ponedjeljak, 27.04.2009.
Kaos i tulum zvani Beyonce
Arena, 26.4.2009.
Je istina je, ono sinoć je bio i kaos, no ovisi iz kojeg kuta gledate. Moj kut je bio onaj od "kaosa", a kut od publike je bio onaj "tuluma". Kaos je bio i po pitanju izvještaja koliko je ljudi sinoć bilo.
Svaki medij ima drugu brojku, ja odokativno mislilm da je bilo malo iznad 18.000, ali ne mora biti. Moguće je da je bilo i više. Za manje, nisam baš sigurna, sve je bilo krcato.
Da se vratimo na "kaos" - kako je Beyonce ovo bio prvi koncert na turneji po Europi, a bogme i prvi pravi generalno, frkapanika joj je bila tolika da su fotografi dobili šup kartu od ispod pozornice gdje smo obično locirani do jedno 50-tak metara gdje je bila B pozornica (vidi njene slike u publici!) gdje je bio blago rečeno kaos, slikali smo ne vodorano u liniji nego okomito što znači da je svak svakoga smetao više ili manje. Pregrizla jezik dabogda, ali ja sam bila kao neki "službeni" fotograf a nemrem od glupog managementa dobiti ništa malo bolje uvjete, prvo nam vele da možemo stat na stepenicu od ograde, a onda dođe crnac budža iz managementa pa kaže NO NO, i još mi kavalirski da ruku da mi pomogne da siđem. A ja mu kao papak(ica) još kažem hvala. Slonica!
Još sam se specijalno usrećila s lošom odlukom da slikam u RAW-u (što uglavnom ne činim na koncertima) - što prevedeno znači za vas koje fotografrianje ne zanima, da mi je fotić procesirao svaku sliku dovoljno dugo da sam gubila dragocjene sekunde, žurila se i nisam uopće gledala kako ispadaju slike, a nekako sam i jednu postavku krivo stavila i na kraju ostala s samo 3-4 dobre slike. Ono kad krene loše...
Naime, smjelo se fotografirati samo 90 sekundi!!...jedna, dvije, tri, četiri... osadesetiosam, osadesetidevet, devedeset ...MARŠ van!
Probajte vi. :-(
Počelo je mračno i s dimom...
a nastavilo se s miljon reflektora i "Crazy in Love".
I kod ovih slika je završila moja karijera fotografa na koncertu. Imam dojam da je bilo totalni urnebes u dvorani već na ovoj stvari, frendica je potvrdila ali puno ne znam jer sam izbivala jedno 40 minuta iz dvorane (ono "službeni fotograf") - pa se vratila na dijelu kada je cijeli ženski orkestar (jao, zamislite sve žene na pozornici! - koma) svirao malo solaže, i kako je moj frendica dobro iskomentirala, ono sviranje koje smo čuli bismo svi mi malo muzički pismeniji odsvirali lijevom rukom.
Pjevale su i tri pozamašne backing pjevačice (ja sam se osjećala ko Kate Moss gledajući njih!) pa mi je neminovno palo na pamet kako su baš skupili tri jednako ogromne pjevačice - da li zato da Beyonce izgleda još bolje? Ja bih se kladila u to.
Beyonce se naravno stalno presvlačila, plesala i jako dobro pjevala tako da na njenu izvedbu baš i nemam nikakvih zamjerki, dapače, da sam ja toliko skakala dva sata koliko je ona, vjerojatno bi me herc strefio već na prvoj trećini.
Negdje na polovici, Beyonce se pojavila na toj bini B, i raspametila ekipu. Bina uopće nije bila povišena (recimo normalnom čovjeku do vrata) što je bilo vrlo hrabro jer se tako jako približila publici. Što je jako za pohvaliti da nije bježala od fanova.
Onda je opet nestala i najedanput se spustila s trapeza... u stilu a la Pink (s tom razlikom što je Pink trapez ulazak daleko bolje izveden i efektniji jer se otkačena Pink otkačeno ponaša i na trapezu!)
