srijeda, 21.01.2009.
Film: Grad svjetla
U originalu City Of Ember – ovaj je film rijetka posebnost kakvu nećete tako lako naći u našim kinima. Možda ne toliko po priči, odnosno lajtmotivu (da nada i njeno ostvarenje uvijek pobijedi i da ljudi uvijek prežive najveće katastrofe i uvijek nađu put u bolje bla bla...), koliko po zahtjevnoj produkciji (koproducent je Tom Hanks - nemojte sad reć da ne znate tko je on!), setu i kulisama (cijeli film se u biti odvija na kulisama izmišljenog podzemnog grada - mrak napravljeno), majstorijama brojnih Oscarima nagrađenih ili nominiranih majstora svjetla, kostimografije, zvuka i specijalnih efekata, i na kraju, ali ne nevažno, plejade sjajnih glumaca (Saoirse Ronan, Bill Murray, Harry Treadaway, Tim Robbins i Martin Landau).
(Da se okladim da vas to i najmanje zanima :-))
A sve to još ima i rep i glavu, koju je u odličan, napet i pustolovan film uglazbio mladi, ali očito vanserijsko talentirani režiser Gil Kenan. Nije on radio glazbu za film, da se razumijemo. To je redatelj.
Film je rađen po istoimenoj uspješnici Jeanne DuPrau, i iako nisam čitala knjigu pa ne znam je li ona bolja, film je definitivno referenca i knjizi. Ako je tko čitao knjigu nek javi dojmove.
Ono što će oduševiti scenarističke sladokusce jest iznimna pažnja koja je dana detaljima (gradu se bliže posljednji trenuci postojanja a dojam se stvara i brojnim kadrovima radnji u kojema više nema robe ili minimalno, osnovne namirnice koje ponestaju i sl). Možda su u ovom filmu glavni likovi tinejdžeri, ali ovo nije film o tinejdžerima niti je namijenjen (samo) njima. Možda je kraj pomalo sladunjav i predvidljiv (kak baš onaj mali kamen pogodi od cijelog prostranstva podzemnog grada mjesto da se otkotura tati glavnog lika baš pod noge - tamo gdje treba!?), ali ne zasjenjuje cjelokupan doživljaj.
Da, znam da vam nisam rekla o čemu se tu zapravo radi. Pogledajte pa ćete znati. Hi hi hi...
četvrtak, 15.01.2009.
Malo o filmovima: Australija
Kad se priče o nekoj zemlji ili narodu prihvate osobe koje od tamo potječu, to ne može nikako biti loš film (za početak sjajni Baz Luhrman kao redatelj).
To naravno još ne znači da će biti i super film, najčešće jer su ljudi onda malo pristrani sa svojim doživljajem domovine. Tako je ispalo i s ovim filmom.
Ali, idemo o dobrim stranama: iako se film reklamira kao pustolovna ratna drama ili ljubić, ja ga ne vidim kao ništa od toga. Što je dobro. Jesu u glavnim ulogama australske zvijezde Nicole Kidman i Hugh Jackman i među njima jest definitivno romansa koja jednostavno skače u vas sa platna (ali gotovo nikad tamo kada treba i kada ne bi ispala sladunjava), ali vrijednost ovog filma je u sekundarnoj priči koja je meni jača od svega ostaloga - o domorodnim aboriginima, njihovoj kulturi, vjerovanju, njihovom spiritu. Taj dio je sjajan.
Budući da sam putovala po Australiji i nešto o toj zemlji i narodu znam, ne pričam u vjetar. Rata (II svjetski) ima za „prc kendlu“ iliti 15 tak minuta od turbo kilometarskog filma (preko 160 min), a najviše ima sjajno doziranog Hugh Jackmana, te inače odlične, ali ovdje lagano „preglumljene“ Kidmanice. Što je previše ni s čokoladom ne valja.
Čak nije toliko niti u dužini filma. Moja glavna zamjerka filmu je ipak nešto drugo: ovdje je Australija prikazana romantičnije od naše Like i Gorskog Kotara bez medvjeda, a to je ipak jedna jako surova zemlja i teren. A jedva da se vidi i jedan krokodil u filmu. Da je zaista tako, ja bih naglavce skočila u te njihove rijeke i bare, pogotovu kad znam da me tamo čeka Hugh Jackman. :-)
petak, 09.01.2009.
