Jutarnja kiša
Dođe i prođe...
Kad se najmanje nadamo
ona se na tlo spusti
Njezine kapi...
razbijaju i lome se
pritom stvaraju čaroliju
Ona ne prestaje dodirom
tu započinje nova avantura
udaranje po
laticama ruža
Po prozorima se igra,
na krovovima skače
Niko ne zna di će
pasti jutarnja kiša
Inspiracija mi došla, na putu doma... Kako je padala kiša, tako je postojala sila viša...
Pa da po dijelim s drugima, mišljenje svoje.. Pogled na te kapi i boje... Zašto pišem u prozama takvim...
Umjetnički dar meni je ne shvatljiv... Da nema žurbe i toliko sati... Pogledima pratio bih te, divio se ljepoti tvojoj... Samo padaj dalje ti jutarnja kišo...
Moram poći sada... Dovršiti djelo to... Da ga podijelit mogu... Sa prijateljicom istog dara... Znati će ona napraviti još veća dijela, veća nego moja dijela..... Kad ti inspiracija dođe, nezaustavljiva si Stella....
|