I onda su joj se pridružili i plesači i plesačice pa je bilo vruće i njima i nama na tribinama. Ne bih znala koje su pjesme tada bile pjevane, jerbo ne znam nešto posebno Beyonce repertoar, uglavnom hitovi ovi ili oni, zar je to važno?
Moram napomenuti da sam sve ove fotke, osim prvih 5 (kakti službenih) napravila s idiot superzoomom s tribina, tako da se slobodno možete diviti. Ne moram valjda spominjati da je moj fotić "idiot" jako uvrijeđen svaki put kada ga tako nazovem.
Tako da ako te fotke vidite gdje drugdje na Internetu i u novinama - to su moje, iako lako moguće da ih (neki) pizdeki od medija neće potpisati, odnosno autora, odnosno mene.
Ovdje je Beyonce prekrasno otpjevala mislim "If I were a boy" na ovom dijelu.
E i onda je došao strašno žestok kraj, jedan dugi bis i naravno "If you like it, you should put a ring on it" ili kako se već pjesma točno zove, što je moj apsolutni favorit, a uz to je tako zarazna da je već danima (da ne kažem tjednima) mrmljam. Strašno.:-)
Moram sad malo njorkati oko razglasa, točnije zvuka. Definitivno je zvuk u Areni šljuka.
Ovo mi je 4. veliki koncert tamo i svaki je imao isti problem - loš ili lošiji zvuk, čak mi se sad čini i da je bolji zvuk i u Domu Sportova, a tamo je isto šljuka..
I da, čuli smo jako puno playbacka sinoć, no nakon onakvog showa tko bi joj zamjerio?
četvrtak, 09.04.2009.
Beyonce za 3 tjedna - dobitnici upoznavanja s njom!
Eh, tko bi rekao da je 26.4. već tu, nama pred nosom, a samim time i Beyonce uživo.
Meni je ona prekrasna, ima ono OK stvari ali ne budem baš rezala žile, jel?
Nekako se ne vidim kao 8-godišnjakinja kako skakuće pred ogledalom i izigrava Beyonce, a noću ne može spavati od silne želje da jednom postane kao ona.
Frendica mi pak (iz drugog grada), vrsna pjevačica bajdvej, to sve gleda jako zanatski i jako je cijeni.
A bratić i cura mu iz susjedne nam dežele misle kako je ona totalno HOT.
I svi se napalili na koncert, ali naviknuti na balkanska kampanjska posla kupovanja karata predzadnji dan zamalo nisu ostali bez njih (teško da je 8-godišnja susjeda upoznata s bilo kakvim poslovima to jest - mislim na starce dakako).
Avaj!
Službeno vam imam za reći da su karte za Beyonce rasprodane još prije 10 dana i da nemam pametnog savjeta kako da dođete do njih. Ne znam koja je tarifa kod tapkaroša, ali možda vas jeftinije dođe da kupite kartu u nekom aranžman-paketu s putom odnekog grada Hrvatske, jer koliko je meni poznata logika prodaje karata, to su jedina mjesta koja karata još imaju.
Ako ste se, kao i ja, ja sam se dapače tome čudila ko' majmun prvoj svojoj banani, kako je uopće moguće da lepa ili ne lepa Beyonce rasproda veeeeeeeeeeeeeeeliku Arenu tak brzo - ni za to vam nemam odgovora.
Kažu da je ona jedna od prvih voštanih figura koje će se postaviti u Muzeju Madam Tussauds u Holivudu.
Ne znam kome je to bitno i kome je uopće palo na pamet da jednu tako jako živu curu (tj. ženu) uvošti.
Nekome se skuhao mozak dok je lijevao vosak....
A čisto blogovske interakcije radi - komentirajte kako ste došli do ulaznica, što mislite o njoj (ne pobogu o voštanoj figuri, nego živoj Beyonce!!) i na kraju, ako odete, kako vam se svidio koncert.
Preduhitrite me!
dodatak, 9.4.
