par žučnih komentara na moje "tzv. pljuvanje" gospođe u pitanju. Da pojasnim onima koji očito ne znaju što je forma kometara ili privatnog posta ili nekakve recenzije - ili im se ne da čitati ovakve postove pažljivo: ja u komentarima (svim) uglavnom seciram što je netko u karijeri radilo i što joj/mu se dešavalo i što joj/mu se na kraju desilo. I moje mišljenje ili utisak na to koliko je tko dosljedan /nedosljedan u svom buntovništvu, čitaj iskren.
Ako niste primjetili i filmski kritičari "popljuju" ili pohvale neki film. Zato se zovu komentatori ili kritičari. Inače bi se zvali piljarice.
I ako iz posta nije dovoljno jasno.... Ja osobno jako volim većinu muzike Sinead O'Connor one rane, jer posljednja mi ne leži toliko (reagge/irski folk), mislim da ima predivan glas i karizmu i da isto tako predivno pjeva. Isto tako mislim da ima jebenu liriku. To nekome zvuči kao pljuvanje? Khm.... Komentatori moji.....
utorak, 02.06.2009.
Pala je naslovnica br.2 & zajednička izložba na Photodaysima!
E pregrizla bi jezik valjda da to ne objavim:
To je inače moja naslovnica br. 2 - prva je bila ona na koricama Living Stonea prošlog studenog.
Mislim da ne moram napominjati da me to jako veseli :-))
Za dodatak ili sama ne znam što je čemu dodatak, još sam i jedan od autora u izložbi od 48 panela koju postavlja FotoMag u velikom projektu izložbi na otvorenom ovaj petak/subotu (5.-6.6.) u Rovinju na Photodaysima!
Generalno je program odličan, pa ovime i ja pozivam sve ljubitelje fotografije da naprave izlet u Rovinj i pridruže se velikoj foto obitelji.
Samo mali dio - podjelu nagrada foto natječaja tj. završnu večer - moći ćete pogledati u izravnom prijenosu na HTV u subotu navečer... ali to nije ono radi čega treba doći u Rovinj, radi slikanja - a ne naslikavanja :-))
Program:
Petak, 5. lipnja
13:00 Tiskovna konferencija s predstavnicima organizacije i uglednim uzvanicima u prostoru MMC-a (Multimedijalnog centra) te otvaranje festivala Photodays 2009. s izložbom finalista ovogodišnjeg natječaja (MMC), čime su otvorene i ostale postave:
- izložba fotografija Zbora fotoreportera u privatnoj galeriji Batana
- velika izložba na otvorenom s atraktivnom postavom više od 400 fotografija velikih formata medijskih kuća i ostalih sudionika:
Cropix (novinska fotografija)
Novi list (sportska fotografija)
Gloria (portreti)
Foto Mag (umjetnička fotografija)
Hrvatski fotosavez (godišnja postava)
fotografije s Photodays radionica
13:30 - 14:30 Predavanje: “Color Management” - MMC
15:00 Hasselblad radionica (zatvoreni studio): Portretiranje - Zavičajni muzej grada Rovinja
15:00 Police workshop: Mare Milin - ulice Rovinja
15:30 - 17:30 Pregled portfolia (Natalija Bajric, Reiner Opoku, Enrico Bossan, Bruketa i Žinić, Roberto Ferri) - MMC
18:30 Službeno otvaranje velike inozemne izložbe Hasselblad Masters u Zavičajnom muzeju grada Rovinja koju otvaraju predstavnici Ministarstva kulture, organizacije i ugledni inozemni predstavnici tvrtke Hasselblad
19:30 Otvaranje izložbe fotografija Marije Braut u crkvici sv. Tome Apostola (postava Nikica Badrov)
21:30 Tematski party za akreditirane sudionike na otoku Sv. Andrija (Crveni otok)
Subota, 6. lipnja
10:00 Fotografska radionica koju za modnu kuću GANT predvodi hvaljeni španjolski modni fotograf Paco Peregrwn
11:00 Postavljanje „100 lica 100lica“ na Rovinjskom gradskom trgu
12:00 Okrugli stol: Modna fotografija - razvijanje osobnog stila
Modna fotografija u Hrvatskoj doživjela je pravi procvat u posljednjih nekoliko godina potaknuta razvojem magazina, entuzijazmom mladih kreatora, stilista i fotografa. No, koliko hrvatska modna fotografija reflektira našu stvarnost, koliko autori imaju slobodu izražavanja i kako kreiraju vlastiti stil. Moderator: Sandra Vitaljić
14:00 Predavanje Patrick Hoelck „Putovanje kroz fotografije“
15:00 Nagradna fotoruta na različitim lokacijama grada, prema unaprijed izrađenom planu koji će biti dostupan svim posjetiteljima i ljubiteljima fotografije koji posjete Rovinj. Niz je atraktivnih nagrada koje očekuju najbolje.
Nikon promotion: Novi Lupino - trg ispred Gradskog poglavarstva
(17:00 Generalna proba za sve sudionike televizijskog programa)
18:30 Proglašenja pobjednika nagradne fotorute - ispred Hotela Adriatic u centru Rovinja
21:00 Završna svečanost dodjele nagrada na terasi Hotela Park uz televizijski prijenos na prvom programu HRT-a (uz akreditacije)