Što nas sve čeka u Novoj 2009 koncertnoj godini?
Početkom prošle godine sam vrlo sumnjičavo vrtila glavom na najave koncerata za koje smo tada znali, ali godina je ispala odlična. No ova će godina, ako ništa drugo a onda u glazbenom smislu biti bolja i od prethodne, barem prema prvim najavama.
Nacionalni rukomet nam je ovaj puta osim Svjetskog prvenstva donio još nešto: hrpu novih lijepih dvorana koje moraju biti rentabilne, čitaj: pune događajima, pa se adekvatni ljudi prilično trse da se te dvorane napune i koncertnim događajima. Ave Cezare!
I što nas očekuje 2009?
Odmah ovaj mjesec očekujemo povratničku turneju Prljavog kazališta koje će otvarati novu zagrebačku dvoranu Arenu uoči Svjetskog prvenstva u rukometu. Prljavci imaju novi album, prema zadnjim informacijama koncert je već rasprodan pa se traži datum za još jedan koncert.
Od klasike valja pogledati nastup Salzburških solista, a krajem mjeseca nam dolazi nitko drugi do Ritchie Blackmoore ex-Deep Purple s vrlo osebujnim reprtoarom: križanjem renesanse glazbe s folk rock muzikom.
U veljači ćemo imati večer virtuoza klasične gitare flamenca Jose Antonia Rodrigueza, pa malo prve lige metalaca Napalm Deatha i Grave Digera, rockera The Rasmusa, pa Sepulture, konačno nekoliko puta otkazani Saxon, te malo vrhunske Opere i Baleta iz Beča. Na kraju čudna, ali sigurni smo vrhunska (nadamo se ne i dosadna) kombinacija Stinga i našeg priznatog lutnjiste Edina Karamazova. Ako imate načina ogrebati se ili nekako dočepati rasprodanih karata za dva bečka koncerta Tine Turner na njenoj povratničkoj turneji – svaka vam čast, na tome ćemo vam posebno zavidjeti ukoliko ostanemo kratkih rukava. U Beču će također nastupati Oasis, a u Beogradu James Blunt.
Ožujak kreće zanimljivo: ženska inačica Il Divo opernog tria, Appassionate, bit će kod nas, a Il Divo u Ljubljani. Osim metalaca Eagles of the Death Metal, genijalnog Erica Sardinasa i Predina s Gypsy Swing Orchestrom, za ostalo ćete morati malo više putovati van granica: AC/DC su u Budimpešti, a Pink u Beču.
U travnju nam dolazi prvi od velikih koncerta: vrhunski finski rockeri Nightwish konačno dolaze u domaće dvorište, a kakav će nam ovaj put biti Sisters of Mercy, ostaje da vidimo, nadamo se bez playbacka, pa da to konačno bude koncert kakav je 2006. trebao biti. E a nakon njih trenutno najveća svjetska ženska zvijezda, Beyonce - Zagreb prvi koncert na njenoj europskoj turneji. Mraq!
U svibnju spomena jedan, ali prevrijedan – Depeche Mode. Mraq na kvadrat! Ako vam to nije dosta, put pod noge, pa na neprežaljenu Metallicu ili AC/DC u Beč.
Za lipanj nemamo još ništa spekutaktularno, ako se ne desi neki od domaćih festivala, isto vrijedi i za ljeto, nema još datuma za Radar, niti VIP InMusic festival osim za Rokaj fest u Zagrebu i EXIT u Novom Sadu u srpnju – za potonji se najavljuju spektakularna imena, ali se ona još drže u tajnosti.
U2 će izdati u proljeće novi album i ako je vjerovati neslužbeno objavljenim datumima turneje, u kvartu su nam 7. i 8. kolovoza (Beč) ukoliko se netko od naših promotora (Lupapromotions?) ne uhvati u koštac s najvećim koncertnim izazovom u karijeri i dovedu nam ih ovamo (daj Bože).Jesen nam je neznana, ali i ovo je više nego dosta.
'Enjoy the Silence' until it goes 'Crazy'!