Upravo je objavljeno da su izvučena četri sretnika koji su kupili u prosincu kupili posebne, VIP Experience ulaznice, a koje su nakon puštanja u prodaju nestale u svega 6 minuta!
Kodovi ulaznica četiri kupca koji ce upoznati Beyonce izvučeni su slučajnim odabirom, a vlasnici kodova: BEY003537, BEY003127, BEY003122 i BEY003533 moraju s ulaznicom doći u ured Lupa promocije (Drniška 22, Zagreb) od utorka 14. do petka 17. travnja u periodu od 10 do 16 sati. Ili se javite na email: info@lupa.hr na vrijeme! Imena dobitnika objavit će se putem medijskih pokrovitelja koncerta čim se ista saznaju, stoga požurite!!
Ajmo sad komentatori!
petak, 03.04.2009.
Nightwish euforija
D. Petrovića iliti Cibona, 2. travanj 2009.
Hja! Što reći na koncert kojeg promptno (lagano i ne tako lagano) popljuvala većina medija danas? Da briju? Da seruckaju? Zašto? Jer ne vole Annette? Jer im je ljigava činjenica da su Najtviševci riješili prošle (daleko bolje) pjevačice Tarje samo zato što je hodala s njihovim managerom (pa kao sigurno ih ovo dvoje financijski potkradaju)?
Sigurno dobar dojam bend nije ostavio nakon takvog poteza, no jesmo li mi svi zaista sigurni da su ih ovo dvoje nisu potkradali?
Gnjev radi toga prevaliti na ovako slabašnu zamjenu (koja ionako uvijek najdrapa tko god da bio u pitanju) je pomalo jadno, da ne kažem da nije na mjestu.
Moremo laprdati jel uopće ono što izvodi Nightwish heavy metal ili je to preloša ili falširana verzija istoga, ali je ovo ipak jedan hibridan smjer koji se može ili ne mora većini sviđati, a koji dokazano sinoć ima poprilčan broj poklonika, a da o svijetu ne govorimo.
Karte su se poprilično jadno prodavale i ja sam očekivala jedno dva soma i pol u dvorani, no dočekalo me par tisućica. Očekivala sam dječurliju i mlađe generacijske snage, a dočekalo me ogroman broj starijih.
Očekivala sam da ću zujati poput muve (jer sam frendu uvalila sam ih fotka - mislim, pa žicao me) jer sam jedno par tjedana prije preslušala nešto njihovih albuma, nakon par stvari se otkačila 'kak su dobri', da bih nakon okruglih 10 izjavila samoj sebi 'ovo ja ne mogu više slušati' - dakle plan je bio dozujati i u vrlo kratkom roku odzujati s koncerta. Malo morgen.
Prvo sam kao što u postu vidite ipak završila fotkati koncert, da bi se ničim izazvana odlučila nakon fotkanja i vratiti na koncert i kao ajde ostat ću.
Odokativno do pola koncerta je to bilo li-la, nemam puno za reći niti plus niti minus, mala Annette je borbena. Bori se i sa zvukom, i sa bendom i sa rifovima i sa svojim glasom. I to se vidi i čuje.
Pa me više zanimala super složena scena.
Tamo negdje napola su malo podigli nivo svirke i emocija, pa se i publika drastično zapalila, da bi pred kraj to bila totalna euforija. Na kraju (bilo je i na prvoj stvari) smo imali i show vatrometa i konfeta i krešendo završetak. Nisu ni pete odnesli s pozornice kada je masa već urlala "We want more" da bi tako zadnjih 15 min bila totalna euforija svepoprek. Da bi ja skakala skup s njima. Što ti je atmosfera!
Ne kažem da je bend bio u svome naj izdanju i da Annette sama sa sobom i sa svojim meketavim glasom paše uz Nightwish...(a niti sa stylingom - obukla se kao da je taman došla s Tončićevog Botox partya).
Bio je neočekivano dobar koncert uz očekivane manjkavosti izvedbe!
